CURIA
rss
napredno pretraživanje
Bivši članovi

José Luis da Cruz Vilaça
José Luis da Cruz Vilaça

rođen 1944.; portugalski državljanin; profesor poreznog prava (Coimbra), zatim procesnog prava Zajednica (Lisabon); osnivač i ravnatelj Instituta za europske studije (Lisabon); suosnivač Centra za europske studije (Coimbra); državni tajnik (u Ministarstvu unutarnjih poslova i u Predsjedništvu Vijeća ministara i europske integracije); zastupnik u portugalskom parlamentu; potpredsjednik demokršćanske grupe; nezavisni odvjetnik na Sudu; predsjednik Prvostupanjskog suda od 1. rujna 1989. do 18. rujna 1995; odvjetnik, Lisabonska odvjetnička komora, specijalist za europsko pravo i za pravo tržišnog natjecanja (1996.-2012.); član radne skupine za budućnost pravnog sustava Europskih zajednica „Groupe Due“ (2000.); predsjednik disciplinske komisije Europske komisije (2003.-2007.); predsjednik portugalske udruge za europsko pravo (od 1999.); sudac na Sudu od 8. listopada 2012.

Massimo PILOTTI
Massimo PILOTTI

rođen 1. kolovoza 1879. u Rimu; talijanski državljanin; doktor pravnih znanosti, sudac (1901.; sudac na sudu u Rimu (1913.); savjetnik na žalbenom sudu u Rimu (1923.); savjetnik na talijanskom Vrhovnom sudu (1926.); prvi predsjednik žalbenog suda u Trstu (1930.); glavni državni odvjetnik na Kasacijskom sudu (1944.); predsjednik Tribunale superiore delle acque pubbliche (Viši sud za javne vode)(1948.); prvi počasni predsjednik Kasacijskog suda (1949.); zamjenik glavnog tajnika Lige naroda (1932.-1937.); predsjednik Međunarodnog instituta za unifikaciju privatnog prava (1944.); član Stalnog arbitražnog suda u Haagu (1949.); predsjednik Suda od 1952. do 1958.; preminuo 29. travnja 1962.

Paul J. Mahoney
Paul J. Mahoney

rođen 1946.; studij prava (Master of Arts, Sveučilište u Oxfordu, 1967.; Master of Laws, University College London, 1969.); predavač, University College London (1967.-1973.); barrister (London, 1972.-1974.); administrator, glavni administrator na Europskom sudu za ljudska prava (1974.-1990.); gostujući profesor prava na Sveučilištu u Saskatchewanu, Saskatoon, Kanada (1988.); voditelj osoblja u Vijeću Europe (1990.-1993.); voditelj odjela (1993.-1995.), zamjenik tajnika (1995.-2001.), tajnik na Europskom sudu za ljudska prava (2001.-rujan 2005.); predsjednik Službeničkog suda od 6. listopada 2005. do 6. listopada 2011.

Donal Patrick Michael Barrington
Donal Patrick Michael Barrington

rođen 1928.; irski državljanin; Senior Counsel; stručnjak za ustavno pravo i trgovačko pravo; sudac na High Courtu; predsjednik glavnog vijeća odvjetničke komore Irske; član upravnog vijeća King's Innsa; predsjednik Komisije za profesionalnu izobrazbu Vijeća King's Innsa; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 10. siječnja 1996.

Petrus SERRARENS
Petrus SERRARENS

rođen 12. studenog 1888. u Dordrechtu; nizozemski državljanin; glavni tajnik Međunarodnog udruženja kršćanskih sindikata (1920.-1952.); delegat na brojnim međunarodnim konferencijama o radu, zamjenik člana upravnog odbora Međunarodne organizacije rada, predsjednik komisije za socijalna pitanja Vijeća Europe, član Senata (1929.) i Zastupničkog doma (1939-1952.) nizozemskog parlamenta; sudac na Sudu EZUČ-a od 4. prosinca 1952. do 6. listopada 1958.; preminuo 26. kolovoza 1963.

 

Sean Van Raepenbusch
Sean Van Raepenbusch

rođen 1956.; diploma iz prava (Université libre de Bruxelles, 1979.); specijalizacija iz međunarodnog prava (Bruxelles, 1980.); doktor pravnih znanosti (1989.); načelnik pravne službe Société anonyme du canal et des installations maritimes de Bruxelles (1979.-1984.); službenik u Komisiji Europskih zajednica (Opća uprava za socijalne poslove, 1984.-1988.); član pravne službe Komisije Europskih zajednica (1988.-1994.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1994.-2005.); predavač na Centre universitaire de Charleroi (međunarodno i europsko socijalno pravo, 1989.-1991.), na Sveučilištu u Mons-Hainautu (europsko pravo, 1991.-1997.), na Sveučilištu u Liègeu (pravo europske javne službe, 1989.-1991.; pravo institucija Europske unije, 1995.-2005.; europsko socijalno pravo, 2004.-2005.) i od 2006. na Université libre de Bruxelles (pravo institucija Europske unije); brojne publikacije o europskom socijalnom pravu i pravu institucija Europske unije; sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2005.; predsjednik Službeničkog 7. listopada 2011 do 31. kolovoza 2016.

Antonio SAGGIO
Antonio SAGGIO

rođen 1934.; talijanski državljanin; sudac na sudu u Napulju; savjetnik na žalbenom sudu u Rimu, zatim na Kasacijskom sudu; ataše u Službi za zakonodavstvo Ministarstva pravosuđa; predsjednik općeg odbora na diplomatskoj konferenciji za izradu Luganske konvencije; sudski savjetnik talijanskog nezavisnog odvjetnika na Sudu; profesor na Scuola superiore della pubblica amministrazione u Rimu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 17. rujna 1995.; predsjednik Prvostupanjskog suda od 18. rujna 1995. do 4. ožujka 1998; preminuo 26. siječnja 2010.

Heikki Kanninen
Heikki Kanninen

rođen 1952.; diplomirao na Školi za visoke poslovne studije u Helsinkiju i na Pravnom fakultetu u Helsinkiju; sudski savjetnik na Vrhovnom upravnom sudu Finske; glavni tajnik odbora za reformu pravne zaštite u javnoj upravi; glavni administrator na Vrhovnom upravnom sudu; glavni tajnik odbora za reformu upravnog sudskog postupka, savjetnik Uprave za zakonodavstvo Ministarstva pravosuđa; zamjenik tajnika Suda EFTA-e; sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica; sudac Vrhovnog upravnog suda (1998.-2005.); član odbora za pritužbe izbjeglica; potpredsjednik odbora za razvoj finskih pravosudnih institucija; sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2005. do 6. listopada 2009.; sudac Općeg suda od 7. listopada 2009; potpredsjednik Općeg suda od 17. rujna 2013.

Otto RIESE
Otto RIESE

rođen 27. listopada 1894. u Frankfurtu na Majni; njemački državljanin; doktor pravnih znanosti (1921.); prisjednik na Landgerichtu u Frankfurtu na Majni (1923.); Ministarstvo pravosuđa (1925.-1928.); studij engleskog prava (London, 1928.); predavač (1932.), izvanredni profesor (1935.), redoviti profesor (1949.), dekan Pravnog fakulteta (1950.), počasni profesor (1951.) Sveučilišta u Lausanni; predsjednik vijeća Bundesgerichtshofa u Karlsruheu; član Međunarodne tehničke komisije stručnjaka za zrakoplovno pravo (od 1926.); sudac na Sudu EZUČ-a od 4. prosinca 1952. do 6. listopada 1958.; sudac na Sudu Europskih zajednica od 7. listopada 1958. do 6. veljače 1963.; preminuo 4. lipnja 1977.

David Alexander Ogilvy Edward
David Alexander Ogilvy Edward

rođen 14. studenoga 1934.; britanski državljanin; odvjetnik (Škotska); Queen’s Counsel (Škotska); tajnik, zatim blagajnik Faculty of Advocates (odvjetnička komora); predsjednik savjetodavnog vijeća odvjetničkih komora Europskih zajednica; Salvesen profesor europskih institucija i ravnatelj Europa Instituta, Sveučilište u Edinburghu; posebni savjetnik u House of Lords Select Committee on the European Communities; počasni bencher Gray’s Inna, London; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 9. ožujka 1992.; sudac na Sudu od 10. ožujka 1992. do 7. siječnja 2004.

Haris Tagaras
Haris Tagaras

rođen 1955.; diploma iz prava (Sveučilište u Solunu, 1977.); specijalizacija iz europskog prava (Institut za europske studije Slobodnog sveučilišta u Bruxellesu, 1980.); doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Solunu, 1984.); pravnik-lingvist u Vijeću Europskih zajednica (1980.-1982.); istraživač u Centru za međunarodno i europsko gospodarsko pravo u Solunu (1982.-1984.); administrator na Sudu Europskih zajednica i u Komisiji Europskih zajednica (1986.-1990.); profesor prava Zajednica, međunarodnog privatnog prava i ljudskih prava na Sveučilištu Panteion u Ateni (od 1990.); vanjski suradnik za europske poslove u Ministarstvu pravosuđa i član Stalnog odbora Luganske konvencije (1991.-2004.); član nacionalne komisije za tržišno natjecanje (1999.-2005.); član nacionalne komisije za telekomunikacije i poštu (2000.-2002.); član odvjetničke komore u Solunu, odvjetnik pred Kasacijskim sudom; član-osnivač Udruženja europskih odvjetnika (UAE); pridruženi član Međunarodne akademije za komparativno pravo; sudac na Službeničkom sudu od 6. listopada 2005 do 6. listopada 2011.

Louis DELVAUX
Louis DELVAUX

rođen 21. listopada 1895. u Orp-le-Grandu (Belgija); belgijski državljanin; doktor pravnih znanosti (1922.); upisan u odvjetničku komoru u Louvainu, zatim u odvjetničku komoru u Nivellesu; zastupnik okruga Nivelles u Zastupničkom domu (1936.-1946.); ministar poljoprivrede (1945.); napustio politiku (1946.) i ponovno se vratio u odvjetništvo (1946.-1949.), predsjednik upravnog vijeća Office des séquestres (Ured za prinudnu upravu) (1949.-1953.), revizor u nacionalnoj banci, voditelj Société nationale de la petite propriété terrienne (Nacionalno društvo za malo zemljišno vlasništvo) do ožujka 1953., novinarstvo od 1931. do 1940. i od 1944. do 1945.: „Le vingtième siècle“, „Le Soir“, „La cité“; sudac na Sudu EZUČ-a od 4. prosinca 1952. do 6. listopada 1958; sudac na Sudu Europskih zajednica od 7. listopada 1958. do 8. listopada 1967.; preminuo 24. kolovoza 1976.

Heinrich Kirschner
Heinrich Kirschner

rođen 1938.; njemački državljanin; pravosudni službenik u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, službenik u Ministarstvu pravosuđa (Odjel za pravo Zajednica i ljudska prava); suradnik u kabinetu danskog člana Komisije, zatim u DG III (unutarnje tržište); voditelj kaznenog odjela u saveznom ministarstvu pravosuđa; voditelj kabineta ministra, potom direktor (Ministerialdirigent) kaznene poddirekcije; predavač na Sveučilištu u Saarbrückenu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 6. veljače 1997., dana njegove smrti.

Irena Boruta
Irena Boruta

rođena 1950.; diploma iz prava na Sveučilištu u Wroclawu (1972.); doktorica pravnih znanosti (Łodz, 1982.); odvjetnica u Odvjetničkoj komori Republike Poljske (od 1977.); gostujuća istraživačica (Sveučilište Paris X, 1987.-1988.; Sveučilište u Nantesu, 1993.-1994.); stručnjakinja „Solidarnośći" (1995.-2000.); profesorica radnog i europskog socijalnog prava na Sveučilištu u Łodzu (1997.-1998. i 2001.-2005.); izvanredna profesorica na Visokoj ekonomskoj školi u Varšavi (2002.); profesorica radnog i socijalnog prava na Sveučilištu kardinala Stefana Wyszynskog u Varšavi (2002.-2005.); zamjenica ministra rada i socijalnih poslova (1998.-2001.); članica pregovaračkog odbora za pristupanje Republike Poljske Europskoj uniji (1998.-2001.); predstavnica poljske vlade pri Međunarodnoj organizaciji rada (1998.-2001.); autorica brojnih radova o radnom pravu i europskom socijalnom pravu; sutkinja Službeničkog suda od 6. listopada 2005. do 7. listopada 2013.

Jacques RUEFF
Jacques RUEFF

rođen 23. kolovoza 1896. u Parizu; francuski državljanin; opći financijski inspektor; član Francuskog instituta; vanjski član Académie royale des sciences, des lettres et des beaux-arts Belgije i Accademia Nazionale dei Lincei; financijski inspektor (1923.); profesor na Institutu za statistiku Sveučilišta u Parizu (1923.-1930.); voditelj misije u kabinetu R. Poincaréa, predsjednika Vijeća ministara, ministra financija (1926.); član ekonomskog i financijskog odjela tajništva Lige naroda (1927.); financijski ataše u veleposlanstvu Francuske u Londonu (1930.); profesor na École libre des sciences politiques (od 1933.): zamjenik direktora općeg platnog prometa u Ministarstvu financija (1934.); direktor općeg platnog prometa (1936.-1939.); posebni državni savjetnik (1936.); zamjenik guvernera Banque de France (1939.); zamjenik delegata na prvom i drugom zasjedanju Ujedinjenih naroda (1946.); francuski član Odbora za gospodarstvo i zapošljavanje Ujedinjenih naroda (1946.); počasni predsjednik Société d'économie politique de Paris i Société de statistique de Paris; počasni predsjednik Conseil international de la philosophie et des sciences humaines; sudac na Sudu EZUČ-a od 4. prosinca 1952. do 6. listopada 1958.; sudac na Sudu Europskih zajednica od 7. listopada 1958. do 18. svibnja 1962. Prilikom uspostave Pete republike vodio je odbor stručnjaka koji je general de Gaulle zadužio za pripremu i primjenu plana za gospodarski oporavak, čija je jedna od najistaknutijih mjera bila uvođenje „teškog franka“ (franc lourd). Od 1962. do 1974. bio je član Gospodarskog i socijalnog vijeća. Nositelj Velikog križa Legije časti, član Académie des sciences morales et politiques, Jacques Rueff, koji je obavljao funkciju kancelara Francuskog instituta, izabran je u Francusku akademiju 30. travnja 1964. na mjesto Jeana Cocteaua osvojivši 18 glasova protiv 6 pjesnika Andréa Berryja. Primio ga je 1. travnja 1965. André Maurois. Preminuo 23. travnja 1978.

Charles Léon HAMMES
Charles Léon HAMMES

rođen 21. svibnja 1898. u Falku; luksemburški državljanin; doktor pravnih znanosti; odvjetnik pri odvjetničkoj komori u Luxembourgu (1922.-1927.); ataše u Ministarstvu pravosuđa (1927.-1929.); mirovni sudac (1929.-1930.); zamjenik državnog odvjetnika (1930.-1937.), sudac na okružnom sudu (1937.-1945.); savjetnik na Vrhovnom sudu (1945.-1952.); savjetnik u Odboru za sporove Državnog vijeća (1951.-1952.); izvanredni profesor na Sveučilištu u Bruxellesu; član Državnog vijeća Velikog vojvodstva; član Komisije Beneluxa za unifikaciju prava; predsjednik nacionalne komisije na Haškoj konferenciji o međunarodnom privatnom pravu, predsjednik Komisije za zakonodavne studije Velikog vojvodstva; sudac na Sudu EZUČ-a od 4. prosinca 1952. do 6. listopada 1958.; sudac na Sudu Europskih zajednica od 7. listopada 1958. do 7. listopada 1964.; predsjednik Suda od 8. listopada 1964. do 9. listopada 1967.; predsjednik Arbitražnog suda pridruženja između EEZ-a i toj Zajednici pridruženih afričkih država i Madagaskara (1965.-1967.); preminuo 9. prosinca 1967.

Christos Yeraris
Christos Yeraris

rođen 1938.; grčki državljanin; viši sudski savjetnik u Državnom vijeću, zatim državni savjetnik; član Posebnog višeg suda; član sudova za žigove; savjetnik administracije u području primjene prava Zajednica; profesor prava Zajednice na nacionalnoj školi za javnu upravu i na institutu za profesionalnu izobrazbu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 18. rujna 1992.

Stéphane Gervasoni
Stéphane Gervasoni

rođen 1967.; diplomirao na Institutu za političke studije u Grenoblu (1988.) i École nationale d'administration (1993.); član Conseil d'État (izvjestitelj odjela za sporove, 1993.-1997., i socijalnog odjela, 1996.-1997.); viši sudski savjetnik (1996.-2008.); državni savjetnik (od 2008.); docent na Institutu za političke studije u Parizu (1993.-1995.); povjerenik vlade pred posebnom pritužbenom komisijom za mirovine (1994.-1996.); pravni savjetnik Ministarstva za javne službe i grada Pariza (1995.-1997.); glavni tajnik prefekture departmana Yonne, potprefekt okruga Auxerre (1997.-1999.); glavni tajnik prefekture departmana Savoie, potprefekt okruga Chambéry (1999.-2001.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (rujan 2001.-rujan 2005.); redoviti član Komisije za pritužbe NATO-a (2001.-2005.); sudac na Službeničkom sudu od 6. listopada 2005. do 6. listopada 2011.

Adrianus VAN KLEFFENS
Adrianus VAN KLEFFENS

rođen 14. listopada 1899.; nizozemski državljanin; studij prava (Leiden); radio u glavnom tajništvu Lige naroda u Ženevi; sudac na sudu u Amsterdamu; član Međunarodne pomorske komisije; voditelj odjela za vanjsku trgovinu u Ministarstvu gospodarstva (1934.); ratni zarobljenik; 1945. ponovno preuzima svoje funkcije u istom ministarstvu; usko povezan s razvojem europske gospodarske integracije; glavni autor nacrta unije Beneluksa za Nizozemsku; sudac na Sudu EZUČ-a od 10. prosinca 1952. do 6. listopada 1958.; preminuo 2. kolovoza 1973.

Horstpeter Kreppel
Horstpeter Kreppel

rođen 1945.; sveučilišni studij u Berlinu, Münchenu, Frankfurtu na Majni (1966.-1972.); prvi državni ispit (1972.); sudski vježbenik u Frankfurtu na Majni (1972.-1973. i 1974.-1975.); Collège d'Europe u Brugesu (1973.-1974.); drugi državni ispit (Frankfurt na Majni, 1976.); djelatnik Saveznog ureda za rad i odvjetnik (1976.); sudac radnog suda (Savezna država Hessen, 1977.-1993.); predavač na Fachhochschule für Sozialarbeit u Frankfurtu na Majni i na Verwaltungsfachhochschule u Wiesbadenu (1979.-1990.); nacionalni stručnjak u pravnoj službi Komisije Europskih zajednica (1993.-1996. i 2001.-2005.); ataše za socijalne poslove u veleposlanstvu Savezne Republike Njemačke u Madridu (1996.-2001.); sudac radnog suda u Frankfurtu na Majni (veljača-rujan 2005.); sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2005 do 13 travanj 2016.

Romain Schintgen
Romain Schintgen

rođen 1939.; sveučilišni studiji na fakultetima prava i ekonomskih znanosti u Montpellieru i Parizu; doktor pravnih znanosti (1964.); odvjetnik (1964.); avocat avoué (1967.); glavni administrator u Ministarstvu rada i socijalne sigurnosti; član (1978.-1989.), kasnije predsjednik (1988-1989.) Gospodarskog i socijalnog vijeća; voditelj Société nationale de crédit et d'investissement i Société européenne des satellites (do 1989.); član (1993.-1995.), kasnije predsjednik vijeća Institut universitaire international Luxembourg (1995.-2004.); predavač na Sveučilištu u Luxembourgu; vladin član Odbora Europskog socijalnog fonda, savjetodavnog odbora za slobodno kretanje radnika i Upravnog vijeća Europske zaklade za poboljšanje uvjeta života i rada (do 1989.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 11. srpnja 1996.; sudac na Sudu od 12. srpnja 1996. do 14. siječnja 2008.

Cornelis Paulus Briët
Cornelis Paulus Briët

rođen 1944.; nizozemski državljanin; tajnik odjela za posredovanje u osiguranju D. Hudig & Co., potom društva Granaria BV; sudac na okružnom sudu u Rotterdamu; član Suda Nizozemskih Antila; kantonalni sudac u Rotterdamu; potpredsjednik okružnog suda u Rotterdamu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 17. rujna 1998.

Maria Isabel Rofes i Pujol
Maria Isabel Rofes i Pujol

rođena 1956.; studij prava (licenciatura en derecho, Universidad de Barcelona, ​​1981.); specijalizacija u području međunarodne trgovine (Meksiko, 1983.); studij europskih integracija (Gospodarska komora Barcelone, 1985.) i prava Zajednice (Escola d'Administació Pública de Catalunya, 1986.); službenica u Generalitat de Catalunya (članica pravne službe Ministarstva industrije i energetike, travanj 1984.-kolovoz 1986.); članica Odvjetničke komore u Barceloni (1985.-1987.); administratorica, zatim glavna administratorica u Odjelu za istraživanje i dokumentaciju Suda Europskih zajednica (1986.-1994.); sudska savjetnica na Sudu (kabinet nezavisne odvjetnice Ruiz-Jarabo Colomer, siječanj 1995.-travanj 2004.; kabinet suca Lõhmusa, svibanj 2004.-kolovoz 2009.); predavačica procesnog prava Zajednice na pravnom fakultetu (Universitat Autónoma de Barcelona, ​​1993.-2000.); brojne publikacije i predavanja o europskom socijalnom pravu; članica odbora za žalbe u Uredu Zajednice za biljnu raznolikost (2006.-2009.); sutkinja Službeničkog suda od 7. listopada 2009 do 13 travanj 2016.

Maurice LAGRANGE
Maurice LAGRANGE

rođen 14. svibnja 1900. u Meudonu; francuski državljanin; ulazi u Conseil d'État putem javnog natječaja, niži sudski savjetnik drugog razreda (1924.), niži sudski savjetnik prvog razreda (1929.), viši sudski savjetnik (1934.) u Conseil d'État, državni savjetnik u Odjelu za financije (1945.); povjerenik vlade; sudjelovao, kao pravni savjetnik, u pregovorima koji su doveli do potpisivanja Ugovora o osnivanju EZUČ-a (1950.); nezavisni odvjetnik na Sudu EZUČ-a od 4. prosinca 1952. do 6. listopada 1958.; nezavisni odvjetnik na Sudu Europskih zajednica od 7. listopada 1958. do 8. listopada 1964.; preminuo 5. rujna 1986.

Bo Vesterdorf
Bo Vesterdorf

rođen 1945.; pravnik-lingvist na Sudu; službenik u Ministarstvu pravosuđa; sudac prisjednik; pravni ataše u Stalnom predstavništvu Danske u Europskoj ekonomskoj zajednici; privremeni sudac na Østre Landsret (žalbeni sud); voditelj odjela za ustavno i upravno pravo Ministarstva pravosuđa; voditelj u Ministarstvu pravosuđa; docent; član Upravnog odjela za ljudska prava Vijeća Europe (CDDH), zatim član Ureda CDDH-a; član „Ad hoc odbora za pravnu izobrazbu“ na Akademiji za europsko pravo u Trieru u Njemačkoj; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989.; predsjednik Prvostupanjskog suda od 4. ožujka 1998. do 17. rujna 2007.

Ezio Perillo
Ezio Perillo

rođen 1950.; doktor pravnih znanosti i odvjetnik, član Odvjetničke komore u Padovi; asistent, zatim istraživač u području civilnog i komparativnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Padovi (1977. – 1982.); predavač prava Zajednice na Collegio Europeo (Parma, 1990. – 1998.), na pravnim fakultetima Sveučilišta u Padovi (1985. – 1987.), Sveučilišta u Macerati (1991. – 1994.), Sveučilišta u Napulju (1995.) i Sveučilišta u Milanu (2000. – 2001.); član Znanstvenog odbora „Master in European integration“ Sveučilišta u Padovi; dužnosnik, Uprava za knjižnicu, istraživanje i dokumentaciju Suda Europskih zajednica (1982. – 1984.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica pri nezavisnom odvjetniku G. F. Manciniju (1984. – 1988.); pravni savjetnik glavnog tajnika Europskog parlamenta E. Vincija (1988. – 1993.); načelnik odjela u pravnoj službi Europskog parlamenta (1995. – 1999.), direktor zakonodavnih poslova i nagodbi, međuinstitucionalnih odnosa i odnosa s nacionalnim parlamentima u Europskom parlamentu (1999. – 2004.); direktor vanjskih odnosa u Europskom parlamentu (2004. – 2006.); direktor zakonodavnih poslova u pravnoj službi Europskog parlamenta (2006. – 2011.); autor brojnih publikacija iz područja talijanskog građanskog prava i prava Europske unije; sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2011. do 31. kolovoza 2016.; sudac Općeg suda od 19. rujna 2016.

Karl ROEMER
Karl ROEMER

rođen 30. prosinca 1899.; njemački državljanin; studij političke ekonomije i prava (Köln, München, Freiburg, Bonn); „Gerichtsassessor“ (sudski savjetnik) i sudac (Köln, 1932.); odvjetnik pri odvjetničkoj komori Berlina do 1946.; odvjetnik ovlašten za zastupanje pred Zemaljskim i Višim zemaljskim sudom u Saarbrückenu; od 1947. do 1952. obavljao poslove većinom posvećene stranom pravu, branio njemačke interese pred tijelima i sudovima osnovanim u okviru okupatorskog režima kao i pred stranim tijelima i sudovima; posebne misije za saveznu vladu prije osnivanja diplomatskih službi u inozemstvu; od 1947. do 1948. sudjeluje u radu „Sonderstelle für Geld und Kredit“ (Posebno tijelo za novac i kredit) u Hamburgu na pripremi monetarne reforme; nezavisni odvjetnik na Sudu (1953.-1973.); preminuo 21. prosinca 1984.

René Barents
René Barents

rođen 1951.; diploma iz prava i specijalizacija iz ekonomije (Sveučilište Erasmus u Rotterdamu, 1973.); doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Utrechtu, 1981.); istraživač u području europskog prava i međunarodnog gospodarskog prava (1973. – 1974.); docent europskog prava i gospodarskog prava na Institutu Europa Sveučilišta u Utrechtu (1974. – 1979.) i na Sveučilištu u Leidenu (1979. – 1981.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1981. – 1986.); načelnik Odjela za statusna prava zaposlenika u službi za statusna prava zaposlenika na Sudu Europskih zajednica (1986. – 1987.); član pravne službe Komisije Europskih zajednica (1987. – 1991.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1991. – 2000.); načelnik odjela (2000. – 2009.), zatim direktor (2009-2011.) Uprave za istraživanje i dokumentaciju Suda Europske unije; redoviti profesor (1988. – 2003.) i počasni profesor (od 2003.) europskog prava na Sveučilištu u Maastrichtu; savjetnik žalbenog suda u 's-Hertogenboschu (1993. – 2011.); član Nizozemske kraljevske akademije znanosti (od 1993.); brojne publikacije u području europskog prava; sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2011. do 31. kolovoza 2016.; sudac Općeg suda od 19. rujna 2016.

Rafael García-Valdecasas y Fernández
Rafael García-Valdecasas y Fernández

rođen 1946.; Abogado del Estado (u Jaénu i u Granadi); tajnik na upravnom gospodarskom sudu u Jaénu, zatim u Cordobi; član odvjetničke komore (Jaén, Granada); službe za sporove Zajednice u Ministarstvu vanjskih poslova; voditelj španjolske delegacije u radnoj skupini Vijeća za osnivanje Prvostupanjskog suda; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 17. rujna 2007.

Rino ROSSI
Rino ROSSI

rođen u Chivenni 14. kolovoza 1889.; talijanski državljanin; mirovni sudac („pretore“) u Caragliu (1920.) i Torinu (1924.); predsjednik suda na Rodosu (1928.), dodijeljen sudu u Rimu (1934.); sudac na Konzularnom sudu u Kairu (1936.); upućen u Ministarstvo vanjskih poslova (1940.); predsjednik žalbenog suda na Rodosu (1941.); savjetnik na žalbenom sudu u Aquili, zatim na žalbenom sudu u Rimu (1945.); upućen u državno odvjetništvo Kasacijskog suda (1948.); zamjenik glavnog državnog odvjetnika na Kasacijskom sudu (1951.), predsjednik vijeća Kasacijskog suda (1958.); sudac na Sudu od 7. listopada 1958. do 7. listopada 1964.; preminuo 6. veljače 1974.

Jacques Biancarelli
Jacques Biancarelli

rođen 1948.; francuski državljanin; inspektor Riznice; sudski savjetnik, zatim viši sudski savjetnik u Conseil d'État; pravni savjetnik više ministara; docent na više visokih škola i predavač na različitim institutima i sveučilištima; sudski savjetnik na Sudu; direktor pravne službe Crédit Lyonnais; počasni predsjednik Europske udruge za bankarsko i financijsko pravo; sudac na Prvostupanjskom sudu od 15. rujna 1989. do 18. rujna 1995.

Kieran Bradley
Kieran Bradley

rođen 1957.; diploma iz prava (Trinity College, Dublin, 1975.-1979.); znanstveni suradnik senatorice Mary Robinson (1978.-1979. i 1980.); stipendija "Pádraig Pearse" za studij na Collège d'Europe (1979.); poslijediplomski studij europskog prava na Collège d'Europe (1979.-1980.); magisterij iz prava na Sveučilištu u Cambridgeu (1980.-1981.); pripravnik u Europskom parlamentu (Luxembourg, 1981.); administrator u tajništvu pravne komisije Europskog parlamenta (Luxembourg, 1981.-1988.); član pravne službe Europskog parlamenta (Bruxelles, 1988.-1995.), sudski savjetnik na Sudu (1995.-2000.); docent europskog prava na Harvard Law School (2000.); član pravne službe Europskog parlamenta (2000.-2003.), zatim načelnik odjela (2003.-2011.) i direktor (2011.); autor brojnih publikacija; sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2011 do 31. kolovoza 2016. godine.

Nicola CATALANO
Nicola CATALANO

rođen 1910., doktor pravnih znanosti (1932.), odvjetnik do 1939.; ulazak u „Avvocatura dello Stato“ putem javnog natječaja, imenovan zamjenikom Avvocato generale dello Stato (1955.); asistent na Sveučilištu u Rimu (1939.-1950.); commissario governativo u izdavačkoj tvrtki „Il Giornale d'Italia“ (1944.-1946.); pravni savjetnik „Poligrafico dello Stato“ (1946.-1948.); agent talijanske vlade pred komisijama za pomirenje prema mirovnom ugovoru (1948.-1950.); pravni savjetnik Međunarodne zone Tanger (1951.-1953.) i Visokog tijela EZUČ-a (1953.-1956.); pravni stručnjak talijanske delegacije za izradu Rimskih ugovora; autor brojnih pravnih radova; sudac na Sudu (1958.-1961.); preminuo 5. kolovoza 1984.

Andreas Matthias DONNER
Andreas Matthias DONNER

rođen 15. siječnja 1918. u Rotterdamu; nizozemski državljanin; doktor pravnih znanosti (1941.); pravni suradnik u „Schoolraad voor de Scholen met de Bijbel“, nakon okupatorove zabrane te ustanove tajno nastavlja svoju djelatnost (1941.-1945.); profesor javnog i upravnog prava na Slobodnom sveučilištu u Amsterdamu (od 1945.); predsjednik „Nederlandse Verening voor Administratief Recht“ (1948.-1958.); od 1955. član Nizozemske kraljevske akademije znanosti; sudac na Sudu od 7. listopada 1958. do 29. ožujka 1979., predsjednik od 7. listopada 1958. do 7. listopada 1964.; profesor ustavnog prava na Sveučilištu u Groningenu (1979.-1984.); preminuo 24. kolovoza 1992.

Jesper Svenningsen
Jesper Svenningsen

rođen 1966.; studij prava (Candidatus juris), Sveučilište u Aarhusu (1989.); odvjetnički vježbenik u uredu pravnog savjetnika danske vlade (1989. – 1991.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica u kabinetu nezavisnog odvjetnika C. C. Gulmanna (1991. – 1993.); primljen u odvjetničku komoru Danske (1993.); odvjetnik u uredu pravnog savjetnika danske vlade (1993. – 1995.); predavač europskog prava na Sveučilištu u Kopenhagenu; docent na Europskom institutu za javnu upravu (IEAP), (Luxembourg, 1995. – 1997.); odvjetnik upisan u imenik odvjetničke komore u Bruxellesu (1997.); docent, a potom v. d. direktora IEAP-a (Luxembourg, 1997. – 1999.); administrator u pravnoj službi Nadzornog tijela Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) (1999. – 2000.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica u kabinetu suca C. Gulmanna (2003. – 2006.), a potom u kabinetu suca L. Baya Larsena (2006. – 2013.); sudac Službeničkog suda od 7. listopada 2013. do 31. kolovoza 2016.; sudac Općeg suda od 19. rujna 2016.

Koen Lenaerts
Koen Lenaerts

rođen 1954.; diploma i doktorat iz pravnih znanosti (Katholieke Universiteit Leuven); magisterij iz pravnih znanosti, magisterij iz javne uprave (Sveučilište Harvard); asistent (1979.-1983.), zatim profesor europskog prava na Katholieke Universiteit Leuven (od 1983.); sudski savjetnik na Sudu (1984.-1985.); profesor na Collège d’Europe u Brugesu (1984.-1989.); odvjetnik, član odvjetničke komore u Bruxellesu (1986.-1989.); gostujući profesor na Harvard Law School (1989.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 6. listopada 2003.; sudac na Sudu od 7. listopada 2003; potpredsjednik Suda od 9. listopada 2012. do 8. listopada 2015.; predsjednik Suda od 8. listopada 2015.

Alberto TRABUCCHI
Alberto TRABUCCHI

rođen 26. srpnja 1907. u Veroni; talijanski državljanin; doktor pravnih znanosti na Sveučilištu u Padovi(1928.); asistent na Institutu filozofije prava u Padovi (1929.); slobodni profesor građanskog prava (1935.); profesor predavač građanskog prava u Ferrari (1935.-1942.); izvanredni profesor građanskog prava u Veneciji (1941.-1942.); redoviti profesor građanskog prava u Padovi od 1942. i predavač komparativnog privatnog prava na istom Sveučilištu od 1953.; ravnatelj Instituta za privatno pravo u Padovi od 1945; član Istituto Veneto u Veneciji i Akademija u Padovi, Veroni i Ferrari; sudac od 8. ožujka 1962. do 12. prosinca 1972., zatim nezavisni odvjetnik od 9. siječnja 1973. do 6. listopada 1976; preminuo 18. travnja 1998.

Christopher William Bellamy
Christopher William Bellamy

rođen 1946.; britanski državljanin; barrister, Middle Temple; Queen's Counsel, specijalist trgovačkog prava, europskog prava i javnog prava; koautor triju prvih izdanja „Bellamy & Child, Common Market Law of Competition“; sudac na Prvostupanjskom sudu od 10. ožujka 1992. do 15. prosinca 1999.

João Sant
João Sant'Anna

rođen 1957.; diploma iz prava Klasičnog sveučilišta u Lisabonu (1980.); demonstrator iz upravnog prava na Klasičnom sveučilištu u Lisabonu (1979.-1980.); studij industrijskog vlasništva na Institutu Max-Planck u Münchenu (1982.-1984.); administrator, a potom voditelj odjela u Ministarstvu unutarnjih poslova (1980.-1986.); odvjetnik u Odvjetničkoj komori u Lisabonu (1981.-1986.); u Europskom parlamentu, administrator u Glavnoj upravi za informiranje i odnose s javnošću (1986.-1987.), u Glavnoj upravi za istraživanje i obrazovanje (1987.-1992.), u Glavnoj upravi za kadrovske poslove, proračun i financije (1992.-1996.) i u pravnoj službi (1996.-2000.); voditelj upravnog i financijskog odjela (2000.-2007.), potom direktor pravnog odjela (2007.-2011.) i uprave A (2012.-2015.) pri Europskom ombudsmanu; sudac Službeničkog suda od 13. travnja do 31. kolovoz 2016.

Alexander Kornezov
Alexander Kornezov

rođen 1978.; diploma iz prava Sveučilišta Sveti Kliment Ohridski u Sofiji (2002.) i Master of Laws iz Europskog prava na Collège d'Europe (Brugge, 2004.); doktor pravnih znanosti (2008.); odvjetnik u Odvjetničkoj komori u Bruxellesu (2004. – 2006.); viši predavač iz procesnog prava Europske unije na Sveučilištu nacionalne i svjetske ekonomije u Sofiji (2008. – 2012.) i na Sveučilištu Sveti Kliment Ohridski u Sofiji (2010. – 2013.); izvanredni profesor prava Europske unije i međunarodnog privatnog prava na Bugarskoj akademiji znanosti (od 2014.); gostujući predavač na Sveučilištu u Cambridgeu i na KU Leuven; sudski savjetnik na Sudu Europske unije (2007. – 2016.); osnivač i član upravnog odbora Bugarskog udruženja za europsko pravo; glavni urednik revije za europsko pravo Evropeiski praven pregled; autor brojnih publikacija iz europskog prava; sudac Službeničkog suda od 13. travnja 2016. do 31. kolovoza 2016., sudac Općeg suda od 19. rujna 2016.

Andreas Kalogeropoulos
Andreas Kalogeropoulos

rođen 1944; grčki državljanin; odvjetnik (Atena); sudski savjetnik sudaca Chlorosa i Kakourisa na Sudu; profesor javnog prava i prava Zajednica (Atena); pravni savjetnik; prvi ataše na Revizorskom sudu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 18. rujna 1992. do 17. rujna 1998.

Robert LECOURT
Robert LECOURT

rođen 19. rujna 1908.; francuski državljanin; doktor pravnih znanosti; odvjetnik na cour d'appel u Parizu; pričuvni satnik; član odbora za vođenje tajnog pokreta „Résistance“ i član Pokreta za nacionalno oslobođenje; član privremene savjetodavne skupštine; zastupnik Pariza (1945.-1958.); zastupnik departmana Hautes-Alpes (studeni 1958.); ministar pravosuđa (u više navrata između 1948. i 1958.); državni ministar zadužen za pomoć i suradnju između Francuske Republike i država članica Zajednice, potom za prekomorske teritorije i teritorijalne zajednice i Saharu (siječanj 1959.-kolovoz 1961.); član izvršnog odbora Europskog pokreta; sudac na Sudu od 18. svibnja 1962. do 9. listopada 1967.; predsjednik od 10. listopada 1967. do 25. listopada 1976.; preminuo 9. kolovoza 2004.

Virpi TIILI
Virpi TIILI

rođena 1942.; doktorica pravnih znanosti na Sveučilištu u Helskinkiju; asistentica na katedri javnog prava i trgovačkog prava na Sveučilištu u Helskinkiju; voditeljica pravnih poslova i trgovačke politike središnje gospodarske komore Finske; generalna direktorica u upravi za zaštitu potrošača Finske; članica više vladinih odbora i izaslanstava, među ostalim, predsjednica vijeća za nadzor reklama za lijekove (1988.-1990.), članica vijeća za pitanja potrošača (1990.-1994.), članica vijeća za tržišno natjecanje (1991.-1994.) i članica uredničkog odbora Nordic Intellectual Property Law Review (1982.-1990.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 18. siječnja 1995. do 6. listopada 2009.

Waltraud Hakenberg
Waltraud Hakenberg

rođena 1955.; studij prava u Regensburgu i Ženevi (1974.-1979.); prvi državni ispit (1979.); poslijediplomski studij prava Zajednice na Collège d'Europe u Brugesu (1979.-1980.); sudska vježbenica u Regensburgu (1980.-1983.); doktorica prava (1982.); drugi državni ispit (1983.); odvjetnica u Münchenu i Parizu (1983.-1989.); službenica Suda Europskih zajednica (1990.-2005.); sudska savjetnica na Sudu Europskih zajednica (kabinet suca Janna, 1995.-2005.); predavačica na više sveučilišta u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Rusiji; počasna profesorica na Saarskom sveučilištu (od 1999.); članica različitih povjerenstava, udruga i pravnih odbora; brojne publikacije o pravu i sudskoj praksi Zajednice; tajnica Službeničkog 30. studeni 2005 do 31. kolovoz 2016.

Walter STRAUSS
Walter STRAUSS

rođen 15. lipnja 1900. u Berlinu; njemački državljanin; doktor pravnih znanosti (Heidelberg, 1924.); pomoćni sudac na berlinskim sudovima; Ministarstvo gospodarstva (od 1928. do 1935.); ekonomski stručnjak; ravnatelj uprave berlinskih bolnica; državni tajnik vlade Hessena za savezna pitanja, član Direktorata Saveznog savjeta američke okupacijske zone u Stuttgartu (1946.); zamjenik direktora (1947.-1948.), potom voditelj pravne službe (1948.-1949.) u Upravi za gospodarstvo ujedinjenog gospodarskog područja; član parlamentarnog savjetodavnog odbora (1948.-1949.); državni tajnik u saveznom ministarstvu pravosuđa (1949.-1963.); sudac na Sudu od 6. veljače 1963. do 28. listopada 1970.; preminuo 1. siječnja 1976.

Josef Azizi
Josef Azizi

rođen 1948.; doktorat iz pravnih znanosti i magisterij iz društvenih i ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Beču; predavač i profesor na Ekonomskom sveučilištu u Beču, na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beču i na više drugih sveučilišta; počasni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beču; Ministerialrat i voditelj odjela u uredu saveznog kancelara; član Upravnog odbora za pravnu suradnju Vijeća Europe (CDCJ); zastupnik pred Verfassungsgerichtshof (Ustavni sud) u postupcima za ocjenu ustavnosti saveznih zakona; glavni koordinator za usklađivanje austrijskog saveznog prava s pravom Zajednice; sudac Općeg suda od 18. siječnja 1995. do 16. rujna 2013.

Riccardo MONACO
Riccardo MONACO

rođen 2. siječnja 1909.; talijanski državljanin; doktor pravnih znanosti na Sveučilištu u Torinu (1930.); „Privatdozent“ međunarodnog prava (1933.); predavač na Sveučilištu u Torinu; redoviti profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Cagliariju (1939.-1940.), zatim u Modeni (1940.-1942.); redoviti profesor na Pravnom fakultetu u Torinu (1942.-1956.); redoviti profesor međunarodnih organizacija na Fakultetu političkih znanosti na Sveučilištu u Rimu(1956.-1964.); sudac na sudu u Torinu; državni savjetnik (od 1948.); predsjednik počasnog vijeća Državnog vijeća (1956.); glavni tajnik za rješavanje diplomatskih sporova i voditelj pravne službe; član Instituta za međunarodno pravo, član Stalnog arbitražnog suda; sudac na Sudu od 8. listopada 1964. do 3. veljače 1976.; preminuo 18. siječnja 2000.

Joseph GAND
Joseph GAND

rođen 28. veljače 1913.; francuski državljanin; diploma iz prava; diploma studija javnog prava i političke ekonomije; diplomirao na École libre des sciences politiques; uspješno sudjelovao na javnom natječaju za nižeg stručnog suradnika u Conseil d'État 1963.; povjerenik vlade u odjelu za sporove Conseil d'État od 1947. do 1950., od 1957. do 1960. i od 1962. do 1964.; glavni ravnatelj Uprave i javnih službi od veljače 1959. do travnja 1961.; docent na École nationale d'administration od 1947. do 1958. i profesor na Institutu za političke studije u Parizu od 1958. do 1962.; nezavisni odvjetnik na Sudu od 8. listopada 1964. do 6. listopada 1970.; preminuo 4. listopada 1974.

Pernilla Lindh
Pernilla Lindh

ođena 1945.; diploma iz prava na Sveučilištu u Lundu; sudska savjetnica i sudac na prvostupanjskom sudu u Trollhättanu (1971.-1974.); sudska savjetnica na žalbenom sudu u Stockholmu (1974.-1975.); sutkinja na prvostupanjskom sudu u Stockholmu (1975.); savjetnica za pravosudna i upravna pitanja predsjednika žalbenog suda u Stockholmu (1975.-1978.); posebna izaslanica u Domstolverketu (Nacionalna pravosudna uprava) (1977.); savjetnica u uredu Ministarstva pravosuđa (Justice Chancellor) (1979.-1980.); sutkinja prisjednica na žalbenom sudu u Stockholmu (1980.-1981.); pravna savjetnica u Ministarstvu trgovine (1981.-1982.); pravna savjetnica, zatim direktorica i generalna direktorica za pravne poslove u Ministarstvu vanjskih poslova (1982.-1995.); titula veleposlanika 1992.; potpredsjednica Swedish Market Court; odgovorna za pravna i institucionalna pitanja za vrijeme pregovora EGP-a (potpredsjednica, kasnije predsjednica skupine EFTA) i pregovora za pristupanje Kraljevine Švedske Europskoj uniji; sutkinja na Prvostupanjskom sudu od 18. siječnja 1995. do 6. listopada 2006.; sutkinja na Sudu od 7. listopada 2006. do 6. listopada 2011.

André Potocki
André Potocki

rođen 1950.; francuski državljanin; glavni tajnik prvog predsjedanja Kasacijskog suda 1988.; potpredsjednik tribunal de grande instance u Parizu (1990.); voditelj službe za europske i međunarodne poslove u Ministarstvu pravosuđa (1991.); savjetnik na cour d'appel u Parizu i izvanredni profesor na Sveučilištu Paris X-Nanterre (1994.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 18. rujna 1995. do 19. rujna 2001.

Josse J. MERTENS de WILMARS
Josse J. MERTENS de WILMARS

rođen 22. lipnja 1912. u St-Niklaas Waasu; belgijski državljanin; doktor pravnih znanosti (1934.); odvjetnik, član Raad van der Orde(1935.); doktor političkih i diplomatskih znanosti (1945.); član kabineta i potom predsjednik „Vlaamse Conferentie van de Balie“; član Zastupničkog doma (1951.-1961.); član parlamentarnih povjerenstava za vanjske poslove, pravosuđe i ustavnu reformu; izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Louvainu; sudac na Sudu od 9. listopada 1967. do 29. listopada 1980., predsjednik od 30. listopada 1980. do 10. travnja 1984.; preminuo 1. kolovoza 2002.

Pierre PESCATORE
Pierre PESCATORE

rođen u Luxembourgu 20. studenoga 1919.; luksemburški državljanin; doktor pravnih znanosti; pravni savjetnik, politički direktor i glavni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova (1946.-1967.); predavač na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Liègeu (1951.); suosnivač Instituta za studij europskog prava na Sveučilištu u Liègeu (1963.); izvanredni profesor i predstojnik katedre prava Europskih zajednica (1965.); pridruženi član Instituta za međunarodno pravo za vrijeme zasjedanja u Varšavi (1965.); član odjela za etiku i političke znanosti Instituta Velikog vojvodstva (1967.); sudac na Sudu od 9. listopada 1967. do 7. listopada 1985.; preminuo 2. veljače 2010.

Rui Manuel Gens de Moura Ramos
Rui Manuel Gens de Moura Ramos

rođen 1950.; portugalski državljanin; profesor na Pravnom fakultetu u Coimbri i na Pravnom fakultetu Katoličkog sveučilišta u Portu; predstojnik katedre Jean Monnet; predavač (na francuskom jeziku) na Akademiji za međunarodno pravo u Haagu (1984.) i gostujući profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta Paris I (1995.); predstavnik portugalske vlade pred Komisijom Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (Cnudci), Haške konvencije za međunarodno privatno pravo, Međunarodne komisije za osobni status i Odbora za državljanstvo Vijeća Europe; član Instituta za međunarodno pravo; sudac na Prvostupanjskom sudu od 18. rujna 1995. do 31. ožujka 2003.

Hans KUTSCHER
Hans KUTSCHER

rođen 14. prosinca 1911. u Hamburgu; njemački državljanin; studij prava (Graz, Freiburg/Breisgau i Berlin); doktor pravnih znanosti (1937., Königsberg/Pr.; službenik u Ministarstvu gospodarstva i prometa; tajnik odbora za zakonodavstvo Bundesrata i mješovitog zajedničkog povjerenstva Bundestaga i Bundesrata; sudac na Ustavnom sudu u Karlsruheu (1955.-1970.); počasni profesor na Sveučilištu u Heidelbergu; sudac na Sudu Europskih zajednica od 28. listopada 1970. do 6. listopada 1976.; predsjednik od 7. listopada 1976. do 31. listopada 1980.; preminuo 24. kolovoza 1993.

John D. Cooke
John D. Cooke

rođen 1944.; upisan u odvjetničku komoru Irske 1966.; istovremeno upisan u odvjetničke komore Engleske i Walesa, Sjeverne Irske i Novog Južnog Walesa; barrister od 1966. do 1996.; upisan u Inner Bar u Irskoj (Senior Counsel) 1980. i u Novom Južnom Walesu 1991.; predsjednik Vijeća odvjetničkih komora Europske zajednice (CCBE) od 1985. do 1986.; gostujući profesor na Pravnom fakultetu na University College u Dublinu; član Chartered Institute of Arbitrators; predsjednik Kraljevskog zoološkog društva Irske od 1987. do 1990.; bencher Honorable Society of Kings Inns, Dublin; počasni bencher Lincoln's Inna, London; sudac na Prvostupanjskom sudu od 10. siječnja 1996. do 15. rujna 2008.

Alain Louis DUTHEILLET de LAMOTHE
Alain Louis DUTHEILLET de LAMOTHE

rođen u Limogesu 25. kolovoza 1919.; francuski državljanin; doktor pravnih znanosti; studij filologije (engleski); bivši student École nationale d'administration (1945.-1947.); niži sudski savjetnik u Conseil d'État, zatim imenovan višim stručnim suradnikom (1954.), državni savjetnik (1969.); povjerenik vlade u odboru za sporove Conseil d'État (1957.-1969.) i na sudu za sporove (1965.-1970.); u određenim razdobljima dodijeljen Odboru ministara za europsku gospodarsku suradnju (1948.-1951.), kabinetu predsjednika Vijeća (1952.), ministra obrane (1952.-1954.), ministra pravosuđa (1969.-1970.); misije u inozemstvu u obliku tehničke pomoći; docent na École nationale d'administration i Institutu za političke studije u Parizu; redovita suradnja s više pravnih revija; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1970. do 2. siječnja 1972., dana njegove smrti.

Jörg Pirrung
Jörg Pirrung

rođen 1940.; asistent-istraživač na Sveučilištu u Marburgu; doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Marburgu); referent, zatim voditelj službe za međunarodno privatno pravo, naposljetku voditelj poduprave za građansko pravo u saveznom Ministarstvu pravosuđa; član vijeća uprave Unidroita (1993.-1998.); predsjednik Komisije Haške konferencije o međunarodnom pravu zadužen za izradu Konvencije o zaštiti djece (1996.); počasni profesor na Sveučilištu u Trieru (međunarodnodno privatno i postupovno pravo, pravo Zajednica); od 2002. član znanstvenog vijeća Institut Max Planck za komparativno i međunarodno privatno pravo u Hamburgu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 11. lipnja 1997. do 17. rujna 2007.

Henri MAYRAS
Henri MAYRAS

rođen 29. ožujka 1920. u Charenton-le-Pontu (Val-de-Marne); francuski državljanin; postdiplomski studij javnog prava i političke ekonomije; agent vlade u Francusko-talijanskom povjerenstvu za pomirenje (1949.-1951.); tehnički savjetnik u kabinetu ministra pravosuđa (1952.-1953.); niži sudski savjetnik u Conseil d'État, zatim imenovan višim stručnim suradnikom (1954.), državni savjetnik (1972.); pravni savjetnik veleposlanstva Francuske u Maroku (1956-1958.); povjerenik vlade u odjelu za sporove Conseil d'État (1958.-1961.); predsjednik Upravnog vijeća na Vrhovnom sudu Maroka (1961.-1964.); direktor službe za pravosuđe u Ministarstvu pravosuđa (1964.); docent na École nationale d'administration; predavač na Pravnom fakultetu u Rabatu; profesor na École marocaine d'administration; nezavisni odvjetnik na Sudu od 22. ožujka 1972. do 18. ožujka 1981.; preminuo 9. srpnja 1995.

Paolo Mengozzi
Paolo Mengozzi

rođen 1938.; talijanski državljanin; profesor međunarodnog prava i predstojnik katedre Jean Monnet za pravo Europskih zajednica na Sveučilištu u Bologni; počasni doktor na Sveučilištu Carlos III. u Madridu; gostujući profesor na sveučilištima Johns Hopkins (Bologna Center), St. Johns (New York), Georgetown, Paris-II, Georgia (Athena) i Institut universitaire international (Luxembourg); koordinator European Business Law Pallas Program, organiziranog na Sveučilištu u Nijmegenu; član savjetodavnog odbora Komisije Europskih zajednica za javnu nabavu; državni podtajnik za industriju i trgovinu za vrijeme tromjesečnog talijanskog predsjedanja Vijećem; član radne skupine Europske zajednice o Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i voditelj zasjedanja Centra za istraživanja Haške akademije za međunarodno pravo posvećeno WTO-u 1997.; sudac na Prvostupanjskom sudu od 4. ožujka 1998. do 3 svibnja 2006.; nezavisni odvjetnik na Sudu od 4. svibnja 2006.

Cearbhall O
Cearbhall O'DALAIGH

rođen 12. veljače 1911.; irski državljanin; diploma iz keltskih studija (University College, Dublin, 1933.); barrister, King's Inn (1934.); Senior Counsel (1945.); bencher, King's Inn (1946.); Attorney general (1946.-1948. i 1951.-1953.); sudac na Vrhovnom sudu (1953.-1961.); Chief Justice (1961.-1973.); sudac na Sudu (od 9. siječnja 1973. do 12. prosinca 1974.); predsjednik Irske (1974.-1976.); preminuo 21. ožujka 1978.

Michail Vilaras
Michail Vilaras

rođen 1950.; odvjetnik (1974.-1980.); nacionalni stručnjak u pravnoj službi Komisije Europskih zajednica, zatim glavni administrator u Općoj upravi V (zapošljavanje, industrijski odnosi, socijalna pitanja); sudski savjetnik, viši sudski savjetnik u Državnom vijeću i, od 1999., savjetnik; pridruženi član Posebnog vrhovnog suda Grčke; član Centralnog odbora za zakonodavstvo Grčke (1996.-1998.); direktor pravne službe u glavnom tajništvu grčke vlade; sudac na Općem sudu od 17. rujna 1998. do 25. listopada 2010.

Arjen W. H. Meij
Arjen W. H. Meij

rođen 1944.; savjetnik na Vrhovnom sudu Nizozemske (1996.); savjetnik i potpredsjednik College van Beroep voor het bedrijfsleven (Upravni sud trgovine i industrije) (1986.); privremeni savjetnik na žalbenom sudu za socijalnu sigurnost i komisije za carinske tarife; sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1980.); predavač europskog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta Groningen i asistent istraživač na University of Michigan Law School; član međunarodnog tajništva trgovačke i industrijske komore Amsterdama (1970.); sudac na Općem sudu od 17. rujna 1998. do 13. rujna 2010.

Max SØRENSEN
Max SØRENSEN

rođen 19. veljače 1913. u Kopenhagenu; danski državljanin; pravni studij na Sveučilištu u Kopenhagenu i Institutu za visoke međunarodne studije Sveučilišta u Ženevi; doctor juris (1946.); u službi Ministarstva vanjskih poslova Danske u Bernu i Londonu (1938.-1945.); profesor međunarodnog prava i ustavnog prava na Sveučilištu u Aarhusu (od 1947.); sudac ad hoc, imenovan od danske i nizozemske vlade na Međunarodnom sudu pravde za spor o kontinentalnoj ploči Sjevernog mora (1968.-1969.); član Stalnog arbitražnog suda; član Instituta za međunarodno pravo; sudac na Sudu od 9. siječnja 1973. do 8. listopada 1979.; preminuo 11. listopada 1981.

Gerhard REISCHL
Gerhard REISCHL

rođen u Münchenu 17. srpnja 1918.; njemački državljanin; doktor pravnih znanosti na Sveučilištu u Münchenu (1950.); pravosudni ispit (1951.); dopunski sudac, zatim savjetnik u svojstvu suca općinskog suda u Ministarstvu pravosuđa Bavarske (1951.-1954.); sudac na općinskom sudu u Münchenu (1954.-1955.); u službi ministra koji je zastupao Bavarsku na saveznoj razini (1955.-1956.); Oberregierungsrat, zatim Regierungsdirektor u uredu kancelara bavarske države u Münchenu (1956.-1958.); sudac Višeg zemaljskog suda u Münchenu (1958.-1961.); zastupnik u Bundestagu (1961.-1972.); državni tajnik zadužen za odnose s Parlamentom u saveznom ministarstvu za financije (1969.-1971.); član Europske parlamentarne skupštine (1971.-1973.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 9. listopada 1973. do 11. siječnja 1984.; preminuo 16. travnja 1998.

Nicholas James Forwood
Nicholas James Forwood

rođen 1948.; diplome Sveučilišta u Cambridgeu (BA 1969, MA 1973) (strojarstvo i pravo); godine 1970. upisan u englesku odvjetničku komoru, potom radi kao odvjetnik u Londonu (1971.-1999.) i u Bruxellesu (1979.-1999.); godine 1981. upisan u irsku odvjetničku komoru; godine 1987. imenovan za Queen’s Counsel; godine 1998. imenovan članom uprave ( bencher) za Middle Temple; predstavnik engleske i velške odvjetničke komore pri Vijeću odvjetničkih komora Europske unije (CCBE) i predsjednik stalnog izaslanstva CCBE-a pri Sudu (1995.-1999.); član upravnog odbora World Trade Law Association i European Maritime Law Organization (1993.-2002.); sudac Općeg suda od 15. prosinca 1999. do 7. listopada 2015.

Hubert Legal
Hubert Legal

rođen 1954.; državni savjetnik (Francuska); bivši student École normale supérieure iz Saint-Clouda i École nationale d'administration; sveučilišni profesor engleskog jezika (1979.-1985.); izvjestitelj, zatim povjerenik vlade pred vijećima za sporove Conseil d'État (1988.-1993.); pravni savjetnik stalnog predstavništva Francuske u Ujedinjenim narodima u New Yorku (1993.-1997.); sudski savjetnik u kabinetu suca Puissocheta na Sudu (1997.-2001.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 19. rujna 2001. do 17. rujna 2007.

Jean-Pierre WARNER
Jean-Pierre WARNER

rođen 24. rujna 1924;. britanski državljanin; pristupio britanskoj vojsci u veljači 1943.; dodijeljen streljačkoj brigadi; sudjelovao u vojnim operacijama u Europi i Aziji; završio vojnu karijeru kao Acting Major (1947.); diplomirao pravo (B.A., 1948.); upisan u odvjetničku komoru Lincoln's Inn (siječanj 1950.); barrister u Chancery Bar (1950.-1972.); bencher u Lincoln's Innu (od 1966.); vijećnik, Royal Borough of Kensington (1959.-1968.); direktor Warner & Sons Ltd. i podružnicâ (1952.-1970.); Queen's Counsel (studeni 1972.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 9. siječnja 1973. do 26. veljače 1981.; preminuo 1. veljače 2005.

Alexander J. MACKENZIE STUART
Alexander J. MACKENZIE STUART

rođen 18. studenoga 1924.; britanski državljanin; odvjetnik pri odvjetničkoj komori Škotske (1951.); Queen's Counsel (1963.); sudac na Court of Session (Vrhovni sud Škotske, 1972.); sudac na Sudu od 9. siječnja 1973. do 6. listopada 1988.; predsjednik od 10. travnja 1984. do 6 listopada 1988.; za svoje zasluge uzdignut u stalež baruna Ujedinjene Kraljevine s nazivom Lord Mackenzie-Stuart of Dean; preminuo 1. travnja 2000.

Maria Eugénia Martins de Nazaré Ribeiro
Maria Eugénia Martins de Nazaré Ribeiro

rođena 1956.; studij u Lisabonu, Bruxellesu i Strasbourgu; odvjetnica u Portugalu i Bruxellesu; slobodna istraživačica na Institut d'études européennes de l'Université libre de Bruxelles; sudska savjetnica portugalskog suca Suda J. C. Moitinha de Almeide (1986.-2000.), a zatim predsjednika Prvostupanjskog suda B. Vesterdorfa (2000.-2003.); sutkinja Općeg suda od 31. ožujak 2003 do 19. rujna 2016. godine.

Andreas O
Andreas O'KEEFFE

rođen 4. listopada 1912.; irski državljanin; LL. B., University College Dublin (1936.); barrister, Kings Inns, Dublin (1935.); Senior Counsel (1951.); bencher,Kings Inns (1954.); Attorney General (1954. i 1957.-1965.); sudac na Vrhovnom sudu (1965.); predsjednik High Courta(1966.); sudac na Sudu (od 12. prosinca 1975. do 16. siječnja 1985.); preminuo 30. prosinca 1994.

Franklin Dehousse
Franklin Dehousse

rođen 1959.; diploma iz prava (Sveučilište u Liègeu, 1981.); suradnik (Fonds national de la recherche scientifique, 1985.-1989.); pravni savjetnik u Zastupničkom domu (1981.-1990.); doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Strasbourgu, 1990.), profesor (sveučilišta u Liègeu i Strasbourgu, Collège d'Europe, Institut royal supérieur de Défense, Sveučilište Montesquieu u Bordeauxu, Collège Michel Servet Sveučilišta u Parizu; fakulteti Notre-Dame de la Paix u Namuru); posebni predstavnik ministra vanjskih poslova (1995.-1999.); direktor europskih studija na Institut royal des relations internationales (1998.-2003.); sudac prisjednik u Conseil d’État (2001.-2003.); savjetnik Europske komisije (1990.-2003.); član Observatoire Internet (2001.-2003.); sudac Općeg suda od 7. listopada 2003 do 19. rujna 2016. godine.

Ena Cremona
Ena Cremona

rođena 1936.; diploma iz jezika na Kraljevskom sveučilištu na Malti (1955.); doktorica pravnih znanosti na Kraljevskom sveučilištu na Malti (1958.); odvjetnica pri odvjetničkoj komori Malte od 1959.; pravna savjetnica Nnacionalnog savjeta žena (1964.-1979.); članica Komisije javnih službi (1987.-1989.); članica Upravnog vijeća Lombard Bank (Malta) Ltd, predstavnica države kao dioničarke (1987.-1993.); članica Izborne komisije od 1993.; članica komisije za doktorate na Pravnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta na Malti; članica Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI) (2003.-2004.); sutkinja na Općem sudu od 12. svibnja 2004. do 22. ožujka 2012.

Giacinto BOSCO
Giacinto BOSCO

rođen 25. siječnja 1905. u Caserti; talijanski državljanin; diploma iz prava, Sveučlište u Napulju (1925.); podtajnik Ministarstva vanjskih poslova (1927.-1932.); profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Rimu (1932.); dekan na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Urbinu (1932.); redoviti profesor međunarodnog prava, Sveučilište u Firenci (1933.-1940.), Sveučilište u Rimu (1940.-1975.); ravnatelj Instituta za međunarodno pravo Fakulteta ekonomije i trgovine Sveučilišta u Rimu (od 1966.); senator (1948.-1972.); državni podtajnik u Ministarstvu obrane (1953.-1958.); potpredsjednik Senata (1958.-1960.); ministar za javno školstvo (1960.-1962.); ministar pravosuđa (1962.-1963.); ministar rada i socijalne skrbi (1963.-1964. i 1966.-1968.); ministar bez portfelja za poslove Ujedinjenih naroda (1968.-1969. i 1970.); ministar financija (1969.-1970.); ministar pošta i telekomunikacija (1970.-1972.); sudac na Sudu od 7. listopada 1976. do 6. listopada 1988.; preminuo 11. listopada 1997.

Adolphe TOUFFAIT
Adolphe TOUFFAIT

rođen 29. ožujka 1907. u Rennesu; francuski državljanin; postdiplomski studij privatnog prava; okružni dopunski sudac na cour d'appel u Douaiju, zatim u Parizu (1933.-1936.); zamjenik na sudu prvog stupnja u Évreuxu (1936.-1940.); državni odvjetnik na sudu prvog stupnja u Évreuxu (1940.); ravnatelj službe za istraživanje ratnih zločina (1946.); voditelj kabineta ministra obrane (1947.-1949.); voditelj kabineta državnog ministra za informiranje (1949.-1953.); voditelj kabineta državnog ministra, potpredsjednika Vijeća (1953.); državni odvjetnik na sudu prvog stupnja departmana Seine (1954.-1956.); voditelj kabineta ministra pravosuđa (1957.-1958.); državni odvjetnik na sudu Seinea (1958.-1961.); savjetnik na Kasacijskom sudu (1961.); generalni inspektor pravosudnih službi (1962.); prvi predsjednik cour d'appel u Parizu (1962.-1968.); glavni državni odvjetnik na Kasacijskom sudu (1968.-1976.); sudac na Sudu od 26. listopada 1976. do 6. listopada 1982.; preminuo 12. ožujka 1990.

Daniel Šváby
Daniel Šváby

rođen 1951.; doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Bratislavi); sudac na prvostupanjskom sudu u Bratislavi; sudac na žalbenom sudu zadužen za građanskopravne predmete i potpredsjednik žalbenog suda u Bratislavi; član Odjela za građansko i obiteljsko pravo u Institutu za pravo Ministarstva pravosuđa; privremeni sudac na Vrhovnom sudu zadužen za trgovačkopravne predmete; član Europske komisije za ljudska prava (Strasbourg); sudac na Ustavnom sudu (2000.-2004.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 12. svibnja 2004. do 6. listopada 2009.; sudac na Sudu od 7. listopada 2009.

Francesco CAPOTORTI
Francesco CAPOTORTI

rođen u Napulju 9. veljače 1925.; talijanski državljanin; diplomirani pravnik (Napulj, 1945.); asistent na Sveučilištu u Napulju (1946.-1952.); doktor međunarodnih pravnih znanosti (1951.); predavač međunarodnog prava na Sveučilištu u Napulju (1951.-1954.); izvanredni profesor institucija međunarodnog prava na Sveučilištu u Cagliariju (1954.); redoviti profesor javnog prava na Sveučilištu u Bariju (1955.-1968.); redoviti profesor predmeta međunarodne organizacije na Sveučilištu u Napulju (1968.); ravnatelj Instituta za javno pravo na Fakultetu ekonomije i trgovine tog sveučilišta (1970.); profesor međunarodnog privatnog prava na Fakultetu političkih znanosti na Sveučilištu u Rimu (1970.-1976.); sudac na Sudu od 3. veljače do 6. listopada 1976., zatim nezavisni odvjetnik od 7. listopada 1976. do 6. listopada 1982.; preminuo 4. travnja 2002.

Vilenas Vadapalas
Vilenas Vadapalas

rođen 1954.; doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Moskvi); habilitacija iz pravnih znanosti (Sveučilište u Varšavi); profesor na Sveučilištu u Vilniusu: međunarodno pravo (od 1981.), ljudska prava (od 1991.), pravo Zajednice (od 2000.); savjetnik vlade za vanjske poslove (1991.-1993.); član koordinacijske skupine pregovaračkog izaslanstva (skupine) za pristupanje Europskoj uniji; glavni ravnatelj vladinog odjela za europsko pravo (1997.-2004.); profesor europskog prava na Sveučilištu u Vilniusu, predstojnik Jean Monnet katedre; predsjednik litavske udruge za studije o Europskoj uniji; predsjednik parlamentarne radne skupine za ustavnu reformu, povezanu s pristupanjem Litve; član Međunarodne komisije pravnika (travanj 2003.); sudac Općeg suda od 12. svibnja 2004. do 16. rujna 2013.

Küllike Jürimäe
Küllike Jürimäe

rođena 1962.; diploma iz prava na Sveučilištu u Tartuu (1981.-1986.); zamjenica državnog odvjetnika u Tallinnu (1986.-1991.); diploma estonske diplomatske škole (1991.-1992.); pravna savjetnica (1991.-1993.) i glavna savjetnica u trgovačkoj i industrijskoj komori (1992.-1993.); sutkinja prizivnog suda u Tallinnu (1993.-2004.); European Master u području ljudskih prava i demokratizacije na Sveučilištu u Padovi i Sveučilištu u Nottinghamu (2002.-2003.); sutkinja Općeg suda od 12. svibnja 2004 do 23. listopada 2013.; sutkinja na Sudu od 23. listopada 2013.

Thymen KOOPMANS
Thymen KOOPMANS

rođen 11. kolovoza 1929. u Amsterdamu; nizozemski državljanin; doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Amsterdamu, 1953.); odvjetnik i državni odvjetnik u Haarlemu (1953.-1956.); ataše u Ministarstvu pravosuđa u Haagu (1956.-1962.); pravni savjetnik u pravnoj službi Vijeća EZ-a (1962.-1965.); redoviti profesor (1965.-1978.), dekan na Pravnom fakultetu (1973.-1975.) Sveučilišta u Leidenu; član nizozemske Kraljevske akademije znanosti (1978); savjetnik u Hoge Raad (1978.-1979.); sudac na Sudu od 29. ožujka 1979. do 29. ožujka 1990; preminuo 24. prosinca 2015.

Ole DUE
Ole DUE

rođen 10. veljače 1931.; danski državljanin; voditelj odjela u Ministarstvu pravosuđa; privremeni savjetnik na žalbenom sudu; član danske delegacije na Haškoj konferenciji o međunarodnom privatnom pravu; sudac na Sudu od 9. listopada 1979. do 6. listopada 1988.; predsjednik Suda od 7. listopada 1988. do 6. listopada 1994.; preminuo 21. siječnja 2005.

Ottó Czúcz
Ottó Czúcz

rođen 1946.; doktorat iz pravnih znanosti na Sveučilištu u Szegedu (1971.); referent u Ministarstvu rada (1971.-1974.); predavač i profesor (1974.-1989.), dekan pravnog fakulteta (1989.-1990.), prorektor (1992.-1997.) Sveučilišta u Szegedu; odvjetnik; član uprave nacionalnog mirovinskog osiguranja; potpredsjednik Europskog instituta za socijalno osiguranje (1998.-2002.); član znanstvenog vijeća Međunarodne udruge za socijalnu sigurnost; sudac Ustavnog suda (1998.-2004.); Sudac Općeg suda od 12. svibnja 2004. do 19. rujna 2016. godine.

Irena Wiszniewska-Białecka
Irena Wiszniewska-Białecka

rođena 1947.; diploma iz prava na Sveučilištu u Varšavi (1965.-1969.); istraživačica (asistentica, docentica, profesorica) na Institutu pravnih znanosti Poljske akademije znanosti (1969.-2004.); istraživačica na Institutu Max Planck za strano i međunarodno patentno pravo, autorsko pravo i pravo tržišnog natjecanja u Münchenu (stipendija Foundation AvH – 1985.-1986.); odvjetnica (1992.-2000.); sutkinja Vrhovnog upravnog suda (2001.-2004.); sutkinja Općeg suda od 12. svibnja 2004. do 19. rujna 2016. godine.

Ulrich EVERLING
Ulrich EVERLING

rođen u Berlinu 2. lipnja 1925.; njemački državljanin; doktor pravnih znanosti, Sveučilište u Göttingenu (1952.); služba u pravnom odjelu Saveznog ministarstva gospodarstva (1953.); voditelj ureda u Europskom odjelu Saveznog ministarstva gospodarstva (1958.); voditelj Odjela za europsku politiku (1970.); predavač (1971.), počasni profesor (1975.) na Sveučilištu u Münsteru; član izvršnog odbora „Deutsche Wissenschaftliche Gesellschaft für Europarecht“; član Upravnog vijeća Instituta Max Planck za strano javno pravo i međunarodno pravo u Heidelbergu; sudac na Sudu od 6. listopada 1980. do 6. listopada 1988.

Pieter VERLOREN van THEMAAT
Pieter VERLOREN van THEMAAT

rođen 16. ožujka 1916. u Rotterdamu; nizozemski državljanin; doktor pravnih znanosti, Sveučilište u Leidenu (1946.); u službi Ministarstva gospodarstva i Ministarstva vanjskih poslova, među ostalim, u svojstvu općeg savjetnika ministra i direktora organizacije tržišta (1945.-1958.); glavni direktor u Komisiji Europskih zajednica (1958.-1967.); profesor socijalnog i gospodarskog prava na Sveučilištu u Utrechtu (1967.-1981.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 4. lipnja 1981. do 13. siječnja 1986.; preminuo 4. srpnja 2004.

Verica Trstenjak
Verica Trstenjak

rođena 1962.; pravosudni ispit (1987.); doktorica pravnih znanosti na Sveučilištu u Ljubljani (1995.); profesorica (od 1996.) teorije prava i države (doktrine) i privatnog prava; istraživačica; doktorski studij na Sveučilištu u Zürichu, Institutu za komparativno pravo Sveučilišta u Beču, Institutu Max Planck za međunarodno privatno pravo u Hamburgu i Slobodnom sveučilištu u Amsterdamu; gostujuća profesorica na Sveučilištu u Beču, Freiburgu (Njemačka) i Visokoj školi za pravo Bucerius u Hamburgu; voditeljica pravne službe (1994.-1996.) i državni tajnik Ministarstva znanosti i tehnologije (1996.-2000.); glavni tajnik vlade (2000.); članica radne skupine za europski građanski zakonik (Study Group on European Civil Code) od 2003.; nositeljica istraživačkog projekta Humboldt (Humboldt Stiftung); objava više od stotinu pravnih članaka i nekoliko knjiga o europskom i privatnom pravu; nagrada Udruženja slovenskih pravnika „Pravnik godine 2003.“; članica uredničkog vijeća više pravnih revija; glavni tajnik Udruženja slovenskih pravnika, članica više pravničkih udruga, među ostalim Gesellschaft für Rechtsvergleichung; sutkinja na Prvostupanjskom sudu od 7. srpnja 2004. do 6. listopada 2006.; nezavisna odvjetnica na Sudu od 7. listopada 2006. do 28. studenoga 2012.

Enzo Moavero Milanesi
Enzo Moavero Milanesi

rođen 1954.; doktor pravnih znanosti (Sveučilište La Sapienza, Rim); specijalist iz prava Zajednica (Collège d'Europe, Bruges); upisan u odvjetničku komoru, obavljanje odvjetničke profesije (1978.-1983.); predavač prava Zajednica na sveučilištima La Sapienza, Rim (1993.-1996.), Luiss, Rim (1993.-1996. i 2002.-2006.) i Bocconi, Milano (1996.-2000.); savjetnik za pitanja Zajednica talijanskog premijera (1993.-1995.); službenik u Europskoj komisiji: pravni savjetnik i potom voditelj kabineta potpredsjednika (1989.-1992.), voditelj kabineta povjerenika za unutarnje tržište (1995.-1999.) i tržišno natjecanje (1999.); direktor Opće uprave za tržišno natjecanje (2000.-2002.), zamjenik glavnog tajnika Europske komisije (2002.-2005.), ravnatelj Ureda europskih političkih savjetnika (BEPA) u Europskoj komisiji (2006.); sudac na Općem sudu od 3. svibnja 2006. do 15. studenog 2011.

Simone ROZÈS
Simone ROZÈS

rođena 29. ožujka 1920. u Parizu; francuska državljanka; diploma iz prava, postdiplomski studij javnog prava, političke ekonomije i političkih znanosti; redovni ataše u Ministarstvu pravosuđa (1950.); voditeljica ureda u kabinetu ministra pravosuđa (1958.); potpredsjednica Tribunal de grande instance u Parizu (1969.); direktorica u Ministarstvu pravosuđa (1973.); upraviteljica na École nationale de la magistrature (1974.); predsjednica Tribunal de grande instance u Parizu (1976.); nezavisna odvjetnica na Sudu od 18. ožujka 1981. do 13. veljače 1984.

Fernand GRÉVISSE
Fernand GRÉVISSE

rođen 28. srpnja 1924.; francuski državljanin; stručni savjetnik, zatim viši stručni savjetnik u Conseil d'État Francuske; ravnatelj u Ministarstvu pravosuđa; generalni direktor Voda i šuma; generalni direktor glavnog tajništva vlade; državni savjetnik; predsjednik prvog pododjela Odjela za sporove; profesor na Institut d'études politiques; predsjednik odjela za javne radove Conseil d'État; sudac na Sudu od 4. lipnja 1981. do 6. listopada 1982. i od 7. listopada 1988. do 6. listopada 1994; preminuo 11. siječnja 2002.

Nils Wahl
Nils Wahl

rođen 1961.; magisterij iz prava, Sveučilište u Stockholmu (1987.), doktor pravnih znanosti, Sveučilište u Stockholmu (1995.), izvanredni profesor (docent) i predstojnik katedre Jean Monnet za europsko pravo (1995.), profesor europskog prava, Sveučilište u Stockholmu (2001.); odvjetnički vježbenik (1987.-1989.); generalni direktor obrazovne zaklade (1993.-2004.); predsjednik švedske udruge Nätverket för europarättslig forskning (Mreža za istraživanje prava Zajednica) (2001.-2006.); član Rådet för konkurrensfrågor (Vijeće za pravo tržišnog natjecanja, 2001.-2006.); zamjenik suca na Hovrätten över Skåne och Blekinge (prizivni sud, 2005.); sudac na Općem sudu od 7. listopada 2006. do 28. studenoga 2012.

Alexandros CHLOROS
Alexandros CHLOROS

rođen u Ateni 15. kolovoza 1926.; grčki državljanin; diploma iz filozofije, Sveučilište u Oxfordu; predavač na University College of Wales Aberystwyth (1954.), potom na King's College u Londonu (1959.); redoviti profesor komparativnog prava na Sveučilištu u Londonu (1966.); doktor pravnih znanosti „LL.D.“ na Sveučilištu u Londonu (1972.); ravnatelj Centra za europsko pravo King's Collegea (1974.); sudac na Sudu od 12. siječnja 1981. do 15. studenog 1982., dana njegove smrti.

Teodor Tchipev
Teodor Tchipev

rođen 1940.; studij prava na Sveučilištu Sv. Kliment Ohridski u Sofiji (1961.); doktor pravnih znanosti (1977.); odvjetnik (1963.-1964.); pravni savjetnik u državnom poduzeću za međunarodni cestovni prijevoz (1964.-1973.); predavač na Pravnom institutu Bugarske akademije znanosti (1973.-1988.); predavač građanskog procesnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta Sv. Kliment Ohridski u Sofiji (1988.-1991.); miritelj na Arbitražnom sudu Trgovačke i industrijske komore (1988.-2006.); sudac na Ustavnom sudu (1991.-1994.); izvanredni profesor na Sveučilištu Paissiy Hilendarski u Plovdivu (veljača 2001.-2006.); ministar pravosuđa (1994.-1995.); predavač građanskog procesnog prava na Novom bugarskom sveučilištu u Sofiji (1995.-2006.); sudac na Općem sudu od 12. siječnja 2007. do 29. lipnja 2010.

Gordon SLYNN
Gordon SLYNN

rođen 17. veljače 1930.; britanski državljanin; barrister, Master of the Bench, zatim Treasurer, Gray's Inn; Queen's Counsel; Junior Counsel u Ministarstvu rada, Junior i Leading Counsel u Ministarstvu financija (Treasury); matičar; sudac na High Courtu (Queen's Bench Division); predsjednik Employment Appeal Tribunal (Radni sud drugog stupnja); gostujući profesor, University of Durham, Comell (SAD), Mercer (SAD), King's College, London; nezavisni odvjetnik na Sudu od 26. veljače 1981. do 6. listopada 1988.; sudac od 7. listopada 1988. do 10. ožujka 1992.; preminuo 7. travnja 2009.

Valeriu M. Ciucă
Valeriu M. Ciucă

rođen 1960.; diploma iz prava (1984.), doktor pravnih znanosti (1997.) (Universitatea Alexandru Ioan Cuza u Iaşi); sudac na prvostupanjskom sudu u Suceavi (1984.-1989.); vojni sudac na Vojnom sudu u Iaşiju (1989.-1990.); profesor na Sveučilištu Alexandru Ioan Cuza u Iaşiju (1990.-2006.); stipendija za specijalizaciju iz privatnog prava na Sveučilištu u Rennesu (1991.-1992.); docent na Sveučilištu Petre Andrei u Iaşiju (1999.-2002.); izvanredni profesor na Sveučilištu Littoral Côte d'Opale (LAB. RII) (2006.); sudac na Općem sudu od 12. siječnja 2007. do 26. studenoga 2010.

Kai BAHLMANN
Kai BAHLMANN

rođen 29. siječnja 1927. u Düsseldorfu; njemački državljanin; studij prava na sveučilištima u Kölnu, Bonnu i Freiburgu (1947.-1951.); Gerichtsreferendar (1952.-1956.), potom Gerichtassessor (1956.) na žalbenom sudu u Kölnu; znanstveni suradnik na Saveznom ustavnom sudu (1958.-1960.); L andsgerichtsrat na Zemaljskom sudu u Kölnu (1959.); službenik (1961.), direktor Odjela za javno pravo (1969.) u Saveznom ministarstvu pravosuđa; sudac na Sudu od 7. listopada 1982. do 6. listopada 1988.; preminuo 28. svibnja 2009.

Santiago Soldevila Fragoso
Santiago Soldevila Fragoso

rođen 1960.; diploma iz prava na Universitat Autónoma u Barceloni (1983.); sudac (1985.); od 1992. sudac specijaliziran za upravne sporove na Visokom sudu Kanarskih otoka, Santa Cruz de Tenerife (1992. i 1993.) i na Audiencia Nacional (Madrid, svibanj 1998.-kolovoz 2007.), gdje je odlučivao o pravnim sredstvima u fiskalnim sporovima (PDV), o pravnim sredstvima podnesenim protiv odredaba općih propisa Ministarstva gospodarstva i njegovih odluka u svezi s državnom pomoći ili s materijalnom odgovornosti državne uprave, te o pravnim sredstvima podnesenim protiv svih sporazuma središnjih regulatornih tijela u području bankarstva, burze, energetike, osiguranja i tržišnog natjecanja; sudski savjetnik na Ustavnom sudu (1993.-1998.); sudac Općeg suda od 17. rujna 2007. do 16. rujna 2013.

G. Federico MANCINI
G. Federico MANCINI

rođen 23. prosinca 1927.; talijanski državljanin; redoviti profesor radnog prava (Urbino, Bologna, Rim), privatnog komparativnog prava (Bologna); član Visokog sudačkog vijeća (1976.-1981.); nezavisni odvjetnik na Sudu (1982.-1988.); sudac od 7. listopada 1988. do 21. srpnja 1999., dana njegove smrti.

Laurent Truchot
Laurent Truchot

rođen 1962.; diplomirao na Institut d'études politiques u Parizu (1984.); student École nationale de la magistrature (1986.-1988.); sudac na tribunal de grande instance u Marseilleu (siječanj 1988.-siječanj 1990.); službenik u upravi za građanske poslove i žigove u Ministarstvu pravosuđa (siječanj 1990.-lipanj 1992.); zamjenik voditelja ureda, zatim voditelj ureda Opće uprave za tržišno natjecanje, potrošače i sprječavanje prijevara u Ministarstvu gospodarstva, financija i industrije (lipanj 1992.-rujan 1994.); tehnički savjetnik ministra pravosuđa (rujan 1994.-svibanj 1995.); sudac na tribunal de grande instance u Nîmesu (svibanj 1995.-svibanj 1996.); sudski savjetnik nezavisnog odvjetnika Légera na Sudu (svibanj 1996.-prosinac 2001.); stručni savjetnik na Cour de cassation (prosinac 2001.-kolovoz 2007.); sudac Općeg suda od 17. rujna 2007. do 16. rujna 2013.

Kevin O
Kevin O'Higgins

rođen 1946.; studij na Crescent College u Limericku, Clongowes Wood College, University College u Dublinu (B.A. degree i diploma iz europskog prava) i na Kings Inns; upisan u irsku odvjetničku komoru 1968.; barrister (1968.-1982.); Senior Counsel (Inner Bar of Ireland, 1982.-1986.); sudac na Circuit court (1986.-1997.); sudac na High Court of Ireland (1997.-2008.); bencher of Kings Inns; predstavnik Irske pri Savjetodavnom vijeću europskih sudaca (2000.-2008.); sudac Općeg suda od 15. rujna 2008. do 16. rujna 2013.

Yves GALMOT
Yves GALMOT

rođen 5. siječnja 1931. u Parizu; francuski državljanin; diploma iz prava, postdiplomski studij javnog prava; diploma na École nationale d'administration (1956.); stručni savjetnik u Conseil d'État (1956.); odgovoran za misiju, zatim tehnički savjetnik u kabinetu visokog povjerenika za mladež i sport (1961.); viši sudski savjetnik u Conseil d'État (1962.); povjerenik vlade u skupštini za sporove Conseil d'État (1964.-1968.); zamjenik glavnog tajnika, zatim glavni tajnik Poduzeća za rudarstvo i kemiju (1970.-1974.); upravni i financijski direktor Instituta za akustična i glazbena istraživanja i koordinaciju (IRCAM) u Centre Beaubourg (od 1974.); državni savjetnik (lipanj 1981.); pravni savjetnik Poduzeća za naftna istraživanja i aktivnosti (listopad 1981.-1982.); sudac na Sudu od 7. listopada 1982. do 6. listopada 1988.

Andrei Popescu
Andrei Popescu

rođen 1948.; diploma iz prava na Sveučilištu u Bukureštu (1971.); poslijediplomski studij iz međunarodnog radnog prava i europskog socijalnog prava, Sveučilište u Ženevi (1973.-1974.); doktorat iz pravnih znanosti na Sveučilištu u Bukureštu (1980.); asistent pripravnik (1971.-1973.), asistent (1974.-1985.), zatim predavač radnog prava na Sveučilištu u Bukureštu (1985.-1990.); glavni istraživač na Institutu za znanstvena istraživanja u području rada i socijalne sigurnosti (1990.-1991.); zamjenik glavnog ravnatelja (1991.-1992.), zatim ravnatelj (1992.-1996.) u Ministarstvu rada i socijalne skrbi; docent (1997.), zatim profesor na Nacionalnoj školi za političke i upravne studije (2000.); državni tajnik u Ministarstvu europskih integracija (2001.-2005.); voditelj odjela u Zakonodavnom vijeću Rumunjske (1996.-2001. i 2005.-2009.); direktor i osnivač Rumunjske revije za europsko pravo; predsjednik Rumunjskog društva za europsko pravo (2009.-2010.); agent rumunjske vlade pred sudovima Europske unije (2009.-2010.); sudac Općeg suda od 26. studenog 2010. do 19. rujna 2016.

Constantinos KAKOURIS
Constantinos KAKOURIS

rođen 16. ožujka 1919.; grčki državljanin; odvjetnik (Atena); sudski savjetnik i potom viši sudski savjetnik u Državnom vijeću; sudac Državnog vijeća; predsjednik disciplinskog suda za članove sudova i viših sudova; član Posebnog vrhovnog suda; generalni inspektor upravnih sudova; član Vrhovnog vijeća za pravosuđe; predsjednik Vrhovnog vijeća u Ministarstvu vanjskih poslova; sudac na Sudu od 14. ožujka 1983. do 6. listopada 1997.; preminuo 23. ožujka 2000.

Carl Otto LENZ
Carl Otto LENZ

rođen 5. lipnja 1930.; njemački državljanin; odvjetnik; javni bilježnik; glavni tajnik demokršćanske grupe u Europskom parlamentu; zastupnik (Bundestag); predsjednik povjerenstva za pravosuđe i povjerenstva za europske poslove Bundestaga; počasni profesor europskog prava na Saarskom sveučilištu (1990.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 11. siječnja 1984. do 6. listopada 1997.

Carl Wetter
Carl Wetter

rođen 1949.; diploma iz ekonomije (Bachelor of Arts, 1974.) i prava (Master of Laws, 1977.) na Sveučilištu u Uppsali; referent u Ministarstvu vanjskih poslova (1977.); član švedske odvjetničke komore (od 1983.); član švedske radne skupine za pravo tržišnog natjecanja pri Međunarodnoj trgovačkoj komori (ICC); predavač prava tržišnog natjecanja (Sveučilišta u Lundu i Stockholmu); autor brojnih publikacija; sudac Općeg suda od 18. ožujak 2013 do 19. rujna 2016. godine.

Hans Jung
Hans Jung

rođen 1944.; njemački državljanin; asistent, zatim asistent-profesor na Pravnom fakultetu (Berlin); odvjetnik (Frankfurt); pravnik-lingvist na Sudu; sudski savjetnik predsjednika Suda H. Kutschera, zatim njemačkog suca na Sudu; zamjenik tajnika na Sudu; tajnik Prvostupanjskog suda od 10. listopada 1989. do 5. listopada 2005.; preminuo 26. rujna 2009.

Thomas Francis O
Thomas Francis O'HIGGINS

rođen 31. srpnja 1916. u Corku; irski državljanin; studij prava (University College i King's Inn, Dublin); barrister (1938.); Senior Counsel (1954.); član Dail Eireann (1948.-1973.); ministar zdravlja (1954.-1957.); kandidat za predsjednika Irske (1966. i 1973.); sudac na High Courtu (1973.); Chief Justice (1974); sudac na Sudu od 16. siječnja 1985. do 6. listopada 1991.; preminuo 25. veljače 2003.

Marco DARMON
Marco DARMON

rođen 26. siječnja 1930.; francuski državljanin; službenik u Ministarstvu pravosuđa; predavač na Pravnom fakultetu sveučilišta Paris 1; zamjenik voditelja kabineta ministra pravosuđa; predsjednik vijeća na cour d'appel u Parizu; direktor građanskih poslova i pravosuđa u Ministarstvu pravosuđa; nezavisni odvjetnik na Sudu od 13. veljače 1984. do 6. listopada 1994.

René JOLIET
René JOLIET

rođen 17. siječnja 1938.; belgijski državljanin; redoviti profesor (1974.-1984.) i izvanredni profesor (od 1984.), Pravni fakultet, Sveučilište u Liègeu (katedra prava Europskih zajednica); predstojnik belgijske katedre na King's Collegeu, London (1977.); gostujući profesor: Sveučilište u Nancyju (1971.-1978.), Europa Instituut Sveučilišta u Amsterdamu (1976.-1985.), Katoličko sveučilište u Louvain-la-Neuveu (1980.-1982.) i Northwestern University u Chicagu (1974. i 1983.); predavač europskog prava tržišnog natjecanja na Collège d'Europe u Brugesu (1979.-1984.); sudac na Sudu od 10. travnja 1984. do 15. srpnja 1995., dana njegove smrti.

Fernand SCHOCKWEILER
Fernand SCHOCKWEILER

rođen 15. lipnja 1935.; luksemburški državljanin; Ministarstvo pravosuđa; ataše vlade prvog razreda; delegat vlade u Odboru za sporove Državnog vijeća; prvi savjetnik vlade u Ministarstvu pravosuđa; sudac na Sudu od 7. listopada 1985. do 1. lipnja 1996., dana njegove smrti.

Jean MISCHO
Jean MISCHO

rođen 7. rujna 1938.; luksemburški državljanin; studij iz prava i političkih znanosti na sveučilištima u Montpellieru, Parizu i Cambridgeu; član pravne službe Komisije, glavni voditelj kabineta dvaju članova Komisije; različite odgovorne funkcije u Ministarstvu vanjskih poslova Velikog Vojvodstva; obavljao funkcije zamjenika stalnog predstavnika Velikog Vojvodstva Luxembourg u Europskim zajednicama; nezavisni odvjetnik na Sudu od 13. siječnja 1986. do 6. listopada 1991. i od 19. prosinca 1997. do 6. listopada 2003; preminuo 10. svibnja 2016.

José Carlos de CARVALHO MOITINHO de ALMEIDA
José Carlos de CARVALHO MOITINHO de ALMEIDA

rođen 17. ožujka 1936.; portugalski državljanin; državni odvjetnik na sudu drugog stupnja u Lisabonu; voditelj kabineta ministra pravosuđa; zamjenik glavnog državnog odvjetnika Republike; ravnatelj kabineta europskog prava; profesor prava Zajednica (Lisabon); sudac na Sudu od 31. siječnja 1986. do 6. listopada 2000.

Gil Carlos RODRIGUEZ IGLÉSIAS
Gil Carlos RODRIGUEZ IGLÉSIAS

rođen 26. svibnja 1946.; španjolski državljanin; asistent, zatim profesor (sveučilišta u Oviedu, Freiburg/Breisgau, Autonomno sveučilište Madrid, Complutense u Madridu i Granadi); predstojnik katedre za međunarodno javno pravo (Granada); sudac na Sudu od 31. siječnja 1986. do 6. listopada 2003., predsjednik od 7. listopada 1994. do 6. listopada 2003.

Manuel DIEZ de VELASCO
Manuel DIEZ de VELASCO

rođen 22. svibnja 1926.; španjolski državljanin; profesor međunarodnog javnog i privatnog prava na sveučilištima u Granadi, Barceloni i Autonomnom sveučilištu u Madridu; profesor međunarodnog javnog prava na Sveučilištu Complutense u Madridu; sudac na španjolskom Ustavnom sudu (1980.-1986.); izabrani savjetnik Državnog vijeća; član Kraljevske pravosudne akademije (Real Academia de Jurisprudencia) (Madrid); sudac na Sudu od 7. listopada 1988. do 6. listopada 1994.; preminuo 20. listopada 2009.

Manfred ZULEEG
Manfred ZULEEG

rođen 21. ožujka 1935.; njemački državljanin; znanstveni asistent na Institutu studija europskog prava (Köln); redoviti profesor javnog prava, međunarodnog javnog prava i europskog prava na sveučilištima u Bonnu i Frankfurtu; sudac na Sudu od 7. listopada 1988. do 6. listopada 1994; preminuo 1. lipnja 2015.

Walter VAN GERVEN
Walter VAN GERVEN

rođen 11. svibnja 1935.; belgijski državljanin; profesor na Katholieke Universiteit Leuven (KUL), University of Chicago i Universiteit van Amsterdam (UvA); podrektor i član Akademskog savjeta i upravnog odbora KUL-a; odvjetnik (Dendermonde, Leuven, Bruxelles); predsjednik bankarske komisije; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1988. do 6. listopada 1994; preminuo 8. srpnja 2015.

Francis Geoffrey JACOBS
Francis Geoffrey JACOBS

rođen 1939.; barrister; Queen's Counsel; službenik u tajništvu Europske komisije za ljudska prava; sudski savjetnik nezavisnog odvjetnika J. P. Warnera; profesor europskog prava na Sveučilištu u Londonu; ravnatelj Centre of European Law na King's Collegeu, London; autor brojnih radova o europskom pravu; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1988. do 10. siječnja 2006.

Giuseppe TESAURO
Giuseppe TESAURO

rođen 15. studenog 1942.; talijanski državljanin; redoviti profesor međunarodnog prava i prava Zajednica na Sveučilištu u Napulju; odvjetnik ovlašten za zastupanje na Kasacijskom sudu; član Vijeća za rješavanje diplomatskih sporova Ministarstva vanjskih poslova; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1988. do 4. ožujka 1998.

Paul Joan George KAPTEYN
Paul Joan George KAPTEYN

rođen 31. siječnja 1928.; nizozemski državljanin; službenik u Ministarstvu vanjskih poslova; profesor prava međunarodnih organizacija (Utrecht, Leiden); član Raad van State; predsjednik Odjela za pravosuđe Raad van State; član Kraljevske akademije znanosti; član upravnog vijeća Haške akademije za međunarodno pravo; sudac na Sudu od 29. ožujka 1990. do 6. listopada 2000.

Claus Christian GULMANN
Claus Christian GULMANN

rođen 1942.; službenik u Ministarstvu pravosuđa; sudski savjetnik suca Maxa Sørensena; profesor međunarodnog javnog prava i dekan na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Kopenhagenu; odvjetnik; predsjednik i član arbitražnih sudova; član upravnog žalbenog suda; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1991. do 6. listopada 1994.; sudac na Sudu od 7. listopada 1994. do 10. siječnja 2006.

John L. MURRAY
John L. MURRAY

rođen 17. lipnja 1943.; irski državljanin; barrister (1967.), zatim Senior Counsel (1981.): odvjetnička praksa pri odvjetničkoj komori Irske; Attorney General (1987.); bivši član Državnog savjeta; bivši član Bar Council of Ireland; bencher (dekan) Honourable Society of King's Inn's; sudac na Sudu od 7. listopada 1991. do 5. listopada 1999.

David Alexander Ogilvy EDWARD
David Alexander Ogilvy EDWARD

rođen 14. studenoga 1934.; britanski državljanin; odvjetnik (Škotska); Queen's Counsel (Škotska); tajnik, zatim blagajnik Faculty of Advocates (odvjetnička komora); predsjednik savjetodavnog vijeća odvjetničkih komora Europskih zajednica; Salvesen profesor europskih institucija i ravnatelj Europa Instituta, Sveučilište u Edinburghu; posebni savjetnik u House of Lords Select Committee on the European Communities; počasni bencher Gray’s Inna, London; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 9. ožujka 1992.; sudac na Sudu od 10. ožujka 1992. do 7. siječnja 2004.

Antonio Mario LA PERGOLA
Antonio Mario LA PERGOLA

rođen 1931.; talijanski državljanin; profesor ustavnog prava, općeg i komparativnog javnog prava (sveučilišta u Padovi, Bologni i Rimu); član Visokog pravosudnog vijeća (1976.-1978.); član Ustavnog suda i predsjednik Ustavnog suda (1986.-1987.); ministar za politike Zajednica (1987.-1989.); zastupnik u Europskom parlamentu (1989.-1994.); sudac na Sudu od 7. listopada 1994. do 31. prosinca 1994.; nezavisni odvjetnik od 1. siječnja 1995. do 14. prosinca 1999., sudac na Sudu od 15. prosinca 1999. do 3. svibnja 2006.; preminuo 18. srpnja 2007.

Georges COSMAS
Georges COSMAS

rođen 14. srpnja 1932.; grčki državljanin; odvjetnik pri odvjetničkoj komori Atene; sudski savjetnik u Državnom vijeću 1963.; viši sudski savjetnik 1973. i sudac Državnog vijeća (1982.-1994.); član disciplinskog suda za članove sudova i viših sudova; član Posebnog vrhovnog suda koji je, na temelju grčkog ustava, nadležan za usklađivanje sudske prakse triju vrhovnih sudova i osiguravanje sudskog nadzora zakonodavnih i europskih izbora; član Visokog pravosudnog vijeća; član Visokog vijeća Ministarstva vanjskih poslova; predsjednik suda drugog stupnja za žigove; predsjednik posebnog odbora Ministarstva pravosuđa za pripremu zakona; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1994. do 6. listopada 2000.

Jean-Pierre PUISSOCHET
Jean-Pierre PUISSOCHET

rođen 1936.; državni savjetnik (Francuska); voditelj, zatim glavni direktor pravne službe Vijeća Europskih zajednica (1968.-1973.); ravnatelj nacionalne agencije za zapošljavanje (1973.-1975.); voditelj opće uprave u Ministarstvu industrije (1977.-1979.); direktor pravnih poslova u OCDE-u (1979.-1985.); ravnatelj Međunarodnog instituta za javnu upravu (1985.-1987); pravni savjetnik, voditelj pravnih poslova u Ministarstvu vanjskih poslova (1987.-1994.); sudac na Sudu od 7. listopada 1994. do 6. listopada 2006.

Philippe LÉGER
Philippe LÉGER

rođen 1938.; sudac u službi Ministarstva pravosuđa (1966.-1970.); voditelj kabineta, zatim tehnički savjetnik u kabinetu ministra za kvalitetu života 1976.; tehnički savjetnik u kabinetu ministra pravosuđa (1976.-1978.); zamjenik ravnatelja za kaznene predmete i pomilovanja (1978.-1983.); savjetnik na cour d'appel u Parizu (1983.-1986.); zamjenik voditelja kabineta ministra pravosuđa, ministar pravosuđa (1986.); predsjednik tribunal de grande instance u Bobignyju (1986.-1993.); voditelj kabineta državnog ministra, pravosuđa i državni odvjetnik na cour d'appel u Parizu (1993.-1994.); izvanredni profesor na Sveučilištu René Descartes (Paris V) (1988.-1993.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1994. do 6. listopada 2006.

Günter HIRSCH
Günter HIRSCH

rođen 30. siječnja 1943.; njemački državljanin; voditelj u Ministarstvu pravosuđa Bavarske; predsjednik ustavnog suda Saske i žalbenog suda u Dresdenu (1992.-1994.); počasni profesor europskog prava i medicinskog prava na Sveučilištu u Saarbrückenu; sudac na Sudu od 7. listopada 1994. do 14. srpnja 2000.

Michael Bendik ELMER
Michael Bendik ELMER

rođen 26. veljače 1949.; danski državljanin; službenik u Ministarstvu pravosuđa u Kopenhagenu (od 1973.); voditelj službe u Ministarstvu pravosuđa (1982.-1987. i 1988.-1991.); sudac na Østre Landsret (Istočni žalbeni sud) (1987-1988); potpredsjednik Sø- og Handelsretten (Pomorski i trgovački sud) (1988.); delegat ministra pravosuđa za pravo Zajednica i ljudska prava (1991.-1994.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1994. do 18. prosinca 1997.

Peter JANN
Peter JANN

rođen 1935.; doktor pravnih znanosti na Sveučilištu u Beču (1957.); imenovan za suca i dodijeljen Saveznom ministarstvu pravosuđa (1961.); sudac u području tiska na Straf-Bezirksgerichtu u Beču (1963.-1966.); glasnogovornik saveznog ministarstva pravosuđa (1966.-1970.), zatim zaposlen u međunarodnom odjelu toga ministarstva; savjetnik odbora za pravosuđe i glasnogovornik parlamenta (1973.-1978.); imenovan za člana Ustavnog suda (1978.); stalni sudac izvjestitelj tog suda do kraja 1994.; sudac na Sudu od 19. siječnja 1995. do 6. listopada 2009.

Hans RAGNEMALM
Hans RAGNEMALM

rođen 30. ožujka 1940.; švedski državljanin; doktor pravnih znanosti i profesor javnog prava na Sveučilištu u Lundu; profesor javnog prava i dekan na Sveučilištu u Stockholmu; parlamentarni ombudsman; sudac na Vrhovnom upravnom sudu; sudac na Sudu od 19. siječnja 1995. do 6. listopada 2000.; preminuo 7. kolovoza 2016.

Leif SEVÓN
Leif SEVÓN

rođen 31. listopada 1941.; finski državljanin; doktor pravnih znanosti (OTL) na Sveučilištu u Helsinkiju; voditelj u Ministarstvu pravosuđa; savjetnik u odjelu za trgovinu u Ministarstvu vanjskih poslova; sudac na Vrhovnom sudu; sudac na Sudu EFTA-e; predsjednik Suda EFTA-e; sudac na Sudu od 19. siječnja 1995. do 16. siječnja 2002.

Nial FENNELLY
Nial FENNELLY

rođen 3. svibnja 1942.; irski državljanin; Master of Arts ekonomskih znanosti na University College-u, Dublin; barrister; Senior Counsel; predsjednik Legal Air Board i Bar Council; nezavisni odvjetnik na Sudu od 19. siječnja 1995. do 6. listopada 2000.

Dámaso RUIZ-JARABO COLOMER
Dámaso RUIZ-JARABO COLOMER

rođen 1949.; sudac; sudac na Consejo General del Poder Judicial (Vrhovno sudbeno vijeće); profesor; voditelj kabineta predsjednika Pravosudnog vijeća; ad hoc sudac na Europskom sudu za ljudska prava; sudac na Vrhovnom sudu od 1996.; nezavisni odvjetnik na Sudu od 19. siječnja 1995. do 12. studenog 2009., dana njegove smrti.

Romain SCHINTGEN
Romain SCHINTGEN

rođen 1939.; sveučilišni studiji na fakultetima prava i ekonomskih znanosti u Montpellieru i Parizu; doktor pravnih znanosti (1964.); odvjetnik (1964.); avocat avoué (1967.); glavni administrator u Ministarstvu rada i socijalne sigurnosti; član (1978.-1989.), kasnije predsjednik (1988-1989.) Gospodarskog i socijalnog vijeća; voditelj Société nationale de crédit et d'investissement i Société européenne des satellites (do 1989.); član (1993.-1995), kasnije predsjednik vijeća Institut universitaire international Luxembourg (1995.-2004.); predavač na Sveučilištu u Luxembourgu; vladin član Odbora Europskog socijalnog fonda, savjetodavnog odbora za slobodno kretanje radnika i Upravnog vijeća Europske zaklade za poboljšanje uvjeta života i rada (do 1989.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 11. srpnja 1996.; sudac na Sudu od 12. srpnja 1996. do 14. siječnja 2008.

Krateros IOANNOU
Krateros IOANNOU

rođen 3. lipnja 1935.; grčki državljanin; primljen u Odvjetničku komoru u Solunu 1963.; doktor međunarodnih pravnih znanosti na Solunskom sveučilištu 1971.; profesor međunarodnog javnog prava i prava zajednica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Trakiji; počasni pravni savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova; član grčkog izaslanstva na Općoj skupštini OUN-a od 1983.; predsjednik Komisije stručnjaka za poboljšanje postupka u okviru Konvencije Vijeća Europe za ljudska prava od 1989. do 1992.; sudac na Sudu od 7. listopada 1997. do 10. ožujka 1999., dana njegove smrti.

Siegbert ALBER
Siegbert ALBER

rođen 27. srpnja 1936.; njemački državljanin; studij prava na sveučilištima u Tübingenu, Berlinu, Parizu, Hamburgu, Beču, Torinu i Cambridgeu; zastupnik u Bundestagu (1969.-1980.); član Europskog parlamenta (1977.); sudjelovao u brojnim komisijama, osobito kao član Komisije za pravne poslove i prava državljanina, kojom je predsjedao između 1993. i 1994.; predsjednik izaslanstva zaduženog za odnose s baltičkim državama kao i pododbora za zaštitu podataka i otrovne i opasne tvari; potpredsjednik Europskog parlamenta (1984.-1992.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1997. do 6. listopada 2003.

Antonio SAGGIO
Antonio SAGGIO

rođen 19. veljače 1934.; talijanski državljanin; sudac suda u Napulju; savjetnik na žalbenom sudu u Rimu, zatim na Kasacijskom sudu; ataše u Službi za zakonodavstvo Ministarstva pravosuđa; predsjednik općeg odbora na diplomatskoj konferenciji za izradu Luganske konvencije; sudski savjetnik talijanskog nezavisnog odvjetnika na Sudu; profesor na Scuola superiore della pubblica amministrazione u Rimu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 17. rujna 1995.; predsjednik Prvostupanjskog suda od 18. rujna 1995. do 4. ožujka 1998.; nezavisni odvjetnik na Sudu od 5. ožujka 1998. do 6. listopada 2000.; preminuo 26. siječnja 2010.

Vassilios SKOURIS
Vassilios SKOURIS

rođen 1948.; diploma iz prava na Slobodnom sveučilištu u Berlinu (1970.); doktorat iz ustavnog i upravnog prava na Sveučilištu u Hamburgu (1973.); docent na Sveučilištu u Hamburgu (1972.-1977.); profesor javnog prava na Sveučilištu u Bielefeldu (1978.); profesor javnog prava na Sveučilištu u Solunu (1982.); ministar unutarnjih poslova (1989. i 1996.); član upravnog odbora Sveučilišta na Kreti (1983.-1987.); direktor Centra za međunarodno gospodarsko i europsko pravo u Solunu (1997.-2005.); predsjednik Grčkog društva za europsko pravo (1992.-1994.); član Grčkog nacionalnog odbora za istraživanje (1993.-1995.); član Visokog odbora za odabir grčkih državnih službenika (1994.-1996.); član znanstvenog vijeća Akademije za europsko pravo u Trieru (od 1995.); član upravnog odbora Grčke nacionalne škole za suce (1995.-1996.); član znanstvenog vijeća Ministarstva vanjskih poslova (1997.-1999.); predsjednik Grčkog gospodarskog i socijalnog vijeća 1998.; sudac na Sudu od 8. lipnja 1999.; predsjednik Suda od 7. listopada 2003. do 8. listopada 2015.

Fidelma O’KELLY MACKEN
Fidelma O’KELLY MACKEN

rođena 28. veljače 1942.; irska državljanka; postala barrister pri odvjetničkoj komori Irske (1972.); pravna savjetnica u području prava intelektualnog vlasništva (1973.-1979.); barrister (1979.-1995.), zatim Senior Counsel (1995.-1998.) pri odvjetničkoj komori Irske; članica i odvjetničke komore Engleske i Walesa; sutkinja na High Court of Ireland (1998.); profesorica pravnog sustava i metoda i profesorica „Averil Deverell“ trgovačkog prava (Trinity College, Dublin); bencher (dekan) Honorable Society of King’s Inns; sutkinja na Sudu od 6. listopada 1999. do 13. listopada 2004.

Ninon COLNERIC
Ninon COLNERIC

rođena 1948.; studiji u Tübingenu, Münchenu i Ženevi; nakon znanstvenih istraživanja u Londonu doktor pravnih znanosti na Sveučilištu u Münchenu; sutkinja na Arbeitsgericht Oldenburg; habilitirana na Sveučilištu u Bremenu za predavanja iz radnog prava, sociologije prava i socijalnog prava; profesorica ad interim na Pravnom fakultetu sveučilišta u Frankfurtu i Bremenu; predsjednica Landesarbeitsgericht Schleswig-Holstein (Zemaljski radni sud Schleswig-Holsteina) (1989.); sudjelovala kao stručnjakinja na projektu European Expertise Service (EU) o reformi radnog prava u Kirgistanu (1994.-1995.); počasna profesorica radnog prava na Sveučilištu u Bremenu i osobito europskog radnog prava; sutkinja na Sudu od 15. srpnja 2000. do 6. listopada 2006.

Stig von BAHR
Stig von BAHR

rođen 1939.; radio u uredu parlamentarnog ombudsmana i u glavnom tajništvu švedske vlade, kao i u ministarstvima, osobito kao podtajnik pomoćnik u Ministarstvu financija; imenovan sucem na Kammarrätten (upravni žalbeni sud) u Göteborgu 1981., zatim sudac na Regeringsrätten (Vrhovni upravni sud) 1985.; doprinos brojnim službenim izvješćima, osobito u području poreznog zakonodavstva i računovodstva; među ostalim, bio predsjednik odbora za oporezivanje dohotka u skladu s prilagođenom inflacijom, predsjednik odbora za računovodstvo i posebni izvjestitelj odbora za propise o oporezivanju članova trgovačkih društava privatnog prava; istovremeno bio predsjednik vijeća za računovodstvene standarde i član vijeća za nacionalnu pravosudnu upravu kao i vijeća agencije za financijski nadzor; objavio brojne članke, osobito u području poreznog zakonodavstva; sudac na Sudu od 7. listopada 2000. do 6. listopada 2006.

José Narciso DA CUNHA RODRIGUES
José Narciso DA CUNHA RODRIGUES

rođen 1940.; različite pravosudne funkcije (1964.-1977.); zadužen za različite misije vlade za provedbu i koordinaciju studija o reformi pravosudnog sustava; agent vlade pred Europskom komisijom za ljudska prava i Europskim sudom za ljudska prava (1980.-1984.); stručnjak u Upravnom odboru za ljudska prava Vijeća Europe (1980.-1985.); član Odbora za reviziju kaznenog zakonika i kaznenoprocesnog zakonika; Procurador-Geral da República (1984.-2000.); član Nadzornog odbora Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) (1999.-2000.); sudac na Sudu od 7. listopada 2000. do 8. listopada 2012.

Christiaan Willem Anton TIMMERMANS
Christiaan Willem Anton TIMMERMANS

rođen 1941.; sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1966.-1969.); službenik Komisije Europskih zajednica (1969.-1977.); doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Leidenu); profesor europskog prava na Sveučilištu u Groningenu (1977.-1989.); zamjenik suca na žalbenom sudu u Arnhemu; urednik više publikacija; zamjenik glavnog direktora u pravnoj službi Komisije Europskih zajednica (1989.-2000.); profesor europskog prava na Sveučilištu u Amsterdamu; sudac na Sudu od 7. listopada 2000. do 10. lipnja 2010.

Leendert A. GEELHOED
Leendert A. GEELHOED

rođen 1942.; asistent istraživač na Sveučilištu u Utrechtu (1970.-1971.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1971.-1974.); glavni savjetnik u Ministarstvu pravosuđa (1975.-1982.); član savjetodavnog vijeća za politiku vlade (1983.-1990.); različita zaduženja na fakultetima; glavni tajnik Ministarstva gospodarskih poslova (1990.-1997.); glavni tajnik u Ministarstvu općih poslova (1997.-2000.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 2000. do 6. listopada 2006.; preminuo 20. travnja 2007.

Christine STIX-HACKL
Christine STIX-HACKL

rođena 1957.; doktorica pravnih znanosti (Sveučište u Beču), postdiplomski studij europskog prava (Collège d'Europe, Bruges); članica diplomatske službe (od 1982.); stručnjakinja za pitanja o Europskoj uniji u uredu pravnog savjetnika Ministarstva vanjskih poslova (1985.- 1988.); pravna služba Komisije Europskih zajednica (1989.); voditeljica „pravne službe – EU“ u Ministarstvu vanjskih poslova (1992.-2000., izaslanica ministra); sudjelovanje u pregovorima o Europskom gospodarskom prostoru i pristupanju Republike Austrije Europskoj uniji, agentica Republike Austrije na Sudu Europskih zajednica od 1995.; generalni konzul Austrije u Zürichu (2000.); različita zaduženja na fakultetima i autorica više publikacija; nezavisna odvjetnica na Sudu od 7. listopada 2000. do 6. listopada 2006.

 

Luís Miguel POIARES PESSOA MADURO
Luís Miguel POIARES PESSOA MADURO

rođen 1967.; diploma iz prava (Sveučilište u Lisabonu, 1990.); asistent (Sveučilišni europski institut, 1991.); doktor pravnih znanosti (Sveučilišni europski institut u Firenci, 1996.); gostujući profesor (London School of Economics; Collège de l'Europe u Natolinu; Institut Ortega y Gasset u Madridu; Portugalsko katoličko sveučilište; Institut za europske studije u Macau); profesor (Universidade Nova u Lisabonu, 1997.); Fulbright Visiting Research Fellow (Sveučilište Harvard, 1998.); zamjenik ravnatelja Akademije za međunarodno trgovačko pravo; suurednik (Hart Series on European Law and Integration, European Law Journal) i član uredničkih odbora više pravnih revija; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 2003. do 6. listopada 2009.

Konrad Hermann Theodor SCHIEMANN
Konrad Hermann Theodor SCHIEMANN

rođen 1937.; studij prava na Cambridgeu; barrister (1964.-1980.); Queen's Counsel (1980.-1986.); sudac na High Court of England and Wales (1986.-1995.); Lord Justice of Appeal (1995.-2003.); od 1985. stariji član, a od 2003. blagajnik Honourable Society of the Inner Temple; sudac na Sudu od 8. siječnja 2004. do 8. listopada 2012.

Jerzy MAKARCZYK
Jerzy MAKARCZYK

rođen 1938.; doktor pravnih znanosti (1966.); profesor međunarodnog javnog prava (1974.); Senior Visiting Fellow na Sveučilištu u Oxfordu (1985.), profesor na Međunarodnom katoličkom sveučilištu u Tokiju (1988.); autor više djela o međunarodnom javnom pravu, pravu Zajednica i ljudskim pravima; član više znanstvenih društava za međunarodno pravo, europsko pravo i ljudska prava; pregovarač poljske vlade za povlačenje ruskih trupa s teritorija Republike Poljske; državni podtajnik, zatim državni tajnik u Vanjskim poslovima (1989.-1992.); predsjednik poljskog izaslanstva na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda; sudac na Europskom sudu za ljudska prava (1992.-2002.); predsjednik Instituta za međunarodno pravo (2003.); savjetnik predsjednika Republike Poljske za vanjsku politiku i ljudska prava (2002.-2004.); sudac na Sudu od 11. svibnja 2004. do 6. listopada 2009.

Pranas KŪRIS
Pranas KŪRIS

rođen 1938.; diploma iz prava na Sveučilištu u Vilniusu (1961.); doktorat iz pravnih znanosti, Sveučilište u Moskvi (1965.); doktor prava (Dr. hab.), Sveučilište u Moskvi (1973.); vježbenik na Institut des Hautes Études Internationales (ravnatelj: prof. Ch. Rousseau), Sveučilište u Parizu (1967.-1968.); redoviti član Akademije znanosti Litve (1996.); počasni doktorat Pravnog sveučilišta Litve (2001.); razna predavačke i upravne funkcije na Sveučilištu u Vilniusu (1961.-1990.); docent, redoviti profesor, profesor međunarodnog javnog prava, dekan Pravnog fakulteta; više državnih funkcija, u diplomatskoj službi i pravosuđu Litve; ministar pravosuđa (1990.-1991.), državni savjetnik (1991.), veleposlanik Republike Litve za Belgiju, Luksemburg i Nizozemsku (1992.-1994.); sudac na Europskom sudu za ljudska prava (bivšem) (lipanj 1994.-studeni 1998.); sudac na Vrhovnom sudu Litve i predsjednik istog suda (prosinac 1994.-listopad 1998.); sudac na Europskom sudu za ljudska prava (od studenoga 1998.); sudjelovanje na brojnim međunarodnim konferencijama; član delegacije Republike Litve za pregovore sa SSSR-om (1990.-1992.); autor brojnih publikacija (oko 200); sudac na Sudu od 11. svibnja 2004. do 6. listopada 2010.

George ARESTIS
George ARESTIS

rođen 1945.; diploma iz prava na Sveučilištu u Ateni (1968.); M. A. iz Comparative Politics and Government, Sveučilište Kent u Canterburyju (1970.); odvjetnik na Cipru (1972.-1982.); imenovan sucem na District Court (1982.); promoviran na mjesto predsjednika District Court (1995.); upravni predsjednik District Court u Nikoziji (1997.-2003.); sudac na Supreme Court na Cipru (2003.); sudac na Sudu od 11. svibnja 2004. do 6. listopada 2014.

Ján KLUČKA
Ján KLUČKA

rođen 1951.; doktor pravnih znanosti na Sveučilištu u Bratislavi (1974.); profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Košicama (od 1975.); sudac na Ustavnom sudu (1993.); član Stalnog arbitražnog suda u Haagu (1994.); član Venecijanske komisije (1994.); predsjednik slovačkog udruženja za međunarodno pravo (2002.); sudac na Sudu od 11. svibnja 2004. do 6. listopada 2009.

Uno LÕHMUS
Uno LÕHMUS

rođen 1952.; doktorat iz pravnih znanosti 1986.; odvjetnik (1977.-1998.); gostujući profesor kaznenog prava na Sveučilištu u Tartuu; sudac na Europskom sudu za ljudska prava (1994.-1998.); predsjednik Vrhovnog suda Estonije (1998.-2004.); član pravne komisije za ustav; savjetnik redakcijskog odbora za kazneni zakon; član radne skupine za zakon o kaznenom postupku; autor brojnih radova iz područja ljudskih prava i ustavnog prava; sudac na Sudu od 11. svibnja 2004. do 23. listopada 2013.

.