CURIA
rss
napredno pretraživanje
Sud

Massimo PILOTTI
Massimo PILOTTI

rođen 1. kolovoza 1879. u Rimu; talijanski državljanin; doktor pravnih znanosti, sudac (1901.; sudac na sudu u Rimu (1913.); savjetnik na žalbenom sudu u Rimu (1923.); savjetnik na talijanskom Vrhovnom sudu (1926.); prvi predsjednik žalbenog suda u Trstu (1930.); glavni državni odvjetnik na Kasacijskom sudu (1944.); predsjednik Tribunale superiore delle acque pubbliche (Viši sud za javne vode)(1948.); prvi počasni predsjednik Kasacijskog suda (1949.); zamjenik glavnog tajnika Lige naroda (1932.-1937.); predsjednik Međunarodnog instituta za unifikaciju privatnog prava (1944.); član Stalnog arbitražnog suda u Haagu (1949.); predsjednik Suda od 1952. do 1958.; preminuo 29. travnja 1962.

Petrus SERRARENS
Petrus SERRARENS

rođen 12. studenog 1888. u Dordrechtu; nizozemski državljanin; glavni tajnik Međunarodnog udruženja kršćanskih sindikata (1920.-1952.); delegat na brojnim međunarodnim konferencijama o radu, zamjenik člana upravnog odbora Međunarodne organizacije rada, predsjednik komisije za socijalna pitanja Vijeća Europe, član Senata (1929.) i Zastupničkog doma (1939-1952.) nizozemskog parlamenta; sudac na Sudu EZUČ-a od 4. prosinca 1952. do 6. listopada 1958.; preminuo 26. kolovoza 1963.

 

Otto RIESE
Otto RIESE

rođen 27. listopada 1894. u Frankfurtu na Majni; njemački državljanin; doktor pravnih znanosti (1921.); prisjednik na Landgerichtu u Frankfurtu na Majni (1923.); Ministarstvo pravosuđa (1925.-1928.); studij engleskog prava (London, 1928.); predavač (1932.), izvanredni profesor (1935.), redoviti profesor (1949.), dekan Pravnog fakulteta (1950.), počasni profesor (1951.) Sveučilišta u Lausanni; predsjednik vijeća Bundesgerichtshofa u Karlsruheu; član Međunarodne tehničke komisije stručnjaka za zrakoplovno pravo (od 1926.); sudac na Sudu EZUČ-a od 4. prosinca 1952. do 6. listopada 1958.; sudac na Sudu Europskih zajednica od 7. listopada 1958. do 6. veljače 1963.; preminuo 4. lipnja 1977.

Louis DELVAUX
Louis DELVAUX

rođen 21. listopada 1895. u Orp-le-Grandu (Belgija); belgijski državljanin; doktor pravnih znanosti (1922.); upisan u odvjetničku komoru u Louvainu, zatim u odvjetničku komoru u Nivellesu; zastupnik okruga Nivelles u Zastupničkom domu (1936.-1946.); ministar poljoprivrede (1945.); napustio politiku (1946.) i ponovno se vratio u odvjetništvo (1946.-1949.), predsjednik upravnog vijeća Office des séquestres (Ured za prinudnu upravu) (1949.-1953.), revizor u nacionalnoj banci, voditelj Société nationale de la petite propriété terrienne (Nacionalno društvo za malo zemljišno vlasništvo) do ožujka 1953., novinarstvo od 1931. do 1940. i od 1944. do 1945.: „Le vingtième siècle“, „Le Soir“, „La cité“; sudac na Sudu EZUČ-a od 4. prosinca 1952. do 6. listopada 1958; sudac na Sudu Europskih zajednica od 7. listopada 1958. do 8. listopada 1967.; preminuo 24. kolovoza 1976.

Jacques RUEFF
Jacques RUEFF

rođen 23. kolovoza 1896. u Parizu; francuski državljanin; opći financijski inspektor; član Francuskog instituta; vanjski član Académie royale des sciences, des lettres et des beaux-arts Belgije i Accademia Nazionale dei Lincei; financijski inspektor (1923.); profesor na Institutu za statistiku Sveučilišta u Parizu (1923.-1930.); voditelj misije u kabinetu R. Poincaréa, predsjednika Vijeća ministara, ministra financija (1926.); član ekonomskog i financijskog odjela tajništva Lige naroda (1927.); financijski ataše u veleposlanstvu Francuske u Londonu (1930.); profesor na École libre des sciences politiques (od 1933.): zamjenik direktora općeg platnog prometa u Ministarstvu financija (1934.); direktor općeg platnog prometa (1936.-1939.); posebni državni savjetnik (1936.); zamjenik guvernera Banque de France (1939.); zamjenik delegata na prvom i drugom zasjedanju Ujedinjenih naroda (1946.); francuski član Odbora za gospodarstvo i zapošljavanje Ujedinjenih naroda (1946.); počasni predsjednik Société d'économie politique de Paris i Société de statistique de Paris; počasni predsjednik Conseil international de la philosophie et des sciences humaines; sudac na Sudu EZUČ-a od 4. prosinca 1952. do 6. listopada 1958.; sudac na Sudu Europskih zajednica od 7. listopada 1958. do 18. svibnja 1962. Prilikom uspostave Pete republike vodio je odbor stručnjaka koji je general de Gaulle zadužio za pripremu i primjenu plana za gospodarski oporavak, čija je jedna od najistaknutijih mjera bila uvođenje „teškog franka“ (franc lourd). Od 1962. do 1974. bio je član Gospodarskog i socijalnog vijeća. Nositelj Velikog križa Legije časti, član Académie des sciences morales et politiques, Jacques Rueff, koji je obavljao funkciju kancelara Francuskog instituta, izabran je u Francusku akademiju 30. travnja 1964. na mjesto Jeana Cocteaua osvojivši 18 glasova protiv 6 pjesnika Andréa Berryja. Primio ga je 1. travnja 1965. André Maurois. Preminuo 23. travnja 1978.

Charles Léon HAMMES
Charles Léon HAMMES

rođen 21. svibnja 1898. u Falku; luksemburški državljanin; doktor pravnih znanosti; odvjetnik pri odvjetničkoj komori u Luxembourgu (1922.-1927.); ataše u Ministarstvu pravosuđa (1927.-1929.); mirovni sudac (1929.-1930.); zamjenik državnog odvjetnika (1930.-1937.), sudac na okružnom sudu (1937.-1945.); savjetnik na Vrhovnom sudu (1945.-1952.); savjetnik u Odboru za sporove Državnog vijeća (1951.-1952.); izvanredni profesor na Sveučilištu u Bruxellesu; član Državnog vijeća Velikog vojvodstva; član Komisije Beneluxa za unifikaciju prava; predsjednik nacionalne komisije na Haškoj konferenciji o međunarodnom privatnom pravu, predsjednik Komisije za zakonodavne studije Velikog vojvodstva; sudac na Sudu EZUČ-a od 4. prosinca 1952. do 6. listopada 1958.; sudac na Sudu Europskih zajednica od 7. listopada 1958. do 7. listopada 1964.; predsjednik Suda od 8. listopada 1964. do 9. listopada 1967.; predsjednik Arbitražnog suda pridruženja između EEZ-a i toj Zajednici pridruženih afričkih država i Madagaskara (1965.-1967.); preminuo 9. prosinca 1967.

Adrianus VAN KLEFFENS
Adrianus VAN KLEFFENS

rođen 14. listopada 1899.; nizozemski državljanin; studij prava (Leiden); radio u glavnom tajništvu Lige naroda u Ženevi; sudac na sudu u Amsterdamu; član Međunarodne pomorske komisije; voditelj odjela za vanjsku trgovinu u Ministarstvu gospodarstva (1934.); ratni zarobljenik; 1945. ponovno preuzima svoje funkcije u istom ministarstvu; usko povezan s razvojem europske gospodarske integracije; glavni autor nacrta unije Beneluksa za Nizozemsku; sudac na Sudu EZUČ-a od 10. prosinca 1952. do 6. listopada 1958.; preminuo 2. kolovoza 1973.

Maurice LAGRANGE
Maurice LAGRANGE

rođen 14. svibnja 1900. u Meudonu; francuski državljanin; ulazi u Conseil d'État putem javnog natječaja, niži sudski savjetnik drugog razreda (1924.), niži sudski savjetnik prvog razreda (1929.), viši sudski savjetnik (1934.) u Conseil d'État, državni savjetnik u Odjelu za financije (1945.); povjerenik vlade; sudjelovao, kao pravni savjetnik, u pregovorima koji su doveli do potpisivanja Ugovora o osnivanju EZUČ-a (1950.); nezavisni odvjetnik na Sudu EZUČ-a od 4. prosinca 1952. do 6. listopada 1958.; nezavisni odvjetnik na Sudu Europskih zajednica od 7. listopada 1958. do 8. listopada 1964.; preminuo 5. rujna 1986.

Karl ROEMER
Karl ROEMER

rođen 30. prosinca 1899.; njemački državljanin; studij političke ekonomije i prava (Köln, München, Freiburg, Bonn); „Gerichtsassessor“ (sudski savjetnik) i sudac (Köln, 1932.); odvjetnik pri odvjetničkoj komori Berlina do 1946.; odvjetnik ovlašten za zastupanje pred Zemaljskim i Višim zemaljskim sudom u Saarbrückenu; od 1947. do 1952. obavljao poslove većinom posvećene stranom pravu, branio njemačke interese pred tijelima i sudovima osnovanim u okviru okupatorskog režima kao i pred stranim tijelima i sudovima; posebne misije za saveznu vladu prije osnivanja diplomatskih službi u inozemstvu; od 1947. do 1948. sudjeluje u radu „Sonderstelle für Geld und Kredit“ (Posebno tijelo za novac i kredit) u Hamburgu na pripremi monetarne reforme; nezavisni odvjetnik na Sudu (1953.-1973.); preminuo 21. prosinca 1984.

Rino ROSSI
Rino ROSSI

rođen u Chivenni 14. kolovoza 1889.; talijanski državljanin; mirovni sudac („pretore“) u Caragliu (1920.) i Torinu (1924.); predsjednik suda na Rodosu (1928.), dodijeljen sudu u Rimu (1934.); sudac na Konzularnom sudu u Kairu (1936.); upućen u Ministarstvo vanjskih poslova (1940.); predsjednik žalbenog suda na Rodosu (1941.); savjetnik na žalbenom sudu u Aquili, zatim na žalbenom sudu u Rimu (1945.); upućen u državno odvjetništvo Kasacijskog suda (1948.); zamjenik glavnog državnog odvjetnika na Kasacijskom sudu (1951.), predsjednik vijeća Kasacijskog suda (1958.); sudac na Sudu od 7. listopada 1958. do 7. listopada 1964.; preminuo 6. veljače 1974.

Nicola CATALANO
Nicola CATALANO

rođen 1910., doktor pravnih znanosti (1932.), odvjetnik do 1939.; ulazak u „Avvocatura dello Stato“ putem javnog natječaja, imenovan zamjenikom Avvocato generale dello Stato (1955.); asistent na Sveučilištu u Rimu (1939.-1950.); commissario governativo u izdavačkoj tvrtki „Il Giornale d'Italia“ (1944.-1946.); pravni savjetnik „Poligrafico dello Stato“ (1946.-1948.); agent talijanske vlade pred komisijama za pomirenje prema mirovnom ugovoru (1948.-1950.); pravni savjetnik Međunarodne zone Tanger (1951.-1953.) i Visokog tijela EZUČ-a (1953.-1956.); pravni stručnjak talijanske delegacije za izradu Rimskih ugovora; autor brojnih pravnih radova; sudac na Sudu (1958.-1961.); preminuo 5. kolovoza 1984.

Andreas Matthias DONNER
Andreas Matthias DONNER

rođen 15. siječnja 1918. u Rotterdamu; nizozemski državljanin; doktor pravnih znanosti (1941.); pravni suradnik u „Schoolraad voor de Scholen met de Bijbel“, nakon okupatorove zabrane te ustanove tajno nastavlja svoju djelatnost (1941.-1945.); profesor javnog i upravnog prava na Slobodnom sveučilištu u Amsterdamu (od 1945.); predsjednik „Nederlandse Verening voor Administratief Recht“ (1948.-1958.); od 1955. član Nizozemske kraljevske akademije znanosti; sudac na Sudu od 7. listopada 1958. do 29. ožujka 1979., predsjednik od 7. listopada 1958. do 7. listopada 1964.; profesor ustavnog prava na Sveučilištu u Groningenu (1979.-1984.); preminuo 24. kolovoza 1992.

Alberto TRABUCCHI
Alberto TRABUCCHI

rođen 26. srpnja 1907. u Veroni; talijanski državljanin; doktor pravnih znanosti na Sveučilištu u Padovi(1928.); asistent na Institutu filozofije prava u Padovi (1929.); slobodni profesor građanskog prava (1935.); profesor predavač građanskog prava u Ferrari (1935.-1942.); izvanredni profesor građanskog prava u Veneciji (1941.-1942.); redoviti profesor građanskog prava u Padovi od 1942. i predavač komparativnog privatnog prava na istom Sveučilištu od 1953.; ravnatelj Instituta za privatno pravo u Padovi od 1945; član Istituto Veneto u Veneciji i Akademija u Padovi, Veroni i Ferrari; sudac od 8. ožujka 1962. do 12. prosinca 1972., zatim nezavisni odvjetnik od 9. siječnja 1973. do 6. listopada 1976; preminuo 18. travnja 1998.

Robert LECOURT
Robert LECOURT

rođen 19. rujna 1908.; francuski državljanin; doktor pravnih znanosti; odvjetnik na cour d'appel u Parizu; pričuvni satnik; član odbora za vođenje tajnog pokreta „Résistance“ i član Pokreta za nacionalno oslobođenje; član privremene savjetodavne skupštine; zastupnik Pariza (1945.-1958.); zastupnik departmana Hautes-Alpes (studeni 1958.); ministar pravosuđa (u više navrata između 1948. i 1958.); državni ministar zadužen za pomoć i suradnju između Francuske Republike i država članica Zajednice, potom za prekomorske teritorije i teritorijalne zajednice i Saharu (siječanj 1959.-kolovoz 1961.); član izvršnog odbora Europskog pokreta; sudac na Sudu od 18. svibnja 1962. do 9. listopada 1967.; predsjednik od 10. listopada 1967. do 25. listopada 1976.; preminuo 9. kolovoza 2004.

Walter STRAUSS
Walter STRAUSS

rođen 15. lipnja 1900. u Berlinu; njemački državljanin; doktor pravnih znanosti (Heidelberg, 1924.); pomoćni sudac na berlinskim sudovima; Ministarstvo gospodarstva (od 1928. do 1935.); ekonomski stručnjak; ravnatelj uprave berlinskih bolnica; državni tajnik vlade Hessena za savezna pitanja, član Direktorata Saveznog savjeta američke okupacijske zone u Stuttgartu (1946.); zamjenik direktora (1947.-1948.), potom voditelj pravne službe (1948.-1949.) u Upravi za gospodarstvo ujedinjenog gospodarskog područja; član parlamentarnog savjetodavnog odbora (1948.-1949.); državni tajnik u saveznom ministarstvu pravosuđa (1949.-1963.); sudac na Sudu od 6. veljače 1963. do 28. listopada 1970.; preminuo 1. siječnja 1976.

Riccardo MONACO
Riccardo MONACO

rođen 2. siječnja 1909.; talijanski državljanin; doktor pravnih znanosti na Sveučilištu u Torinu (1930.); „Privatdozent“ međunarodnog prava (1933.); predavač na Sveučilištu u Torinu; redoviti profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Cagliariju (1939.-1940.), zatim u Modeni (1940.-1942.); redoviti profesor na Pravnom fakultetu u Torinu (1942.-1956.); redoviti profesor međunarodnih organizacija na Fakultetu političkih znanosti na Sveučilištu u Rimu(1956.-1964.); sudac na sudu u Torinu; državni savjetnik (od 1948.); predsjednik počasnog vijeća Državnog vijeća (1956.); glavni tajnik za rješavanje diplomatskih sporova i voditelj pravne službe; član Instituta za međunarodno pravo, član Stalnog arbitražnog suda; sudac na Sudu od 8. listopada 1964. do 3. veljače 1976.; preminuo 18. siječnja 2000.

Joseph GAND
Joseph GAND

rođen 28. veljače 1913.; francuski državljanin; diploma iz prava; diploma studija javnog prava i političke ekonomije; diplomirao na École libre des sciences politiques; uspješno sudjelovao na javnom natječaju za nižeg stručnog suradnika u Conseil d'État 1963.; povjerenik vlade u odjelu za sporove Conseil d'État od 1947. do 1950., od 1957. do 1960. i od 1962. do 1964.; glavni ravnatelj Uprave i javnih službi od veljače 1959. do travnja 1961.; docent na École nationale d'administration od 1947. do 1958. i profesor na Institutu za političke studije u Parizu od 1958. do 1962.; nezavisni odvjetnik na Sudu od 8. listopada 1964. do 6. listopada 1970.; preminuo 4. listopada 1974.

Josse J. MERTENS de WILMARS
Josse J. MERTENS de WILMARS

rođen 22. lipnja 1912. u St-Niklaas Waasu; belgijski državljanin; doktor pravnih znanosti (1934.); odvjetnik, član Raad van der Orde(1935.); doktor političkih i diplomatskih znanosti (1945.); član kabineta i potom predsjednik „Vlaamse Conferentie van de Balie“; član Zastupničkog doma (1951.-1961.); član parlamentarnih povjerenstava za vanjske poslove, pravosuđe i ustavnu reformu; izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Louvainu; sudac na Sudu od 9. listopada 1967. do 29. listopada 1980., predsjednik od 30. listopada 1980. do 10. travnja 1984.; preminuo 1. kolovoza 2002.

Pierre PESCATORE
Pierre PESCATORE

rođen u Luxembourgu 20. studenoga 1919.; luksemburški državljanin; doktor pravnih znanosti; pravni savjetnik, politički direktor i glavni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova (1946.-1967.); predavač na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Liègeu (1951.); suosnivač Instituta za studij europskog prava na Sveučilištu u Liègeu (1963.); izvanredni profesor i predstojnik katedre prava Europskih zajednica (1965.); pridruženi član Instituta za međunarodno pravo za vrijeme zasjedanja u Varšavi (1965.); član odjela za etiku i političke znanosti Instituta Velikog vojvodstva (1967.); sudac na Sudu od 9. listopada 1967. do 7. listopada 1985.; preminuo 2. veljače 2010.

Hans KUTSCHER
Hans KUTSCHER

rođen 14. prosinca 1911. u Hamburgu; njemački državljanin; studij prava (Graz, Freiburg/Breisgau i Berlin); doktor pravnih znanosti (1937., Königsberg/Pr.; službenik u Ministarstvu gospodarstva i prometa; tajnik odbora za zakonodavstvo Bundesrata i mješovitog zajedničkog povjerenstva Bundestaga i Bundesrata; sudac na Ustavnom sudu u Karlsruheu (1955.-1970.); počasni profesor na Sveučilištu u Heidelbergu; sudac na Sudu Europskih zajednica od 28. listopada 1970. do 6. listopada 1976.; predsjednik od 7. listopada 1976. do 31. listopada 1980.; preminuo 24. kolovoza 1993.

Alain Louis DUTHEILLET de LAMOTHE
Alain Louis DUTHEILLET de LAMOTHE

rođen u Limogesu 25. kolovoza 1919.; francuski državljanin; doktor pravnih znanosti; studij filologije (engleski); bivši student École nationale d'administration (1945.-1947.); niži sudski savjetnik u Conseil d'État, zatim imenovan višim stručnim suradnikom (1954.), državni savjetnik (1969.); povjerenik vlade u odboru za sporove Conseil d'État (1957.-1969.) i na sudu za sporove (1965.-1970.); u određenim razdobljima dodijeljen Odboru ministara za europsku gospodarsku suradnju (1948.-1951.), kabinetu predsjednika Vijeća (1952.), ministra obrane (1952.-1954.), ministra pravosuđa (1969.-1970.); misije u inozemstvu u obliku tehničke pomoći; docent na École nationale d'administration i Institutu za političke studije u Parizu; redovita suradnja s više pravnih revija; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1970. do 2. siječnja 1972., dana njegove smrti.

Henri MAYRAS
Henri MAYRAS

rođen 29. ožujka 1920. u Charenton-le-Pontu (Val-de-Marne); francuski državljanin; postdiplomski studij javnog prava i političke ekonomije; agent vlade u Francusko-talijanskom povjerenstvu za pomirenje (1949.-1951.); tehnički savjetnik u kabinetu ministra pravosuđa (1952.-1953.); niži sudski savjetnik u Conseil d'État, zatim imenovan višim stručnim suradnikom (1954.), državni savjetnik (1972.); pravni savjetnik veleposlanstva Francuske u Maroku (1956-1958.); povjerenik vlade u odjelu za sporove Conseil d'État (1958.-1961.); predsjednik Upravnog vijeća na Vrhovnom sudu Maroka (1961.-1964.); direktor službe za pravosuđe u Ministarstvu pravosuđa (1964.); docent na École nationale d'administration; predavač na Pravnom fakultetu u Rabatu; profesor na École marocaine d'administration; nezavisni odvjetnik na Sudu od 22. ožujka 1972. do 18. ožujka 1981.; preminuo 9. srpnja 1995.

Cearbhall O
Cearbhall O'DALAIGH

rođen 12. veljače 1911.; irski državljanin; diploma iz keltskih studija (University College, Dublin, 1933.); barrister, King's Inn (1934.); Senior Counsel (1945.); bencher, King's Inn (1946.); Attorney general (1946.-1948. i 1951.-1953.); sudac na Vrhovnom sudu (1953.-1961.); Chief Justice (1961.-1973.); sudac na Sudu (od 9. siječnja 1973. do 12. prosinca 1974.); predsjednik Irske (1974.-1976.); preminuo 21. ožujka 1978.

Max SØRENSEN
Max SØRENSEN

rođen 19. veljače 1913. u Kopenhagenu; danski državljanin; pravni studij na Sveučilištu u Kopenhagenu i Institutu za visoke međunarodne studije Sveučilišta u Ženevi; doctor juris (1946.); u službi Ministarstva vanjskih poslova Danske u Bernu i Londonu (1938.-1945.); profesor međunarodnog prava i ustavnog prava na Sveučilištu u Aarhusu (od 1947.); sudac ad hoc, imenovan od danske i nizozemske vlade na Međunarodnom sudu pravde za spor o kontinentalnoj ploči Sjevernog mora (1968.-1969.); član Stalnog arbitražnog suda; član Instituta za međunarodno pravo; sudac na Sudu od 9. siječnja 1973. do 8. listopada 1979.; preminuo 11. listopada 1981.

Gerhard REISCHL
Gerhard REISCHL

rođen u Münchenu 17. srpnja 1918.; njemački državljanin; doktor pravnih znanosti na Sveučilištu u Münchenu (1950.); pravosudni ispit (1951.); dopunski sudac, zatim savjetnik u svojstvu suca općinskog suda u Ministarstvu pravosuđa Bavarske (1951.-1954.); sudac na općinskom sudu u Münchenu (1954.-1955.); u službi ministra koji je zastupao Bavarsku na saveznoj razini (1955.-1956.); Oberregierungsrat, zatim Regierungsdirektor u uredu kancelara bavarske države u Münchenu (1956.-1958.); sudac Višeg zemaljskog suda u Münchenu (1958.-1961.); zastupnik u Bundestagu (1961.-1972.); državni tajnik zadužen za odnose s Parlamentom u saveznom ministarstvu za financije (1969.-1971.); član Europske parlamentarne skupštine (1971.-1973.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 9. listopada 1973. do 11. siječnja 1984.; preminuo 16. travnja 1998.

Jean-Pierre WARNER
Jean-Pierre WARNER

rođen 24. rujna 1924;. britanski državljanin; pristupio britanskoj vojsci u veljači 1943.; dodijeljen streljačkoj brigadi; sudjelovao u vojnim operacijama u Europi i Aziji; završio vojnu karijeru kao Acting Major (1947.); diplomirao pravo (B.A., 1948.); upisan u odvjetničku komoru Lincoln's Inn (siječanj 1950.); barrister u Chancery Bar (1950.-1972.); bencher u Lincoln's Innu (od 1966.); vijećnik, Royal Borough of Kensington (1959.-1968.); direktor Warner & Sons Ltd. i podružnicâ (1952.-1970.); Queen's Counsel (studeni 1972.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 9. siječnja 1973. do 26. veljače 1981.; preminuo 1. veljače 2005.

Alexander J. MACKENZIE STUART
Alexander J. MACKENZIE STUART

rođen 18. studenoga 1924.; britanski državljanin; odvjetnik pri odvjetničkoj komori Škotske (1951.); Queen's Counsel (1963.); sudac na Court of Session (Vrhovni sud Škotske, 1972.); sudac na Sudu od 9. siječnja 1973. do 6. listopada 1988.; predsjednik od 10. travnja 1984. do 6 listopada 1988.; za svoje zasluge uzdignut u stalež baruna Ujedinjene Kraljevine s nazivom Lord Mackenzie-Stuart of Dean; preminuo 1. travnja 2000.

Andreas O
Andreas O'KEEFFE

rođen 4. listopada 1912.; irski državljanin; LL. B., University College Dublin (1936.); barrister, Kings Inns, Dublin (1935.); Senior Counsel (1951.); bencher,Kings Inns (1954.); Attorney General (1954. i 1957.-1965.); sudac na Vrhovnom sudu (1965.); predsjednik High Courta(1966.); sudac na Sudu (od 12. prosinca 1975. do 16. siječnja 1985.); preminuo 30. prosinca 1994.

Giacinto BOSCO
Giacinto BOSCO

rođen 25. siječnja 1905. u Caserti; talijanski državljanin; diploma iz prava, Sveučlište u Napulju (1925.); podtajnik Ministarstva vanjskih poslova (1927.-1932.); profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Rimu (1932.); dekan na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Urbinu (1932.); redoviti profesor međunarodnog prava, Sveučilište u Firenci (1933.-1940.), Sveučilište u Rimu (1940.-1975.); ravnatelj Instituta za međunarodno pravo Fakulteta ekonomije i trgovine Sveučilišta u Rimu (od 1966.); senator (1948.-1972.); državni podtajnik u Ministarstvu obrane (1953.-1958.); potpredsjednik Senata (1958.-1960.); ministar za javno školstvo (1960.-1962.); ministar pravosuđa (1962.-1963.); ministar rada i socijalne skrbi (1963.-1964. i 1966.-1968.); ministar bez portfelja za poslove Ujedinjenih naroda (1968.-1969. i 1970.); ministar financija (1969.-1970.); ministar pošta i telekomunikacija (1970.-1972.); sudac na Sudu od 7. listopada 1976. do 6. listopada 1988.; preminuo 11. listopada 1997.

Adolphe TOUFFAIT
Adolphe TOUFFAIT

rođen 29. ožujka 1907. u Rennesu; francuski državljanin; postdiplomski studij privatnog prava; okružni dopunski sudac na cour d'appel u Douaiju, zatim u Parizu (1933.-1936.); zamjenik na sudu prvog stupnja u Évreuxu (1936.-1940.); državni odvjetnik na sudu prvog stupnja u Évreuxu (1940.); ravnatelj službe za istraživanje ratnih zločina (1946.); voditelj kabineta ministra obrane (1947.-1949.); voditelj kabineta državnog ministra za informiranje (1949.-1953.); voditelj kabineta državnog ministra, potpredsjednika Vijeća (1953.); državni odvjetnik na sudu prvog stupnja departmana Seine (1954.-1956.); voditelj kabineta ministra pravosuđa (1957.-1958.); državni odvjetnik na sudu Seinea (1958.-1961.); savjetnik na Kasacijskom sudu (1961.); generalni inspektor pravosudnih službi (1962.); prvi predsjednik cour d'appel u Parizu (1962.-1968.); glavni državni odvjetnik na Kasacijskom sudu (1968.-1976.); sudac na Sudu od 26. listopada 1976. do 6. listopada 1982.; preminuo 12. ožujka 1990.

Francesco CAPOTORTI
Francesco CAPOTORTI

rođen u Napulju 9. veljače 1925.; talijanski državljanin; diplomirani pravnik (Napulj, 1945.); asistent na Sveučilištu u Napulju (1946.-1952.); doktor međunarodnih pravnih znanosti (1951.); predavač međunarodnog prava na Sveučilištu u Napulju (1951.-1954.); izvanredni profesor institucija međunarodnog prava na Sveučilištu u Cagliariju (1954.); redoviti profesor javnog prava na Sveučilištu u Bariju (1955.-1968.); redoviti profesor predmeta međunarodne organizacije na Sveučilištu u Napulju (1968.); ravnatelj Instituta za javno pravo na Fakultetu ekonomije i trgovine tog sveučilišta (1970.); profesor međunarodnog privatnog prava na Fakultetu političkih znanosti na Sveučilištu u Rimu (1970.-1976.); sudac na Sudu od 3. veljače do 6. listopada 1976., zatim nezavisni odvjetnik od 7. listopada 1976. do 6. listopada 1982.; preminuo 4. travnja 2002.

Thymen KOOPMANS
Thymen KOOPMANS

rođen 11. kolovoza 1929. u Amsterdamu; nizozemski državljanin; doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Amsterdamu, 1953.); odvjetnik i državni odvjetnik u Haarlemu (1953.-1956.); ataše u Ministarstvu pravosuđa u Haagu (1956.-1962.); pravni savjetnik u pravnoj službi Vijeća EZ-a (1962.-1965.); redoviti profesor (1965.-1978.), dekan na Pravnom fakultetu (1973.-1975.) Sveučilišta u Leidenu; član nizozemske Kraljevske akademije znanosti (1978); savjetnik u Hoge Raad (1978.-1979.); sudac na Sudu od 29. ožujka 1979. do 29. ožujka 1990; preminuo 24. prosinca 2015.

Ole DUE
Ole DUE

rođen 10. veljače 1931.; danski državljanin; voditelj odjela u Ministarstvu pravosuđa; privremeni savjetnik na žalbenom sudu; član danske delegacije na Haškoj konferenciji o međunarodnom privatnom pravu; sudac na Sudu od 9. listopada 1979. do 6. listopada 1988.; predsjednik Suda od 7. listopada 1988. do 6. listopada 1994.; preminuo 21. siječnja 2005.

Ulrich EVERLING
Ulrich EVERLING

rođen u Berlinu 2. lipnja 1925.; njemački državljanin; doktor pravnih znanosti, Sveučilište u Göttingenu (1952.); služba u pravnom odjelu Saveznog ministarstva gospodarstva (1953.); voditelj ureda u Europskom odjelu Saveznog ministarstva gospodarstva (1958.); voditelj Odjela za europsku politiku (1970.); predavač (1971.), počasni profesor (1975.) na Sveučilištu u Münsteru; član izvršnog odbora „Deutsche Wissenschaftliche Gesellschaft für Europarecht“; član Upravnog vijeća Instituta Max Planck za strano javno pravo i međunarodno pravo u Heidelbergu; sudac na Sudu od 6. listopada 1980. do 6. listopada 1988.

Pieter VERLOREN van THEMAAT
Pieter VERLOREN van THEMAAT

rođen 16. ožujka 1916. u Rotterdamu; nizozemski državljanin; doktor pravnih znanosti, Sveučilište u Leidenu (1946.); u službi Ministarstva gospodarstva i Ministarstva vanjskih poslova, među ostalim, u svojstvu općeg savjetnika ministra i direktora organizacije tržišta (1945.-1958.); glavni direktor u Komisiji Europskih zajednica (1958.-1967.); profesor socijalnog i gospodarskog prava na Sveučilištu u Utrechtu (1967.-1981.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 4. lipnja 1981. do 13. siječnja 1986.; preminuo 4. srpnja 2004.

Simone ROZÈS
Simone ROZÈS

rođena 29. ožujka 1920. u Parizu; francuska državljanka; diploma iz prava, postdiplomski studij javnog prava, političke ekonomije i političkih znanosti; redovni ataše u Ministarstvu pravosuđa (1950.); voditeljica ureda u kabinetu ministra pravosuđa (1958.); potpredsjednica Tribunal de grande instance u Parizu (1969.); direktorica u Ministarstvu pravosuđa (1973.); upraviteljica na École nationale de la magistrature (1974.); predsjednica Tribunal de grande instance u Parizu (1976.); nezavisna odvjetnica na Sudu od 18. ožujka 1981. do 13. veljače 1984.

Fernand GRÉVISSE
Fernand GRÉVISSE

rođen 28. srpnja 1924.; francuski državljanin; stručni savjetnik, zatim viši stručni savjetnik u Conseil d'État Francuske; ravnatelj u Ministarstvu pravosuđa; generalni direktor Voda i šuma; generalni direktor glavnog tajništva vlade; državni savjetnik; predsjednik prvog pododjela Odjela za sporove; profesor na Institut d'études politiques; predsjednik odjela za javne radove Conseil d'État; sudac na Sudu od 4. lipnja 1981. do 6. listopada 1982. i od 7. listopada 1988. do 6. listopada 1994; preminuo 11. siječnja 2002.

Alexandros CHLOROS
Alexandros CHLOROS

rođen u Ateni 15. kolovoza 1926.; grčki državljanin; diploma iz filozofije, Sveučilište u Oxfordu; predavač na University College of Wales Aberystwyth (1954.), potom na King's College u Londonu (1959.); redoviti profesor komparativnog prava na Sveučilištu u Londonu (1966.); doktor pravnih znanosti „LL.D.“ na Sveučilištu u Londonu (1972.); ravnatelj Centra za europsko pravo King's Collegea (1974.); sudac na Sudu od 12. siječnja 1981. do 15. studenog 1982., dana njegove smrti.

Gordon SLYNN
Gordon SLYNN

rođen 17. veljače 1930.; britanski državljanin; barrister, Master of the Bench, zatim Treasurer, Gray's Inn; Queen's Counsel; Junior Counsel u Ministarstvu rada, Junior i Leading Counsel u Ministarstvu financija (Treasury); matičar; sudac na High Courtu (Queen's Bench Division); predsjednik Employment Appeal Tribunal (Radni sud drugog stupnja); gostujući profesor, University of Durham, Comell (SAD), Mercer (SAD), King's College, London; nezavisni odvjetnik na Sudu od 26. veljače 1981. do 6. listopada 1988.; sudac od 7. listopada 1988. do 10. ožujka 1992.; preminuo 7. travnja 2009.

Kai BAHLMANN
Kai BAHLMANN

rođen 29. siječnja 1927. u Düsseldorfu; njemački državljanin; studij prava na sveučilištima u Kölnu, Bonnu i Freiburgu (1947.-1951.); Gerichtsreferendar (1952.-1956.), potom Gerichtassessor (1956.) na žalbenom sudu u Kölnu; znanstveni suradnik na Saveznom ustavnom sudu (1958.-1960.); L andsgerichtsrat na Zemaljskom sudu u Kölnu (1959.); službenik (1961.), direktor Odjela za javno pravo (1969.) u Saveznom ministarstvu pravosuđa; sudac na Sudu od 7. listopada 1982. do 6. listopada 1988.; preminuo 28. svibnja 2009.

G. Federico MANCINI
G. Federico MANCINI

rođen 23. prosinca 1927.; talijanski državljanin; redoviti profesor radnog prava (Urbino, Bologna, Rim), privatnog komparativnog prava (Bologna); član Visokog sudačkog vijeća (1976.-1981.); nezavisni odvjetnik na Sudu (1982.-1988.); sudac od 7. listopada 1988. do 21. srpnja 1999., dana njegove smrti.

Yves GALMOT
Yves GALMOT

rođen 5. siječnja 1931. u Parizu; francuski državljanin; diploma iz prava, postdiplomski studij javnog prava; diploma na École nationale d'administration (1956.); stručni savjetnik u Conseil d'État (1956.); odgovoran za misiju, zatim tehnički savjetnik u kabinetu visokog povjerenika za mladež i sport (1961.); viši sudski savjetnik u Conseil d'État (1962.); povjerenik vlade u skupštini za sporove Conseil d'État (1964.-1968.); zamjenik glavnog tajnika, zatim glavni tajnik Poduzeća za rudarstvo i kemiju (1970.-1974.); upravni i financijski direktor Instituta za akustična i glazbena istraživanja i koordinaciju (IRCAM) u Centre Beaubourg (od 1974.); državni savjetnik (lipanj 1981.); pravni savjetnik Poduzeća za naftna istraživanja i aktivnosti (listopad 1981.-1982.); sudac na Sudu od 7. listopada 1982. do 6. listopada 1988.

Constantinos KAKOURIS
Constantinos KAKOURIS

rođen 16. ožujka 1919.; grčki državljanin; odvjetnik (Atena); sudski savjetnik i potom viši sudski savjetnik u Državnom vijeću; sudac Državnog vijeća; predsjednik disciplinskog suda za članove sudova i viših sudova; član Posebnog vrhovnog suda; generalni inspektor upravnih sudova; član Vrhovnog vijeća za pravosuđe; predsjednik Vrhovnog vijeća u Ministarstvu vanjskih poslova; sudac na Sudu od 14. ožujka 1983. do 6. listopada 1997.; preminuo 23. ožujka 2000.

Carl Otto LENZ
Carl Otto LENZ

rođen 5. lipnja 1930.; njemački državljanin; odvjetnik; javni bilježnik; glavni tajnik demokršćanske grupe u Europskom parlamentu; zastupnik (Bundestag); predsjednik povjerenstva za pravosuđe i povjerenstva za europske poslove Bundestaga; počasni profesor europskog prava na Saarskom sveučilištu (1990.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 11. siječnja 1984. do 6. listopada 1997.

Thomas Francis O
Thomas Francis O'HIGGINS

rođen 31. srpnja 1916. u Corku; irski državljanin; studij prava (University College i King's Inn, Dublin); barrister (1938.); Senior Counsel (1954.); član Dail Eireann (1948.-1973.); ministar zdravlja (1954.-1957.); kandidat za predsjednika Irske (1966. i 1973.); sudac na High Courtu (1973.); Chief Justice (1974); sudac na Sudu od 16. siječnja 1985. do 6. listopada 1991.; preminuo 25. veljače 2003.

Marco DARMON
Marco DARMON

rođen 26. siječnja 1930.; francuski državljanin; službenik u Ministarstvu pravosuđa; predavač na Pravnom fakultetu sveučilišta Paris 1; zamjenik voditelja kabineta ministra pravosuđa; predsjednik vijeća na cour d'appel u Parizu; direktor građanskih poslova i pravosuđa u Ministarstvu pravosuđa; nezavisni odvjetnik na Sudu od 13. veljače 1984. do 6. listopada 1994.

René JOLIET
René JOLIET

rođen 17. siječnja 1938.; belgijski državljanin; redoviti profesor (1974.-1984.) i izvanredni profesor (od 1984.), Pravni fakultet, Sveučilište u Liègeu (katedra prava Europskih zajednica); predstojnik belgijske katedre na King's Collegeu, London (1977.); gostujući profesor: Sveučilište u Nancyju (1971.-1978.), Europa Instituut Sveučilišta u Amsterdamu (1976.-1985.), Katoličko sveučilište u Louvain-la-Neuveu (1980.-1982.) i Northwestern University u Chicagu (1974. i 1983.); predavač europskog prava tržišnog natjecanja na Collège d'Europe u Brugesu (1979.-1984.); sudac na Sudu od 10. travnja 1984. do 15. srpnja 1995., dana njegove smrti.

Fernand SCHOCKWEILER
Fernand SCHOCKWEILER

rođen 15. lipnja 1935.; luksemburški državljanin; Ministarstvo pravosuđa; ataše vlade prvog razreda; delegat vlade u Odboru za sporove Državnog vijeća; prvi savjetnik vlade u Ministarstvu pravosuđa; sudac na Sudu od 7. listopada 1985. do 1. lipnja 1996., dana njegove smrti.

Jean MISCHO
Jean MISCHO

rođen 7. rujna 1938.; luksemburški državljanin; studij iz prava i političkih znanosti na sveučilištima u Montpellieru, Parizu i Cambridgeu; član pravne službe Komisije, glavni voditelj kabineta dvaju članova Komisije; različite odgovorne funkcije u Ministarstvu vanjskih poslova Velikog Vojvodstva; obavljao funkcije zamjenika stalnog predstavnika Velikog Vojvodstva Luxembourg u Europskim zajednicama; nezavisni odvjetnik na Sudu od 13. siječnja 1986. do 6. listopada 1991. i od 19. prosinca 1997. do 6. listopada 2003; preminuo 10. svibnja 2016.

José Carlos de CARVALHO MOITINHO de ALMEIDA
José Carlos de CARVALHO MOITINHO de ALMEIDA

rođen 17. ožujka 1936.; portugalski državljanin; državni odvjetnik na sudu drugog stupnja u Lisabonu; voditelj kabineta ministra pravosuđa; zamjenik glavnog državnog odvjetnika Republike; ravnatelj kabineta europskog prava; profesor prava Zajednica (Lisabon); sudac na Sudu od 31. siječnja 1986. do 6. listopada 2000.

Gil Carlos RODRIGUEZ IGLÉSIAS
Gil Carlos RODRIGUEZ IGLÉSIAS

rođen 26. svibnja 1946.; španjolski državljanin; asistent, zatim profesor (sveučilišta u Oviedu, Freiburg/Breisgau, Autonomno sveučilište Madrid, Complutense u Madridu i Granadi); predstojnik katedre za međunarodno javno pravo (Granada); sudac na Sudu od 31. siječnja 1986. do 6. listopada 2003., predsjednik od 7. listopada 1994. do 6. listopada 2003.

Manuel DIEZ de VELASCO
Manuel DIEZ de VELASCO

rođen 22. svibnja 1926.; španjolski državljanin; profesor međunarodnog javnog i privatnog prava na sveučilištima u Granadi, Barceloni i Autonomnom sveučilištu u Madridu; profesor međunarodnog javnog prava na Sveučilištu Complutense u Madridu; sudac na španjolskom Ustavnom sudu (1980.-1986.); izabrani savjetnik Državnog vijeća; član Kraljevske pravosudne akademije (Real Academia de Jurisprudencia) (Madrid); sudac na Sudu od 7. listopada 1988. do 6. listopada 1994.; preminuo 20. listopada 2009.

Manfred ZULEEG
Manfred ZULEEG

rođen 21. ožujka 1935.; njemački državljanin; znanstveni asistent na Institutu studija europskog prava (Köln); redoviti profesor javnog prava, međunarodnog javnog prava i europskog prava na sveučilištima u Bonnu i Frankfurtu; sudac na Sudu od 7. listopada 1988. do 6. listopada 1994; preminuo 1. lipnja 2015.

Walter VAN GERVEN
Walter VAN GERVEN

rođen 11. svibnja 1935.; belgijski državljanin; profesor na Katholieke Universiteit Leuven (KUL), University of Chicago i Universiteit van Amsterdam (UvA); podrektor i član Akademskog savjeta i upravnog odbora KUL-a; odvjetnik (Dendermonde, Leuven, Bruxelles); predsjednik bankarske komisije; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1988. do 6. listopada 1994; preminuo 8. srpnja 2015.

Francis Geoffrey JACOBS
Francis Geoffrey JACOBS

rođen 1939.; barrister; Queen's Counsel; službenik u tajništvu Europske komisije za ljudska prava; sudski savjetnik nezavisnog odvjetnika J. P. Warnera; profesor europskog prava na Sveučilištu u Londonu; ravnatelj Centre of European Law na King's Collegeu, London; autor brojnih radova o europskom pravu; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1988. do 10. siječnja 2006.

Giuseppe TESAURO
Giuseppe TESAURO

rođen 15. studenog 1942.; talijanski državljanin; redoviti profesor međunarodnog prava i prava Zajednica na Sveučilištu u Napulju; odvjetnik ovlašten za zastupanje na Kasacijskom sudu; član Vijeća za rješavanje diplomatskih sporova Ministarstva vanjskih poslova; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1988. do 4. ožujka 1998.

Paul Joan George KAPTEYN
Paul Joan George KAPTEYN

rođen 31. siječnja 1928.; nizozemski državljanin; službenik u Ministarstvu vanjskih poslova; profesor prava međunarodnih organizacija (Utrecht, Leiden); član Raad van State; predsjednik Odjela za pravosuđe Raad van State; član Kraljevske akademije znanosti; član upravnog vijeća Haške akademije za međunarodno pravo; sudac na Sudu od 29. ožujka 1990. do 6. listopada 2000.

Claus Christian GULMANN
Claus Christian GULMANN

rođen 1942.; službenik u Ministarstvu pravosuđa; sudski savjetnik suca Maxa Sørensena; profesor međunarodnog javnog prava i dekan na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Kopenhagenu; odvjetnik; predsjednik i član arbitražnih sudova; član upravnog žalbenog suda; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1991. do 6. listopada 1994.; sudac na Sudu od 7. listopada 1994. do 10. siječnja 2006.

John L. MURRAY
John L. MURRAY

rođen 17. lipnja 1943.; irski državljanin; barrister (1967.), zatim Senior Counsel (1981.): odvjetnička praksa pri odvjetničkoj komori Irske; Attorney General (1987.); bivši član Državnog savjeta; bivši član Bar Council of Ireland; bencher (dekan) Honourable Society of King's Inn's; sudac na Sudu od 7. listopada 1991. do 5. listopada 1999.

David Alexander Ogilvy EDWARD
David Alexander Ogilvy EDWARD

rođen 14. studenoga 1934.; britanski državljanin; odvjetnik (Škotska); Queen's Counsel (Škotska); tajnik, zatim blagajnik Faculty of Advocates (odvjetnička komora); predsjednik savjetodavnog vijeća odvjetničkih komora Europskih zajednica; Salvesen profesor europskih institucija i ravnatelj Europa Instituta, Sveučilište u Edinburghu; posebni savjetnik u House of Lords Select Committee on the European Communities; počasni bencher Gray’s Inna, London; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 9. ožujka 1992.; sudac na Sudu od 10. ožujka 1992. do 7. siječnja 2004.

Antonio Mario LA PERGOLA
Antonio Mario LA PERGOLA

rođen 1931.; talijanski državljanin; profesor ustavnog prava, općeg i komparativnog javnog prava (sveučilišta u Padovi, Bologni i Rimu); član Visokog pravosudnog vijeća (1976.-1978.); član Ustavnog suda i predsjednik Ustavnog suda (1986.-1987.); ministar za politike Zajednica (1987.-1989.); zastupnik u Europskom parlamentu (1989.-1994.); sudac na Sudu od 7. listopada 1994. do 31. prosinca 1994.; nezavisni odvjetnik od 1. siječnja 1995. do 14. prosinca 1999., sudac na Sudu od 15. prosinca 1999. do 3. svibnja 2006.; preminuo 18. srpnja 2007.

Georges COSMAS
Georges COSMAS

rođen 14. srpnja 1932.; grčki državljanin; odvjetnik pri odvjetničkoj komori Atene; sudski savjetnik u Državnom vijeću 1963.; viši sudski savjetnik 1973. i sudac Državnog vijeća (1982.-1994.); član disciplinskog suda za članove sudova i viših sudova; član Posebnog vrhovnog suda koji je, na temelju grčkog ustava, nadležan za usklađivanje sudske prakse triju vrhovnih sudova i osiguravanje sudskog nadzora zakonodavnih i europskih izbora; član Visokog pravosudnog vijeća; član Visokog vijeća Ministarstva vanjskih poslova; predsjednik suda drugog stupnja za žigove; predsjednik posebnog odbora Ministarstva pravosuđa za pripremu zakona; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1994. do 6. listopada 2000.

Jean-Pierre PUISSOCHET
Jean-Pierre PUISSOCHET

rođen 1936.; državni savjetnik (Francuska); voditelj, zatim glavni direktor pravne službe Vijeća Europskih zajednica (1968.-1973.); ravnatelj nacionalne agencije za zapošljavanje (1973.-1975.); voditelj opće uprave u Ministarstvu industrije (1977.-1979.); direktor pravnih poslova u OCDE-u (1979.-1985.); ravnatelj Međunarodnog instituta za javnu upravu (1985.-1987); pravni savjetnik, voditelj pravnih poslova u Ministarstvu vanjskih poslova (1987.-1994.); sudac na Sudu od 7. listopada 1994. do 6. listopada 2006.

Philippe LÉGER
Philippe LÉGER

rođen 1938.; sudac u službi Ministarstva pravosuđa (1966.-1970.); voditelj kabineta, zatim tehnički savjetnik u kabinetu ministra za kvalitetu života 1976.; tehnički savjetnik u kabinetu ministra pravosuđa (1976.-1978.); zamjenik ravnatelja za kaznene predmete i pomilovanja (1978.-1983.); savjetnik na cour d'appel u Parizu (1983.-1986.); zamjenik voditelja kabineta ministra pravosuđa, ministar pravosuđa (1986.); predsjednik tribunal de grande instance u Bobignyju (1986.-1993.); voditelj kabineta državnog ministra, pravosuđa i državni odvjetnik na cour d'appel u Parizu (1993.-1994.); izvanredni profesor na Sveučilištu René Descartes (Paris V) (1988.-1993.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1994. do 6. listopada 2006.

Günter HIRSCH
Günter HIRSCH

rođen 30. siječnja 1943.; njemački državljanin; voditelj u Ministarstvu pravosuđa Bavarske; predsjednik ustavnog suda Saske i žalbenog suda u Dresdenu (1992.-1994.); počasni profesor europskog prava i medicinskog prava na Sveučilištu u Saarbrückenu; sudac na Sudu od 7. listopada 1994. do 14. srpnja 2000.

Michael Bendik ELMER
Michael Bendik ELMER

rođen 26. veljače 1949.; danski državljanin; službenik u Ministarstvu pravosuđa u Kopenhagenu (od 1973.); voditelj službe u Ministarstvu pravosuđa (1982.-1987. i 1988.-1991.); sudac na Østre Landsret (Istočni žalbeni sud) (1987-1988); potpredsjednik Sø- og Handelsretten (Pomorski i trgovački sud) (1988.); delegat ministra pravosuđa za pravo Zajednica i ljudska prava (1991.-1994.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1994. do 18. prosinca 1997.

Peter JANN
Peter JANN

rođen 1935.; doktor pravnih znanosti na Sveučilištu u Beču (1957.); imenovan za suca i dodijeljen Saveznom ministarstvu pravosuđa (1961.); sudac u području tiska na Straf-Bezirksgerichtu u Beču (1963.-1966.); glasnogovornik saveznog ministarstva pravosuđa (1966.-1970.), zatim zaposlen u međunarodnom odjelu toga ministarstva; savjetnik odbora za pravosuđe i glasnogovornik parlamenta (1973.-1978.); imenovan za člana Ustavnog suda (1978.); stalni sudac izvjestitelj tog suda do kraja 1994.; sudac na Sudu od 19. siječnja 1995. do 6. listopada 2009.

Hans RAGNEMALM
Hans RAGNEMALM

rođen 30. ožujka 1940.; švedski državljanin; doktor pravnih znanosti i profesor javnog prava na Sveučilištu u Lundu; profesor javnog prava i dekan na Sveučilištu u Stockholmu; parlamentarni ombudsman; sudac na Vrhovnom upravnom sudu; sudac na Sudu od 19. siječnja 1995. do 6. listopada 2000.; preminuo 7. kolovoza 2016.

Leif SEVÓN
Leif SEVÓN

rođen 31. listopada 1941.; finski državljanin; doktor pravnih znanosti (OTL) na Sveučilištu u Helsinkiju; voditelj u Ministarstvu pravosuđa; savjetnik u odjelu za trgovinu u Ministarstvu vanjskih poslova; sudac na Vrhovnom sudu; sudac na Sudu EFTA-e; predsjednik Suda EFTA-e; sudac na Sudu od 19. siječnja 1995. do 16. siječnja 2002.

Nial FENNELLY
Nial FENNELLY

rođen 3. svibnja 1942.; irski državljanin; Master of Arts ekonomskih znanosti na University College-u, Dublin; barrister; Senior Counsel; predsjednik Legal Air Board i Bar Council; nezavisni odvjetnik na Sudu od 19. siječnja 1995. do 6. listopada 2000.

Dámaso RUIZ-JARABO COLOMER
Dámaso RUIZ-JARABO COLOMER

rođen 1949.; sudac; sudac na Consejo General del Poder Judicial (Vrhovno sudbeno vijeće); profesor; voditelj kabineta predsjednika Pravosudnog vijeća; ad hoc sudac na Europskom sudu za ljudska prava; sudac na Vrhovnom sudu od 1996.; nezavisni odvjetnik na Sudu od 19. siječnja 1995. do 12. studenog 2009., dana njegove smrti.

Romain SCHINTGEN
Romain SCHINTGEN

rođen 1939.; sveučilišni studiji na fakultetima prava i ekonomskih znanosti u Montpellieru i Parizu; doktor pravnih znanosti (1964.); odvjetnik (1964.); avocat avoué (1967.); glavni administrator u Ministarstvu rada i socijalne sigurnosti; član (1978.-1989.), kasnije predsjednik (1988-1989.) Gospodarskog i socijalnog vijeća; voditelj Société nationale de crédit et d'investissement i Société européenne des satellites (do 1989.); član (1993.-1995), kasnije predsjednik vijeća Institut universitaire international Luxembourg (1995.-2004.); predavač na Sveučilištu u Luxembourgu; vladin član Odbora Europskog socijalnog fonda, savjetodavnog odbora za slobodno kretanje radnika i Upravnog vijeća Europske zaklade za poboljšanje uvjeta života i rada (do 1989.); sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 11. srpnja 1996.; sudac na Sudu od 12. srpnja 1996. do 14. siječnja 2008.

Krateros IOANNOU
Krateros IOANNOU

rođen 3. lipnja 1935.; grčki državljanin; primljen u Odvjetničku komoru u Solunu 1963.; doktor međunarodnih pravnih znanosti na Solunskom sveučilištu 1971.; profesor međunarodnog javnog prava i prava zajednica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Trakiji; počasni pravni savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova; član grčkog izaslanstva na Općoj skupštini OUN-a od 1983.; predsjednik Komisije stručnjaka za poboljšanje postupka u okviru Konvencije Vijeća Europe za ljudska prava od 1989. do 1992.; sudac na Sudu od 7. listopada 1997. do 10. ožujka 1999., dana njegove smrti.

Siegbert ALBER
Siegbert ALBER

rođen 27. srpnja 1936.; njemački državljanin; studij prava na sveučilištima u Tübingenu, Berlinu, Parizu, Hamburgu, Beču, Torinu i Cambridgeu; zastupnik u Bundestagu (1969.-1980.); član Europskog parlamenta (1977.); sudjelovao u brojnim komisijama, osobito kao član Komisije za pravne poslove i prava državljanina, kojom je predsjedao između 1993. i 1994.; predsjednik izaslanstva zaduženog za odnose s baltičkim državama kao i pododbora za zaštitu podataka i otrovne i opasne tvari; potpredsjednik Europskog parlamenta (1984.-1992.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 1997. do 6. listopada 2003.

Antonio SAGGIO
Antonio SAGGIO

rođen 19. veljače 1934.; talijanski državljanin; sudac suda u Napulju; savjetnik na žalbenom sudu u Rimu, zatim na Kasacijskom sudu; ataše u Službi za zakonodavstvo Ministarstva pravosuđa; predsjednik općeg odbora na diplomatskoj konferenciji za izradu Luganske konvencije; sudski savjetnik talijanskog nezavisnog odvjetnika na Sudu; profesor na Scuola superiore della pubblica amministrazione u Rimu; sudac na Prvostupanjskom sudu od 25. rujna 1989. do 17. rujna 1995.; predsjednik Prvostupanjskog suda od 18. rujna 1995. do 4. ožujka 1998.; nezavisni odvjetnik na Sudu od 5. ožujka 1998. do 6. listopada 2000.; preminuo 26. siječnja 2010.

Vassilios SKOURIS
Vassilios SKOURIS

rođen 1948.; diploma iz prava na Slobodnom sveučilištu u Berlinu (1970.); doktorat iz ustavnog i upravnog prava na Sveučilištu u Hamburgu (1973.); docent na Sveučilištu u Hamburgu (1972.-1977.); profesor javnog prava na Sveučilištu u Bielefeldu (1978.); profesor javnog prava na Sveučilištu u Solunu (1982.); ministar unutarnjih poslova (1989. i 1996.); član upravnog odbora Sveučilišta na Kreti (1983.-1987.); direktor Centra za međunarodno gospodarsko i europsko pravo u Solunu (1997.-2005.); predsjednik Grčkog društva za europsko pravo (1992.-1994.); član Grčkog nacionalnog odbora za istraživanje (1993.-1995.); član Visokog odbora za odabir grčkih državnih službenika (1994.-1996.); član znanstvenog vijeća Akademije za europsko pravo u Trieru (od 1995.); član upravnog odbora Grčke nacionalne škole za suce (1995.-1996.); član znanstvenog vijeća Ministarstva vanjskih poslova (1997.-1999.); predsjednik Grčkog gospodarskog i socijalnog vijeća 1998.; sudac na Sudu od 8. lipnja 1999.; predsjednik Suda od 7. listopada 2003. do 8. listopada 2015.

Fidelma O’KELLY MACKEN
Fidelma O’KELLY MACKEN

rođena 28. veljače 1942.; irska državljanka; postala barrister pri odvjetničkoj komori Irske (1972.); pravna savjetnica u području prava intelektualnog vlasništva (1973.-1979.); barrister (1979.-1995.), zatim Senior Counsel (1995.-1998.) pri odvjetničkoj komori Irske; članica i odvjetničke komore Engleske i Walesa; sutkinja na High Court of Ireland (1998.); profesorica pravnog sustava i metoda i profesorica „Averil Deverell“ trgovačkog prava (Trinity College, Dublin); bencher (dekan) Honorable Society of King’s Inns; sutkinja na Sudu od 6. listopada 1999. do 13. listopada 2004.

Ninon COLNERIC
Ninon COLNERIC

rođena 1948.; studiji u Tübingenu, Münchenu i Ženevi; nakon znanstvenih istraživanja u Londonu doktor pravnih znanosti na Sveučilištu u Münchenu; sutkinja na Arbeitsgericht Oldenburg; habilitirana na Sveučilištu u Bremenu za predavanja iz radnog prava, sociologije prava i socijalnog prava; profesorica ad interim na Pravnom fakultetu sveučilišta u Frankfurtu i Bremenu; predsjednica Landesarbeitsgericht Schleswig-Holstein (Zemaljski radni sud Schleswig-Holsteina) (1989.); sudjelovala kao stručnjakinja na projektu European Expertise Service (EU) o reformi radnog prava u Kirgistanu (1994.-1995.); počasna profesorica radnog prava na Sveučilištu u Bremenu i osobito europskog radnog prava; sutkinja na Sudu od 15. srpnja 2000. do 6. listopada 2006.

Stig von BAHR
Stig von BAHR

rođen 1939.; radio u uredu parlamentarnog ombudsmana i u glavnom tajništvu švedske vlade, kao i u ministarstvima, osobito kao podtajnik pomoćnik u Ministarstvu financija; imenovan sucem na Kammarrätten (upravni žalbeni sud) u Göteborgu 1981., zatim sudac na Regeringsrätten (Vrhovni upravni sud) 1985.; doprinos brojnim službenim izvješćima, osobito u području poreznog zakonodavstva i računovodstva; među ostalim, bio predsjednik odbora za oporezivanje dohotka u skladu s prilagođenom inflacijom, predsjednik odbora za računovodstvo i posebni izvjestitelj odbora za propise o oporezivanju članova trgovačkih društava privatnog prava; istovremeno bio predsjednik vijeća za računovodstvene standarde i član vijeća za nacionalnu pravosudnu upravu kao i vijeća agencije za financijski nadzor; objavio brojne članke, osobito u području poreznog zakonodavstva; sudac na Sudu od 7. listopada 2000. do 6. listopada 2006.

José Narciso DA CUNHA RODRIGUES
José Narciso DA CUNHA RODRIGUES

rođen 1940.; različite pravosudne funkcije (1964.-1977.); zadužen za različite misije vlade za provedbu i koordinaciju studija o reformi pravosudnog sustava; agent vlade pred Europskom komisijom za ljudska prava i Europskim sudom za ljudska prava (1980.-1984.); stručnjak u Upravnom odboru za ljudska prava Vijeća Europe (1980.-1985.); član Odbora za reviziju kaznenog zakonika i kaznenoprocesnog zakonika; Procurador-Geral da República (1984.-2000.); član Nadzornog odbora Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) (1999.-2000.); sudac na Sudu od 7. listopada 2000. do 8. listopada 2012.

Christiaan Willem Anton TIMMERMANS
Christiaan Willem Anton TIMMERMANS

rođen 1941.; sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1966.-1969.); službenik Komisije Europskih zajednica (1969.-1977.); doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Leidenu); profesor europskog prava na Sveučilištu u Groningenu (1977.-1989.); zamjenik suca na žalbenom sudu u Arnhemu; urednik više publikacija; zamjenik glavnog direktora u pravnoj službi Komisije Europskih zajednica (1989.-2000.); profesor europskog prava na Sveučilištu u Amsterdamu; sudac na Sudu od 7. listopada 2000. do 10. lipnja 2010.

Leendert A. GEELHOED
Leendert A. GEELHOED

rođen 1942.; asistent istraživač na Sveučilištu u Utrechtu (1970.-1971.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1971.-1974.); glavni savjetnik u Ministarstvu pravosuđa (1975.-1982.); član savjetodavnog vijeća za politiku vlade (1983.-1990.); različita zaduženja na fakultetima; glavni tajnik Ministarstva gospodarskih poslova (1990.-1997.); glavni tajnik u Ministarstvu općih poslova (1997.-2000.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 2000. do 6. listopada 2006.; preminuo 20. travnja 2007.

Christine STIX-HACKL
Christine STIX-HACKL

rođena 1957.; doktorica pravnih znanosti (Sveučište u Beču), postdiplomski studij europskog prava (Collège d'Europe, Bruges); članica diplomatske službe (od 1982.); stručnjakinja za pitanja o Europskoj uniji u uredu pravnog savjetnika Ministarstva vanjskih poslova (1985.- 1988.); pravna služba Komisije Europskih zajednica (1989.); voditeljica „pravne službe – EU“ u Ministarstvu vanjskih poslova (1992.-2000., izaslanica ministra); sudjelovanje u pregovorima o Europskom gospodarskom prostoru i pristupanju Republike Austrije Europskoj uniji, agentica Republike Austrije na Sudu Europskih zajednica od 1995.; generalni konzul Austrije u Zürichu (2000.); različita zaduženja na fakultetima i autorica više publikacija; nezavisna odvjetnica na Sudu od 7. listopada 2000. do 6. listopada 2006.

 

Luís Miguel POIARES PESSOA MADURO
Luís Miguel POIARES PESSOA MADURO

rođen 1967.; diploma iz prava (Sveučilište u Lisabonu, 1990.); asistent (Sveučilišni europski institut, 1991.); doktor pravnih znanosti (Sveučilišni europski institut u Firenci, 1996.); gostujući profesor (London School of Economics; Collège de l'Europe u Natolinu; Institut Ortega y Gasset u Madridu; Portugalsko katoličko sveučilište; Institut za europske studije u Macau); profesor (Universidade Nova u Lisabonu, 1997.); Fulbright Visiting Research Fellow (Sveučilište Harvard, 1998.); zamjenik ravnatelja Akademije za međunarodno trgovačko pravo; suurednik (Hart Series on European Law and Integration, European Law Journal) i član uredničkih odbora više pravnih revija; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 2003. do 6. listopada 2009.

Konrad Hermann Theodor SCHIEMANN
Konrad Hermann Theodor SCHIEMANN

rođen 1937.; studij prava na Cambridgeu; barrister (1964.-1980.); Queen's Counsel (1980.-1986.); sudac na High Court of England and Wales (1986.-1995.); Lord Justice of Appeal (1995.-2003.); od 1985. stariji član, a od 2003. blagajnik Honourable Society of the Inner Temple; sudac na Sudu od 8. siječnja 2004. do 8. listopada 2012.

Jerzy MAKARCZYK
Jerzy MAKARCZYK

rođen 1938.; doktor pravnih znanosti (1966.); profesor međunarodnog javnog prava (1974.); Senior Visiting Fellow na Sveučilištu u Oxfordu (1985.), profesor na Međunarodnom katoličkom sveučilištu u Tokiju (1988.); autor više djela o međunarodnom javnom pravu, pravu Zajednica i ljudskim pravima; član više znanstvenih društava za međunarodno pravo, europsko pravo i ljudska prava; pregovarač poljske vlade za povlačenje ruskih trupa s teritorija Republike Poljske; državni podtajnik, zatim državni tajnik u Vanjskim poslovima (1989.-1992.); predsjednik poljskog izaslanstva na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda; sudac na Europskom sudu za ljudska prava (1992.-2002.); predsjednik Instituta za međunarodno pravo (2003.); savjetnik predsjednika Republike Poljske za vanjsku politiku i ljudska prava (2002.-2004.); sudac na Sudu od 11. svibnja 2004. do 6. listopada 2009.

Pranas KŪRIS
Pranas KŪRIS

rođen 1938.; diploma iz prava na Sveučilištu u Vilniusu (1961.); doktorat iz pravnih znanosti, Sveučilište u Moskvi (1965.); doktor prava (Dr. hab.), Sveučilište u Moskvi (1973.); vježbenik na Institut des Hautes Études Internationales (ravnatelj: prof. Ch. Rousseau), Sveučilište u Parizu (1967.-1968.); redoviti član Akademije znanosti Litve (1996.); počasni doktorat Pravnog sveučilišta Litve (2001.); razna predavačke i upravne funkcije na Sveučilištu u Vilniusu (1961.-1990.); docent, redoviti profesor, profesor međunarodnog javnog prava, dekan Pravnog fakulteta; više državnih funkcija, u diplomatskoj službi i pravosuđu Litve; ministar pravosuđa (1990.-1991.), državni savjetnik (1991.), veleposlanik Republike Litve za Belgiju, Luksemburg i Nizozemsku (1992.-1994.); sudac na Europskom sudu za ljudska prava (bivšem) (lipanj 1994.-studeni 1998.); sudac na Vrhovnom sudu Litve i predsjednik istog suda (prosinac 1994.-listopad 1998.); sudac na Europskom sudu za ljudska prava (od studenoga 1998.); sudjelovanje na brojnim međunarodnim konferencijama; član delegacije Republike Litve za pregovore sa SSSR-om (1990.-1992.); autor brojnih publikacija (oko 200); sudac na Sudu od 11. svibnja 2004. do 6. listopada 2010.

George ARESTIS
George ARESTIS

rođen 1945.; diploma iz prava na Sveučilištu u Ateni (1968.); M. A. iz Comparative Politics and Government, Sveučilište Kent u Canterburyju (1970.); odvjetnik na Cipru (1972.-1982.); imenovan sucem na District Court (1982.); promoviran na mjesto predsjednika District Court (1995.); upravni predsjednik District Court u Nikoziji (1997.-2003.); sudac na Supreme Court na Cipru (2003.); sudac na Sudu od 11. svibnja 2004. do 6. listopada 2014.

Ján KLUČKA
Ján KLUČKA

rođen 1951.; doktor pravnih znanosti na Sveučilištu u Bratislavi (1974.); profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Košicama (od 1975.); sudac na Ustavnom sudu (1993.); član Stalnog arbitražnog suda u Haagu (1994.); član Venecijanske komisije (1994.); predsjednik slovačkog udruženja za međunarodno pravo (2002.); sudac na Sudu od 11. svibnja 2004. do 6. listopada 2009.

Uno LÕHMUS
Uno LÕHMUS

rođen 1952.; doktorat iz pravnih znanosti 1986.; odvjetnik (1977.-1998.); gostujući profesor kaznenog prava na Sveučilištu u Tartuu; sudac na Europskom sudu za ljudska prava (1994.-1998.); predsjednik Vrhovnog suda Estonije (1998.-2004.); član pravne komisije za ustav; savjetnik redakcijskog odbora za kazneni zakon; član radne skupine za zakon o kaznenom postupku; autor brojnih radova iz područja ljudskih prava i ustavnog prava; sudac na Sudu od 11. svibnja 2004. do 23. listopada 2013.

Aindrias Ó Caoimh
Aindrias Ó Caoimh

rođen 1950.; diploma iz građanskog prava (National University of Ireland, University College Dublin, 1971.); barrister (King's Inns, 1972.); diploma studija europskog prava (University College Dublin, 1977.); barrister pri irskoj odvjetničkoj komori (1972.-1999.); predavač europskog prava (King's Inns, Dublin); Senior Counsel (1994.-1999.); zastupnik irske vlade u brojnim predmetima pred Sudom Europskih zajednica; sudac na High Court of Ireland (od 1999.); doajen bencher u Honorable Society of King's Inns (od 1999.); potpredsjednik Irskog društva za europsko pravo; član Udruženja za međunarodno pravo (irski ogranak); sin Andreasa O'Keeffea (Aindrias Ó Caoimh), suca na Sudu (1974.-1985.); sudac na Sudu od 13. listopada 2004. do 7. listopada 2015.

Pernilla LINDH
Pernilla LINDH

rođena 1945.; diploma iz prava na Sveučilištu u Lundu; sudska savjetnica i sutkinja na prvostupanjskom sudu u Trollhättanu (1971.-1974.); sudska savjetnica na žalbenom sudu u Stockholmu (1974.-1975.); sudac na prvostupanjskom sudu u Stockholmu (1975.); savjetnica za pravosudna i upravna pitanja predsjednika žalbenog suda u Stockholmu (1975.-1978.); posebna izaslanica u Domstolverketu (Nacionalna pravosudna uprava) (1977.); savjetnica u Uredu ministarstva pravosuđa (Justice Chancellor) (1979.-1980.); sudac prisjednik na žalbenom sudu u Stockholmu (1980.-1981.); pravna savjetnica u Ministarstvu trgovine (1981.-1982.); pravna savjetnica, zatim voditeljica i generalna direktorica za pravne poslove u Ministarstvu vanjskih poslova (1982.-1995.); naslov veleposlanika 1992.; potpredsjednica Swedish Market Court; odgovorna za pravna i institucionalna pitanja za vrijeme pregovora EGP-a (potpredsjednica, kasnije predsjednica skupine EFTA) i pregovora za pristupanje Kraljevine Švedske Europskoj uniji; sutkinja na Prvostupanjskom sudu od 18. siječnja 1995. do 6. listopada 2006.; sutkinja na Sudu od 7. listopada 2006. do 6. listopada 2011.

Ján Mazák
Ján Mazák

rođen 1954; doktor pravnih znanosti (Sveučilište Pavol Jozef Safarik, Košice, 1978.); profesor građanskog prava (1994.) i prava Zajednica (2004.); ravnatelj Instituta za pravo Zajednica na Pravnom fakultetu u Košicama (2004.); sudac na Krajský súd (regionalni sud) u Košicama (1980.); potpredsjednik (1982.) i predsjednik (1990.) Mestský súd (općinski sud) u Košicama; član slovačke Odvjetničke udruge (1991); pravni savjetnik na Ustavnom sudu (1993.-1998.); zamjenik ministra pravosuđa (1998.-2000.); predsjednik Ustavnog suda (2000.-2006.); član Venecijanske komisije (2004.); nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 2006. do 8. listopada 2012.

Verica Trstenjak
Verica Trstenjak

rođena 1962.; pravosudni ispit (1987.); doktorica pravnih znanosti na Sveučilištu u Ljubljani (1995.); profesorica (od 1996.) teorije prava i države (doktrine) i privatnog prava; istraživačica; doktorski studij na Sveučilištu u Zürichu, Institutu za komparativno pravo Sveučilišta u Beču, Institutu Max Planck za međunarodno privatno pravo u Hamburgu i Slobodnom sveučilištu u Amsterdamu; gostujuća profesorica na Sveučilištu u Beču, Freiburgu (Njemačka) i Visokoj školi za pravo Bucerius u Hamburgu; voditeljica pravne službe (1994.-1996.) i državni tajnik Ministarstva znanosti i tehnologije (1996.-2000.); glavni tajnik vlade (2000.); članica radne skupine za europski građanski zakonik (Study Group on European Civil Code) od 2003.; nositeljica istraživačkog projekta Humboldt (Humboldt Stiftung); objavila više od stotinu pravnih članaka i nekoliko knjiga o europskom i privatnom pravu; nagrada Udruženja slovenskih pravnika „Pravnik godine 2003.“; članica uredničkog vijeća više pravnih revija; glavni tajnik Udruženja slovenskih pravnika, članica više pravničkih udruga, među ostalim Gesellschaft für Rechtsvergleichung; sutkinja na Prvostupanjskom sudu od 7. srpnja 2004. do 6. listopada 2006.; nezavisna odvjetnica na Sudu od 7. listopada 2006. do 28. studenoga 2012.

Jean-Jacques Kasel
Jean-Jacques Kasel

rođen 1946.; doktorat iz pravnih znanosti, licence spéciale iz upravnog prava (ULB, 1970.); diploma IEP u Parizu (Ecofin, 1972.); odvjetnički vježbenik; pravni savjetnik u Banque de Paris et des Pays-Bas (1972.-1973.); ataše, zatim secrétaire de légation u Ministarstvu vanjskih poslova (1973.-1976.); predsjednik radnih skupina u Vijeću ministara (1976.); prvi tajnik u veleposlanstvu (Pariz), zamjenik stalnog zastupnika u OECD (osoba zadužena za odnose s UNESCO, 1976.-1979.); voditelj ureda potpredsjednika vlade (1979.-1980.); predsjednik radnih skupina CPE (Azija, Afrika, Latinska Amerika); savjetnik, zatim zamjenik šefa ureda predsjednika Komisije Europskih zajednica (1981.); direktor za proračun i kadrovske poslove u glavnom tajništvu Vijeća ministara (1981.-1984.); povjerenik u stalnom predstavništvu pri Europskim zajednicama (1984.-1985.); predsjednik proračunskog odbora; ovlašteni ministar, ravnatelj za političke i kulturne poslove (1986.-1991.); diplomatski savjetnik premijera (1986.-1991.); veleposlanik u Grčkoj (1989.-1991., nerezident), predsjednik političkog odbora (1991.); veleposlanik, stalni predstavnik u Europskim zajednicama (1991.-1998.); predsjednik Coreper (1997.); veleposlanik (Bruxelles, 1998.-2002.); stalni predstavnik u NATO (1998.-2002.); maréchal de la Cour i šef kabineta Njegove Kraljevske Visosti velikog vojvode (2002.-2007.); sudac na Sudu od 15. siječnja 2008. do 7. listopada 2013.

Niilo Jääskinen
Niilo Jääskinen

rođen 1958.; diploma iz prava (1980.), magisterij iz pravnih znanosti (1982.), doktorat na Sveučilištu u Helsinkiju (2008.); predavač na Sveučilištu u Helsinkiju (1980.-1986.); sudski savjetnik i privremeni sudac na prvostupanjskom sudu u Rovaniemiju (1983.-1984.); pravni savjetnik (1987.-1989.), zatim voditelj odjela za europsko pravo (1990.-1995.) u Ministarstvu pravosuđa; pravni savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova (1989.-1990.); savjetnik i tajnik za europska pitanja u Velikom odboru finskog parlamenta (1995.-2000.); privremeni sudac (srpanj 2000.-prosinac 2002.), zatim sudac (siječanj 2003.- rujan 2009.) na Visokom upravnom sudu; zadužen za pravna i institucionalna pitanja u pregovorima za pristupanje Republike Finske Europskoj uniji; nezavisni odvjetnik na Sudu od 7. listopada 2009. do 7. listopada 2015.

Pedro Cruz Villalón
Pedro Cruz Villalón

rođen 1946.; studij prava (1963.-1968.) i doktorat na Sveučilištu u Sevilli (1975.); poslijediplomski studij na Sveučilištu u Freiburg im Breisgauu (1969.-1971.); redovni profesor političkog prava na Sveučilištu u Sevilli (1978.-1986.); predstojnik katedre za ustavno pravo na Sveučilištu u Sevilli (1986.-1992.); sudski savjetnik na Ustavnom sudu (1986.-1987.); sudac na Ustavnom sudu (1992.-1998.); predsjednik Ustavnog suda (1998.-2001.); profesor na Wissenschaftskolleg u Berlinu (2001.-2002.); predstojnik katedre za ustavno pravo na Nezavisnom sveučilištu u Madridu (2002.-2009.); izborni član državnog vijeća (2004.-2009.); autor brojnih publikacija; nezavisni odvjetnik na Sudu od 14. prosinca 2009. do 7. listopada 2015.

Albert VAN HOUTTE
Albert VAN HOUTTE

rođen 12. studenoga 1914. u Nieuwkapelleu; belgijski državljanin; doktor pravnih znanosti (1938.), diploma iz političke i socijalne ekonomije (1940.) Katoličkog sveučilišta u Leuvenu; asistent na Institutu za ekonomske znanosti na Katoličkom sveučilištu u Leuvenu (1939.-1940.); odvjetnik (1938.-1940.); gospodarski i porezni savjetnik Boerenbond, voditelj kabineta ministra poljoprivrede (1944.-1945.); tajnik europskog ureda FAO-a u Rimu, zadužen za likvidaciju Međunarodnog instituta za poljoprivredu (1946.-1949.); predsjednik belgijskog odbora FAO-a, član Vijeća FAO-a i različitih odbora (1950.-1953.); tajnik Suda EZUČ-a od 26. ožujka 1953. do 6. listopada 1958. i Suda Europskih zajednica od 7. listopada 1958. do 9. veljače 1982.; preminuo 15. svibnja 2002.

Paul HEIM
Paul HEIM

rođen 23. svibnja 1932. u Beču; britanski državljanin; studij prava na King's Collegeu, Sveučilištu u Durhamu i Lincoln's Innu (1950.-1955.); primljen u odvjetničku komoru Londona, zamjenik tajnika na Vrhovnom sudu Kenije (1955.); odvjetnik (1957.-1958. i 1961.-1962.); sudac prvog stupnja (1958.); prvi zamjenik tajnika na Vrhovnom sudu Kenije (1963.); zamjenik voditelja u tajništvu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (1965.); voditelj u tajništvu Komisije za ljudska prava (1966.); voditelj (1967.), glavni voditelj (1969.), zamjenik voditelja kabineta (1969.-1973.) u Vijeću Europe; voditelj odjela (1973.), direktor (1980.) u tajništvu Europskog parlamenta; tajnik Suda od 10. veljače 1982. do 9. veljače 1988.

Jean-Guy GIRAUD
Jean-Guy GIRAUD

rođen 1944.; francuski državljanin; magisterij prava na Sveučilištu Paris I, Institutu za političke studije u Parizu i School of advanced international studies Sveučilišta Johns Hopkins; voditelj u glavnom tajništvu u Europskom parlamentu; glavni voditelj u tajništvu komisije za proračun; voditelj odjela tajništva institucionalne komisije i komisije za proračun; savjetnik, zatim direktor u uredu predsjednika Europskog parlamenta (institucionalna, pravna i proračunska pitanja); direktor u Općoj upravi komisija; tajnik Suda od 10. veljače 1988. do 9. veljače 1994.

Roger GRASS
Roger GRASS

rođen 1948.; diploma Instituta za političke studije u Parizu i visokoškolskog studija javnog prava; zamjenik državnog odvjetnika na tribunal de grande instance u Versaillesu; glavni administrator na Sudu; glavni tajnik državnog odvjetništva na cour d'appel u Parizu; kabinet ministra pravosuđa, ministarstvo pravosuđa; sudski savjetnik predsjednika Suda; tajnik Suda od 10. veljače 1994. do 6. listopada 2010.

.