Predmet C-476/17
Pelham GmbH i dr.
protiv
Ralfa Hüttera
i
Floriana Schneider-Eslebena
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof)
Presuda Suda (veliko vijeće) od 29. srpnja 2019.
„Zahtjev za prethodnu odluku – Autorsko pravo i srodna prava – Direktiva 2001/29/EZ – Informacijsko društvo – Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava – Preuzimanje uzoraka (sampliranje) – Članak 2. točka (c) – Proizvođač fonograma – Pravo reproduciranja – Reproduciranje „u dijelovima” – Članak 5. stavci 2. i 3. – Iznimke i ograničenja – Doseg – Članak 5. stavak 3. točka (d) – Doslovno navođenje – Direktiva 2006/115/EZ – Članak 9. stavak 1. točka (b) – Pravo distribucije – Temeljna prava – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članak 13. – Sloboda umjetnosti”
1. Usklađivanje zakonodavstava – Autorsko pravo i srodna prava – Direktiva 2001/29 – Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu – Pravo reproduciranja – Doseg – Korištenje, od strane treće osobe, zvučnim uzorkom fonograma, makar i vrlo kratkim, kako bi ga uključila u neki drugi fonogram – Uključenost – Iznimka
(Direktiva 2001/29 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. t. (c))
(vidjeti t. 27., 34., 35., 37.-39. i t. 1. izreke)
2. Usklađivanje zakonodavstava – Autorsko pravo i srodna prava – Direktiva 2006/115 – Pravo distribucije – Umnoženi primjerak – Pojam – Fonogram koji sadržava glazbene uzorke prenesene iz nekog drugog fonograma – Isključenost – Uvjeti
(Direktiva 2006/115 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 9. st. 1. t. (b))
(vidjeti t. 47., 51., 52., 54., 55. i t. 2. izreke)
3. Usklađivanje zakonodavstava – Autorsko pravo i srodna prava – Direktiva 2001/29 – Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu – Pravo reproduciranja – Iznimke i ograničenja – Doseg – Iznimka ili ograničenje osim onih predviđenih Direktivom – Isključenost
(Direktiva 2001/29 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. t. (c) i čl. 5.)
(vidjeti t. 58., 65. i t. 3. izreke)
4. Usklađivanje zakonodavstava – Autorsko pravo i srodna prava – Direktiva 2001/29 – Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu – Pravo reproduciranja – Iznimke i ograničenja – Pojam „doslovno navođenje” – Situacija u kojoj nije moguće identificirati djelo na koje se predmetno doslovno navođenje odnosi – Isključenost
(Direktiva 2001/29 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 5. st. 3. t. (d))
(vidjeti t. 72., 74. i t. 4. izreke)
5. Usklađivanje zakonodavstava – Autorsko pravo i srodna prava – Direktiva 2001/29 – Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu – Pravo reproduciranja – Doseg – Potpuno usklađivanje
(Direktiva 2001/29 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. t. (c))
(vidjeti t. 84.-86. i t. 5. izreke)
Kratak prikaz
Presudom od 29. srpnja 2019., Pelham i dr. (C-476/17), Sud je, u velikom vijeću, tumačio isključiva prava proizvođača fonograma na reproduciranje i distribuciju njihovih fonograma te iznimke i ograničenja tih prava, kako su predviđeni direktivama 2001/29(1) i 2006/115(2), u kontekstu preuzimanja zvučnog uzorka (sampliranje) glazbenog djela kako bi se upotrijebio u stvaranju novog glazbenog djela.
R. Hütter i F. Schneider-Esleben (u daljnjem tekstu: Hütter i dr.) članovi su glazbene skupine Kraftwerk. Ona je 1977. objavila fonogram na kojem se nalazi glazbeno djelo „Metall auf Metall”. M. Pelham i M. Haas skladali su glazbeno djelo „Nur mir”, koje je objavljeno na fonogramima što ih je 1997. proizvelo društvo Pelham. Hütter i dr. tvrdili su da je Pelham u elektroničkom obliku kopirao uzorak (sample) od otprilike dvije sekunde ritamske sekvencije iz glazbenog djela „Metall auf Metall” te ga unio u obliku uzastopnih ponavljanja u glazbeno djelo „Nur mir”. Hütter i dr. smatrali su da je Pelham povrijedio pravo srodno autorskom pravu koje imaju kao proizvođači fonograma.
U tom kontekstu, Sud je najprije istaknuo da korisnikovo reproduciranje zvučnog uzorka fonograma, makar i vrlo kratkog, načelno valja smatrati reproduciranjem „u dijelovima” tog fonograma, koje je obuhvaćeno isključivim pravom proizvođača takvog fonograma predviđenim Direktivom 2001/29.
Sud je ipak podsjetio da pravo intelektualnog vlasništva(3), zajamčeno Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), valja odvagnuti u odnosu na druga temeljna prava zajamčena Poveljom, među kojima je i sloboda umjetnosti(4), koja – s obzirom na to da proizlazi iz slobode izražavanja(5) – omogućuje sudjelovanje u javnoj razmjeni informacija i kulturnih, političkih i društvenih stavova svih vrsta.
Sud je stoga presudio da, s obzirom na Povelju, isključivo pravo proizvođača fonograma da dopusti ili zabrani njegovo reproduciranje(6) tom proizvođaču omogućuje da se usprotivi tomu da se treća osoba koristi zvučnim uzorkom tog fonograma, makar i vrlo kratkim, kako bi ga uključila u neki drugi fonogram osim ako je taj uzorak u novo djelo uključen u izmijenjenom obliku te ga tijekom slušanja nije moguće prepoznati.
Nadalje, što se tiče tog isključivog prava, Sud je pojasnio i da članak 2. točka (c) Direktive 2001/29 čini mjeru potpunog usklađivanja materijalnog sadržaja prava na koje se odnosi. Naime, isključivo pravo reproduciranja koje u Uniji uživaju proizvođači fonograma nedvosmisleno se definira u navedenoj direktivi te, osim toga, nije ničim uvjetovano niti je za njegovo ostvarivanje odnosno za ostvarivanje njegovih učinaka potrebno donošenje bilo kakvog akta.
Usto, što se tiče isključivog prava proizvođača fonograma da stavljaju na raspolaganje svoje fonograme, uključujući njihove „umnožene primjerke”(7), Sud je presudio da pojam „umnoženi primjerak”, koji se koristi i u Ženevskoj konvenciji(8) s kojom treba uskladiti to tumačenje, treba tumačiti na način da ne obuhvaća fonogram koji, iako sadržava glazbene uzorke prenesene iz nekog drugog fonograma, ne preuzima čitav taj fonogram ili njegov bitan dio.
Osim toga, pri razmatranju mogućnosti odstupanja od isključivog prava proizvođača fonograma na reproduciranje njihovih fonograma, Sud je presudio da država članica ne može u svojem nacionalnom pravu predvidjeti neku drugu iznimku ili ograničenje navedenog prava osim onih propisanih Direktivom 2001/29(9). U tom je pogledu podsjetio da je popis iznimaka i ograničenja predviđenih tom direktivom iscrpan.
Naposljetku, što se tiče pojma „doslovno navođenje” iz Direktive 2001/29(10), Sud je smatrao da taj pojam ne obuhvaća situaciju u kojoj nije moguće identificirati djelo na koje se predmetno doslovno navođenje odnosi. Međutim, kada se autor novog glazbenog djela koristi zvučnim uzorkom (sample) preuzetim iz fonograma na temelju kojeg prosječni slušatelj može identificirati djelo iz kojeg je taj uzorak preuzet, korištenje takvim zvučnim uzorkom može se, ovisno o okolnostima slučaja, smatrati „doslovnim navođenjem” u smislu Direktive 2001/29, u vezi s člankom 13. Povelje, ako je cilj navedenog korištenja interakcija s djelom iz kojeg je uzorak preuzet i ako su ispunjeni uvjeti predviđeni Direktivom 2001/29.