PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

8. prosinca 2014.

Predmet F‑4/13

Michael Cwik

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Dužnosnici – Ocjenjivanje – Izvješće o ocjeni – Razdoblje ocjenjivanja 1995./1997. – Izvršenje presude Prvostupanjskog suda – Zahtjev za poništenje izvješća o ocjeni – Nepokretanje postupka pred zajedničkim odborom za ocjenjivanje – Zakašnjenje u donošenju izvješća o ocjeni – Tužba za naknadu štete“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, koji se primjenjuje na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom M. Cwik zahtijeva, s jedne strane, da se poništi odluka Europske komisije od 12. ožujka 2012. o konačnom donošenju izvješća o ocjeni za razdoblje od 1. srpnja 1995. do 30. lipnja 1997. u okviru izvršenja presude Cwik/Komisija (T‑155/03, T‑157/03 i T‑331/03, EU:T:2005:447, u daljnjem tekstu: Cwik) i, eventualno, odluka od 4. listopada 2012., kojom je odbijena njegova žalba protiv odluke od 12. ožujka 2012., i, s druge strane, da se Komisiji naloži da mu naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu koju smatra da je pretrpio.

Odluka:      Poništava se odluka Europske komisije od 12. ožujka 2012. o konačnom donošenju novog izvješća o ocjeni M. Cwika za razdoblje ocjenjivanja 1995./1997. Europska komisija će M. Cwiku platiti iznos od 15.000 eura na ime naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu. U preostalom dijelu tužba se odbija. Europska komisija snosit će vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova M. Cwika.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Pravni interes – Tužba za poništenje izvješća o ocjeni –Tužba podnesena nakon dužnosnikova umirovljenja – Dopuštenost uvjetovana postojanjem posebnih okolnosti –Tužba kojom se pobija nepravodobno izvršenje presude suca Unije kojom je poništeno sporno izvješće o ocjeni – Zadržavanje pravnog interesa

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima. čl. 47., Pravilnik o osoblju, čl. 43., 90. i 91.)

2.      Tužbe dužnosnikâ – Poništavajuća presuda – Učinci – Obveza usvajanja provedbenih mjera – Poništenje izvješća o ocjeni – Nepokretanje postupka pred zajedničkim odborom za ocjenjivanje prilikom donošenja novog izvješća zbog navodnih teškoća vezanih uz sastavljanje tog odbora – Bitna povreda postupka – Poništenje

(čl. 266. UFEU‑a; Pravilnik o osoblju, čl. 43.)

3.      Dužnosnici – Ocjenjivanje – Zajednički odbor za ocjenjivanje – Sastav –Obveza da članovi imaju iskustvo u području internih tužbi – Nepostojanje

(Pravilnik o osoblju, čl. 43.)

4.      Tužbe dužnosnikâ – Poništavajuća presuda – Učinci – Obveza usvajanja provedbenih mjera – Razuman rok – Donošenje novog izvješća o ocjeni – Kriteriji za ocjenu – Nepoštovanje rokova određenih internim odredbama – Povreda prava na obranu – Poništenje izvješća

(čl. 266. UFEU‑a; Povelja o temeljnim pravima Europske unije, čl. 41. st. 1., Pravilnik o osoblju, čl. 43.; Statut Europskog ombudsmana, čl. 2. st. 6.)

1.      Kada je riječ o interesu dužnosnika ili bivšeg dužnosnika da zahtijeva poništenje izvješća o ocjeni, takvo izvješće u načelu utječe na interes ocijenjene osobe samo do definitivnog prestanka njezina posla i nakon tog prestanka dotična osoba više nema interesa nastaviti s tužbom koju je podnijela protiv tog izvješća, osim ako se ne utvrdi postojanje posebne okolnosti koja opravdava osobni i stvarni interes za poništenje.

Kada bivši dužnosnik svojom tužbom pobija navodno pogrešno izvršenje presude koja je donesena nakon njegova umirovljenja, a kojom je sudac Unije poništio izvješće o ocjeni koje je pobijano dok je on još bio u radnom odnosu, svako odbijanje da mu se prizna pravni interes za poništenje novog izvješća doveo bi do povrede njegova prava na pravilno izvršenje poništavajuće presude i time njegova prava na djelotvornu sudsku zaštitu. Osim toga, u mjeri u kojoj tužitelj zahtijeva naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog zakašnjenja od šest godina i tri mjeseca u dobivanju novog izvješća u okviru izvršenja navedene presude, valja ustvrditi da je on bio izložen znatnom zakašnjenju koje mu je moglo uzrokovati štetu. U tom kontekstu postoji posebna okolnost koja opravdava osobni i stvarni interes za poništenje novog izvješća.

(t. 59. i 62. do 64.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: rješenje N/Komisija, T‑97/94, EU:T:1998:270, t. 26. i presuda Dionyssopoulou/Vijeće, T‑105/03, EU:T:2005:189, t. 20.

2.      U okviru sustava ocjenjivanja koji provodi Komisija, a u vezi sa značajem prava svakog ocijenjenog dužnosnika da njegovo izvješće bude ispitano od u tu svrhu ustanovljenog zajedničkog odbora, izvješće o ocjeni bivšeg dužnosnika doneseno nakon poništavajuće presude suca Unije sadrži bitnu povredu postupka što nanosi štetu pravima dotične osobe i utječe na njegovu valjanost onda kada zajednički odbor za ocjenjivanje (ZOO) niti ne zaprimi spis dotične osobe kako bi donio odluku o postupku ocjenjivanja i sadržaju novog izvješća jer Komisija nije sazvala njegove članove.

Taj zaključak ne može dovesti u pitanje činjenica da su članovi ZOO‑a koji su bili članovi tog odbora tijekom razdoblja ocjenjivanja koje obuhvaća razdoblje na koje se odnosi izvješće umirovljeni ili su preminuli, da primjenjive opće provedbene odredbe ne predviđaju sastavljanje ad hoc ZOO‑a ili da nije moguće obratiti se zajedničkom odboru za ocjenjivanje, koji je slijednik ZOO‑a. Naime, kako bi ispunila obvezu koju ima na temelju članka 266. UFEU‑a, institucija o kojoj je riječ mora poduzeti konkretne mjere koje mogu otkloniti nezakonitost koja je počinjena u odnosu na dotičnu osobu te se ona, kako bi izbjegla tu obvezu, ne može pozivati na praktične teškoće koje bi podrazumijevale vraćanje tužitelja u pravnu situaciju u kojoj se nalazio prije donošenja akta koji je poništen.

S tim u vezi, samo podredno, kada se izvršenje poništavajuće presude pokaže osobito teškim, dužnost brižnog postupanja nameće Komisiji da tužitelja o tome što brže obavijesti i da s njim zapodjene dijalog kako bi se odredila pravilna naknada njegove štete. Ta dužnost se nameće a fortiori u slučaju donošenja pravilnog izvješća o ocjeni bivšeg dužnosnika koje se odnosi na razdoblje ocjenjivanja koje je okončano gotovo 20 godina prije toga, s obzirom na to da navedeno izvješće nije bilo moguće uzeti u obzir za potrebe eventualnog promaknuća tužitelja, odnosno promjene u smjeru njegove karijere jer su razdoblja promaknuća – koja su slijedila nakon tog razdoblja ocjenjivanja i tijekom kojih je tužitelj mogao težiti promaknuću – okončana davno prije toga.

(t. 74., 77., 79., 80., 84. i 123.)

Izvori:

Sud: presuda Gordon/Komisija, C‑198/07 P, EU:C:2008:761, t. 72.

Prvostupanjski sud: presuda Meskens/Parlament, T‑84/91, EU:T:1992:103, t. 78. i C/Komisija, T‑166/04, EU:T:2007:24, t. 52.

Službenički sud: presuda Andres i dr../ESB, F‑15/05, EU:F:2008:81, t. 132. i navedena sudska praksa

3.      Kako bi zajednički odbor za ocjenjivanje (ZOO) mogao dati svoje informirano mišljenje o postupku ocjenjivanja, nije potrebno da njegovi članovi imaju iskustvo stečeno odlučivanjem o velikom broju internih tužbi, osobito da bi mogli ocijeniti pravičnost i objektivnost postupka. Kako bi ZOO mogao ocijeniti pravičnost i objektivnost postupka ocjenjivanja, on mora ispitati postupak ocjenjivanja primijenjen za donošenje predmetnog izvješća i usporediti ga s postupcima primijenjenima za donošenje drugih izvješća o ocjeni, a da pritom nije potrebno da su potonji bili predmet pobijanja pred ZOO‑om. Osim toga, zahtijevati da ZOO dâ svoje mišljenje ako mu je podneseno mnogo prigovora ograničava pravo svakog ocijenjenog dužnosnika da zahtijeva intervenciju ZOO‑a.

(t. 87.)

4.      Institucija koja je donijela akt koji je poništio sudac Unije dužna je u razumnom roku poduzeti mjere potrebne za izvršenje poništavajuće presude. Slijedom navedenoga, institucija krši članak 266. UFEU‑a i čini pogrešku koja može dovesti do nastanka odgovornosti Unije ako ona, kada ne postoje posebne teškoće u tumačenju poništavajuće presude ili praktične teškoće, propusti poduzeti konkretne mjere za izvršenje te presude u razumnom roku.

Kada je riječ o presudi kojom se poništava izvješće o ocjeni bivšeg dužnosnika Komisije, u općim provedbenim odredbama članka 43. Pravilnika o osoblju (OPO) koje je donijela Komisija, određeni su precizni i relativno kratki rokovi za svaki stadij postupka. S tim u vezi, iako je točno da svako prekoračenje tih rokova u načelu treba pripisati upravi, ipak je točno da se prekoračenja koja su uzrokovana posebnim okolnostima ili zakašnjelim djelovanjem tužitelja ne mogu staviti na teret upravi. Kada je riječ o navodnim zakašnjenjima nastalima podnošenjem pritužbi ombudsmanu, Komisija nije dužna čekati ishod tih pritužbi. Međutim, u skladu s člankom 2. stavkom 6. odluke 94/262 koja se odnosi na statut i opće uvjete izvršavanja dužnosti ombudsmana, podnošenje pritužbe ombudsmanu ne prekida rokove za podnošenje pravnih sredstava u upravnim postupcima. Stoga se na taj način ne može prekinuti postupak ocjenjivanja.

Povreda načela poštovanja razumnog roka u pravilu ne opravdava poništenje odluke donesene na kraju upravnog postupka i nepoštovanje načela razumnog roka utječe na valjanost upravnog postupka samo onda kada predugo trajanje može utjecati na sam sadržaj odluke donesene nakon upravnog postupka. Tomu može biti tako kada predugo trajanje utječe na sposobnost dotičnih osoba da se učinkovito brane. Nepoštivanje rokova predviđenih u OPO‑ima u slučaju kada dotična osoba zahtijeva pokretanje postupka pred ZOO u vezi s donošenjem izvješća o ocjeni u okviru izvršenja poništavajuće presude utječe na njezinu sposobnost da se poziva na prava koja ima na temelju Pravilnika o osoblju i na pravo da se novo izvješće ispita u skladu s pravilima koja je institucija sama sebi odredila.

(t. 94., 98., 107., 111. i 112.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda Huygens/Komisija, T‑281/01, EU:T:2004:207, t. 67.

Službenički sud: presude C i F/Komisija, F‑44/06 i F‑94/06, EU:F:2007:66, t. 60. i 63. do 67. i AE/Komisija, F‑79/09, EU:F:2010:99, t. 100.