Language of document :

Presuda Suda (treće vijeće) od 15. rujna 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht München I - Njemačka) – Tobias Mc Fadden protiv Sony Music Entertainment Germany GmbH

(predmet C-484/14)1

(Zahtjev za prethodnu odluku – Informacijsko društvo – Sloboda pružanja usluga – Poslovna bežična lokalna mreža (WLAN) – Stavljanje na besplatno raspolaganje javnosti – Odgovornost posrednih davatelja usluga – Samo prijenosnik informacija – Direktiva 2000/31/EZ – Članak 12. – Ograničenje odgovornosti – Nepoznati korisnik te mreže – Povreda pravâ nositelja prava na zaštićeno djelo – Obveza zaštite mreže – Građanska odgovornost poslovnog subjekta)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht München I

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Tobias Mc Fadden

Tuženik: Sony Music Entertainment Germany GmbH

Izreka

Članak 12. stavak 1. Direktive 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini), u vezi s člankom 2. točkom (a) te direktive i člankom 1. točkom 2. Direktive 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa, kako je izmijenjena Direktivom 98/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. srpnja 1998., treba tumačiti na način da usluga, poput one u glavnom postupku, koju pruža korisnik komunikacijske mreže i koja se sastoji u tome da se tu mrežu stavi na besplatno raspolaganje javnosti, predstavlja „uslugu informacijskog društva“ u smislu te prve odredbe kad je pruža predmetni davatelj usluga u svrhu oglašavanja prodane robe ili pruženih usluga.

Članak 12. stavak 1. Direktive 2000/31 valja tumačiti na način da, kako bi se usluga iz te odredbe, koja se sastoji od omogućavanja pristupa komunikacijskoj mreži, smatrala pruženom, taj pristup ne smije prekoračiti okvir tehničkog, automatskog i pasivnog procesa koji osigurava potrebno izvršenje prijenosa informacija, pri čemu nijedan drugi dodatni zahtjev ne treba biti ispunjen.

Članak 12. stavak 1. Direktive 2000/31 treba tumačiti na način da se zahtjev iz članka 14. stavka 1. točke (b) te direktive ne primjenjuje na odgovarajući način na navedeni članak 12. stavak 1.

Članak 12. stavak 1. Direktive 2000/31, u vezi s člankom 2. točkom (b) te direktive, valja tumačiti na način da ne postoje drugi zahtjevi, osim onoga navedenog u toj odredbi, kojima je podvrgnut pružatelj pristupa komunikacijskoj mreži.

Članak 12. stavak 1. Direktive 2000/31 treba tumačiti na način da mu se protivi to da osoba koja je bila oštećena povredom svojih prava na neko djelo može zahtijevati naknadu štete od pružatelja pristupa zbog toga što su treći koristili jedan od tih pristupa kako bi povrijedili njezina prava, kao i naknadu troškova slanja opomene ili sudskih troškova nastalih povodom njezina zahtjeva za naknadu štete. S druge strane, tu odredbu valja tumačiti na način da joj se ne protivi to da ta osoba zahtijeva zabranu nastavka te povrede, kao i pokriće troškova slanja opomene i sudskih troškova od pružatelja pristupa komunikacijskoj mreži čije su usluge bile korištene za počinjenje te povrede, ako se ti zahtjevi odnose na izricanje naloga od strane tijela vlasti ili nacionalnog suda kojim se tom davatelju usluga zabranjuje omogućavanje nastavka navedene povrede ili slijede nakon tog izricanja.

Članak 12. stavak 1. Direktive 2000/31, u vezi s člankom 12. stavkom 3. te direktive, uzimajući u obzir zahtjeve koji proizlaze iz zaštite temeljnih prava kao i pravila predviđena direktivama 2001/29 i 2004/48, treba tumačiti na način da mu se ne protivi, u načelu, donošenje sudskog naloga koji, poput onog u glavnom postupku, zahtijeva od pružatelja pristupa komunikacijskoj mreži, pod prijetnjom novčane kazne, da spriječi treće da stave javnosti na raspolaganje putem te internetske veze određeno djelo ili njegove dijelove zaštićene autorskim pravom na internetski forum za razmjenu (peer-to-peer), kad je tom pružatelju ostavljena na volju odluka o tome koje će tehničke mjere poduzeti kako bi postupio u skladu s tim sudskim nalogom, čak i ako je taj izbor ograničen na mjeru zaštite internetske veze putem lozinke, pod uvjetom da su korisnici te mreže obvezni otkriti svoj identitet kako bi primili traženu lozinku i da ne mogu djelovati anonimno, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

____________

1 SL C 46, 9. 2. 2015.