PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

18. rujna 2014.

Predmet F‑7/13

Luc Radelet

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Dužnosnici koji rade u trećoj zemlji – Članci 5. i 23. Priloga X. Pravilniku o osoblju – Osiguranje smještaja od strane institucije – Odobrenje dužnosniku za najam smještaja – Tužba za naknadu štete – Nematerijalna šteta – Dodjeljivanje neprikladnog i nezdravog smještaja – Nepostojanje dokaza“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom L. Radelet u biti traži, s jedne strane, poništenje odluke od 26. ožujka 2012. kojom je Europska komisija odbila njegov zahtjev za naknadu nematerijalne štete“ koja je nastala zbog „poteškoća tijekom [njegova] boravka u Antananarivu [(Madagaskar)]“ i, s druge strane, da se Europskoj komisiji naloži da nadoknadi navedenu nematerijalnu štetu.

Odluka:      Tužba se odbija. L. Radelet snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Europske komisije.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Tužba za naknadu štete – Zahtjev za poništenje odluke iz predsudskog postupka kojom je odbijen zahtjev za naknadu štete – Zahtjev koji nije samostalan u odnosu na zahtjev za naknadu štete

(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

2.      Dužnosnici – Izvanugovorna odgovornost institucija – Pretpostavke – Teret dokazivanja – Jednostrano sastavljen dokument – Nepostojanje dokazne vrijednosti

(čl. 340. st. 2. UFEU‑a)

3.      Dužnosnici – Dužnost brižnog postupanja uprave – Načelo dobre uprave – Opseg – Uzimanje u obzir interesâ dužnosnika – Granice

(čl. 24. Priloga X. Pravilniku o osoblju za dužnosnike i čl. 5. i 23. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

1.      Odluka institucije o odbijanju zahtjeva za naknadu štete sastavni je dio prethodnog upravnog postupka koji prethodi tužbi za utvrđivanje odgovornosti podnesenoj Službeničkom sudu te se slijedom toga tužbeni zahtjev s ciljem poništenja takve odluke ne može ocijeniti samostalno u odnosu na zahtjev za naknadu štete. Naime, akt koji sadrži stajalište uprave institucije tijekom predsudskog stadija ima isključivo za učinak to da omogući stranci koja je pretrpjela štetu da podnese Službeničkom sudu zahtjev za naknadu štete.

(t. 57.)

Izvori:

Službenički sud: presuda Verheyden/Komisija, F‑72/06, EU:F:2009:40, t. 30.

2.      U okviru tužbe za naknadu štete koju je podnio dužnosnik, sud Unije ne može radi odlučivanja uzeti u obzir jednostrano sastavljeni dokument, kao što je to mišljenje vještaka koje je naručio tužitelj i koje je sastavljeno na njegov isključiv zahtjev.

(t. 90.)

3.      Dužnost brižnog postupanja posebice podrazumijeva da, kad odlučuje o položaju dužnosnika ili člana osoblja i to čak u okviru korištenja široke diskrecijske ovlasti, nadležno tijelo uzme u obzir sve čimbenike koji mogu utjecati na njegovu odluku; na njemu je da pritom uzme u obzir ne samo interes službe, već i interes dužnosnika ili člana osoblja u pitanju.

Uzimanje u obzir osobnog interesa navedene osobe ne može ipak ići tako daleko da nametne upravi zanemarivanje vlastitih internih pravila.

Stoga, budući da je pravo na namještaj previđeno u članku 5. Priloga X. Pravilniku o osoblju, kad institucija osigurava smještaj dužnosniku koji radi u trećoj zemlji, a ne u članku 23. istog priloga, kad je dužnosnik ovlašten iznajmiti smještaj, uprava ne povređuje svoju dužnost brižnog postupanja niti načelo dobre uprave ako mu odbije dopustiti da u smještaju kojeg je ovlašten iznajmiti koristi namještaj koji je u okviru prava na namještaj kupljen za smještaj osiguran dužnosniku.

(t. 97. i 110. do 112.)

Izvori:

Službenički sud: rješenje Verheyden/Komisija, F‑54/10, EU:F:2011:8, t. 36. i 37. i navedena sudska praksa