PRESUDA SUDA (veliko vijeće)
26. ožujka 2019.(*)
„Tužba za poništenje – Jezično uređenje – Postupak odabira ugovornog osoblja – Poziv na iskazivanje interesa – Vozači – Funkcijska skupina I. – Poznavanje jezikâ – Ograničenje izbora jezika 2 postupka odabira na engleski, francuski i njemački – Jezik komunikacije – Uredba br. 1 – Pravilnik o osoblju – Pravila primjenjiva na ostale članove osoblja – Diskriminacija na temelju jezika – Opravdanje – Interes službe”
U predmetu C‑377/16,
povodom tužbe za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a, podnesene 7. srpnja 2016.,
Kraljevina Španjolska, koju zastupaju M. J. García‑Valdecasas Dorrego i M. A. Sampol Pucurull, u svojstvu agenata,
tužitelj,
protiv
Europskog parlamenta, koji zastupaju D. Nessaf, C. Burgos i M. Rantala, u svojstvu agenata,
tuženika,
SUD (veliko vijeće),
u sastavu: K. Lenaerts, predsjednik, R. Silva de Lapuerta, potpredsjednica, J.-C. Bonichot, M. Vilaras, E. Regan, F. Biltgen, K. Jürimäe i C. Lycourgos, predsjednici vijeća, A. Rosas (izvjestitelj), E. Juhász, J. Malenovský, E. Levits i L. Bay Larsen, suci,
nezavisna odvjetnica: E. Sharpston,
tajnik: L. Carrasco Marco, administratorica,
saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 25. srpnja 2018.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Svojom tužbom Kraljevina Španjolska zahtijeva poništenje poziva na iskazivanje interesa Ugovorni djelatnici – Funkcijska skupina I. – Vozači (M/Ž) – EP/CAST/S/16/2016 (SL 2016., C 131 A, str. 1., u daljnjem tekstu: poziv na iskazivanje interesa).
Pravni okvir
Uredba br. 1/58
2 U članku 1. Uredbe Vijeća br. 1 od 15. travnja 1958. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 1958., 17, str. 385.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 3., str. 3.), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EU) br. 517/2013 od 13. svibnja 2013. (SL 2013., L 158, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 10., str. 31.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1/58), određuje se:
„Službeni jezici i radni jezici institucija Unije su bugarski, češki, danski, engleski, estonski, finski, francuski, grčki, hrvatski, irski, latvijski, litavski, mađarski, malteški, nizozemski, njemački, poljski, portugalski, rumunjski, slovački, slovenski, španjolski, švedski i talijanski.”
3 Člankom 2. te uredbe propisuje se:
„Dokumenti koje država članica ili osoba koja podliježe zakonodavstvu države članice šalje institucijama [Unije] mogu biti sastavljeni na bilo kojem od službenih jezika koji izabere pošiljatelj. Odgovor se sastavlja na istom jeziku.”
4 U skladu s člankom 6. navedene uredbe:
„Institucije [Unije] mogu odrediti u svojem poslovniku koji će se jezici koristiti u posebnim slučajevima.”
Pravilnik o osoblju za dužnosnike i Uvjeti zaposlenja koji se primjenjuju na ostale službenike
5 Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju) i uvjeti zaposlenja koji se primjenjuju na ostale službenike Unije (u daljnjem tekstu: uvjeti zaposlenja) uspostavljeni su Uredbom Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 od 29. veljače 1968. o Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica i uvjetima zapošljavanja koji se primjenjuje na ostale službenike tih Zajednica i o uspostavi posebnih mjera privremeno primjenjivih na dužnosnike Komisije (SL 1968., L 56, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 6., str. 3.), kako je izmijenjena Uredbom (EU, Euratom) Europskog parlamenta i Vijeća br. 1023/2013 od 22. listopada 2013. (SL 2013., L 287, str. 15.).
Pravilnik o osoblju
6 Glava I. Pravilnika o osoblju, naslovljena „Opće odredbe”, sadržava njegove članke 1. do 10.c.
7 U članku 1.d Pravilnika o osoblju navodi se:
„1. Pri primjeni ovog Pravilnika o osoblju zabranjuje se svaka diskriminacija na osnovi […] jezika […].
[…]
6. Ne dovodeći u pitanje načela nediskriminacije i proporcionalnosti, svako ograničenje njihove primjene mora se temeljiti na objektivnim i opravdanim razlozima te mora biti usmjereno na opravdane ciljeve od općeg interesa u okviru kadrovske politike. […]”
8 Glava III. Pravilnika o osoblju naslovljena je „Karijera dužnosnika”.
9 Poglavlje 1. te glave, naslovljeno „Zapošljavanje”, sadržava članke 27. do 34. Pravilnika o osoblju, a u njegovu članku 28. određuje se:
„Dužnosnik se smije imenovati samo:
[…]
(f) ako dostavi dokaz o izvrsnom poznavanju jednog od jezika Unije i o zadovoljavajućem poznavanju nekog drugog jezika Unije na razini potrebnoj za obavljanje poslova.”
10 U poglavlju 3. glave III. Pravilnika o osoblju, naslovljenom „Izvješća, napredovanje na viši stupanj i promaknuće”, člankom 45. stavkom 2. Pravilnika određuje se:
„Prije prvog promaknuća nakon zapošljavanja dužnosnici moraju dokazati sposobnost obavljanja poslova na nekom od jezika iz članka 55. stavka 1. Ugovora o Europskoj uniji. […]”
11 U Prilogu III. Pravilniku o osoblju, u vezi s natječajnim postupkom, određuju se, među ostalim, vrsta natječaja i načini odabira, vrsta poslova i zadaća koje podrazumijeva slobodno radno mjesto i eventualni zahtjevi poznavanja jezika potrebni za takvu vrstu radnog mjesta.
Uvjeti zaposlenja
12 Glava I. Uvjeta zaposlenja, naslovljena „Opće odredbe”, sadržava članke 1. do 7.a tih uvjeta.
13 U skladu s člankom 1. tih uvjeta, oni se primjenjuju na službenike zaposlene na temelju ugovornog odnosa s Unijom, a što ih čini, među ostalim, „članovima ugovornog osoblja”.
14 U članku 3.a Uvjeta osobito se navodi:
„1. Za potrebe ovih Uvjeta zaposlenja ‚ugovorno osoblje’ znači osoblje koje nije raspoređeno na radno mjesto uvršteno u popis radnih mjesta iz priloga dijelu proračuna koji se odnosi na dotičnu instituciju te koje je zaposleno radi obavljanja poslova u punom ili nepunom radnom vremenu:
(a) u instituciji radi obavljanja fizičkih poslova ili poslova administrativne podrške,
[…]”
15 Glava IV. Uvjeta naslovljena je „Ugovorno osoblje” i sadržava članke 79. do 119. tih uvjeta.
16 U poglavlju 1. te glave, naslovljenom „Opće odredbe”, nalazi se članak 80. Uvjeta zaposlenja, koji glasi kako slijedi:
„1. Ugovorno osoblje dijeli se u četiri funkcijske skupine na temelju poslova koje obavlja. Svaka funkcijska skupina dijeli se u razrede i stupnjeve.
2. Vrste poslova i odgovarajuće funkcijske skupine navedene su u sljedećoj tablici:
Funkcijska skupina | Razredi | Poslovi |
IV. | 13 do 18 | Administrativni, savjetnički, jezični i istovjetni tehnički poslovi, koji se obavljaju pod nadzorom dužnosnika ili privremenog osoblja. |
III. | 8 do 12 | Izvršni poslovi, izrada akata, računovodstvo i ostali istovjetni tehnički poslovi, koji se obavljaju pod nadzorom dužnosnika ili privremenog osoblja. |
II. | 4 do 7 | Uredski i tajnički poslovi, poslovi uredskog poslovanja i ostali istovjetni poslovi, koji se obavljaju pod nadzorom dužnosnika ili privremenog osoblja. |
I. | 1 do 3 | Fizički poslovi i poslovi administrativne podrške, koji se obavljaju pod nadzorom dužnosnika ili privremenog osoblja. |
3. Tijelo [nadležno za sklapanje ugovora o radu] svake institucije, agencije ili tijela iz članka 3.a može na temelju ove tablice i nakon savjetovanja s odborom za Pravilnik o osoblju podrobnije utvrditi ovlasti za svaku vrstu poslova.
4. Analogno se primjenjuj[e] član[ak] 1.d […] Pravilnika o osoblju.
[…]”
17 U skladu s člankom 82. Uvjeta zaposlenja, koji se nalazi u poglavlju 3. glave IV., naslovljenom „Uvjeti zapošljavanja”:
„[…]
2. Za zapošljavanje člana ugovornog osoblja potrebno je najmanje:
(a) u funkcijskoj skupini I., uspješno završeno obvezno obrazovanje;
[…]
3. Član ugovornog osoblja može se zaposliti samo ako:
[…]
(e) ako dostavi dokaz o izvrsnom poznavanju jednog od jezika Unije i o zadovoljavajućem poznavanju nekog drugog jezika Unije na razini potrebnoj za obavljanje poslova.
[…]
5. Europski ured za odabir osoblja [(EPSO)] pojedinačnim institucijama na njihov zahtjev pomaže u odabiru ugovornog osoblja, osobito određujući sadržaj testova i organizirajući postupke odabira. [EPSO] osigurava transparentnost postupaka odabira ugovornog osoblja.
[…]”
Sporni postupak odabira
18 Europski parlament je 14. travnja 2016. objavio poziv na iskazivanje interesa s ciljem uspostave baze podataka kandidata koji bi se mogli zaposliti kao ugovorno osoblje za obavljanje poslova vozača. Iz uvodnog dijela tog poziva proizlazi da je ukupan broj eventualno raspoloživih radnih mjesta oko 110 i da će ona biti „uglavnom u Bruxellesu” (Belgija).
19 Glava II. poziva na iskazivanje interesa, naslovljena „Opis dužnosti”, predviđa da će ugovorni djelatnik „obavljat[i] […] pod nadzorom stalno ili privremeno zaposlenog djelatnika, zadatke vozača” te se pojašnjava da:
„Ti će zadaci okvirno obuhvaćati sljedeće:
– voziti javne osobe te dužnosnike i ostale djelatnike Europskog parlamenta uglavnom u Bruxellesu, Luxembourgu [(Luksemburg)] i Strasbourgu [(Francuska)], ali i u drugim državama članicama i trećim zemljama,
– voziti posjetitelje (članovi diplomatskog zbora i druge javne osobe),
– prevoziti robu i dokumente,
– prevoziti poštu,
– na ispravan se način koristiti vozilom, odnosno njegovim tehnološkim dodacima,
– brinuti se za sigurnost osoba i robe tijekom prijevoza uz poštovanje važećih prometnih pravila,
– po potrebi ukrcati i iskrcati robu,
– po potrebi izvršavati administrativne zadatke i pružati logističku potporu.”
20 Glava IV. poziva na iskazivanje interesa, naslovljena „Uvjeti za prijavu”, propisuje da se na zapošljavanje ugovornog osoblja primjenjuje nekoliko uvjeta, među kojima je poznavanje dvaju službenih jezika Unije. U tom pogledu, kandidati moraju, s jedne strane, „izvrsno poznava[ti] (najmanje razina C1 […]) jednog od 24 službena jezika Europske unije” kao „jezik 1” postupka odabira i, s druge strane, „zadovoljavajuće poznava[ti] (razina B2) njemačk[i], englesk[i] ili francusk[i] jezik[…]” kao „jezik 2” postupka odabira (u daljnjem tekstu: jezik 2 postupka odabira), pri čemu se podrazumijeva da „jezik 2 mora biti različit od jezika 1”.
21 Zajednički europski referentni okvir za jezike, koji je uspostavilo Vijeće Europe [Preporuka Odbora ministara Vijeća Europe br. R (98) 6 od 17. ožujka 1998., u daljnjem tekstu: ZERO], određuje jezične sposobnosti u okviru šest razina, od razine A1 do razine C2. On sadržava različite tablice, od kojih jedna sveobuhvatno izlaže zajedničke razine poznavanja. Razina B2, koja odgovara poznavanju jezika na razini „samostalni korisnik”, izložena je u ZERO‑u na sljedeći način:
„Može razumjeti glavne misli složenog teksta o konkretnim i apstraktnim temama, uključujući tehničke rasprave iz svojeg stručnog područja. Može komunicirati dovoljno tečno i lako, što omogućuje normalnu interakciju s izvornim govornikom bez napora s bilo koje strane. Može se jasno i detaljno izraziti o velikom broju tema, iznijeti svoja stajališta o nekoj aktualnoj temi i izložiti prednosti i nedostatke različitih opcija.”
22 Ograničenje izbora jezika 2 postupka odabira na samo engleski, francuski i njemački tako je obrazloženo u glavi IV. poziva na iskazivanje interesa:
„U skladu s presudom Suda Europske unije (veliko vijeće) [, od 27. studenoga 2012., Italija/Komisija, C‑566/10 P, EU:C:2012:752),], u okviru ovog poziva na iskazivanje interesa Europski parlament dužan je obrazložiti činjenicu da je odabir drugog jezika ograničen na suženi broj službenih jezika Unije.
Kandidati se stoga obavještavaju da su tri jezika 2 u ovom pozivu na iskazivanje interesa utvrđena u skladu s interesima službe koja zahtijeva da novi zaposlenici budu odmah sposobni raditi i učinkovito komunicirati u svom [svojem] svakodnevnom radu.
Imajući u vidu dugu praksu Europskog parlamenta u pogledu jezika za internu komunikaciju i vodeći računa o potrebama službi u pogledu vanjske komunikacije i obrade dokumentacije, engleski, francuski i njemački i dalje su najčešće korišteni jezici. Osim toga, u izvješćima o radu iz 2013. godine 92 % svih zaposlenika izjavilo je da govori engleski, 84 % svih zaposlenika da govori francuski, a 56 % svih zaposlenika da govori njemački jezik. Udio zaposlenika koji imaju zadovoljavajuću razinu poznavanja ostalih službenih jezika ne prelazi prag od 50 %.
Shodno tomu, odvagujući interese službe i potrebe i sposobnosti kandidata te imajući u vidu posebno područje na koje se odnosi ovaj poziv na iskazivanje interesa, opravdano je zahtijevati poznavanje jednog od tih triju jezika kako bi se, bez obzira na njihov prvi službeni jezik, zajamčilo da svi kandidati vladaju barem jednim od tih triju službenih jezika na razini potrebnoj za radni jezik.
Osim toga, kako bi se osiguralo jednako postupanje prema kandidatima, svaki od njih mora imati zadovoljavajuću razinu poznavanja drugog jezika, koji spada među tri navedena, čak i ako mu je jedan od navedenih triju jezika prvi službeni jezik.
Ocjenjivanje posebnih jezičnih sposobnosti Europskom parlamentu tako omogućuje da ocijeni sposobnost kandidata da odmah budu operativni u sredini sličnoj onoj u kojoj će se zaposliti.”
23 Prema glavi VI. poziva na iskazivanje interesa, naslovljenoj „Postupak prijave i rok za podnošenje prijava”, kandidati moraju podnijeti svoje prijave pomoću elektroničkog obrasca za prijavu dostupnog na EPSO‑ovim internetskim stranicama. U skladu s navodima iz glave VII. tog poziva, naslovljene „Faze odabira”, riječ je o odabiru na temelju kvalifikacija i u tom se pogledu pojašnjava da se „[p]ostupak odabira provodi […] isključivo na temelju informacija koje kandidat navede u obrascu za prijavu, u dijelu pod nazivom ‚Probir talenata’”.
24 Iz glave VIII. poziva za iskazivanje interesa, naslovljene „Rezultati odabira”, proizlazi da se po završetku postupka odabira 300 kandidata koji su, u skladu s relevantnim kriterijima, dobili najveći broj bodova uvrštava u bazu podataka koja će se uspostaviti u tu svrhu. U glavi IX. tog poziva, naslovljenoj „Zapošljavanje”, podsjeća se da uvrštavanje u tu bazu podataka nije jamstvo za zapošljavanje. U slučaju planiranog zapošljavanja kandidata uvrštenih u tu bazu podataka, u pozivu na iskazivanje interesa se među ostalim određuje:
„Ako se otvori mogućnost zapošljavanja, službe za zapošljavanje pregledavaju bazu podataka i pozivaju kandidate čiji profil najbolje odgovara potrebama predmetnog radnog mjesta.
Kandidati čiji profil odgovara otvorenom radnom mjestu pozivaju se na intervju. Tijekom intervjua ocjenjuje se i poznavanje jezika 1 i jezika 2. Može se testirati i poznavanje drugih jezika koje je kandidat naveo.
[…]
Ovisno o rezultatima intervjua, odnosno eventualnih teorijskih i/ili praktičnih testova, kandidatu se može ponuditi radno mjesto.”
25 Odabrani kandidati zapošljavaju se kao članovi ugovornog osoblja („funkcijska skupina I.”), a ugovor se sastavlja u skladu s člancima 3.a, 84. i 85. Uvjeta zaposlenja. Ugovor traje jednu godinu, uz mogućnost produljenja za još jednu godinu, prije eventualnog drugog produljenja na neodređeno vrijeme.
26 Glavom X. tog poziva na iskazivanje interesa, naslovljenom „Komunikacija”, propisuje se:
„Europski parlament s kandidatima stupa u kontakt preko njihovih EPSO računa ili elektroničkom poštom. Kandidati su dužni pratiti tijek postupka i redovito, odnosno najmanje dva puta tjedno, provjeravati relevantne informacije na svojem EPSO računu, kao i svoju osobnu elektroničku poštu. Ako zbog tehničkih problema kandidati nisu u mogućnosti provjeriti te informacije, dužni su o tome odmah poslati obavijest na elektroničku adresu ovog postupka:
ACdrivers2016@ep.europa.eu
Za svaku drugu obavijest u vezi s postupkom potrebno je poslati poruku e‑pošte na navedenu elektroničku adresu.”
Zahtjevi stranaka
27 Kraljevina Španjolska zahtijeva od Suda da poništi poziv na iskazivanje interesa i naloži Parlamentu snošenje troškova. Takvo bi poništenje također trebalo dovesti do poništenja baze podataka uspostavljene na temelju tog poziva.
28 Parlament zahtijeva od Suda da odbije tužbu kao neosnovanu i naloži Kraljevini Španjolskoj snošenje troškova.
O tužbi
29 Kraljevina Španjolska u potporu svojoj tužbi navodi četiri tužbena razloga.
30 Prvi tužbeni razlog temelji se na nezakonitom ograničenju izbora jezika koji se mogu upotrebljavati u komunikaciji između kandidata i EPSO‑a na samo engleski, francuski i njemački.
31 Drugi tužbeni razlog temelji se na pogrešnom tumačenju jezičnih zahtjeva propisanih za ugovorno osoblje u Uvjetima zaposlenja.
32 Treći i četvrti tužbeni razlog, koji će se obraditi zajedno, odnose se na zakonitost ograničenja izbora jezika 2 postupka odabira na samo engleski, francuski i njemački jezik.
Prvi tužbeni razlog, koji se odnosi na ograničenje izbora jezika komunikacije na samo engleski, francuski i njemački jezik
Argumentacija stranaka
33 Kraljevina Španjolska tvrdi, kao prvo, da su pozivom na iskazivanje interesa povrijeđeni članci 1. i 2. Uredbe br. 1/58, članak 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i članak 1.d stavci 1. i 6. Pravilnika o osoblju zato što se izbor jezika koje kandidati mogu upotrebljavati za komuniciranje s organizatorima predmetnog postupka odabira ograničava na samo engleski, francuski i njemački jezik. Kraljevina Španjolska u tom pogledu tvrdi da su prijave koje se podnose u okviru poziva na iskazivanje interesa „[d]okumenti koje […] osoba koja podliježe zakonodavstvu države članice šalje institucijama”, u smislu članka 2. Uredbe br. 1/58 i, slijedom toga, moraju, u skladu s tim člankom, biti sastavljeni i podneseni dotičnoj instituciji, u ovom slučaju Parlamentu, na bilo kojem od službenih jezika Unije koji izabere pošiljatelj.
34 Podredno, Kraljevina Španjolska smatra da ograničenje izbora jezika komunikacije na samo engleski, francuski i njemački jezik čini povredu članka 22. Povelje, koji se odnosi na Unijino poštovanje jezične raznolikosti, i članka 1.d stavaka 1. i 6. Pravilnika o osoblju, prema kojem je zabranjena svaka diskriminacija, poput diskriminacije na temelju jezika, osim ako je u skladu s tom odredbom opravdana. Prema mišljenju Kraljevine Španjolske, kandidati koji ne mogu na materinjem jeziku ispuniti obrazac za prijavu dostupan na EPSO‑ovim internetskim stranicama ili komunicirati s Parlamentom nalaze se u nepovoljnijem položaju u odnosu na kandidate čiji je materinji jezik engleski, francuski ili njemački. Ističe da nijedan valjan razlog ne može opravdati takvu diskriminaciju na temelju jezika.
35 Parlament osporava te argumente pojašnjavajući da se pozivom na iskazivanje interesa ne propisuje uporaba nijednog određenog jezika za ispunjavanje obrasca za elektroničku prijavu koji se nalazi na EPSO‑ovim internetskim stranicama. Tim se pozivom ne ograničava dodatno upotreba jezika komunikacije između kandidata, s jedne strane, i EPSO‑a ili Parlamenta, s druge strane. Prema njegovim navodima, činjenica da je taj obrazac za prijavu zbog tehničkih razloga dostupan samo na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku ne znači da su ga kandidati obvezni ispuniti na jednom od ta tri jezika. Ističe nadalje da su neke prijave bile sastavljene na jeziku koji nije engleski, francuski ili njemački i da ih je odbor za odabir ocijenio uz pomoć, prema potrebi, procjenitelja jezičnih sposobnosti. U tim okolnostima, Parlament smatra da je u potpunosti poštovao svoju obvezu komuniciranja s kandidatima na jeziku koji su oni sami slobodno odabrali.
Ocjena Suda
36 U skladu s člankom 2. Uredbe br. 1/58, koji u biti odgovara članku 24. četvrtom stavku UFEU‑a i članku 41. stavku 4. Povelje, dokumenti koje osoba koja podliježe zakonodavstvu države članice šalje institucijama sastavljaju se, prema izboru pošiljatelja, na jednom od službenih jezika iz članka 1. te uredbe, a odgovor institucije mora biti napisan na istom jeziku. Kao ključna sastavnica poštovanja Unijine jezične raznolikosti, o čijoj važnosti podsjeća članak 3. stavak 3. četvrti podstavak UEU‑a kao i članak 22. Povelje, pravo tih osoba da, između službenih jezika Unije, odaberu jezik koji će upotrebljavati u dopisivanju s institucijama, poput Europskog parlamenta, od temeljnog je značaja.
37 Međutim, kao što to proizlazi iz sudske prakse Suda, iz Unijine obveze da poštuje jezičnu raznolikost ne može se zaključiti da postoji opće pravno načelo kojim se svakoj osobi osigurava pravo da se u svim okolnostima sve što bi moglo utjecati na njezine interese sastavi na njezinu jeziku i prema kojem institucije u svakoj situaciji moraju, a da nije dopušteno nikakvo odstupanje, upotrebljavati sve službene jezike (vidjeti u tom smislu presudu od 9. rujna 2003., Kik/OHIM, C‑361/01 P, EU:C:2003:434, t. 82.; od 27. studenoga 2012., Italija/Komisija, C‑566/10 P, EU:C:2012:752, t. 88., kao i od 6. rujna 2017., Slovačka i Mađarska/Vijeće, C‑643/15 i C‑647/15, EU:C:2017:631, t. 203.).
38 U specifičnom okviru postupaka odabira osoblja Unije Sud je već presudio, u točki 88. presude od 27. studenoga 2012., Italija/Komisija (C‑566/10 P, EU:C:2012:752), da su na osnovi članka 1.d stavka 6. Pravilnika o osoblju moguća ograničenja zabrane diskriminacije na temelju jezika. Stoga, ne dovodeći u pitanje obvezu objavljivanja obavijesti o natječaju u Službenom listu Europske unije, u skladu s člankom 1. stavkom 2. Priloga III. Pravilniku o osoblju, u vezi s člankom 5. Uredbe br. 1/58, na svim službenim jezicima Unije, na koju se osobito podsjeća u točki 71. te presude, institucije mogu, prema potrebi, propisati ograničenja u pogledu korištenja službenim jezicima u tom kontekstu, pod uvjetom da su takva ograničenja, u skladu s člankom 1.d stavkom 6., objektivno i razumno opravdana legitimnim ciljem u općem interesu u okviru kadrovske politike i da su proporcionalna cilju koji se nastoji ostvariti.
39 Iz te točke 88. presude od 27. studenoga 2012., Italija/Komisija (C‑566/10 P, EU:C:2012:752), stoga proizlazi da se, u okviru postupaka odabira osoblja Unije, institucijama ne mogu nametnuti obveze koje prekoračuju zahtjeve iz članka 1.d Pravilnika o osoblju.
40 Stoga, pitanje zakonitosti ograničenja jezika koje kandidati mogu koristiti za komuniciranje s EPSO‑om i Parlamentom na samo engleski, francuski i njemački jezik, na koje se ova tužba odnosi, treba ispitati s obzirom na članak 1.d Pravilnika o osoblju koji se primjenjuje na postupke odabira ugovornog osoblja u skladu s člankom 80. stavkom 4. Uvjeta zaposlenja.
41 Budući da Parlament osporava postojanje ograničenja izbora jezika komunikacije između EPSO‑a i kandidata na samo engleski, francuski i njemački jezik, potrebno je, kao prvo, prije ikakvog ispitivanja argumenta Kraljevine Španjolske prema kojem to ograničenje čini razliku u postupanju na temelju jezika protivnu članku 1.d Pravilnika o osoblju, provjeriti, s obzirom na argumente koje su iznijele obje stranke, sadržava li poziv na iskazivanje interesa doista takvo ograničenje.
42 U skladu s pojedinostima navedenima u pozivu na iskazivanje interesa, u njemu predviđen postupak odabira odvija se isključivo „na temelju kvalifikacija”, samo na osnovi odgovora koje je kandidat dostavio u dijelu „Probir talenata” elektroničkog obrasca za prijavu dostupnog na EPSO‑ovim internetskim stranicama. Prema tome, iz tog poziva proizlazi da se prijave moraju podnijeti na internetu, pomoću navedenog elektroničkog obrasca za prijavu.
43 U tom je pogledu među strankama glavnog postupka nesporno da je elektronički obrazac za prijavu u okviru poziva na iskazivanje interesa na EPSO‑ovim internetskim stranicama bio dostupan samo na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku. Međutim, dok Kraljevina Španjolska iz takvog ograničenog broja jezika na kojima su bili sastavljeni obrasci zaključuje da su zapravo ograničeni jezici koji se mogu koristiti radi ispunjavanja tog obrasca, Parlament tvrdi da su ga kandidati, s obzirom na to da taj poziv nije sadržavao nikakvu obvezujuću odredbu o jeziku na kojem se mora ispuniti navedeni obrazac, mogli ispuniti, osim na ta tri jezika, na bilo kojem drugom službenom jeziku Unije.
44 Ipak, budući da u pozivu na iskazivanje interesa ništa nije upućivalo na to da se elektronički obrazac za prijavu, koji je na EPSO‑ovim internetskim stranicama bio dostupan samo na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku, moglo ispuniti na bilo kojem službenom jeziku Unije, kandidati su mogli razumno pretpostaviti da taj obrazac mora biti ispunjen na jednom od ta tri jezika. U tim se okolnostima ne može isključiti da je kandidatima zapravo bila uskraćena mogućnost korištenja službenim jezikom Unije po njihovu izboru za podnošenje njihovih prijava.
45 S obzirom na to ograničenje izbora jezika komunikacije, valja ispitati, kao drugo, je li navedeno ograničenje dovelo do razlike u postupanju između kandidata, protivno članku 1.d Pravilnika o osoblju.
46 U tom pogledu, valja smatrati da bi kandidati koji su zbog nedostupnosti obrasca za prijavu na svim službenim jezicima Unije zaključili da moraju ispuniti obrazac za prijavu na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku te koji su stoga svoje prijave sastavili na jednom od tih jezika, iako nijedan od njih nije službeni jezik Unije kojim najbolje vladaju, u pogledu potpunog razumijevanja tog obrasca kao i sastavljanja njihove prijave mogli biti u nepovoljnijem položaju u odnosu na kandidate čiji službeni jezik koji im je najbliži odgovara nekom od ta tri jezika.
47 Dakle, zbog nedostupnosti obrazaca za prijavu na EPSO‑ovim internetskim stranicama na svim službenim jezicima Unije, prema kandidatima koji su za ispunjavanje navedenog obrasca za prijavu željeli koristiti službeni jezik koji nije engleski, francuski ili njemački postupalo se manje povoljno nego prema onima čiji službeni jezik koji im je najbliži odgovara nekom od ta tri jezika jer se nisu mogli koristiti službenim jezikom kojim najbolje vladaju. Iz tog je dakle proizišla razlika u postupanju na temelju jezika, načelno zabranjena člankom 1.d stavkom 1. Pravilnika o osoblju.
48 S druge strane, u pogledu elemenata koje je iznijela Kraljevina Španjolska, ne čini se da kandidati s Parlamentom ili s EPSO‑om nisu mogli komunicirati, po potrebi, elektroničkom poštom na službenom jeziku po svojem izboru. Tužbeni razlog Kraljevine Španjolske o ograničenju jezika komunikacije ne može se stoga prihvatiti u pogledu takve komunikacije. Međutim, razlika u postupanju utvrđena u prethodnoj točki, koja se odnosi na jezike koji se mogu koristiti za ispunjavanje obrasca za prijavu i, prema tome, za podnošenje prijave, ne može se nadoknaditi mogućnošću kandidata da s Parlamentom ili s EPSO‑om komuniciraju na službenom jeziku po njihovu izboru, prema potrebi putem elektroničke pošte, u okviru drugih dijelova predmetnog postupka odabira.
49 Kao što je to navedeno u točki 38. ove presude, iz članka 1.d stavka 6. Pravilnika o osoblju proizlazi da se razlika u postupanju na temelju jezika prilikom primjene tog pravilnika može prihvatiti, pod uvjetom da je objektivno i razumno opravdana i da odgovara objektivnim ciljevima u općem interesu u okviru kadrovske politike.
50 Budući da je Kraljevina Španjolska dokazala da se pozivom na iskazivanje interesa uspostavlja razlika u postupanju koja bi mogla činiti diskriminaciju na temelju jezika, u smislu članka 1.d stavka 1. Pravilnika o osoblju, na Parlamentu je da dokaže opravdanost tog ograničenja.
51 Međutim, Parlament u ovom slučaju nije, ni u pozivu na iskazivanje interesa, ni u svojim pisanim očitovanjima, ni na raspravi pred Sudom, pružio nikakvo obrazloženje kojim bi dokazao postojanje legitimnog cilja u općem interesu u okviru kadrovske politike koji bi zahtijevao različito postupanje, poput onog izloženog u točki 47. ove presude, u pogledu jezika koji se upotrebljavaju za ispunjavanje elektroničkog obrasca za prijavu. Iz toga slijedi da Parlament nije dokazao opravdanost ograničenja izbora jezika za komunikaciju koje proizlazi iz poziva na iskazivanje interesa.
52 Slijedom toga, prvi tužbeni razlog je osnovan.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 82. Uvjeta zaposlenja
Argumentacija stranaka
53 Prvim dijelom drugog tužbenog razloga Kraljevina Španjolska tvrdi da zahtjev iz poziva na iskazivanje interesa o zadovoljavajućem poznavanju drugog službenog jezika Unije čini povredu članka 82. Uvjeta zaposlenja s obzirom na to da poznavanje drugog jezika nije nužno za obavljanje dužnosti koje odabrani kandidati trebaju obavljati. Smatra da iz članka 82. stavka 3. točke (e) Uvjeta zaposlenja proizlazi da uprava od kandidata za obnašanje dužnosti člana ugovornog osoblja ne može zahtijevati, uz izvrsno poznavanje jednog od službenih jezika Unije, i zadovoljavajuće znanje određenog drugog jezika, osim zbog posebne prirode dužnosti zbog kojih se treba zaposliti. Međutim, u ovom slučaju, zadovoljavajuće poznavanje drugog jezika ne može se opravdati obavljanjem poslova povjerenih članovima ugovornog osoblja koji će se zaposliti. Kraljevina Španjolska u tom pogledu podsjeća da članak 80. Uvjeta zaposlenja određuje poslove dodijeljene članovima ugovornog osoblja funkcijske skupine I. kao fizičke poslove i poslove administrativne podrške, koji se obavljaju pod nadzorom dužnosnika ili privremenog osoblja. U drugom dijelu tog tužbenog razloga, Kraljevina Španjolska tvrdi da, čak i ako se od kandidata za takve poslove može zahtijevati izvrsno poznavanje jednog službenog jezika i zadovoljavajuće poznavanje nekog drugog jezika, nije opravdano zahtijevati razinu B2 u smislu ZERO‑a, koja se u tom pozivu na iskazivanje interesa zahtijeva za taj drugi jezik.
54 Parlament u odgovoru na to ističe da je zahtjev iz članka 82. stavka 3. točke (e) Uvjeta zaposlenja o zadovoljavajućem poznavanju drugog službenog jezika Unije obveza predviđena Pravilnikom o osoblju.
Ocjena Suda
55 U skladu s člankom 82. stavkom 3. točkom (e) Uvjeta zaposlenja, „[č]lan ugovornog osoblja može se zaposliti samo ako: […] dostavi dokaz o izvrsnom poznavanju jednog od jezika Unije i o zadovoljavajućem poznavanju nekog drugog jezika Unije na razini potrebnoj za obavljanje poslova”. Kraljevina Španjolska prvim dijelom svojeg drugog tužbenog razloga tvrdi da se tom odredbom od kandidata za obavljanje dužnosti člana ugovornog osoblja zahtijeva poznavanje drugog jezika Unije samo ako to zahtijevaju dužnosti koje treba obavljati, a što pak nije slučaj u ovom predmetu.
56 Trebalo bi stoga utvrditi nalažu li sustavno jezični zahtjevi iz tog članka 82. stavka 3. točke (e) kandidatima za radna mjesta članova ugovornog osoblja izvrsno poznavanje jednog od službenih jezika Unije i zadovoljavajuće poznavanje još nekog službenog jezika Unije.
57 U tom pogledu valja podsjetiti da se člankom 28. točkom (f) Pravilnika o osoblju analogno tomu propisuje da se „[d]užnosnik […] smije imenovati samo ako dostavi dokaz o izvrsnom poznavanju jednog od jezika Unije i o zadovoljavajućem poznavanju nekog drugog jezika Unije na razini potrebnoj za obavljanje poslova”. U skladu s člankom 45. stavkom 2. Pravilnika o osoblju, od dužnosnika se također zahtijeva da, prije svojeg prvog promaknuća nakon zapošljavanja, dokažu sposobnost rada „na nekom od jezika iz članka 55. stavka 1. UEU‑a kao trećem jeziku”, odnosno na nekom od službenih jezika Unije. Iz toga nužno slijedi da se uvjet koji se odnosi na poznavanje drugog jezika, predviđen u članku 28. točki (f) Pravilnika o osoblju, ne može smatrati neobveznim za njih.
58 Budući da članovi ugovornog osoblja trebaju, kao i dužnosnici, izvršavati svoje dužnosti u višejezičnom okruženju, poznavanje jezika koje se od ugovornog osoblja zahtijeva u skladu s člankom 82. stavkom 3. točkom (e) Uvjeta zaposlenja ništa ne omogućava drukčije tumačenje od onog koje se istim riječima na temelju članka 28. točke (f) Pravilnika o osoblju zahtijeva od dužnosnika. Okolnost da dužnosnici, za razliku od ugovornog osoblja, eventualno moraju dokazati svoje poznavanje trećeg jezika može se objasniti činjenicom da se na potonje ne primjenjuje sustav promaknuća iz Pravilnika o osoblju. Međutim, ta razlika ne utječe na tumačenje navedenog zahtjeva u vezi s poznavanjem drugog jezika navedenog, s jedne strane, u članku 28. točki (f) Pravilnika o osoblju i, s druge strane, u članku 82. stavku 3. točki (e) Uvjeta zaposlenja.
59 Stoga, kao što je to istaknula nezavisna odvjetnica u točki 111. svojeg mišljenja, članak 82. stavak 3. točku (e) Uvjeta zaposlenja treba tumačiti na način da kandidati za zapošljavanje u svojstvu člana ugovornog osoblja moraju dokazati poznavanje najmanje dvaju službenih jezika. Iz toga proizlazi da valja odbiti prvi dio drugog tužbenog razloga Kraljevine Španjolske.
60 Drugim dijelom tog tužbenog razloga Kraljevina Španjolska tvrdi da, s obzirom na prirodu dužnosti koje će ugovorno osoblje morati obavljati, razina poznavanja koja se zahtijeva u pozivu na iskazivanje interesa u pogledu jezika 2 postupka odabira, odnosno razina B2 ZERO‑a, nije opravdana. Budući da se argumentacija iznesena u prilog tom drugom dijelu preklapa s onom navedenom u potporu trećem i četvrtom tužbenom razlogu, navedeni će se dio ispitati zajedno s njima.
Drugi dio drugog tužbenog razloga, kao i treći i četvrti tužbeni razlog, odnosi se na ograničenje izbora jezika 2 postupka odabira na samo engleski, francuski i njemački jezik
Argumentacija stranaka
61 Kraljevina Španjolska tvrdi da se ograničenjem izbora jezika 2 postupka odabira iz poziva na iskazivanje interesa na samo engleski, francuski i njemački jezik krši jezični režim uspostavljen člancima 1. i 6. Uredbe br. 1/58, a što čini diskriminaciju na temelju jezika zabranjenu člankom 22. Povelje, člankom 1.d stavcima 1. i 6. Pravilnika o osoblju i člankom 82. stavkom 3. točkom (e) Uvjeta zaposlenja. Ni za jedan od razloga navedenih u pozivu na iskazivanje interesa ne može se smatrati da je legitiman cilj u općem interesu kojim bi se takvo ograničenje moglo opravdati. Dakle, razlog koji se temelji na „interesu službe” koji proizlazi iz zapošljavanja osoblja koje od prvog dana može raditi na traženim jezicima i u svojem radu učinkovito komunicirati stereotipan je i nema veze s dužnostima koje će se obavljati. U svakom slučaju, to ograničenje nije proporcionalno stvarnim potrebama službe. Isto je tako neproporcionalan i zahtjev za poznavanje jezika 2 postupka odabira na razini B2 u smislu ZERO‑a.
62 Parlament osporava te argumente ističući da je ograničenje izbora jezika 2 postupka odabira pravilno obrazloženo u pozivu na iskazivanje interesa, osobito ciljem koji se sastoji u raspolaganju osobljem koje je sposobno odmah početi raditi i učinkovito komunicirati u svakodnevnom radu.
Ocjena Suda
63 Zbog razloga navedenih u točkama 36. do 40. ove presude valja ocijeniti zakonitost ograničenja izbora jezika 2 postupka odabira na samo engleski, francuski i njemački jezik u pogledu članka 1.d Pravilnika o osoblju. Naime, poput ograničenja izbora jezika koji se mogu koristiti za ispunjavanje elektroničkog obrasca za prijavu na EPSO‑ovim internetskim stranicama, a time i za podnošenje prijave, koje je predmet prvog tužbenog razloga Kraljevine Španjolske, ograničenje iz drugog dijela drugog tužbenog razloga te trećeg i četvrtog tužbenog razloga ulazi u specifični kontekst organizacije postupaka za odabir osoblja Unije koji su osobito uređeni Pravilnikom o osoblju.
64 U tu svrhu, važno je najprije podsjetiti, kao što je to istaknuto u točkama 38. i 49. ove presude, da se člankom 1.d stavkom 1. Pravilnika o osoblju, primjenjivim na postupke odabira ugovornog osoblja u skladu s člankom 80. stavkom 4. Uvjeta zaposlenja, zabranjuje, prilikom primjene tog pravilnika, svaka diskriminacija, poput diskriminacije na temelju jezika, pri čemu se podrazumijeva da se, u skladu sa stavkom 6. te odredbe, razlike u postupanju na temelju jezika mogu dopustiti samo ako su objektivno i razumno opravdane legitimnim ciljem u općem interesu u okviru kadrovske politike.
65 U dijelu u kojem se u pozivu na iskazivanje interesa propisuje, u skladu s Uvjetima zaposlenja, ograničenje izbora jezika 2 postupka odabira na samo engleski, francuski i njemački jezik, kandidatima čije poznavanje jezika ne odgovara tom zahtjevu uskraćena je mogućnost sudjelovanja u tom postupku odabira, i to čak i ako imaju dovoljnu razinu poznavanja, u skladu s uvjetima iz članka 82. stavka 3. točke (e) Uvjeta zaposlenja, najmanje dvaju službenih jezika Unije.
66 Posljedično, činjenica da kandidati jezik 2 postupka odabira mogu odabrati samo između engleskog, francuskog i njemačkog jezika čini razliku u postupanju na temelju jezika, načelno zabranjenu na temelju članka 1.d stavka 1. Pravilnika o osoblju.
67 Nadalje, što se tiče postojanja legitimnog cilja u općem interesu u okviru kadrovske politike, u smislu članka 1.d stavka 6. Pravilnika o osoblju, kojim se može opravdati ta razlika u postupanju, iz sudske prakse Suda proizlazi da se u interesu službe može zahtijevati da osoba koja se zaposli ima specifično poznavanje jezika. Prema tome, posebna priroda poslova koje valja obaviti može opravdati zapošljavanje na temelju, među ostalim, izvrsnog poznavanja određenog jezika (vidjeti u tom smislu presude od 19. lipnja 1975., Küster/Parlament, 79/74, EU:C:1975:85, t. 16. i 17.; od 29. listopada 1975., Küster/Parlament, 22/75, EU:C:1975:140, t. 13. i 14., i od 27. studenoga 2012., Italija/Komisija, C‑566/10 P, EU:C:2012:752, t. 88.).
68 U tom pogledu, u okviru postupka odabira, institucije imaju široku diskrecijsku ovlast u procjeni interesa službe, kao i kvalifikacija i zasluga kandidata koje treba uzeti u obzir (vidjeti analogijom presude od 4. veljače 1987., Bouteiller/Komisija, 324/85, EU:C:1987:59, t. 6.; od 3. travnja 2003., Parlament/Samper, C‑277/01 P, EU:C:2003:196, t. 35. i od 9. listopada 2008., Chetcuti/Komisija, C‑16/07 P, EU:C:2008:549, t. 77.). Stoga nije na Sudu da svojom ocjenom nadomjesti onu uprave u pogledu, među ostalim, posebnog poznavanja jezika koje bi u interesu službe trebalo zahtijevati od kandidata na natječaju (vidjeti analogijom presudu od 3. travnja 2003., Parlament/Samper, C‑277/01 P, EU:C:2003:196, t. 35. i navedenu sudsku praksu).
69 Međutim, na instituciji je koja je ograničila jezični režim postupka odabira na manji broj službenih jezika Unije da dokaže da je takvo ograničenje prikladno za odgovaranje na stvarne potrebe u pogledu dužnosti koje će zaposlene osobe morati obavljati. Osim toga, svi uvjeti koji se odnose na posebna poznavanja jezika moraju biti proporcionalni tom interesu i temeljiti se na jasnim, objektivnim i predvidljivim kriterijima kako bi se kandidatima omogućilo da razumiju razloge za takve uvjete, a sudovima Unije da nadziru njihovu zakonitost (vidjeti u tom smislu presudu od 27. studenoga 2012., Italija/Komisija, C‑566/10 P, EU:C:2012:752, t. 90. i 92.).
70 Parlament u tom pogledu smatra da interes službe, kakav proizlazi iz poziva na iskazivanje interesa, a koji se sastoji od raspolaganja osobljem koje može odmah početi raditi i koje je sposobno učinkovito komunicirati u svakodnevnom radu, može opravdati ograničenje izbora jezika 2 postupka odabira na samo engleski, francuski i njemački jezik. Kraljevina Španjolska, suprotno tomu, tvrdi da razlozi navedeni u tom pozivu ne mogu opravdati takvo ograničenje.
71 Kao što to proizlazi iz točke 22. ove presude, u pozivu na iskazivanje interesa, u njegovoj glavi IV., navodi se da su tri jezika koja su odabrana kao jezik 2 postupka odabira, to jest engleski, francuski i njemački, tako određena kako bi se odgovorilo na „interes službe” kojim se osigurava zapošljavanje osoba koje su „odmah sposobn[e] raditi i učinkovito komunicirati u [svojem] svakodnevnom radu”. U tom se smislu pojašnjava da su, zbog „duge prakse” Parlamenta „u pogledu jezika za internu komunikaciju” i vodeći računa o „potrebama službi u pogledu vanjske komunikacije i obrade dokumentacije”, „engleski, francuski i njemački i dalje […] najčešće korišteni jezici”.
72 Međutim, ti razlozi, iako upućuju na postojanje interesa službe da novi zaposlenici mogu učinkovito komunicirati nakon preuzimanja dužnosti, nisu, sami po sebi, dovoljan dokaz o tome da predmetne dužnosti, odnosno one vozača u Europskom parlamentu, zahtijevaju konkretno poznavanje jednog od ta tri jezika, a ne i ostalih službenih jezika Unije.
73 U tom pogledu, u dijelu u kojem se u tim razlozima navodi da su engleski, francuski i njemački jezik jezici koji se najčešće koriste u Europskom parlamentu u unutarnjoj i vanjskoj komunikaciji kao i u obradi dokumenata, iz poziva na iskazivanje interesa može se zaključiti da su ta tri jezika općenito najkorišteniji jezici u radu u toj instituciji. Međutim, budući da Europski parlament nije donio, primjenom članka 6. Uredbe br. 1/58, unutarnja pravila o načinima primjene njegovih jezičnih pravila, ne može se tvrditi, a da se ne uzmu u obzir dužnosti koje će zaposlene osoba konkretno morati obavljati, da su ta tri jezika nužno najkorisniji jezici za sve dužnosti u toj instituciji.
74 Razlozi iz glave IV. poziva na iskazivanje interesa kojima se opravdava ograničenje izbora jezika 2 postupka odabira ni na koji način pak ne spominju opravdanje tog ograničenja u odnosu na stvarne jezične potrebe u vezi s dužnostima koje će zaposleni vozači morati obavljati. U tim okolnostima, ti se razlozi ne oslanjaju na jasne, objektivne i predvidljive kriterije na temelju kojih bi se moglo zaključiti da interes službe, u ovom slučaju, zahtijeva takvu razliku u postupanju na temelju jezika.
75 Točno je da su dužnosti koje će zaposleni vozači obavljati opisane u glavi II. poziva na iskazivanje interesa. U tom pogledu se u toj glavi navodi da će član ugovornog osoblja „obavljat[i] […] zadatke vozača”, a što uključuje, među ostalim: „voziti javne osobe te dužnosnike i ostale djelatnike Europskog parlamenta uglavnom u Bruxellesu, Luxembourgu i Strasbourgu, ali i u drugim državama članicama i trećim zemljama”, „voziti posjetitelje (članovi diplomatskog zbora i druge javne osobe)” i „na ispravan se način koristiti vozilom, odnosno njegovim tehnološkim dodacima”.
76 Međutim, ni okolnost koju ističe Parlament, prema kojoj zaposleni vozači moraju svoje zadaće obavljati među ostalim u Bruxellesu, Luxembourgu i Strasbourgu, odnosno u trima gradovima u državama članicama u kojima je jedan od službenih jezika francuski ili njemački jezik, ni ona iznesena tijekom rasprave pred Sudom, prema kojoj se osobe koje će vozači morati voziti najčešće koriste engleskim jezikom, ne mogu opravdati ograničenje izbora jezika 2 postupka odabira na samo tri jezika u pitanju.
77 Naime, iako se ne može isključiti da interes službe može zahtijevati zapošljavanje vozača koji imaju različite jezične vještine, imajući u vidu raznolikost područja u kojima će morati izvršavati svoje dužnosti ili jezične vještine osoba koje će morati voziti, činjenica je da Parlament nije naveo zbog čega bi neki od jezika koji je određen kao jezik 2 postupka odabira bio posebno koristan prilikom izvršavanja navedenih dužnosti.
78 Iz toga slijedi da, čak i s obzirom na opis dužnosti iz glave II. poziva na iskazivanje interesa i objašnjenja koja je u tom pogledu iznio Parlament, razlozi navedeni u glavi IV. tog poziva ne mogu opravdati ograničenje izbora jezika 2 postupka odabira na samo engleski, francuski i njemački jezik. Prema tome, Parlament nije dokazao da je ograničenje jezika 2 postupka odabira na navedene jezike bilo objektivno i razumno opravdano s obzirom na funkcionalne posebnosti slobodnih radnih mjesta i, s druge strane, zašto nisu mogli biti odabrani drugi službeni jezici koji su eventualno mogli biti relevantni za takva radna mjesta.
79 S obzirom na prethodna razmatranja, valja prihvatiti treći i četvrti tužbeni razlog. Budući da Parlament nije dokazao da je ograničenje izbora jezika 2 postupka odabira na samo engleski, francuski i njemački jezik bilo objektivno i razumno opravdano s obzirom na legitiman cilj u općem interesu u okviru kadrovske politike, nije potrebno ispitivati drugi dio drugog tužbenog razloga jer se on odnosi na potrebnu razinu znanja tih istih jezika.
80 Prvi, treći i četvrti tužbeni razlog Kraljevine Španjolske treba prihvatiti, a poziv na iskazivanje interesa treba poništiti.
Posljedice poništenja poziva na iskazivanje interesa
Argumentacija stranaka
81 Kraljevina Španjolska smatra da poništenje poziva na iskazivanje interesa nužno dovodi do poništenja baze podataka koja je na temelju njega uspostavljena. Međutim, Kraljevina Španjolska ne zahtijeva poništenje zapošljavanja do kojeg je možda došlo na temelju uvrštavanja kandidata u tu bazu podataka, istodobno ističući da upis u tu bazu nije jamstvo zaposlenja i da, što se tiče kandidata koji su u nju upisani, njezino poništenje stoga ne podrazumijeva nikakvu povredu načela zaštite legitimnih očekivanja.
82 Parlament suprotno tomu navodi da su kandidati, s obzirom na to da je ta baza podataka već uspostavljena, obaviješteni o ishodu postupka odabira i da je zapošljavanje započelo. Kako bi se poštovalo načelo zaštite legitimnih očekivanja, trebalo bi je zadržati u skladu s pristupom predloženim osobito u presudi od 27. studenoga 2012., Italija/Komisija (C‑566/10 P, EU:C:2012:752).
Ocjena Suda
83 Kada Sud odlučuje o posljedicama koje proizlaze iz poništenja mjere o postupcima odabira osoblja Unije, mora nastojati pomiriti interese kandidata dovedenih u nepovoljan položaj nepravilnošću počinjenom tijekom tog postupka i interese drugih kandidata, tako da treba uzeti u obzir ne samo potrebu za ponovnu uspostavu prava oštećenih kandidata, nego i legitimnih očekivanja već odabranih kandidata (vidjeti u tom smislu presudu od 6. srpnja 1993., Komisija/Albani i dr., C‑242/90 P, EU:C:1993:284, t. 14.).
84 Što se tiče, osobito, nepravilnosti u pogledu jezičnih pravila primjenjivih na postupak odabira, treba uzeti u obzir legitimna očekivanja već odabranih kandidata odvagujući pritom moguće posljedice dovođenja u pitanje popisa kandidata utvrđenih na temelju tog postupka odabira i interes oštećenih kandidata (vidjeti u tom smislu presudu od 27. studenoga 2012., Italija/Komisija, C‑566/10 P, EU:C:2012:752, t. 103.).
85 U ovom slučaju, s obzirom na to da se poziv na iskazivanje interesa poništava zbog diskriminirajućih uvjeta nametnutih u pogledu poznavanja jezika kandidata, treba smatrati da ti isti diskriminirajući uvjeti utječu na bazu podataka o kojoj je riječ. Naime, upis kandidata u tu bazu temeljio se na rezultatima postignutima u okviru postupka odabira organiziranog pod nejednakim uvjetima.
86 U tom pogledu valja istaknuti, kao što je to učinila Kraljevina Španjolska, da se kandidatima koji su upisani u predmetnu bazu podataka na temelju toga ni na koji način ne jamči zapošljavanje. Stoga uprava tim kandidatima, za razliku osobito od onih kojima je već ponuđeno radno mjesto člana ugovornog osoblja na temelju njihova upisa u tu bazu i koji na temelju toga imaju legitimna očekivanja da se njihovo zaposlenje neće dovesti u pitanje, nije pružila nikakvo dodatno osiguranje koje bi moglo stvoriti legitimna očekivanja u pogledu njihova zapošljavanja.
87 Stoga valja zaključiti da sami upis kandidata u predmetnu bazu podataka ne stvara legitimna očekivanja zbog kojih bi se učinci poništenog poziva na iskazivanje interesa morali održati na snazi. Nasuprot tomu, poništenje baze podataka ne utječe na eventualno već izvršena zapošljavanja.
88 U tim okolnostima treba poništiti bazu podataka.
Troškovi
89 U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika Suda, stranci koja ne uspije u postupku nalaže se snošenje troškova, ako je takav zahtjev podnesen.
90 Budući da je Kraljevina Španjolska postavila zahtjev da se Parlamentu naloži snošenje troškova i da Parlament nije uspio u postupku, Parlamentu se nalaže snošenje troškova.
Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) proglašava i presuđuje:
1. Poništava se poziv za iskazivanje interesa Ugovorni djelatnici – Funkcijska skupina I. – Vozači (M/Ž) – EP/CAST/S/16/2016.
2. Poništava se baza podataka uspostavljena na temelju poziva za iskazivanje interesa Ugovorni djelatnici – Funkcijska skupina I. – Vozači (M/Ž) – EP/CAST/S/16/2016.
3. Europskom parlamentu nalaže se snošenje troškova.
Potpisi