Language of document :

Žalba koju je 21. rujna 2018. podnio Pirelli & C. SpA protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 12. srpnja 2018. u predmetu T-455/14, Pirelli & C. protiv Komisije

(predmet C- 611/18 P)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Pirelli & C. SpA (zastupnici: M. Siragusa, G. Rizza, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Prysmian Cavi e Sistemi Srl

Zahtjevi

Pirelli od Suda zahtijeva da:

u smislu i za potrebe članka 169. stavka 1. Poslovnika, ukine odluku Općeg suda sadržanu u izreci presude koju je taj sud donio 12. srpnja 2018. u predmetu T-455/14 Pirelli & C. S.p.A./Komisija, koja je žalitelju dostavljena isti dan putem e-Curije;

i

u smislu i za potrebe članka 170. stavka 1. Poslovnika, prihvati zahtjeve koje je Pirelli podnio u prvom stupnju mutatis mutandis, a da ne vraća predmet pred Opći sud, i stoga:

kao prvo,

poništi Odluku1 u dijelu koji se odnosi na Pirelli, a osobito: članak 1. st. 5., točku (d); članak 2. točku (g); i članak 4., u dijelu u koji se odnosi na uvrštenje Pirellija na popis adresata odluke;

podredno

odredi beneficium ordinis seu excussionis u korist Pirellija, vršeći svoju neograničenu sudsku nadležnost u skladu s člankom 31. Uredbe (EZ) br. 1/20032 i člankom 261. UFEU-a;

u slučaju prihvaćanja žalbe u postupku koji je Prysmian pokrenuo pred Sudom protiv odluke Općeg suda od 12. srpnja 2018. u predmetu T-475/14

poništi odluku ili izmijeni njezin članak 2. točku (g), smanjujući novčanu kaznu izrečenu solidarno Prysmianu i Pirelliju;

u svakom slučaju naloži Komisiji snošenje troškova postupka;

ako ne ukine odluku Općeg suda sadržanu u izreci presude koju je donio 12. srpnja 2018. u predmetu T-455/14 Pirelli & C. S.p.A./Komisija, u svakom slučaju da     odredi beneficium ordinis seu excussionis u korist Pirellija, vršeći svoju neograničenu sudsku nadležnost u skladu s člankom 31. Uredbe (EZ) br. 1/2003 i člankom 261. UFEU-a.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja od strane Općeg suda s obzirom na: navodno nepostojanje nedostatka obrazloženja koje navodi tužitelj Pirelli, to da je Komisija odbila njegovu detaljnu argumentaciju u vezi s neprimjenjivosti u ovom slučaju pretpostavke odlučujućeg utjecaja; te na nejednakost postupanja Komisije, koja je tzv. metodu „dvojne pravne osnove” primijenila samo na Goldman Sachs

Opći sud je pogrešno odredio predmet i opseg Komisijine obveze obrazlaganja, ne priznajući i ne proglašavajući da obrazloženje Odluke ne ispunjava uvjete koje je utvrdio sud Unije. Opći sud je trebao poništiti odluku u dijelu koji se odnosi na žalitelja jer predmetna odluka ne sadrži iscrpno izlaganje preciznih, određenih i konkretnih razloga koji mogu opravdati pripisivost povrede Pirelliju na temelju presumpcije, iako je Pirelli pružio dokaz o činjenici da gospodarske, organizacijske i pravne veze s Prysmianom nisu imale za učinak isključiti ili ograničiti stupanj autonomije njegova društva kćeri. Osim toga, pobijana presuda potpuno zanemaruje argumentaciju Pirellija u vezi s nejednakosti postupanja koju je dotični pretrpio, s obzirom na to da je Komisija u odnosu na njega primijenila samo presumpciju vršenja odlučujućeg utjecaja (parental liability presumption) umjesto da primijeni metodu pripisivanja koja podrazumijeva dvojnu osnovu – koju je pak primijenila na drugo vladajuće društvo Prysmiana, Goldman Sachs.

Drugi žalbeni razlog, koji se odnosi na povredu članaka 48. i 49. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te nedostatnost i nelogičnost obrazloženja presude, s obzirom na povredu temeljnih prava pravne osobe Pirelli i načela proporcionalnosti koje je počinila Komisija

Stajalište Općeg suda – prema kojem Pirellijeva odgovornost koja je utvrđena na temelju presumpcije nije kaznena odgovornost bez krivnje i za postupke druge osobe, nego osobna odgovornost „poduzetnika” koje je on činio zajedno s ovisnim društvom Prysmian, izravnim počiniteljem povrede – temelji se na neosnovanom preklapanju dvije razine analiziranja koje se ne mogu preklapati: primjena pravila o tržišnom natjecanju na poduzeća i zaštita temeljnih prava optuženih pravnih osoba. Osim toga, presuda je potpuno ignorirala Pirellijev argument u pogledu prirode PLP-a dvostruke presumpcije. U odluci je Komisija naime pretpostavila da je Pirelli vršio odlučujući utjecaj ne samo na trgovinsku politiku Prysmiana, nego i – a da tužitelju nije bilo omogućeno pružiti suprotan dokaz – na određeno protutržišno ponašanje ovisnog društva. Pirelli prigovara nepostojanje obrazloženja u pobijanoj presudi i u pogledu argumenta da Komisija nije odvagala interese u pitanju osobito u pogledu PLP-a uzimajući u obzir posebne elemente ovog slučaja i poštovanje prava obrane, kako zahtijeva sudska praksa ESLJP-a. Konačno, u pogledu Pirellijeva tužbenog razloga prema kojemu primjena PLP-a u odluci na njega nije bila proporcionalna, u smislu članka 5. stavka 4. UEU-a, ostvarenju ciljeva osiguranja boljeg jamčenja plaćanja sankcije i omogućavanja izricanja novčane kazne većeg iznosa u svrhu odvraćanja, Opći sud je odgovorio navodeći sudske presedane irelevantnima.

Treći žalbeni razlog, koji se odnosi na povredu načela solidarne odgovornosti, proporcionalnosti i jednakog postupanja, te nelogičnosti obrazloženja s obzirom na pogrešnu ocjenu u pogledu primjene na Pirelli načela solidarne odgovornosti s Prysmianom u svrhu plaćanja novčane kazne kao i nepostojanje obrazloženja presude o neprimjeni beneficium ordinis seu excussionis u korist Pirellija

Iako je Pirelli bio osuđen, kao i Prysmian, na plaćanje cijelog iznosa novčane kazne koja im je izrečena odlukom, položaj žalitelja je bio znatno drugačiji od onog njegova bivšeg ovisnog društva, koje je u odluci bilo jasni naznačeno kao izravan počinitelj povrede. Kao što presuda ispravno ali proturječno priznaje, Pirelliju je nametnuta u potpunosti izvedena i akcesorna odgovornost koja ovisi o odgovornosti Prysmiana. Komisija je trebala ublažiti nerazumne i neproporcionalne učinke u pogledu sankcija vlastitog iskrivljenog shvaćanja Pirellijeva ovlaštenja kao jedinog vladajućeg društva i ne primijeniti na njega solidarnost sankcije, ili primijeniti ju samo u odnosu na dio novčane kazne izrečene Prysmianu, ili barem priznajući Pirelliju beneficium ordinis o excussionis. Osim toga što nije dao obrazloženje o prigovoru Pirellija u pogledu neprimjenjivanja te pogodnosti, Opći sud je povrijedio načela solidarne odgovornosti, proporcionalnosti i jednakog postupanja.

Četvrti razlog, koji se odnosi na povredu članka 261. UFEU-a i članka 31. Uredbe (EZ) br. 1/2003 s obzirom na odbijanje zahtjeva za beneficium ordinis seu excussionis koji je podnio Pirelli u okviru tužbenih zahtjeva njegove tužbe pred Općim sudom

U smislu navedenih odredbi, u nadležnost Općeg suda ulazi ne samo izmjena iznosa sankcije koju je izrekla Komisija nego i prilagodba načina plaćanja te izvršenje sankcije. Sudska praksa navedena u pobijanoj presudi, prema kojoj Komisijina ovlast izricanja sankcija ne obuhvaća mogućnost određivanja udjela novčane kazne solidarnih dužnika u njihovim međusobnim odnosima – nije mjerodavna u svrhu ocjene različitog pitanja koje je iznio Pirelli, na koje Opći sud u biti nije odgovorio, a odnosi se na nadležnost Komisije i Općeg suda koji nadzire njezine odluke, da primijeni beneficium ordinis seu excussionis na vladajuće društvo koje je jedini vlasnik društva kćeri, koje je sankcionirano solidarno. Navedena pogodnost se naime ne odnosi na unutarnje odnose solidarnih dužnika, nego na njihove odvojene obveze koje imaju u odnosu na Komisiju (tzv. vanjski odnosi).

____________

1     Odluka Europske komisije C(2014) 2139 final od 2. travnja 2014. (predmet AT.39610 – električni kablovi)

2     Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003, od 16. prosinca 2002., o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL 2003, L 1, str. 1. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.)