Žalba koju su 20. rujna 2019. podnijeli Silver Plastics GmbH & Co. KG i Johannes Reifenhäuser Holding GmbH & Co. KG protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) od 11. srpnja 2019. u predmetu T-582/15, Silver Plastics GmbH & Co. KG und Johannes Reifenhäuser Holding GmbH & Co. KG protiv Europske komisije

(predmet C-702/19 P)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelji: Silver Plastics GmbH & Co. KG (zastupnici: M. Wirtz i S. Möller, odvjetnici)     Johannes Reifenhäuser Holding GmbH & Co. KG (zastupnik: C. Karbaum, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi žaliteljâ

Žalitelji od Suda zahtijevaju da

ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovni postupak Općem sudu;    

podredno, ukine pobijanu presudu i spornu odluku proglasi ništavom u odnosu na drugog žalitelja i smanji novčanu kaznu izrečenu prvom žalitelju;    

podredno, ukine pobijanu presudu i smanji solidarnu novčanu kaznu izrečenu žaliteljima;     

naloži Komisiji snošenje troškova žalbenog postupka i postupka pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji prvim žalbenim razlogom ističu da je Opći sud prekršio članak 6. stavak 3. UEU-a, članak 6. stavak 1. EKLJP-a i članak 47. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u vezi s načelom neposrednosti.

Opći je sud unatoč višestrukim zahtjevima žaliteljâ, počinivši postupovnu pogrešku, propustio osobu H. W., koja je značajan izvor u pokajničkom programu poduzetnika L. koji je uzet u obzir na teret žaliteljâ, pozvati kao svjedoka i osobno je saslušati. Osim toga, izjave osobe H. W. koje su suprotne pokajničkom programu, a koje su žalitelji podnijeli u pisanom obliku, općenito je ocijenio neuvjerljivima a da o tome nije saslušao osobu H. W. U skladu s načelom neposrednosti prikupljanja dokaza Opći je sud morao osobu H. W. pozvati i (neposredno) osobno saslušati o tom pitanju.

Drugim žalbenim razlogom žalitelji se pozivaju na povredu prava na sučeljavanje iz članka 6. stavka 1. (u vezi sa stavkom 3. točkom (d)) EKLJP-a koju je počinio Opći sud.

Opći je sud žaliteljima i na ponovljeni zahtjev odbio sučeljavajuće ispitivanje osobe H. W. u njezinu svojstvu relevantnog izvora u pokajničkom programu koji je primijenjen na teret žaliteljâ. Vjerodostojnost izjava osobe H. W. u pokajničkom programu ocijenio je počinivši povredu postupka tako što nije osigurao mogućnost sučeljavanja te je osudu žaliteljâ u većoj mjeri temeljio na tim izjavama a da pritom nisu postojali legitimni razlozi koji bi opravdavali ograničenje prava na sučeljavanje.

Trećim žalbenim razlogom žalitelji ističu povredu načela jednakosti oružja u skladu s člankom 6. stavkom 3. točkom (d) EKLJP-a.

Opći je sud unatoč višestrukim zahtjevima žaliteljâ, počinivši postupovnu pogrešku, propustio saslušati osobu H. W. u svojstvu svjedoka obrane iako se Komisija u prethodnom postupku određivanja novčane kazne – bez znanja žaliteljâ i uz njihovo isključenje – sastala s tom osobom u njezinu svojstvu relevantnog izvora u pokajničkom programu pri čemu nije sastavljen zapisnik. Jednakost oružja koje se jamči žaliteljima povređuje se i odbijanjem osobnog saslušanja daljnjih svjedoka obrane koje su naveli žalitelji.

Četvrtim žalbenim razlogom žalitelji se pozivaju na povredu obveze obrazlaganja u skladu s člankom 36. Statuta Suda u vezi s člankom 53. stavkom 1. Statuta jer njima nije razvidno: (i) na temelju čega Opći sud (potvrdno) zaključuje o sudjelovanju u navodno protutržišnim kontaktima, (ii) zašto (pisane) izjave osobe H. W. koje žaliteljima idu u prilog ocjenjuje kao nevjerodostojne i (iii) iz kojih konkretnih razloga odbija osigurati pravo na sučeljavanje.

Peti žalbeni razlog temelji se na navodnoj povredi članka 23. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1/2003¹ zato što je zaključak Općeg suda o postojanju jedinstvene i trajne povrede preuveličan.

Prema utvrđenjima Općeg suda žalitelji nisu tijekom cijelog navodnog razdoblja povrede sudjelovali u protutržišnom ponašanju u odnosu na sve proizvodne sektore. Međutim, izračun novčane kazne koji je potvrdio Opći sud temelji se na prihodima svih proizvodnih sektora tijekom cijelog navodnog razdoblja povrede.

Šestim žalbenim razlogom žalitelji ističu povredu članka 23. stavka 2. prve i druge rečenice Uredbe br. 1/2003.

Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je polazio od toga da žalitelji čine jedan gospodarski subjekt te je stoga počinio pogrešku koja se tiče prava kada je prihode prvog žalitelja uzeo u obzir pri izračunu novčane kazne, iako su žalitelji objasnili zašto ne postoji odlučujući utjecaj drugog žalitelja na prvog žalitelja čime se je pobijena presumpcija Općeg suda da postoji jedna gospodarski subjekt.

Sedmim žalbenim razlogom žalitelji tvrde da je pogrešan izračun novčane kazne u skladu s člankom 23. stavkom 2. podstavkom 2. Uredbe br. 1/2003 jer Opći sud pri odmjeravanju novčane kazne pogrešno uzima u obzir prihode bivšeg društva kćeri drugog žalitelja. Tako novčana kazna premašuje propisom utvrđenu najvišu vrijednost od 10 % prihoda poduzetnika kojemu se izriče.

____________

¹     Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.)