PRESUDA SUDA (sedmo vijeće)
22. lipnja 2016.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Intelektualno vlasništvo – Dizajn Zajednice – Uredba (EZ) br. 6/2002 – Članci 32. i 33. – Licencija – Registar dizajna Zajednice – Pravo stjecatelja licencije da pokrene postupak zbog povrede unatoč tomu što licencija nije upisana u registar – Pravo stjecatelja licencije da pokrene postupak zbog povrede kako bi dobio naknadu vlastite štete”
U predmetu C‑419/15,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Oberlandesgericht Düsseldorf (viši pokrajinski sud u Düsseldorfu, Njemačka), odlukom od 21. srpnja 2015., koju je Sud zaprimio 30. srpnja 2015., u postupku
Thomas Philipps GmbH & Co. KG
protiv
Grüne Welle Vertriebs GmbH,
SUD (sedmo vijeće),
u sastavu: C. Toader, predsjednica vijeća, A. Rosas i E. Jarašiūnas (izvjestitelj), suci,
nezavisni odvjetnik: M. Wathelet,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za njemačku vladu, T. Henze, J. Möller i J. Mentgen, u svojstvu agenata,
– za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 32. stavka 3. i članka 33. stavka 2. prve rečenice Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL 2002., L 3, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između društava Thomas Philipps GmbH & Co. KG i Grüne Welle Vertriebs GmbH povodom tužbe za naknadu štete zbog povrede dizajna Zajednice koju je podnio Grüne Welle Vertriebs protiv Thomasa Philippsa.
Pravni okvir
3 Sukladno uvodnoj izjavi 29. Uredbe br. 6/2002:
„Mogućnost učinkovite provedbe zaštite prava koja proizlaze iz dizajna Zajednice na čitavom području Zajednice je od ključne važnosti.”
4 Članci 32. i 33. Uredbe br. 6/2002 čije se tumačenje traži, kao i članci 28. i 29. iste uredbe, nalaze se u glavi III. pod naslovom „Dizajni Zajednice kao predmeti vlasništva”.
5 Članak 28. navedene uredbe pod naslovom „Prijenos registriranog dizajna Zajednice” predviđa:
„Prijenos registriranog dizajna Zajednice podliježe sljedećim odredbama:
(a) na zahtjev jedne od stranaka, prijenos prava upisuje se u registar i objavljuje;
(b) dok se prijenos ne upiše u registar, pravni sljednik ne može se pozvati na prava koja proizlaze iz registracije dizajna Zajednice;
[...]”
6 Članak 29. iste uredbe pod naslovom „Stvarna prava na registriranom dizajnu Zajednice” određuje:
„1. Registrirani dizajn Zajednice može se dati u zalog ili biti predmet stvarnih prava.
2. Na zahtjev jedne od strana, prava navedena u stavku 1. unose se u registar i objavljuju.”
7 U skladu s člankom 32. Uredbe br. 6/2002 pod naslovom „Licenciranje”:
„1. Licencija za dizajn Zajednice može se dati za cijeli ili za dio područja Zajednice. Licencija može biti isključiva ili neisključiva.
[...]
3. Ne dovodeći u pitanje odredbe ugovora o licenciji, stjecatelj licencije može pokretati postupke zbog povrede dizajna Zajednice samo uz pristanak nositelja dizajna. Međutim, nositelj isključive licencije može pokretati takve postupke ako nositelj dizajna Zajednice, po primljenoj obavijesti da to učini, u primjerenom roku sam ne pokrene postupak zbog povrede dizajna.
4. Kako bi dobio naknadu štete koju je pretrpio, stjecatelj licencije ima pravo umiješati se u postupak zbog povrede koji je pokrenuo nositelj prava na dizajn Zajednice.
5. Kod registriranog dizajna Zajednice, dodjela ili prijenos licencije u vezi s takvim pravom, na zahtjev jedne od strana upisuje se u registar i objavljuje.”
8 Članak 33. navedene uredbe, naslovljen „Učinak prema trećim osobama”, predviđa:
„1. Učinke pravnih poslova navedenih u člancima 28., 29., 30. i 32. prema trećim osobama uređuje zakon države članice određene u skladu s člankom 27.
2. Međutim, što se tiče registriranih dizajna Zajednice, pravni poslovi iz članaka 28., 29. i 32. imaju učinak prema trećim osobama u svim državama članicama samo nakon upisa u registar. Ipak, takav pravni posao, prije upisa, ima učinak prema trećim osobama koje su stekle pravo na registrirani dizajn Zajednice nakon datuma tog pravnog posla ali samo ako su znale za takav pravni posao na datum stjecanja prava.
3. Stavak 2. se ne primjenjuje na osobu koja stekne registrirani dizajn Zajednice ili pravo koje se odnosi na registrirani dizajn Zajednice putem prijenosa cjelokupnog poduzeća ili pomoću bilo koje druge univerzalne sukcesije.
[...]”
Glavni postupak i prethodna pitanja
9 Grüne Welle Vertriebs nositelj je isključive licencije za Njemačku za dizajn Zajednice loptica za pranje rublja koji je EMKER SA sa sjedištem u Švicarskoj registrirao pod brojem 0008770030‑0001. Ta licencija nije upisana u registar dizajna Zajednice (u daljnjem tekstu: registar).
10 Društvo Thomas Philipps distribuira promotivne artikle u gotovo 200 podružnica i putem interneta. On između ostalog distribuira lopticu za pranje rublja pod nazivom „loptica za perilicu za rublje s keramičkim kuglicama”.
11 Smatrajući da taj proizvod predstavlja povredu registriranog dizajna Zajednice loptica za pranje rublja i da je ovlašten od strane nositelja tog dizajna ostvarivati u vlastito ime sva prava koja mu po njemu pripadaju, Grüne Welle Vertriebs pozvao je društvo Thomas Philipps da prestane s njihovom distribucijom što je ono i učinilo.
12 Povodom zahtjeva za naknadu vlastite štete koji mu je podnio Grüne Welle Vertriebs kao i povodom zahtjevâ za mjere izvođenja dokaza, prvostupanjski sud utvrdio je odgovornost društva Thomas Philipps smatrajući da je tužitelj dokazao da je bio ovlašten podnijeti u vlastito ime tužbu za naknadu štete. Društvo Thomas Phillips žalilo se na tu odluku i tvrdilo pred Oberlandesgerichtom Düsseldorf (viši pokrajinski sud u Düsseldorfu, Njemačka) da Grüne Welle Vertriebs nije ovlašten postupati i nema pravni interes za ostvarivanje prava koja pripadaju tom dizajnu Zajednice.
13 Oberlandesgericht Düsseldorf (viši pokrajinski sud u Düsseldorfu) najprije postavlja pitanje je li dopuštena tužba Grüne Welle Vertriebsa, koji postupa uz pristanak nositelja tog dizajna kao što to predviđa članak 32. stavak 3. Uredbe br. 6/2002, s obzirom na to da na nije upisan u registar kao stjecatelj licencije. Navodi da bi doslovno tumačenje te odredbe moglo dovesti do negativnog odgovora, ali da se navedeno pravilo također može razumjeti na način da uređuje samo slučaj stjecanja u dobroj vjeri, na što upućuje pravilo iz članka 33. stavka 2. druge rečenice te uredbe.
14 Oberlandesgericht Düsseldorf (viši pokrajinski sud u Düsseldorfu) zatim postavlja pitanje o vezi između stavaka 3. i 4. članka 32. Uredbe br. 6/2002. Utvrdivši da Grüne Welle Vertriebs zahtijeva naknadu vlastite štete kao posljedicu izgubljene zarade, navodi da taj zahtjev može biti osnovan, u slučaju kada nositelj dizajna ne pokrene postupak, samo ako članak 32. stavak 3. te uredbe dopušta stjecatelju licencije da sam pokrene postupak naknade štete. Ne čini mu se jasnim dopušta li potonja odredba samo ostvarivanje prava nositelja dizajna postavljanjem zahtjeva u njegovo ime ili se treba tumačiti na način da postupak na koji se ona odnosi obuhvaća također i postupke naknade vlastite štete stjecatelja licencije. Osim toga, napominje da se članak 32. stavak 4. te uredbe također može razumjeti na način da samo taj stavak uređuje mogućnost stjecatelja licencije da postupa s tim ciljem.
15 U tim okolnostima, Oberlandesgericht Düsseldorf (viši pokrajinski sud u Düsseldorfu) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Protivi li se članak 33. stavak 2. prva rečenica Uredbe br. 6/2002 isticanju zahtjeva stjecatelja licencije zbog povrede registriranog dizajna Zajednice koji nije upisan u registar dizajna Zajednice?
2. U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje: može li stjecatelj isključive licencije na dizajnu Zajednice isticati zahtjeve za naknadu vlastite štete uz pristanak nositelja dizajna u parnici koju je sam pokrenuo prema članku 32. stavku 3. Uredbe br. 6/2002 ili se on u skladu sa stavkom 4. iste odredbe može samo umiješati u parnicu zbog povrede dizajna Zajednice koju je pokrenuo nositelj prava na dizajn?”
O prethodnim pitanjima
Prvo pitanje
16 Prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 33. stavak 2. prvu rečenicu Uredbe br. 6/2002 tumačiti na način da stjecatelj licencije ne može pokrenuti postupak zbog povrede registriranog dizajna Zajednice koji je predmet te licencije ako ona nije upisana u registar.
17 Iz prve rečenice članka 33. stavka 2. Uredbe br. 6/2002 prema kojoj „[š]to se tiče registriranih dizajna Zajednice, pravni poslovi iz članaka 28., 29. i 32. imaju učinak prema trećim osobama u svim državama članicama samo nakon upisa u registar” proizlazi da su time obuhvaćeni pravni poslovi prijenosa registriranog dizajna Zajednice, zasnivanja stvarnih prava na njemu i dodjele licencije. Ako se čita sama za sebe, ta bi se rečenica mogla protumačiti na način da se stjecatelj licencije, ako ona nije upisana u registar, ne može pozivati na prava koja su njome dodijeljena prema trećim osobama, uključujući počinitelja povrede dizajna.
18 Međutim, pri tumačenju odredbe prava Unije u obzir treba uzeti ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi te ciljeve propisa kojih je ona dio (presude od 22. studenoga 2012. Brain Products, C‑219/11, EU:C:2012:742, t. 13. kao i od 16. srpnja 2015. Lanigan, C‑237/15 PPU, EU:C:2015:474, t. 35. i navedena sudska praksa).
19 Što se tiče konteksta u kojem se nalazi članak 33. stavak 2. prva rečenica Uredbe br. 6/2002, najprije se može primijetiti da se drugom rečenicom tog stavka ublažava pravilo utvrđeno u toj prvoj rečenici u pogledu „trećih osoba koje su stekle prava” na registrirani dizajn Zajednice nakon datuma tog pravnog posla, ali samo ako su znale za takav pravni posao na datum stjecanja tih prava. Stavak 3. tog članka 33. uspostavlja iznimku od tog pravila u odnosu na „osobu koja stekne registrirani dizajn Zajednice ili pravo koje se odnosi na registrirani dizajn Zajednice” putem prijenosa cjelokupnog poduzeća ili pomoću bilo koje druge univerzalne sukcesije. Prema tome, istodobno doslovno i sustavno tumačenje članka 33. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 6/2002 potkrepljuje ideju da je cilj tog članka u cjelini urediti učinak pravnih poslova iz članaka 28., 29. i 32. Uredbe prema trećim osobama koje imaju odnosno mogu imati prava na registrirani dizajn Zajednice (vidjeti, po analogiji, presudu od 4. veljače 2016. Hassan, C‑163/15, EU:C:2016:71, t. 20.).
20 Nadalje, važno je utvrditi da je naslov glave III. Uredbe br. 6/2002 u kojoj se nalazi članak 33. „Dizajni Zajednice kao predmeti vlasništva”. Stoga svi članci koji se nalaze u toj glavi sadržavaju pravila koja se odnose na dizajn Zajednice kao predmet vlasništva. To vrijedi i za članke 28., 29., i 32. te uredbe koji se odnose na pravne poslove koji imaju za zajednički cilj odnosno učinak stvaranje ili prijenos prava na dizajn.
21 Naposljetku, valja istaknuti da je prema članku 32. stavku 3. prvoj rečenici Uredbe br. 6/2002 pravo stjecatelja licencije da pokrene postupak zbog povrede dizajna Zajednice uvjetovano, ne dovodeći u pitanje odredbe ugovora o licenciji, samo suglasnošću njegova nositelja.
22 Jednako tako treba utvrditi da se, prema članku 32. stavku 5. Uredbe br. 6/2002, upis licencije u registar izvršava na zahtjev jedne od stranaka. Međutim, taj članak, kao ni članak 29. te uredbe, ne sadržava odredbu analognu onoj članka 28. točke (b) te uredbe, prema kojoj, „[d]ok se prijenos ne upiše u registar, pravni sljednik ne može se pozvati na prava koja proizlaze iz registracije dizajna Zajednice”.
23 Uostalom, odredba članka 28. točke (b) Uredbe br. 6/2002 bila bi beskorisna ako bi članak 33. stavak 2. te uredbe trebalo tumačiti tako da se protivi tomu da se prema trećim osobama može istaknuti bilo koji pravni posao iz članaka 28., 29. i 32. te uredbe koji nije upisan u registar.
24 Što se tiče cilja pravila utvrđenog u članku 33. stavku 2. prvoj rečenici Uredbe br. 6/2002, valja utvrditi da, s obzirom na utvrđenja u točkama 19. i 20. ove presude, izostanak pravnog učinka prema trećim osobama pravnih poslova iz članaka 28., 29. i 32. te uredbe koji nisu upisani u registar ima za cilj zaštitu onoga koji ima ili bi mogao imati prava na dizajnu Zajednice kao predmet vlasništva. Iz toga slijedi da se članak 33. stavak 2. prva rečenica navedene uredbe ne primjenjuje na situaciju poput one u glavnom postupku u kojoj nositelj licencije prigovara trećoj osobi da je povredom dizajna povrijedila prava koja su mu priznata na temelju registriranog dizajna Zajednice (vidjeti, po analogiji, presudu od 4. veljače 2016. Hassan, C‑163/15, EU:C:2016:71, t. 25.).
25 S obzirom na sve navedeno, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 33. stavak 2. prvu rečenicu Uredbe br. 6/2002 treba tumačiti na način da stjecatelj licencije može pokrenuti postupak zbog povrede registriranog dizajna Zajednice koji je predmet licencije iako potonja nije upisana u registar.
Drugo pitanje
26 Drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 32. stavak 3. Uredbe br. 6/2002 tumačiti na način da stjecatelj licencije može, u okviru postupka zbog povrede dizajna Zajednice koji je sam pokrenuo u skladu s tom odredbom, zahtijevati naknadu vlastite štete.
27 Dok članak 32. stavak 4. Uredbe br. 6/2002 propisuje da, kako bi dobio naknadu štete koju je pretrpio, stjecatelj licencije ima pravo umiješati se u postupak zbog povrede koji je pokrenuo nositelj prava na dizajn Zajednice, članak 32. stavak 3. te uredbe ne pojašnjava može li stjecatelj licencije zahtijevati naknadu te štete kada je sam podnio tužbu za naknadu štete predviđenu tom odredbom.
28 Međutim, te dvije odredbe koje uspostavljaju sustav pravnih lijekova dostupan stjecatelju licencije na dizajnu Zajednice protiv počinitelja povrede tog dizajna Zajednice valja čitati zajedno. Te odredbe omogućavaju stjecatelju licencije da djeluje bilo pomoću tužbe, pokretanjem postupka zbog povrede dizajna uz pristanak nositelja dizajna ili, u slučaju isključive licencije, ako nositelj dizajna, po primljenoj obavijesti da to učini, u primjerenom roku sam ne pokrene postupak zbog povrede dizajna, bilo pomoću intervencije u postupak zbog povrede koji je pokrenuo nositelj prava na dizajn. Ova posljednja mogućnost je jedina mogućnost koju ima stjecatelj neisključive licencije koji nije dobio pristanak nositelja dizajna za samostalno postupanje.
29 Ako stjecatelj licencije može zahtijevati naknadu vlastite štete kada intervenira u postupak zbog povrede dizajna koji je pokrenuo nositelj dizajna Zajednice, ništa se ne protivi tomu da on to također učini kada je sam podnio tužbu zbog povrede uz pristanak nositelja dizajna Zajednice ili, u slučaju da je stjecatelj isključive licencije, bez tog pristanka ako nositelj dizajna po primljenoj obavijesti da to učini ne reagira.
30 Sustavu opisanom u točki 28. ove presude osim toga nedostaje dosljednost ako stjecatelj licencije može braniti svoje vlastite interese samo intervencijom u postupak koji je pokrenuo nositelj dizajna Zajednice dok, kako bi obranio njihove zajedničke interese, sam može pokrenuti postupak uz pristanak tog nositelja dizajna ili čak bez tog pristanka u slučaju isključive licencije.
31 Usto, mogućnost stjecatelja licencije da u okviru postupka previđenog člankom 32. stavkom 3. Uredbe br. 6/2002 zatraži naknadu vlastite štete u skladu je s ciljem navedenim u uvodnoj izjavi 29. te uredbe kojime se jamči učinkovita provedba zaštite prava koja proizlaze iz dizajna Zajednice na čitavom području Unije, kao i sa svrhom te odredbe i članka 32. stavka 4. te uredbe a to je davanje stjecatelju licencije postupovnih sredstva da pokrene postupak zbog povrede i za zaštitu tih prava koja su mu dana. Zabraniti mu da djeluje s tim ciljem u okviru tog postupka značilo bi učiniti ga potpuno ovisnim, uključujući u slučaju isključive licencije, o nositelju dizajna Zajednice za dobivanje naknade vlastite štete i stoga bi bilo štetno za ostvarivanje tih istih prava u slučaju nedjelovanja nositelja dizajna. Stoga bi takva zabrana bila suprotna cilju Uredbe br. 6/2002 kao i svrsi članka 32. stavaka 3. i 4. iste uredbe.
32 Posljedično na drugo pitanje valja odgovoriti da članak 32. stavak 3. Uredbe br. 6/2002 treba tumačiti na način da stjecatelj licencije može, u okviru postupka zbog povrede dizajna Zajednice koji je sam pokrenuo u skladu s tom odredbom, zahtijevati naknadu vlastite štete.
Troškovi
33 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenoga, Sud (sedmo vijeće) odlučuje:
1. Članak 33. stavak 2. prvu rečenicu Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice treba tumačiti na način da stjecatelj licencije može pokrenuti postupak zbog povrede registriranog dizajna Zajednice koji je predmet licencije iako potonja nije upisana u registar dizajna Zajednice.
2. Članak 32. stavak 3. Uredbe br. 6/2002 treba tumačiti na način da stjecatelj licencije može, u okviru postupka zbog povrede dizajna Zajednice koji je sam pokrenuo u skladu s tom odredbom, zahtijevati naknadu vlastite štete.
Potpisi