Presuda Suda (četvrto vijeće) od 21. svibnja 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Dortmund - Njemačka) – Cartel Damage Claims (CDC) Hydrogen Peroxide SA protiv Akzo Nobel NV, Solvay SA/NV, Kemira Oyj, FMC Foret, SA
(predmet C-352/13)1
(Zahtjev za prethodnu odluku – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Sudska nadležnost u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba (EZ) br. 44/2001 – Posebne nadležnosti – Članak 6. stavak 1. – Tužba protiv više tuženika s domicilom u različitim državama članicama koji su sudjelovali u zabranjenom sporazumu protivno članku 81. UEZ-a i članku 53. Sporazuma o europskom gospodarskom prostoru kako bi im se naložilo da solidarno nadoknade štetu i dostave podatke – Nadležnost suda pred kojim se vodi postupak u pogledu više tuženika – Povlačenje tužbe u odnosu na tuženika koji ima domicil u državi članici pred čijim sudom se vodi postupak – Nadležnost u stvarima koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazi-delikte – Članak 5. stavak 3. – Sporazumi o prenošenju nadležnosti – Članak 23. – Učinkovita provedba zabrane sporazuma protivnih pravilima tržišnog natjecanja)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Landgericht Dortmund
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Cartel Damage Claims (CDC) Hydrogen Peroxide SA
Tuženici: Akzo Nobel NV, Solvay SA/NV, Kemira Oyj, FMC Foret, SA
Izreka
Članak 6. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da se pravilo koncentracije nadležnosti u slučaju više tuženika koje ta odredba ustanovljuje može primijeniti u pogledu tužbe kojom se zahtijeva naknada štete za koju solidarno odgovaraju i u čijem se okviru zahtijeva dostava podataka, od poduzetnika koji su na geografskom i vremenskom planu na različite načine sudjelovali u jedinstvenoj i trajnoj povredi zabrane sporazuma protivnih pravilima tržišnog natjecanja predviđenih pravom Unije koja je utvrđena odlukom Komisije, i to čak i kada je tužitelj povukao tužbu u odnosu na jedinog od više tuženika koji ima domicil u državi članici u kojoj se nalazi sud pred kojim se vodi postupak, osim ako nije utvrđeno postojanje tajnog dogovora između tužitelja i navedenog tuženika s ciljem umjetnog stvaranja ili održavanja uvjeta primjene navedene odredbe na dan podnošenja te tužbe. Članak 5. točku 3. Uredbe br. 44/2001 treba tumačiti na način da se – kada se protiv tuženika sa sjedištima u različitim državama članicama tužbom zahtijeva naknada štete, zbog jedinstvene i trajne povrede članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u koju je utvrdila Komisija, u kojoj su sudjelovali u više država članica na različite datume i na različitim mjestima– štetni događaj dogodio u pogledu svake od navodnih žrtava pojedinačno te da svaka od tih žrtava može temeljem navedenog članka 5. točke 3. odabrati hoće li tužbu podnijeti sudu mjesta gdje je zabranjeni sporazum bio stvarno sklopljen ili, ovisno o slučaju, gdje je sklopljen posebni sporazum koji se može i
dentificirati kao da je sam uzročni događaj štete, ili pred sudom mjesta u kojem se nalazi njeno registrirano sjedište.Članak 23. stavak 1. Uredbe br. 44/2001 treba tumačiti na način da omogućuje, u slučaju tužbi za naknadu štete zbog povrede članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u da se u obzir uzme sporazume o prenošenju nadležnosti sadržane u ugovorima o isporuci robe, iako se takvim uzimanjem u obzir odstupa od pravila međunarodne nadležnosti predviđenih člankom 5. točkom 3. i/ili člankom 6. točkom 1. navedene uredbe, pod uvjetom da te klauzule upućuju na sporove koji se odnose na odgovornost zbog povrede prava tržišnog natjecanja.
____________1 SL C 298, 12. 10. 2013.