CURIA
rss
napredno pretraživanje
Predstavljanje članova

Koen Lenaerts
Koen Lenaerts

rođen 1954.; diploma i doktorat iz pravnih znanosti (Katholieke Universiteit Leuven); magisterij iz pravnih znanosti, magisterij iz javne uprave (Sveučilište Harvard); asistent (1979.-1983.), zatim profesor europskog prava na Katholieke Universiteit Leuven (od 1983.); sudski savjetnik na Sudu (1984.-1985.); profesor na Collège d'Europe u Brugesu (1984.-1989.); odvjetnik, član odvjetničke komore u Bruxellesu (1986.-1989.); gostujući profesor na Harvard Law School (1989.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 6. listopada 2003.; sudac na Sudu od 7. listopada 2003.; potpredsjednik sudu od 9. listopada 2012  do 7. listopada 2015; predsjednik Suda od 8. listopada 2015.

Antonio Tizzano
Antonio Tizzano

rođen 1940.; profesor europskog prava na Sveučilištu La Sapienza u Rimu; profesor na sveučilištima „Istituto Orientale“ (1969.-1979.) i „Federico II“ u Napulju (1979.-1992.), u Kataniji (1969.-1977.) i u Mogadišuu (1967.-1972.); odvjetnik ovlašten za zastupanje pred talijanskim Vrhovnim sudom; pravni savjetnik u stalnom predstavništvu Republike Italije pri Europskim zajednicama (1984.-1992.); član talijanskog izaslanstva u pregovorima za pristupanje Kraljevine Španjolske i Republike Portugala Europskim zajednicama, pri donošenju Jedinstvenog europskog akta i Ugovora o Europskoj uniji; autor brojnih publikacija, među kojima Komentara europskih ugovora i Zbirki prava Europske unije; osnivač i direktor od 1996. časopisa “Il Diritto dell'Unione Europea“; član upravnih odbora ili uredništava više pravnih časopisa; izvjestitelj na mnogim međunarodnim kongresima; konferencije i predavanja u brojnim međunarodnim institucijama, među kojima na Akademiji za međunarodno pravo u Haagu (1987.); član skupine nezavisnih stručnjaka određenih za preispitivanje financijskog poslovanja Komisije Europskih zajednica (1999.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 2000. do 3. svibnja 2006.; sudac na Sudu od 4. svibnja 2006. 

Allan Rosas
Allan Rosas

rođen 1948.; doktorat iz pravnih znanosti na Sveučilištu u Turkuu (Finska); profesor prava na Sveučilištu u Turkuu (1978.-1981.) i na Åbo Akademi (Turku/Åbo) (1981.-1996.), gdje je bio direktor Instituta za ljudska prava (1985.-1995.); različite nacionalne i međunarodne sveučilišne funkcije; član znanstvenih udruženja; koordinator više nacionalnih i međunarodnih projekata i istraživačkih programa, osobito u sljedećim područjima: pravo Zajednica, međunarodno pravo, ljudska prava i temeljne slobode, ustavno pravo i komparativno javno pravo; predstavnik finske vlade kao član ili savjetnik finskih izaslanstava na različitim konferencijama i međunarodnim sastancima; stručnjak za finsko pravo, ponajprije u pravnim komisijama vlade ili parlamenta u Finskoj, kao i pri Ujedinjenim narodima, UNESCO, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i Vijeću Europe; od 1995. glavni pravni savjetnik u pravnoj službi Europske komisije zadužen za vanjske poslove; od ožujka 2001. zamjenik generalnog direktora pravne službe Europske komisije; sudac na Sudu od 17. siječnja 2002.

Rosario Silva de Lapuerta
Rosario Silva de Lapuerta

rođena 1954.; diploma iz prava (Universidad Complutense de Madrid); abogado del Estado u Malagi; abogado del Estado u pravnoj službi Ministarstva prometa, turizma i komunikacija, zatim u pravnoj službi Ministarstva vanjskih poslova; abogado del Estado-Jefe u državnoj pravnoj službi za postupke pred Sudom i zamjenica glavnog direktora službe za pravnu pomoć za pravo Zajednice i međunarodno pravo pri Abogacía General del Estado (Ministarstvo pravosuđa); članica stručne skupine Komisije za buduće uređenje pravnog sustava Zajednice; predsjednica španjolskog izaslanstva u grupi „Amis de la Présidence“ za reformu sudbenog sustava Zajednice kroz Ugovor iz Nice i ad hoc skupine „Sud“ pri Vijeću; profesorica prava Zajednice na Diplomatskoj školi u Madridu; suurednica časopisa „Noticias de la Unión Europea“; sutkinja na Sudu od 7. listopada 2003.

Juliane Kokott
Juliane Kokott

rođena 1957.; studij prava (sveučilišta u Bonnu i Ženevi); LL.M. (American University/Washington DC); doktorat iz pravnih znanosti (Sveučilište u Heidelbergu, 1985.; Sveučilište Harvard, 1990.); gostujuća profesorica na Sveučilištu Berkeley (1991.); profesorica njemačkog i stranog javnog prava, međunarodnog prava i europskog prava na Sveučilištu u Augsburgu (1992.), Heidelbergu (1993.) i Düsseldorfu (1994.); zamjenska sutkinja za njemačku vladu na Međunarodnom sudu za mirenje i arbitražu Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS); potpredsjednica Saveznog savjetodavnog vijeća za globalne promjene (WBGU, 1996.); profesorica međunarodnog prava, međunarodnog poslovnog prava i europskog prava na Sveučilištu u St. Gallenu (1999.); direktorica Instituta za europsko pravo i međunarodno poslovno pravo na Sveučilištu u St. Gallenu (2000.); zamjenica direktora programa specijalizacije u području poslovnog prava na Sveučilištu u St. Gallenu (2001.); nezavisna odvjetnica na Sudu od 7. listopada 2003.

Endre Juhász
Endre Juhász

rođen 1944.; diploma iz prava na Sveučilištu u Szegedu, Mađarska (1967.); ispit za pristupanje mađarskoj odvjetničkoj komori (1970.); postdiplomski studij iz komparativnog prava na Sveučilištu u Strasbourgu, Francuska (1969., 1970., 1971., 1972.); službenik u pravnom odjelu Ministarstva za vanjsku trgovinu (1966.-1974.), ravnatelj za zakonodavna pitanja (1973.-1974.); prvi trgovinski ataše u mađarskom veleposlanstvu u Bruxellesu, nadležan za pitanja Zajednice (1974.-1979.); ravnatelj Ministarstva za vanjsku trgovinu (1979.-1983.); prvi trgovinski ataše za trgovinu, zatim savjetnik za trgovinu u mađarskom veleposlanstvu u Washingtonu DC, SAD (1983.-1989.); glavni ravnatelj u Ministarstvu trgovine i u Ministarstvu međunarodnih gospodarskih odnosa (1989.-1991.); glavni pregovarač za Sporazum o pridruživanju između Republike Mađarske i Europskih zajednica i njihovih država članica (1990.-1991.); glavni tajnik Ministarstva međunarodnih gospodarskih odnosa, ravnatelj Ureda za europska pitanja (1992.); državni tajnik u Ministarstvu međunarodnih gospodarskih odnosa (1993.-1994.); državni tajnik, predsjednik Ureda za europska pitanja u Ministarstvu industrije i trgovine (1994.); izvanredni i opunomoćeni veleposlanik, šef diplomatskog predstavništva Republike Mađarske pri Europskoj uniji (siječanj 1995.-svibanj 2003.); glavni pregovarač za pristupanje Republike Mađarske Europskoj uniji (srpanj 1998.–travanj 2003.); ministar bez lisnice za usklađivanje pitanja europske integracije (od svibnja 2003.); sudac na Sudu od 11. svibnja 2004.

Anthony Borg Barthet U.O.M.
Anthony Borg Barthet U.O.M.

rođen 1947.; doktorat iz pravnih znanosti na Kraljevskom sveučilištu na Malti 1973.; zaposlen u malteškoj javnoj službi kao Notary to Government od 1975.; Counsel for the Republic 1978., Senior Counsel for the Republic 1979., Assistant Attorney General 1988., a 1989. predsjednik Malte imenuje ga za Attorney General; honorarni profesor građanskog prava na Sveučilištu na Malti (1985.-1989.); član vijeća Sveučilišta na Malti (1998.-2004.); član komisije za pravosuđe (1994.-2004.); član odbora upravitelja Malteškog centra za arbitražu (1998.-2004.); sudac na Sudu od 11. svibnja 2004. 

Marko Ilešič
Marko Ilešič

rođen 1947.; doktorat iz pravnih znanosti (Sveučilište u Ljubljani); specijalizacija iz komparativnog prava (Sveučilište u Strasbourgu i Coimbri); pravosudni ispit; profesor građanskog, trgovačkog i međunarodnog privatnog prava; prodekan (1995.-2001.) i dekan (2001.-2004.) na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani; autor brojnih pravnih publikacija; počasni sudac i predsjednik vijeća na Sudu udruženog rada u Ljubljani (1975.-1986.); predsjednik Sportskog suda Slovenije (1978.-1986.); predsjednik arbitražnog vijeća Ljubljanske burze; arbitar u Jugoslavenskoj gospodarskoj komori (do 1991.) i u Slovenskoj gospodarskoj komori (od 1991.); arbitar u Međunarodnoj trgovačkoj komori u Parizu; sudac na žalbenom sudu UEFA i FIFA; predsjednik Slovenskog udruženja pravnih udruga (1993.-2005.); član Međunarodnog udruženja pravnika, Comité maritime international i mnogih međunarodnih pravnih udruženja; sudac na Sudu od 11. svibnja 2004.

Jiří Malenovský
Jiří Malenovský

rođen 1950.; doktorat iz pravnih znanosti na Karlovom sveučilištu u Pragu (1975.); asistent (1974.-1990.), prodekan (1989.-1991.) i voditelj odjela za međunarodno i europsko pravo (1990.-1992.) na Sveučilištu Masaryk u Brnu; sudac na čehoslovačkom Ustavnom sudu (1992.); veleposlanik u Vijeću Europe (1993.-1998.); predsjednik Vijeća zamjenika ministara u Vijeću Europe (1995.); glavni ravnatelj u Ministarstvu vanjskih poslova (1998.-2000.); predsjednik češkog i slovačkog odjela Udruge za međunarodno pravo (1999.-2001.); sudac na Ustavnom sudu (2000.-2004.); član Zakonodavnog vijeća (1998.-2000.); član Stalnog arbitražnog suda u Haagu (od 2000.); profesor javnog međunarodnog prava na Sveučilištu Masaryk u Brnu (2001.); sudac na Sudu od 11. svibnja 2004.

Egils Levits
Egils Levits

rođen 1955.; diplomirao pravo i političke znanosti na Sveučilištu u Hamburgu; znanstveni suradnik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Kielu; savjetnik latvijskog parlamenta za pitanja međunarodnog prava, ustavnog prava i zakonodavne reforme; veleposlanik Republike Latvije u Njemačkoj i Švicarskoj (1992.-1993.), u Austriji, Švicarskoj i Mađarskoj (1994.-1995.); potpredsjednik vlade i ministar pravosuđa, obavljao i funkciju ministra vanjskih poslova (1993.-1994.); miritelj na Sudu za mirenje i arbitražu u okviru OESS (od 1997.); član Stalnog arbitražnog suda (od 2001.); 1995. izabran za suca Europskog suda za ljudska prava, ponovno imenovan 1998. i 2001.; autor brojnih publikacija iz područja ustavnog i upravnog prava, zakonodavne reforme i prava Zajednice; sudac na Sudu od 11. svibnja 2004.

Lars Bay Larsen
Lars Bay Larsen

rođen 1953.; diploma iz političkih znanosti (1976.) i prava (1983.), Sveučilište u Kopenhagenu; službenik u Ministarstvu pravosuđa (1983.-1985.); predavač (1984.-1991.), zatim izvanredni profesor (1991.-1996.) obiteljskog prava na Sveučilištu u Kopenhagenu; voditelj odjela u Advokatsamfund (1985.-1986.); načelnik sektora (1986.-1991.) u Ministarstvu pravosuđa; postao član odvjetničke komore (1991.); voditelj odjela (1991.-1995.), voditelj odjela za policiju (1995.-1999.), voditelj pravnog odjela u Ministarstvu pravosuđa (2000.-2003.); predstavnik Danske u Odboru K-4 (1995.-2000.), u Centralnoj grupi za Schengen (1996.-1998.) i u Europol Management Board (1998.-2000.); sudac na Højesteret (2003.-2006.); sudac na Sudu od 11. siječnja 2006.

Eleanor Sharpston
Eleanor Sharpston

rođena 1955.; studij ekonomije, jezika i prava na King’s College, Cambridge (1973.-1977.); asistentica i istraživačica na Corpus Christi College, Oxford (1977.-1980.); upisana u odvjetničku komoru (Middle Temple, 1980.); barrister (1980.-1987. i 1990.-2005.); stručna savjetnica nezavisnog odvjetnika, kasnije suca, Sir Gordona Slynna (1987.-1990.); profesorica europskog i komparativnog prava (Director of European Legal Studies) na University College London (1990.-1992.); profesorica (Lecturer) na Pravnom fakultetu (1992.-1998.), zatim izvanredna profesorica (Affiliated Lecturer) (1998.-2005.) na Sveučilištu Cambridge; Fellow of King’s College, Cambridge (1992.-2010.); Emeritus Fellow of King’s College, Cambridge (od 2011.); izvanredna profesorica i istraživačica (Senior Research Fellow) u Centru za europske pravne studije na Sveučilištu Cambridge (1998.-2005.); Queen’s Counsel (1999.); bencher of Middle Temple (2005.); Honorary Fellow of Corpus Christi College, Oxford (2010.); LL.D (h.c.) Glasgow (2010.) i Nottingham Trent (2011.); nezavisna odvjetnica na Sudu od 11. siječnja 2006.

Paolo Mengozzi
Paolo Mengozzi

rođen 1938.; profesor međunarodnog prava i predstojnik katedre Jean Monnet za pravo Europskih zajednica na Sveučilištu u Bologni; počasni doktorat Sveučilišta Carlos III u Madridu; gostujući profesor na sveučilištima Johns Hopkins (Bologna Center), St. Johns (New York), Georgetown, Paris-II, Georgia (Athens) i na Institut universitaire international (Luxembourg); koordinator European Business Law Pallas Program, na Sveučilištu u Nijmegenu; član savjetodavnog odbora Komisije Europskih zajednica za javnu nabavu; državni podtajnik za trgovinu i industriju za vrijeme predsjedavanja Italije Vijećem; član radne skupine Europskih zajednica o Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i direktor zasjedanja Centra za istraživanje Akademije za međunarodno pravo u Haagu 1997. posvećenog WTO; sudac na Prvostupanjskom sudu od 4. ožujka 1998. do 3. svibnja 2006.; nezavisni odvjetnik na Sudu od 4. svibnja 2006.

Yves Bot
Yves Bot

rođen 1947.; diploma Pravnog fakulteta u Rouenu; doktor pravnih znanosti (Sveučilište Paris II Panthéon-Assas); izvanredni profesor na Pravnom fakultetu u Mansu; zamjenik, zatim prvi zamjenik državnog odvjetnika u Mansu (1974.-1982.); državni odvjetnik na tribunal de grande instance u Dieppeu (1982.-1984.); zamjenik državnog odvjetnika na tribunal de grande instance u Strasbourgu (1984.-1986.); državni odvjetnik na tribunal de grande instance u Bastiji (1986.-1988.); avocat général na cour d'appel u Caenu (1988.-1991.); državni odvjetnik na tribunal de grande instance u Mansu (1991.-1993.); voditelj izaslanstva pri ministru pravosuđa, čuvar pečata (1993.-1995.); državni odvjetnik na tribunal de grande instance u Nanterreu (1995.-2002.); državni odvjetnik na tribunal de grande instance u Parizu (2002.-2004.); glavni državni odvjetnik na cour d'appel u Parizu (2004.-2006.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 2006.

Jean-Claude Bonichot
Jean-Claude Bonichot

rođen 1955.; diploma iz prava na Sveučilištu u Metzu, diploma Instituta za političke studije u Parizu, bivši student École nationale d’administration; sudac izvjestitelj (1982.-1985.), povjerenik vlade (1985.-1987. i 1992.-1999.); sudski prisjednik (1999.-2000.); predsjednik 6. pododjela Odjela za sporove (2000.-2006.) u Državnom savjetu; sudski savjetnik na Sudu (1987.-1991.); ravnatelj ureda ministra rada, zapošljavanja i stručnog osposobljavanja, zatim ravnatelj kabineta državnog tajnika, ministra za javnu upravu i za modernizaciju uprave (1991.-1992.); voditelj pravnog odjela Državnog vijeća pri Nacionalnom fondu za zdravstveno osiguranje zaposlenih osoba (2001.-2006.); izvanredni profesor na Sveučilištu u Metzu (1988.-2000.), zatim na Sveučilištu Paris I Panthéon-Sorbonne (od 2000.); autor brojnih publikacija iz područja upravnog prava, prava Zajednice i europskog prava o zaštiti ljudskih prava; osnivač i predsjednik uredničkog odbora Bulletin de jurisprudence de droit de l’urbanisme, suosnivač i član uredničkog odbora Bulletin juridique des collectivités locales, predsjednik znanstvenog vijeća istraživačke skupine o institucijama i pravu urbanističkog uređenja i uređenja naselja; sudac na Sudu od 7. listopada 2006.

Thomas von Danwitz
Thomas von Danwitz

rođen 1962.; studiji u Bonnu, Ženevi i Parizu; pravnički državni ispit (1986. i 1992.); doktorat iz pravnih znanosti (Sveučilište u Bonnu, 1988.); međunarodna diploma iz područja javne uprave (École nationale d’administration, 1990.); habilitacija (Sveučilište u Bonnu, 1996.); profesor javnog njemačkog i europskog prava (1996.-2003.), dekan na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Ruhru, Bochum (2000.-2001.); profesor javnog njemačkog prava i europskog prava (Sveučilište u Kölnu, 2003.-2006.); ravnatelj Instituta za javno pravo i upravnu znanost (2006.); gostujući profesor na Fletcher School of Law and Diplomacy (2000.), na Sveučilištu François Rabelais (Tours, 2001.-2006.) i na Sveučilištu Paris I Panthéon-Sorbonne (2005.-2006.); počasni doktorat na Sveučilištu François Rabelais (Tours, 2010.); sudac na Sudu od 7. listopada 2006.

Alexander Arabadjiev
Alexander Arabadjiev

rođen 1949.; studij prava (Sveučilište St Kliment Ohridski, Sofija); sudac na prvostupanjskom sudu u Blagoevgradu (1975.-1983.); sudac na regionalnom sudu u Blagoevgradu (1983.-1986.); sudac na Vrhovnom sudu (1986.-1991.); sudac na Ustavnom sudu (1991.-2000.); član Europske komisije za ljudska prava (1997.-1999.); član Europske konvencije o budućnosti Europe (2002.-2003.); zastupnik (2001.-2006.); promatrač u Europskom parlamentu; sudac na Sudu od 12. siječnja 2007.

Camelia Toader
Camelia Toader

rođena 1963.; diploma iz prava (1986.), doktorat iz pravnih znanosti (1997.) (Sveučilište u Bukureštu); sudska vježbenica na prvostupanjskom sudu u Buftei (1986.-1988.); sutkinja na 5. odjelu prvostupanjskog suda u Bukureštu (1988.-1992.); upisana u odvjetničku komoru u Bukureštu (1992.); predavačica (1992.-2005.), a od 2005. profesorica građanskog prava i europskog ugovornog prava na Sveučilištu u Bukureštu; više doktorskih studija i istraživanja na Institutu Max Planck za međunarodno privatno pravo u Hamburgu (između 1992. i 2004.); voditeljica odjela za europsku integraciju u Ministarstvu pravosuđa (1997.-1999.); sutkinja na Visokom kasacijskom sudu (1999.-2007.); gostujuća profesorica na Sveučilištu u Beču (2000. i 2011.); predavačica prava Zajednice na Nacionalnom institutu za suce (2003. i 2005.-2006.); članica uređivačkih odbora više pravnih časopisa; od 2010. pridružena članica Međunarodne akademije za komparativno pravo i honorarna istraživačica centra za studije europskog prava Instituta za pravna istraživanja rumunjske akademije; sutkinja na Sudu od 12. siječnja 2007.

Marek Safjan
Marek Safjan

rođen 1949.; doktorat iz pravnih znanosti (Sveučilište u Varšavi, 1980.); habilitirani doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Varšavi, 1990.); redovni profesor prava (1998.); direktor instituta za građansko pravo Sveučilišta u Varšavi (1992.-1996.); prorektor Sveučilišta u Varšavi (1994.-1997.); glavni tajnik poljskog odjela udruge prijatelja francuske pravne kulture Henri Capitant (1994.-1998.); predstavnik Poljske u odboru za bioetiku Vijeća Europe (1991.-1997.); sudac na Ustavnom sudu (1997.-1998.), zatim predsjednik istog suda (1998.-2006.); član Međunarodne akademije za komparativno pravo (od 1994.) i njen potpredsjednik (od 2010.), član Međunarodne udruge za pravo, etiku i znanost (od 1995.), član Poljskog helsinškog odbora; član poljske Akademije umjetnosti i književnosti; medalja pro merito koju mu je dodijelio glavni tajnik Vijeća Europe (2007.); autor mnogih publikacija iz područja građanskog, medicinskog i europskog prava; počasni doktor Europskog sveučilišnog instituta (2012.); sudac na Sudu od 7. listopada 2009.

Daniel Šváby
Daniel Šváby

rođen 1951.; doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Bratislavi); sudac prvostupanjskog suda u Bratislavi; sudac na žalbenom sudu nadležnom za građanskopravne sporove i potpredsjednik žalbenog suda u Bratislavi; član odjela za građansko i obiteljsko pravo instituta za pravo Ministarstva pravosuđa; privremeni sudac na Vrhovnom sudu zadužen za sporove trgovačkog prava; član Europske komisije za ljudska prava (Strasbourg); sudac na Ustavnom sudu (2000.-2004.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 12. svibnja 2004. do 6. listopada 2009.; sudac na Sudu od 7. listopada 2009.

Maria Berger
Maria Berger

rođena 1956.; studij prava i ekonomije (1975.-1979.), doktorat iz pravnih znanosti; asistentica i predavačica na Institutu za javno pravo i političke znanosti na Sveučilištu u Innsbrucku (1979.-1984.); zaposlena u Saveznom ministarstvu znanosti i istraživanja, zadnje kao zamjenica voditelja odjela (1984.-1988.); nadležna za pitanja Europske unije u Saveznom uredu (1988.-1989.); voditeljica službe „Europska integracija" u Saveznom uredu (priprema pristupanja Republike Austrije Europskoj uniji) (1989.-1992.); direktorica Nadzornog tijela EFTA-e, u Ženevi i Bruxellesu (1993.-1994.); potpredsjednica Donau-Universität u Kremsu (1995.-1996.); zastupnica u Europskom parlamentu (studeni 1996.-siječanj 2007. i prosinac 2008.-srpanj 2009.) i članica Pravnog odbora; zamjenska članica Europske konvencije o budućnosti Europe (veljača 2002.-srpanj 2003.); članica gradskog vijeća grada Perga (rujan 1997.-rujan 2009.); savezna ministrica pravosuđa (siječanj 2007.-prosinac 2008.); publikacije o različitim temama iz područja europskog prava; počasna profesorica europskog prava na Sveučilištu u Beču; počasna senatorica na Sveučilištu u Innsbrucku ; sutkinja na Sudu od 7. listopada 2009.

Alexandra (Sacha) Prechal
Alexandra (Sacha) Prechal

rođena 1959.; studij prava (Sveučilište u Groningenu, 1977.-1983.); doktorat iz pravnih znanosti (Sveučilište u Amsterdamu, 1995.); predavačica na Pravnom fakultetu u Maastrichtu (1983.-1987.); sudska savjetnica na Sudu Europskih zajednica (1987.-1991.); predavačica na Institutu Europa na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Amsterdamu (1991.-1995.); profesorica europskog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Tilburgu (1995.-2003.); profesorica europskog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Utrechtu i članica upravnog odbora na Institutu Europa Sveučilišta u Utrechtu (od 2003.); članica uredničkih odbora više nacionalnih i međunarodnih pravnih časopisa; autorica brojnih publikacija; članica Kraljevske akademije znanosti Nizozemske; sutkinja na Sudu od 10. lipnja 2010.

Egidijus Jarašiūnas
Egidijus Jarašiūnas

rođen 1952.; diploma iz prava na Sveučilištu u Vilniusu (1974.-1979.); doktor pravnih znanosti litavske pravne akademije (1999.), odvjetnik, odvjetnička komora Litve (1979.-1990.); izaslanik vrhovnog vijeća (parlamenta) Republike Litve (1990.-1992.), zatim član Seimasa (parlamenta) Republike Litve i član državnog i pravnog odbora (1992.-1996.); sudac na Ustavnom sudu Republike Litve (1996.-2005.), zatim savjetnik predsjednika Ustavnog suda Republike Litve (od 2006.); asistent na katedri za ustavno pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta Mykolas Romeris (1997.-2000.), zatim izvanredni profesor (2000.-2004.), potom profesor (od 2004.) na navedenoj katedri i na kraju predstojnik katedre za ustavno pravo (2005.-2007.); dekan na Pravnom fakultetu Sveučilišta Mykolas Romeris (2007.-2010.); član Venecijanske komisije (2006.-2010.); potpisnik akta od 11. ožujka 1990. o ponovnom uspostavljanju neovisnosti Litve; autor brojnih pravnih publikacija; sudac na Sudu od 6. listopada 2010.

Carl Gustav Fernlund
Carl Gustav Fernlund

rođen 1950.; diploma iz prava na Sveučilištu u Lundu (1975.); tajnik na prvostupanjskom sudu u Landskroni (1976.-1978.); sudski savjetnik na Žalbenom upravnom sudu (1978.-1982.); zamjenski sudac na Žalbenom upravnom sudu (1982.); pravni savjetnik u stalnom odboru za ustav švedskog parlamenta (1983.-1985.); pravni savjetnik u Ministarstvu financija (1985.-1990.); ravnatelj odjela za porez na dohodak fizičkih osoba u Ministarstvu financija (1990.-1996.); ravnatelj odjela za trošarine u Ministarstvu financija (1996.-1998.); porezni savjetnik u stalnom predstavništvu Kraljevine Švedske u Europskoj uniji (1998.-2000.); ravnatelj za pravne sporove u odjelu za poreze i carine u Ministarstvu financija (2000.-2005.); sudac na Visokom upravnom sudu (2005.-2009.); predsjednik Žalbenog upravnog suda u Göteborgu (2009.-2011.); sudac na Sudu od 6. listopada 2011.

José Luís da Cruz Vilaça
José Luís da Cruz Vilaça

rođen 1944.; diploma iz prava i magisterij iz političke ekonomije na Sveučilištu u Coimbri; doktorat iz međunarodne ekonomije (Sveučilište Paris I-Panthéon Sorbonne); obavezni vojni rok odslužen u okviru Ministarstva pomorstva (pravna služba, 1969.-1972.); profesor na Katoličkom sveučilištu i Sveučilištu Nova u Lisabonu; ranije profesor na Sveučilištu u Coimbri i na Sveučilištu Lusíada u Lisabonu (direktor Instituta za europske studije); član portugalske vlade (1980.-1983.): državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova, u Predsjedništvu Vijeća ministara i za europska pitanja; zastupnik u portugalskom parlamentu, potpredsjednik demokršćanske grupe; nezavisni odvjetnik na Sudu (1986.-1988.); predsjednik Prvostupanjskog suda Europskih zajednica (1989.-1995.); odvjetnik, Lisabonska odvjetnička komora, specijalist za europsko pravo i za pravo tržišnog natjecanja (1996.-2012.); član radne skupine za budućnost pravnog sustava Europskih zajednica „Groupe Due“ (2000.); predsjednik disciplinske komisije Europske komisije (2003.-2007.); predsjednik portugalske udruge za europsko pravo (od 1999.); sudac na Sudu od 8. listopada 2012.

Melchior Wathelet
Melchior Wathelet

rođen 1949.; diploma iz prava i ekonomskih znanosti (Sveučilište u Liègeu); Master of Laws (Sveučilište Harvard, SAD); počasni doktor (Sveučilište Paris-Dauphine); profesor europskog prava na Sveučilištu Leuven i Sveučilištu u Liègeu; zastupnik (1977.-1995.); državni tajnik, ministar i ministar-predsjednik Valonske regije (1980.-1988.); potpredsjednik vlade, ministar pravosuđa i ministar malih i srednjih poduzeća (1988.-1992.); potpredsjednik vlade, ministar pravosuđa i gospodarstva (1992.-1995.); potpredsjednik vlade, ministar obrane (1995.); gradonačelnik Verviersa (1995.); sudac na Sudu Europskih zajednica (1995.-2003.); pravni savjetnik, zatim odvjetnik (2004.-2012.); državni ministar (2009.-2012.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 8. listopada 2012.

Christopher Vajda
Christopher Vajda

rođen 1955.; diploma iz prava na Sveučilištu u Cambridgeu; licence spéciale iz europskog prava na Slobodnom sveučilištu u Bruxellesu (grande distinction); član odvjetničke komore Engleske i Walesa (Gray's Inn, 1979.); barrister (1979.-2012.); član odvjetničke komore Sjeverne Irske (1996.); Queen's Counsel (1997.); bencher u Gray's Inn (2003.); recorder u Crown Court (2003.-2012.); blagajnik United Kingdom Association for European Law (2001.-2012.); doprinos European Community Law of Competition (Bellamy & Child, izdanja 3. do 6.); sudac na Sudu od 8. listopada 2012.

Nils Wahl
Nils Wahl

rođen 1961.; doktorat iz pravnih znanosti, Sveučilište u Štokholmu (1995.), izvanredni profesor (docent) i predstojnik katedre Jean Monnet za europsko pravo (1995.), profesor europskog prava, Sveučilište u Štokholmu (2001.); generalni direktor obrazovne fondacije (1993.-2004.); predsjednik švedske udruge Nätverket för europarättslig forskning (Mreža za istraživanje prava Zajednica) (2001.-2006.); član Rådet för konkurrensfrågor (Vijeće za pravo tržišnog natjecanja, 2001.-2006.); sudac na Općem sudu od 7. listopada 2006. do 28. studenog 2012.; nezavisni odvjetnik na Sudu od 28. studenog 2012.

Siniša Rodin
Siniša Rodin

rođen 1963. godine; studirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (diplomirao 1986., magistrirao 1991. i doktorirao 1995.); magistrirao na University of Michigan Law School (L.L.M.) (1992.); Fulbright Fellow i Visiting Scholar na Harvard Law School (2001.-2002.); u nastavnom zvanju od 1987. i znanstveno-nastavnom zvanju od 1998. na Pravnom fakultetu u Zagrebu; predstojnik katedre Jean Monnet od 2006. i nositelj ad personam katedre Jean Monnet od 2011.; gostujući profesor na Cornell Law School (2012.); član povjerenstva za reformu Ustava, predstojnik Radne skupine za pristupanje Europskoj uniji (2009.-2010.); član hrvatske Pregovaračke skupine za vođenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji (2006.-2011.); autor brojnih publikacija; sudac Suda od 4. srpnja 2013.

François Biltgen
François Biltgen

rođen 1958.; diploma iz prava (1981.) i postdiplomski studij (DEA) iz prava Zajednice na Sveučilištu Paris II (pravo, ekonomija i društvene znanosti) (1982.); diploma Instituta za političke studije u Parizu (1982.); odvjetnik u odvjetničkoj komori u Luxembourgu (1987.-1999.); zastupnik u Zastupničkom domu (1994.-1999.); općinski savjetnik u Esch-sur-Alzetteu (1987.-1999.); porotnik u Esch-sur-Alzetteu (1997.-1999.); zamjenski član luksemburške delegacije u Odboru regija Europske unije (1994.-1999.); ministar rada i zapošljavanja, ministar za religijska pitanja, ministar za odnose s parlamentom, ministar za komunikacije (1999.-2004.); ministar rada i zapošljavanja, ministar za religijska pitanja, ministar kulture, visokog obrazovanja i istraživanja (2004.-2009.); ministar pravosuđa, ministar za javnu službu i upravnu reformu, ministar za visoko obrazovanje i istraživanje, ministar za komunikacije i medije, ministar za religijska pitanja (2009.-2013.); dopredsjednik na ministarskoj konferenciji za Bolonjski proces 2005. i 2009.; dopredsjednik na ministarskoj konferenciji Europske svemirske agencije (2012.-2013.); sudac na Sudu od 7. listopada 2013.

Küllike Jürimäe
Küllike Jürimäe

rođena 1962.; diploma iz prava na Sveučilištu u Tartuu (1981.-1986.); zamjenica državnog odvjetnika u Tallinnu (1986.-1991.); diploma estonske diplomatske škole (1991.-1992.); pravna savjetnica (1991.-1993.) i glavna savjetnica u trgovačkoj i industrijskoj komori (1992.-1993.); sutkinja prizivnog suda u Tallinnu (1993.-2004.); European Master u području ljudskih prava i demokratizacije na Sveučilištu u Padovi i Sveučilištu u Nottinghamu (2002.-2003.); sutkinja na Općem sudu od 12. svibnja 2004. do 23. listopada 2013.; sutkinja na Sudu od 23. listopada 2013.

Maciej Szpunar
Maciej Szpunar

rođen 1971.; diploma iz prava na Šleskom sveučilištu i na Collège d'Europe u Brugesu; doktor pravnih znanosti (2000.); ovlašteni doktor pravnih znanosti (2009.); profesor prava (2013.); gostujući znanstvenik na Jesus Collegeu, Cambridge (1998.), Sveučilištu u Liègeu (1999.) te Europskom sveučilišnom institutu u Firenci (2003.); odvjetnik (2001.-2008.); član odbora za međunarodno privatno pravo povjerenstva za kodifikaciju građanskog prava pri ministru pravosuđa (2001.-2008.); član znanstvenog vijeća Akademije za europsko pravo u Trieru (od 2008.); član skupine za istraživanje privatnog prava Zajednice na snazi „Acquis Group" (od 2006.); državni podtajnik u Uredu odbora za europsku integraciju (2008.-2009.), zatim u Ministarstvu vanjskih poslova (2010.-2013.); potpredsjednik znanstvenog vijeća Instituta za pravosuđe; zastupnik poljske vlade u velikom broju predmeta pred sudovima Europske unije; voditelj poljske delegacije na pregovorima o Ugovoru o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj Uniji; član uredničkog vijeća većeg broja pravnih revija; autor brojnih publikacija u području europskog prava i međunarodnog privatnog prava; nezavisni odvjetnik pri Sudu od 23 listopada 2013.

Constantinos Lycourgos
Constantinos Lycourgos

rođen 1964.; magisterij iz prava Zajednice (1987.) i doktorat iz prava na Sveučilištu Panthéon-Assas (1991.); predavač u Centru za cjeloživotno obrazovanje na Sveučilištu Panthéon-Assas; član odvjetničke komore Cipra (1993.); posebni savjetnik za europske poslove ministra vanjskih poslova Cipra (1996.-1999.); član pregovaračkog tima za pristupanje Cipra Europskoj uniji (1998.-2003.); savjetnik za pravo Unije u pravnoj službi Republike Cipra (1999.-2002.); član izaslanstva ciparskih Grka u pregovorima za sveobuhvatno rješenje problema Cipra (2002.-2014.); glavni pravnik (2002.-2007.), zatim glavni pravni savjetnik Republike Cipra (2007.-2014.) i direktor odjela za europsko pravo pravne službe Republike Cipra (2003.-2014.); agent ciparske vlade pred sudovima Europske unije (2004.-2014.); član upravnog odbora Europske organizacije za javno pravo (Atena, Grčka) od 2013.; sudac Suda od 8. listopada 2014.

Manuel Campos Sánchez-Bordona
Manuel Campos Sánchez-Bordona

rođen 1950. godine; diploma iz prava na sveučilištima u Sevilli i Granadi (1967.-1972.); državni odvjetnik na sudovima u Palma de Mallorci i Sevilli (1977.-1982.); sudac vijeća za upravne sporove Vrhovnog suda u Andaluziji, Nacionalnog suda i Vrhovnog suda Kanara (1982.-1989.); predsjednik vijeća za upravne sporove Vrhovnog suda Kantabrije (1989.-1994.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1995.-1999.); član uprave Udruženja državnih vijeća i vrhovnih upravnih sudova Europske unije (ACA-Europe) (2006.-2014.); član središnjeg izbornog povjerenstva (2012.-2015.); sudac upravnog vijeća Vrhovnog suda Španjolske (1999.-2015.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 2015.

Michail Vilaras
Michail Vilaras

rođen 1950.; diploma iz prava na Sveučilištu u Ateni (1973.); postdiplomski studij (DEA) iz socijalnog prava na Sveučilištu Paris II Panthéon-Sorbonne (1977.); odvjetnik (1974.–1980.); nacionalni stručnjak u pravnoj službi Komisije Europskih zajednica (1988.-1990.), potom glavni administrator u Glavnoj upravi V „Zapošljavanje, industrijski odnosi, socijalna pitanja“ (1990.-1994.); sudski savjetnik, viši sudski savjetnik i, od 1999., član helenskog Državnog vijeća; pridruženi član posebnog Vrhovnog suda Grčke; član središnjeg odbora za izradu prijedloga zakona Grčke (1996.-1998.); voditelj pravne službe Glavnog tajništva helenske vlade (1996.-1998.); sudac Općeg suda Europske unije (1998.-2010., predsjednik vijeća od 2004.-2010.); član Državnog vijeća za upravne sudove (2011.-2012.); član Posebnog suda za sporove o primanjima sudaca i Posebnog suda za odlučivanje u postupcima za utvrđivanje sudačke odgovornosti (2013.-2014.); član savjetodavnog vijeća stručnjaka o kandidatima za izbor sudaca na Europskom sudu za ljudska prava (2014.-2015.); član nadležnog odbora za davanje mišljenja o prikladnosti kandidata za obavljanje sudačke dužnosti na Službeničkom sudu Europske unije (2012.-2015.); predavač europskog prava u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike (1995.-1996. i 2012.-2015.); sudac na Sudu od 7. listopada 2015.

Eugene Regan
Eugene Regan

rođen 1952.; magisterij iz političkih i ekonomskih znanosti (1974.) i magisterij iz političke ekonomije (1975.) na University College Dublin; magisterij iz međunarodnog i komparativnog prava na Vrije Universiteit de Bruxelles (1979.), barrister pridružen Kings Innsu u Dublinu (1985.), ekonomski analitičar Irish Farmers' Associationa u Dublinu (1975.-1976.); voditelj ureda Irish Farmers' Associationa u Europskoj ekonomskoj zajednici (1976.-1979.); chief executive u Irish Meat Exporters Associationu (1980.-1984.); politički savjetnik povjerenika Petera Sutherlanda (1985.-1988.); glavni direktor Agra Tradinga Ltd (1989.-1995.); barrister (1995.-2005.) i Senior Counsel barrister (od 2005.); član Seanada (gornji dom irskog parlamenta) (2007.-2011.); predsjednik Grupe odvjetnika i voditelj projekta Grupe „Pravosuđe" Instituta za međunarodne i europske odnose (od 1998.); sudac na Sudu od 7. listopada 2015.

Henrik Saugmandsgaard Øe
Henrik Saugmandsgaard Øe

rođen 1964.; magisterij prava na sveučilištu u Aarhusu (1991.); magisterij europskog prava sa Collège d'Europe u Brugesu (1993.); predavač na sveučilištima u Aarhusu (1991.-1993.) i Kopenhagenu (1999.-2001.); gostujući profesor na sveučilištima u Kopenhagenu i Aalborgu (od 2008.); odvjetnik upisan u imenik odvjetnika danske odvjetničke komore (1995.); sudski savjetnik Prvostupanjskog suda Europskih zajednica (1994.-1999.); državni odvjetnik u državnom odvjetništvu u Kopenhagenu (1999.-2000.) i inspektor pri policijskim okruzima (2004.-2006.); pravni savjetnik predstavnika danskog premijera u pregovorima o izradi Povelje Europske unije o temeljnim pravima (1999.-2000.); načelnik odsjeka Ureda za europsko pravo (1999.-2000.); načelnik odjela Ureda za europsko pravo i ljudska prava (2000.-2001.) načelnik odjela Ureda za imovinsko pravo i obveze ministarstva pravosuđa (2001.-2006.); pravobranitelj za potrošače kojeg je imenovala danska vlada (2006.-2014.); sudac u Østre Landsretu, Kopenhagen (2015.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 2015.

Michal Bobek
Michal Bobek

rođen 1977. godine; magisterij prava i međunarodnih odnosa (Karlovo sveučilište u Pragu); diploma iz engleskog prava i prava Europske unije (sveučilište u Cambridgeu); Magister Juris (sveučilište u Oxfordu, St. Edmund Hall); doktor prava (Europski sveučilišni institut, Firenca); studiji na Vrije Universiteit de Bruxelles i na sveučilištu u Queenslandu (Australija); sudski savjetnik predsjednika Vrhovnog upravnog suda Češke Republike (2005.-2009.), potom voditelj odjela za istraživanje i dokumentaciju tog istog suda (2008.-2009.); ispunjavanje uvjeta za obavljanje sudačke dužnosti u Češkoj Republici (2009.); predavač (2011.-2012.) i istraživač (2013.-2016.) na Institutu za europsko i komparativno pravo sveučilišta u Oxfordu; profesor na Collège d'Europe u Brugesu (2013.-2015.); član žalbenog vijeća Češke nacionalne banke (2013.-2015.); ad hoc sudac na Europskom sudu za ljudska prava (2013.-2015.); suosnivač i predsjednik češkog udruženja za europsko i komparativno pravo; predavač i gostujući profesor na brojnim europskim i drugim sveučilištima; autor brojnih publikacija s područja prava Europske unije, europskih ljudskih prava, komparativnog (javnog) prava i teorije prava; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 2015.

Evgeni Tanchev
Evgeni Tanchev

rođen 1952.; diploma iz prava Sveučilišta Sveti Kliment Ohridski u Sofiji (1975.); doktor pravnih znanosti (1979.); predavač (1977. – 1984.), viši predavač (1984. – 1990.), zatim profesor na Sveučilištu Sveti Kliment Ohridski u Sofiji (1990. – 2013.); dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta Sveti Kliment Ohridski u Sofiji (1988. – 1991.); član Zakonodavnog vijeća bugarske Narodne skupštine (1995. – 1997.); predstojnik katedre Jean Monnet na Novom bugarskom sveučilištu (2002. – 2005.); predsjednik pravnog savjeta predsjednika Bugarske (2002. – 2003.); sudac (2003. – 2009.), zatim predsjednik (2009. – 2012.) bugarskog Ustavnog suda; predstojnik katedre za ustavno pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta Sveti Kliment Ohridski u Sofiji (2013. – 2016.); član (2006. – 2016.) i potpredsjednik Venecijanske komisije Vijeća Europe (2013. – 2015.); član Ustavnog vijeća ombudsmana Bugarske (2015. – 2016.); urednik nekoliko pravnih časopisa; autor brojnih publikacija; nezavisni odvjetnik na Sudu od 19. rujna 2016.

Alfredo Calot Escobar
Alfredo Calot Escobar

rođen 1961.; diploma iz prava na Sveučilištu u Valenciji (1979.-1984.); tržišni analitičar u vijeću trgovačkih komora nezavisne komune Valencija (1986.); pravnik lingvist na Sudu (1986.-1990.); pravnik revizor na Sudu (1990.-1993.); administrator u službi za medije i informiranje Suda (1993.-1995.); administrator u tajništvu institucionalnog odbora Europskog parlamenta (1995.-1996.); pomoćnik tajnika na Sudu (1996.-1999.); sudski savjetnik na Sudu (1999.-2000.); voditelj španjolskog prevoditeljskog odjela na Sudu (2000.-2001.); direktor, zatim generalni direktor odjela za prevođenje na Sudu (2001.-2010.); tajnik Suda od 7. listopada 2010.

.