MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
MICHALA BOBEKA
od 29. siječnja 2019.(1)
Predmet C‑243/18 P
Europsko zajedničko poduzeće za ITER i razvoj energije fuzije (Zajedničko poduzeće Fusion for Energy)
protiv
Yosua Galoche
„Žalba – Javna služba EU‑a – Ugovorno osoblje – Postupak odabira u zajedničkom poduzeću Fusion for Energy – Nepravilnost u postupku odabira – Nepostojanje pisanog testa – Poništenje kasnijih akata koji se odnose na treće osobe i djeluju u njihovu korist – Poništenje popisa uspješnih kandidata i učinak na zapošljavanje osoba s popisa uspješnih kandidata – Proporcionalnost – Odvagivanje interesa – Legitimna očekivanja”
I. Uvod
1. Europsko zajedničko poduzeće za ITER i razvoj energije fuzije (F4E ili tužitelj) organiziralo je postupak odabira za zapošljavanje ugovornog osoblja. U vodiču za kandidate priloženom obavijesti o slobodnom radnom mjestu navodi se da će se održati usmeni i pisani testovi. F4E je organizirao samo usmeno testiranje. Nakon tog usmenog testa odabrao je kandidate koji su stavljeni na popis uspješnih kandidata, a zatim zaposlio dva kandidata s tih popisa.
2. Y. Galocha je sudjelovao u tom postupku odabira. Međutim, njegovo ime nije uvršteno na popis uspješnih kandidata. On je pokrenuo postupak pred Općim sudom protiv F4E‑a tražeći poništenje odluke povjerenstva za odabir o svojem neuvrštavanju. Opći sud je poništio tu odluku i cijele popise uspješnih kandidata te odluke o imenovanju uspješnih kandidata s tih popisa.
3. F4E se sada žali na tu presudu, tvrdeći da je Opći sud povrijedio načelo proporcionalnosti time što je poništio mjere u korist trećih strana, odnosno popise uspješnih kandidata i odluke o zapošljavanju.
4. U ovoj žalbi Sud je pozvan da ispita je li ravnoteža postignuta u presudi Općeg suda bila opravdana u odnosu na činjenice u ovom predmetu. U širem smislu, u kojim okolnostima nepravilnost počinjena u postupku odabira može dovesti do poništenja svih naknadnih mjera koje proizlaze iz tog postupka odabira, uključujući one u korist trećih strana, kao što su popisi uspješnih kandidata, pojedinačne odluke o zapošljavanju, ili ugovori o radu?
II. Činjenice i postupak
A. Okolnosti spora
5. Činjenice, kao što je navedeno u pobijanoj presudi(2), mogu se sažeti kako slijedi.
6. F4E je zajedničko poduzeće u skladu s člankom 45. Ugovora o Euratomu. Osnovano je Odlukom Vijeća 2007/198/Euratom od 27. ožujka 2007.(3). Yosu Galocha bio je zaposlen u uredu F4E‑a u Barceloni (Španjolska) od 23. travnja 2014. kao privremeni službenik. Zatim je ostao u tom poduzeću od 5. svibnja 2015. kao vanjski ugovorni suradnik na temelju ugovora između F4E‑a i drugog trgovačkog društva. Taj je ugovor također priveden kraju u veljači 2016.
7. F4E je 5. veljače 2015. objavio obavijest o slobodnom radnom mjestu (F4E/CA/ST/FGIV/2015/001) na svojoj internetskoj stranici za uspostavu dva popisa uspješnih kandidata. Cilj je bio zaposliti službenika za kontrolu troškova, s jednog popisa od četiri imena za ured u Barceloni i s drugog, također s četiri imena, za lokaciju u mjestu Cadarache (Francuska). Uspješni kandidati trebali su biti zaposleni kao kratkoročno ugovorno osoblje u skladu s člankom 3.a. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije („Uvjeti zaposlenja”) na rok od najviše tri godine bez mogućnosti produljenja.
8. U točki 3. predmetne obavijesti o slobodnom radnom mjestu upućivalo se, kad je riječ o dodatnim obavijestima koje se odnose na postupak odabira ugovornog osoblja, na Uputu kandidatima. Ta je uputa bila dostupna na internetskoj stranici F4E‑a, zajedno s Uvjetima zaposlenja.
9. Točka 5. Upute kandidatima bila je naslovljena „Pregled postupka odabira”. Njome se predviđalo osnivanje odbora za odabir. Točka 5. odjeljak 1. Upute kandidatima, naslovljen „Ocjenjivanje prijava”, u trećem podstavku predviđao je da će prihvatljivi kandidati koji imaju najbolje profile biti pozvani na usmena i pisana testiranja. Peti podstavak predviđao je da podrobnije informacije o datumu, vremenu i adresi mjesta gdje će se odviti usmeno i pisano testiranje moraju biti navedene u pozivima koji se upućuju prihvatljivim kandidatima. Konačno, iz šestog podstavka proizlazi da su, s obzirom na broj kandidata, potonji mogli biti pozvani na usmeno i pisano testiranje istog dana ili tijekom nekoliko idućih dana.
10. U točki 5. odjeljku 2. Upute kandidatima, naslovljenom „Odabir”, nalazili su se, redom, naslovi „Usmeno testiranje”, „Pisano testiranje” i „Postupovni aspekti testiranja”.
11. Pod naslovom „Usmeno testiranje” navedeno je da se to testiranje provodi u svrhu pomoći članovima odbora za odabir da ocijene opće predstavljanje i motivaciju kandidata, njihovu sposobnost za izvršavanje složenih zadataka opisanih u poglavlju „Odgovornosti” iz obavijesti o slobodnom radnom mjestu, njihova specijalistička znanja u predmetnom području, njihovu sposobnost izražavanja na radnim jezicima poduzeća F4E i njihovu sposobnost prilagodbe u multikulturnom okruženju.
12. Pod naslovom „Pisano testiranje” bilo je predviđeno da se tijekom tog testiranja u obzir uzimaju specifične sposobnosti svojstvene slobodnom radnom mjestu za koje je pokrenut postupak odabira, kvaliteta pisanog izražavanja kandidata i njegova predstavljanja, kao i njegove opće i jezične sposobnosti u mjeri u kojoj su potrebne za izvršavanje njegovih zadataka.
13. Pod naslovom „Postupovni aspekti testiranja”, drugi podstavak, navedeno je da se ocjenjivanje kandidata provodi samo kada je svaki od njih sudjelovao u dvama testiranjima, usmenom i pisanom, i da se to ocjenjivanje provodi na temelju rezultata postignutih u okviru tih dvaju testiranja.
14. Y. Galocha je 26. veljače 2015. podnio prijavu za postupak odabira. Odjel za ljudske resurse F4E‑a ga je elektroničkom poštom od 17. travnja 2015. pozvao na razgovor. U dopisu u prilogu toj elektroničkoj pošti tužitelj je obaviješten o tome da će razgovor trajati otprilike 45 minuta i da će se uglavnom odvijati na engleskom jeziku. Cilj razgovora je bila ocjena njegova općeg predstavljanja i motivacije, sposobnosti za izvršavanje zadataka opisanih u poglavlju „Odgovornosti” iz obavijesti o slobodnom radnom mjestu, njegovih stručnih znanja u predmetnom području, sposobnosti izražavanja na radnim jezicima F4E‑a i sposobnosti prilagodbe u multikulturnom okruženju. U tom dopisu uopće nije bilo navedeno pisano testiranje.
15. Y. Galocha je 11. svibnja 2015. sudjelovao u usmenom testiranju. Ni njemu ni ostalim kandidatima nije bio upućen nikakav poziv za pisano testiranje.
16. Dopisom od 4. lipnja 2015. voditelj odjela za ljudske resurse F4E‑a obavijestio je tužitelja, u ime odbora za odabir, da je, s obzirom na usmena i pisana testiranja na kojima je sudjelovao, odbor za odabir odlučio ne uvrstiti njegovo ime na popise uspješnih kandidata
17. Istog je dana Y. Galocha odboru za odabir podnio zahtjev za preispitivanje te odluke. Istaknuo je da nije bilo organizirano nikakvo pisano testiranje. Zatražio da se ponište rezultati odabira dobiveni samo na osnovi usmenog testiranja i da se prije nego što odbor za odabir donese konačnu odluku organizira pisano testiranje. Istog je dana Y. Galocha na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik) podnio žalbu tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovora o radu, odnosno ravnatelju F4E‑a.
18. Elektroničkom poštom od 3. srpnja 2015. odbor za odabir odbio je zahtjev za preispitivanje.
19. Svaki od popisa uspješnih kandidata ustanovljenih na temelju rezultata predmetnog postupka odabira sadržavao je imena četvero uspješnih kandidata. Y. Galocha nije bio među njima. F4E uputio je jednom od kandidata s tog popisa 25. lipnja 2015. ponudu za zapošljavanje, te je on zaposlen 1. kolovoza 2015. u Cadaracheu. F4E uputio je drugom od kandidata s tog popisa 10. srpnja 2015. ponudu za zapošljavanje, te je on zaposlen 1. studenoga 2015. u Cadaracheu
20. Y. Galocha je 18. kolovoza 2015. podnio tužbu pred Službeničkim sudom Europske unije, koji je proslijedio predmet Općem sudu 31. kolovoza 2016. U toj je tužbi tvrdio da je postupak odabira bio nepravilan. Y. Galocha zatražio je poništenje postupka odabira, popisa uspješnih kandidata i odluka o imenovanju uspješnih kandidata s tih popisa. Također je zatražio organizaciju novog postupka odabira, uključujući pisani test.
21. F4E je u odgovoru tvrdio da je spominjanje pisanog testa nenamjerna administrativna pogreška. On nikada nije namjeravao provesti takvo testiranje za radna mjesta na određeno vrijeme, koja je trebalo hitno popuniti. Nadalje, nijedan od kandidata nije pisano testiran pa nije bilo povrede načela jednakog postupanja.
B. Pobijana presuda i postupak pred Sudom
22. U svojoj presudi od 25. siječnja 2018. (u daljnjem tekstu: pobijana presuda)(4) Opći sud smatrao je da je Y. Galocha bio u pravu kada je tvrdio da je predmetni postupak odabira bio nepravilan. Jasno je da se pisani test trebao organizirati s obzirom na obvezujuću prirodu sporne obavijesti o slobodnom radnom mjestu. Kao rezultat ove nepravilnosti, Opći sud poništio je odluku Odbora za odabir o neuvrštavanju Y. Galoche na popis uspješnih kandidata(5).
23. Opći je sud također prihvatio tužbeni zahtjev koji se temeljio na navedenoj nezakonitosti popisa uspješnih kandidata i odluka o zapošljavanju kandidata koji se nalaze na tim popisima(6). U tom je pogledu podsjetio na vlastitu sudsku praksu(7) prema kojoj se poništenje kasnijih akata koji se odnose na treće osobe i djeluju u njihovu korist proglašava samo ako nije pretjerano, osobito uzimajući u obzir počinjenu nezakonitost, interes trećih strana i interes službe. Posebno, pri ocjeni interesa trećih strana, Opći je sud zaključio da treba voditi računa o njihovim legitimnim očekivanjima, koja osobito mogu biti povezana s uvrštavanjem njihovih imena na popise uspješnih kandidata i njihovim imenovanjem na slobodno radno mjesto.
24. S obzirom na okolnosti slučaja, Opći sud presudio je da se uspješni kandidati čija su imena bila na popisu uspješnih kandidata, uključujući one koji su primili ponude za zaposlenje od F4E‑a, ne mogu pozvati na legitimna očekivanja. Nadalje, u pogledu naravi nepravilnosti, poništenje popisa uspješnih kandidata i odluka o zapošljavanju kandidata koji se nalaze na tim popisima nisu bili pretjerani s obzirom na interes službe(8).
25. Opći je sud u preostalom dijelu odbio tužbu i naložio F4E‑u, kao stranci koja nije uspjela u postupku, snošenje troškova(9).
26. U okviru ove žalbe F4E u svojstvu žalitelja od Suda traži da ukine navedenu presudu u dijelu u kojem se njome poništavaju dotični popisi uspješnih kandidata i odluka o imenovanju uspješnih kandidata. Tužitelj ujedno od Suda zahtijeva da naloži Y. Galochi snošenje troškova.
27. U prilog svojoj žalbi žalitelj ističe jedan žalbeni razlog, podijeljen na tri dijela.
28. Kao prvo, žalitelj tvrdi da je poništenje rezultata postupka odabira prema trećim stranama pretjerano s obzirom na dotične nezakonitosti.
29. Kao drugo, žalitelj tvrdi da Opći sud nije uzeo u obzir prirodu nezakonitosti koju je počinio žalitelj prilikom procjene posljedica te nezakonitosti. Pogreške koju je počinila uprava nisu nikoga isključile iz postupka odabira i utjecale su na sve kandidate na isti način. Neodržavanje pisanog testa nije imalo utjecaj na materijalne uvjete, nego samo na način na koji su se ti uvjeti ocijenili (samo na temelju usmenog ispitivanja). Stoga je uprava samo počinila postupovnu pogrešku koja ne može opravdati naknadne odluke koje utječu na treće strane.
30. Kao treće, žalitelj tvrdi da Opći sud nije na odgovarajući način odvagnuo interese Y. Galoche, one trećih strana i interese službe. Prema tužiteljevu mišljenju, pobijana presuda ne utječe na interese Y. Galoche i njegov pravni položaj jer potonji nije zahtijevao naknadu štete, te s obzirom na to da Opći sud nije naložio F4E‑u da ponovno provede postupak odabira i organizira pisane testove. Nasuprot tomu, pobijana presuda utječe na uspješne kandidate na negativan način: potonji se zbog presude moraju ukloniti s popisa uspješnih kandidata i/ili se njihovi ugovori o radu moraju raskinuti.
31. Y. Galocha nije podnio odgovor na žalbu.
III. Ocjena
32. Ovo je mišljenje strukturirano na sljedeći način. Prvo ću iznijeti šira pitanja iz ove žalbe, koja su bitna pri odlučivanju o tužbi kojom se traži poništenje rezultata postupka odabira u kojem je bilo nepravilnosti: koji je načelno doseg te nepravilnosti? (A). Kao drugo, iznijet ću razmatranja kojima se vodi postupak odlučivanja o tome treba li odluke povoljne za treće strane, kao što su odluke o uvrštavanju na popis uspješnih kandidata ili njihovo zapošljavanje, poništiti (zbog prethodne nepravilnosti) ili održati na snazi (unatoč toj nepravilnosti) (B). Kao treće, primijenit ću ta razmatranja na ovu žalbu i predložiti Sudu to da dvije odluke o zapošljavanju uspješnih kandidata nije trebalo poništiti (C).
A. Opći pristup: „voće s otrovnog drveta” ili „ravnoteža svake grane”
33. Postupci odabira za institucije i tijela EU‑a često su složene administrativne procedure čiji je cilj stvaranje odgovarajuće baze kvalificiranih osoba. Ti se postupci sastoje od mnogo različitih koraka, od kojih svaki dovodi do donošenja niza (upravnih) akata, koji mogu biti općenite prirode (oni koji se odnose na širu organizaciju postupka, kao što su, primjerice, oglasi za slobodna radna mjesta, pravila za podnositelje zahtjeva ili akti kojima se definiraju kriteriji odabira) ili individualne prirode (kao što su odluke o uspostavi popisa uspješnih kandidata, akti o odbijanju prijave za sudjelovanje ili odluke o imenovanju uspješnih kandidata na slobodna mjesta).
34. Ti različiti akti usko su povezani. To utječe na opseg sudskog nadzora tih akata na temelju članka 270. UFEU‑a. Ustaljena je sudska praksa da se izravno mogu pobijati samo akti koji utječu na tužiteljeve interese, mijenjajući na bitan način njegov pravni položaj. Nasuprot tomu, pripremni akti koji čine dio postupka odabira mogu se osporavati samo neizravno, u okviru tužbe protiv odluke donesene na kraju tog postupka(10).
35. U kontekstu postupaka odabira, u kojima se donosi priličan broj akata i odluka koje se smatraju pripremnima za konačne odluke o odabiru, neizbježno je da će se rezultati takvih postupaka osporiti na temelju prethodnih nepravilnosti. Osim ako postoji nepravilnost koja je hitno ispravljena ili jednostavno ne može imati odlučujući utjecaj na daljnje faze(11), postavlja se pitanje kakav bi učinak nepravilnost u postupku odabira („istočni grijeh”) trebala imati na naknadne odluke u određenom postupku odabira i nakon njega, kao što su pojedinačne odluke o zapošljavanju uspješnih kandidata, ili čak na njihovo kasnije napredovanje.
36. Općenito govoreći, postoje dva moguća pristupa.
37. Kao prvo, tu je logika „voća s otrovnog drveta”(12). Deblo koje predstavlja glavni postupak odabira je otrovano. Isto onda mora vrijediti za sve njegove grane i voće. Dakle, moraju se odrezati sve njegove grane: ne samo (negativne) odluke o tome da se kandidati ne uvrste na popise odnosno zaposle, već također i njihove (pozitivne) antipode, odnosno odluke o uspostavi popisa uspješnih kandidata s određenim osobama na njima ili odluke o zapošljavanju ljudi s tih popisa.
38. Drugo, postoji pristup „pojedinačnog ocjenjivanja svake grane”. U tom pogledu, otrovno deblo ne podrazumijeva nužno da je potrebno sve odrezati. Umjesto toga treba pažljivo odvagati: čime je to deblo zatrovano i koliko je stanje ozbiljno (koliko je ozbiljna nepravilnost)? Tko sjedi na svakoj grani (na koga i na koji način bi moglo utjecati poništenje)? Prešutno ili izričito, čak i manje zatrovana debla mogu imati zdrave grane. Nadalje, s protekom vremena stabla mogu ozdraviti.
39. Vrijedi naglasiti na početku da unatoč povremenoj retorici povrata i potrebe za ponovnu uspostavu prava oštećenih kandidata, kao i činjenici da je ono što navodno oštećeni kandidati u pogledu pravnih lijekova obično traže poništenje (svih) odluka tijela za imenovanje, opći pristup sudova EU‑a(13) oduvijek je bio potonji. Ustaljena je sudska praksa da će se, kad je došlo do nepravilnosti u tijeku natječaja, pravo kandidata na odgovarajući način zaštititi ako odbor za odabir i tijelo za imenovanje preispitaju svoje odluke i pronađu pravedno rješenje u njegovu slučaju, bez potrebe preispitivanja cjelokupnih rezultata natječaja ili poništenja imenovanja do kojih je zbog toga došlo(14). Poništenje svih rezultata natječaja načelno je prekomjerna sankcija za počinjenu nepravilnost(15). U svakom slučaju, sudovi EU‑a su priznali da, kad je akt koji treba poništiti u korist treće strane (što je slučaj kad se radi o odluci o promicanju pojedinca, uvrštavanju na popis uspješnih kandidata ili odluci o zapošljavanju), prvo treba utvrditi je li poništenje prekomjerna sankcija za dotičnu nepravilnost(16).
B. Razmatranja
40. Stoga zasigurno ne postoji „automatsko poništenje” koje bi zahtijevalo da se sve posljedice nepravilnog postupka odabira mehanički ponište. Umjesto toga, različiti postojeći interesi (1) moraju se međusobno odvagnuti u konkretnom kontekstu i čimbenicima pojedinog slučaja (2) kako bi se pronašlo pravično rješenje s obzirom na poseban pravni lijek/skup pravnih lijekova u svakom pojedinačnom slučaju (3).
1. Interesi
41. Pojedinačne interese koji su u pitanju nije teško prepoznati. Oni obično uključuju interese kandidata na koje se negativno utjecalo (uglavnom neuspješnih kandidata); interese trećih strana (uglavnom uspješnih kandidata); interese službe, i sveobuhvatni „interes” zakonitosti(17).
42. Sud je, u raznim kontekstima, priznao interese svake od pojedinačnih stranaka. On je naglasio „potrebu da se pomire interesi kandidata stavljenih u nepovoljniji položaj nepravilnošću počinjenom u okviru tržišnog natjecanja i interesi drugih kandidata. Sud mora uzeti u obzir ne samo potrebu za ponovnu uspostavu prava kandidata na koje se negativno utjecalo već i legitimna očekivanja već odabranih kandidata”(18).
43. Točan sadržaj svakog od tih pojedinačnih interesa prilično je očit. Ipak, situacija je nešto složenija kada se nastoje definirati interes službe i interes zakonitosti.
44. Sudovi EU‑a ponekad smatraju da je poštovanje zakonitosti obuhvaćeno interesom službe(19). Međutim, također se priznaje da interes službe ne uključuje samo poštovanje prava nego također i „proračunske posljedice propusta da se ponište nezakonite odluke, moguće poteškoće prilikom izvršenja presude koja će se donijeti, bilo koji negativni učinak na kontinuitet službe i opasnost od pogoršanja društvene atmosfere u instituciji”(20).
45. Stoga, koliko god bismo se željeli prikloniti viziji institucionalnog nesebičnog interesa zakonitosti, uporni glas koji pripada stvarnosti možda nagoviješta drukčije. Ne može se isključiti da bi ponekad institucija ili agencija koju čine ljude mogla smatrati da je „u interesu službe” nastaviti s postupkom unatoč nezakonitosti, na primjer radi kontinuiteta i pravilnog funkcioniranja uprava, ili bilo kojeg drugog razloga. Drugim riječima, objektivni interes službe doista se može sastojati u tome da se osigura sukladnost upravnog djelovanja sa zakonom, ali njezin se subjektivni interes u pojedinačnom slučaju ipak možda sastoji od potvrđivanja ishoda postupka odabira i imenovanja unatoč počinjenoj nezakonitosti.
46. S druge strane, interes u tome da institucija djeluje zakonito i ponaša se u skladu s pravilima (postupka odabira) vjerojatno dijele i kandidati(21). Zbog tog razloga, i zbog toga što se priroda nezakonitosti odražava u težini „sankcije” za rezultate natječaja, možda je bolje priznati da postoji razlika između „interesa službe” i „općeniti interes zakonitosti”. Ta je dva pojma najbolje razlikovati.
2. Čimbenici
a) Vrsta postupka odabira
47. Postoje slučajevi u kojima se pravi razlika između, s jedne strane, otvorenih natječaja i, s druge strane, internih natječaja i promaknuća. Ako se u otvorenom natječaju poništi korak u postupku odabira, prava neuspješnih kandidata smatraju se adekvatno zaštićenima ako odbor za odabir i tijelo za imenovanje preispitaju svoje odluke i pronađu pravedno rješenje u njihovu slučaju, bez potrebe preispitivanja cjelokupnih rezultata natječaja ili poništenja imenovanja do kojih je zbog toga došlo, neovisno o prirodi nepravilnosti i opsegu u kojem utječe na rezultate natječaja. S druge strane, kada je riječ o internim natječajima i promaknućima, sudovi ispituju pojedinačne slučajeve i pritom uzimaju u obzir prirodu nepravilnosti(22).
48. Ne mislim da bi se takvo povremeno razlikovanje moglo smatrati određivanjem formalnih pravila u pogledu pristupa. Prije smatram povremenu razliku u pristupu uvođenjem druge varijable: veličina i vrsta dotičnog postupka odabira vjerojatno utječe na znanje koje se može očekivati od razumno obaviještenog kandidata. Dva su bitna elementa: prvo, poznavanje svih pravila i procedura primjenjivih na postupak odabira, i drugo, poznavanje činjenice da je jedno od tih pravila ili nekoliko njih prekršeno tijekom tog postupka.
49. U slučaju otvorenih natječaja sa stotinama, pa i do nekoliko desetaka tisuća, „anonimnih” kandidata može se očekivati da ti kandidati imaju osnovno znanje o postupku odabira. Međutim, nije izgledno (i prilično je nerealno očekivati) da se dobro razumiju u složenost službeničkog prava EU‑a. Osim toga, s obzirom na broj kandidata, njihovu anonimnost i veliku asimetriju informacija između tih kandidata i uprave, malo je vjerojatno da će ti kandidati moći uočiti pojavu moguće nepravilnosti.
50. S druge strane, što je natječaj manji i ograničeniji, to je razumnije od kandidata očekivati više u pogledu informacija i znanja. Može se pretpostaviti da „interni kandidati”, kao što je, na primjer, pet kandidata na internom natječaju, detaljnije poznaju primjenjiva pravila i/ili su saznali za moguću nepravilnost u postupku.
b) Priroda nepravilnosti
51. Priroda i težina počinjene nezakonitosti su od značaja. Pri ocjenjivanju postupaka promaknuća sudovi Unije trebaju uzeti u obzir prirodu nepravilnosti. Ako je otkrivena nepravilnost samo formalni nedostatak koji utječe na situaciju samo jednog dužnosnika, sudovi EU‑a a priori smatraju da takva nepravilnost ne opravdava poništenje odluka o promaknuću jer takvo poništenje predstavlja prekomjernu sankciju. Nasuprot tomu, ako postoji materijalni nedostatak, kao što je pogreška koja se tiče prava koja zahvaća cijelu ocjenu usporednih zasluga, sudovi EU‑a općenito odvaguju uključene interese(23).
52. Prema mojem mišljenju, ta se razmatranja ne bi trebala ograničiti samo na slučaj promaknuća, već bi trebala biti od općenite važnosti kad je riječ o ocjeni posljedica prethodnih nepravilnosti po mjere koje pogoduju trećim stranama u bilo kojoj vrsti postupka odabira.
53. U tom pogledu ne može naravno postojati iscrpna taksonomija ili kategorizacija. Život je previše raznolik da bi to bilo moguće. Međutim, kao opće pravilo, smatram da treba postojati kontinuum težine.
54. Na jednom kraju spektra postoje manje nepravilnosti. One ne bi smjele same po sebi imati nikakav utjecaj na ishod postupka odabira, niti u svakom slučaju na odluke koje su povoljne za uspješne kandidate. Primjeri u okviru ovog naslova uključuju administrativne pogreške u postupku odabira, kao što je formalna pogreška ili druga postupovna pogreška koja materijalno ne utječe na sadržaj odluke.
55. S druge strane spektra nalaze se ozbiljne nepravilnosti koje zasigurno imaju veću težinu u ravnoteži interesa na strani „interesa” zakonitosti, posebno u usporedbi s interesima trećih strana. Mogu se razmatrati najmanje tri različite vrste ozbiljnih nepravilnosti: prijevara i korupcija; povreda temeljnih vrijednosti EU‑a i dosljedno nepoštovanje pravila koja se odnose na postupak odabira.
56. Kao prvo, potvrđeni slučajevi prijevare ili korupcije u postupcima odabira dovoljno su ozbiljni da opravdaju poništenje cijelog postupka odabira. Prema tome, odluke u korist trećih strana također bi trebalo poništiti. U takvom ekstremnom scenariju postojanje legitimnih očekivanja trećih strana, ako ih je bilo, nije moglo imati ulogu u očuvanju mjere koja je obilježena takvom teškom nepravilnosti. Da se vratim početnoj metafori, debla stabala ne mogu zacijeliti.
57. Kao drugo, povreda temeljnih vrijednosti EU‑a od strane uprave također se može smatrati ozbiljnom nepravilnosti. To bi na primjer mogao biti slučaj ako se u postupku odabira pravila razlika između kandidata na osnovama utvrđenima u članku 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Poput prijevare, za takvu tešku nejednakost u postupanju moglo bi se reći da je zahvatila cijeli postupak odabira, uključujući sve njegove rezultate(24).
58. Kao treće, postoji posebna kategorija „recidivista”. U slučajevima kad institucija ili tijelo EU‑a ne uspije organizirati zakoniti postupak odabira unatoč ranijim presudama Suda o istoj vrsti odabira, potrebne su strože mjere(25). Nadalje, dosljedno nepoštovanje primjenjivih pravila može pretvoriti ponavljanje manjih nepravilnosti u ozbiljnu nepravilnost koja bi mogla, u određenim okolnostima i nakon odvagivanja interesa, također zahvatiti cjelokupni postupak i naknadne rezultate.
c) Legitimna očekivanja uspješnih kandidata
59. U skladu s ustaljenom sudskom praksom, pravo pozivanja na načelo zaštite legitimnih očekivanja ima svaki pojedinac kojemu je institucija Unije, time što mu je pružila konkretna jamstva, pobudila utemeljena očekivanja. Neovisno o obliku u kojem su priopćena, takva su jamstva konkretne, bezuvjetne i usklađene informacije(26).
60. Činjenični okvir određenog postupka odabira, posebno njegova vrsta, veličina i narav počinjene nezakonitosti, tada se prenosi na treće strane koje imaju ili nemaju legitimna očekivanja u odnosu na ishod. Kada netko ima saznanje o mogućoj nepravilnosti i legitimna očekivanja dolazi do obrnuto proporcionalnog odnosa: što je veće znanje, to su manja ili čak nepostojeća legitimna očekivanja. To se znanje mora ocijeniti na temelju standarda razumno obaviještenog kandidata(27): je li takav kandidat znao, ili je razumno morao znati, da je odluka manjkava?
61. Kao prvo, manje je vjerojatno da će vanjski kandidat, u usporedbi s „nekim iznutra”, znati za sva pravila koja se primjenjuju na postupak odabira i, s tim u vezi, za moguću nepravilnost(28). Takav kandidat stoga može imati veća legitimna očekivanja u odnosu na održanje odluke na snazi, iako nezakonite, kojom su za njega nastala prava.
62. Kao drugo, što je nepravilnost ozbiljnija, to je vjerojatnije da je razumno obaviješteni kandidat za nju znao ili morao znati(29). Dakako, ozbiljnost nezakonitosti ne znači sama po sebi da su kandidati morali za nju znati. Međutim, ako nepravilnost u pitanju nije mogla razumno promaknuti kandidatu(30), očekivanja uspješnog kandidata tada će se doimati manje legitimnima ili čak nepostojećima. A fortiori, ako je uspješni kandidat bio u zloj vjeri ili je sam pridonio nepravilnosti, on uopće nije mogao imati legitimna očekivanja da će (nezakonita) odluka u njegovu korist ostati na snazi(31).
63. Kao treće, prema mišljenju sudova EU‑a, saznanje koje uspješni kandidati mogu imati u odnosu na postupak koji se vodi protiv određenih akata donesenih u postupku odabira, uključujući one u korist tih kandidata, također je relevantno u ovom kontekstu. Ta vrsta saznanja ih može spriječiti da se pozovu na legitimna očekivanja da neće biti utjecaja na njihov povoljan status jer su se ti akti pobijali u propisanim rokovima. Konkretno, uspješni kandidati koji su imenovani na radno mjesto nisu mogli zanemariti to da će njihov radni status postati konačan tek nakon što Sud konačno odluči o odbijanju tužbe za poništenje koje su podnijeli drugi kandidati(32).
64. Naravno, ako činjenice pojedinog slučaja ukazuju da je doista postojalo takvo saznanje, to treba uzeti u obzir. Smatram, međutim, da to ne bi trebalo pretpostaviti. U praksi, možda nije odmah očito kako bi uspješni kandidati, posebno u velikim i otvorenim natječajima, mogli stvarno znati za postupak u tijeku ako nisu stranka u postupku i ako ih dotična institucija ili tijelo Unije nije obvezna obavijestiti o tome. Jedno je čuti glasine na hodniku da je u tijeku tužba za poništenje; drugo je biti obaviješten da je takav postupak u tijeku i da može imati posljedice i za uspješne kandidate.
65. Uspješni kandidati nikako ne bi trebali snositi (sudbonosne) posljedice, bez pravnog lijeka, mogućeg poništenja odluka koje se odnose na njih, osobito ako je poništenje naloženo godinama nakon što je postupak pokrenut(33). Dakle, čak i ako je tužba podnesena u roku, legitimna očekivanja i dalje mogu ostati netaknuta, osim ako i kad se ustanovi da su dotični kandidati znali za poteškoće u dotičnom postupku odabira.
66. Ukratko, svi se ti čimbenici i razmatranja trebaju odvagati u kontekstu činjenica pojedinog slučaja. Ono na što se upozorava u ovom dijelu jest određena mehanička primjena kategoričkih tvrdnji poput „ne može biti legitimnih očekivanja kad institucija počini nepravilnost” i/ili „budući da je odluka pobijana u roku, nitko nije mogao imati legitimna očekivanja”. Takve tvrdnje, koje se često primjenjuju u pravnim područjima u kojima djeluju gospodarski subjekti, teško se mogu primijeniti u drukčijem pravnom području. Umjesto toga, treba biti empatičan i realan te uzeti u obzir i veliki nerazmjer informacija i moći koji je uvijek prisutan, pogotovo u javnim natječajima, između institucija i njihovih potencijalnih zaposlenika. Time se ni na koji način ne opravdavaju ili ne osuđuju moguće nezakonitosti koje je počinila institucija. Naprotiv, ukazuje se na to da se, osim ako postoji izniman skup činjenica, uspješni kandidati ne mogu smatrati, zajedno s upravom, odgovornima za nepravilnost(34).
3. Pravni lijekovi
67. Članak 270. UFEU‑a ima za cilj ponovnu uspostavu prava podnositelja tužbe (neuspješnih kandidata) ako je došlo do nezakonitosti. Prema sudovima EU‑a, ponovna uspostava prava neuspješnih kandidata podrazumijeva to da uprava u njihovu slučaju nađe „pravedno rješenje”(35). Takvo pravedno rješenje može značiti sve od poništenja odluka koje se odnose na uspješne kandidate(36) do ponovnog otvaranja postupka za kandidata u odnosu na kojeg je počinjena nepravilnost(37). U ovom kontekstu se također dosljedno utvrđivalo da je naknada štete, koja se može dodijeliti ex officio(38), oblik naknade koja najbolje odgovara tužiteljevim interesima i zahtjevima službe(39).
68. Što se konkretno tiče mjera u korist trećih strana, kao što su popisi uspješnih kandidata ili imenovanja, poništenje tih odluka, po definiciji retroaktivno, čini se s pravom ultima ratio ako očito nema drugih prikladnih pravnih lijekova za ponovnu uspostavu prava oštećenih kandidata(40).
69. Kao što je to sažeto iznio nezavisni odvjetnik Van Gerven u predmetu Albani, u takvim slučajevima postoji potreba „da se pronađe rješenje kojim se uspostavlja ravnoteža između interesa kandidata koji su stavljeni u nepovoljniji položaj nepravilnošću počinjenom u natječaju i interesa drugih kandidata. Potreba da se pažljivo postupa s različitim uključenim interesima predstavlja opće načelo dobre uprave, i u ovom slučaju dobre sudske prakse, koje se potvrđuje u zakonodavstvu Zajednice. To načelo zahtijeva ne samo da sud uloži napore kako bi, se radi pravne sigurnosti, osigurala pravična ponovna uspostava prava oštećenih kandidata, već i kako bi se uzela u obzir legitimna očekivanja već odabranih i/ili imenovanih kandidata. To znači da u ovom slučaju, u traženju rješenja u odnosu na nezakoniti postupak zapošljavanja, Sud mora odvagnuti dvije vrste štete koju su pretrpjeli oštećeni kandidati, i koje se moraju pravedno naknaditi, i potencijalnu štetu koju bi drugi kandidati mogli pretrpjeti kao rezultat mjera kojima se namjerava osigurati takav pravni lijek”(41).
70. Moglo bi se dodati da je u svojoj kasnijoj presudi Sud odlučio ukinuti presudu Općeg suda kojom, poništavajući popise uspješnih kandidata, nije ograničio posljedice poništenja kasnijih akata u postupku odabira na ponovnu uspostavu prava ostalih četiriju izvornih tužitelja(42).
71. Prima facie, doista je sporno da ponovna uspostava prava tužitelja – neuspješnih kandidata – uvijek uključuje poništenje odluka koje se tiču uspješnih kandidata, osim ako se cijeli postupak odabira mora ponoviti, što je relativno rijetko i što Sud ionako ne može naložiti. Kao alternativni pravni lijek, naknada štete ili, ako je moguće, ponavljanje postupka odabira samo u odnosu na oštećene kandidate doista se čine najprikladnijim pravnim lijekovima kako bi se sankcionirale (prethodne) nezakonitosti u tom postupku, poštujući pritom legitimna očekivanja uspješnih kandidata.
72. Također, kao što je to već navedeno(43), treće strane načelno ne bi trebale snositi posljedice prethodne nepravilnosti za koju nisu znale ili nisu mogle znati. Te stranke možda ne znaju za nepravilnosti ili postupke protiv postupka odabira te neće biti u mogućnosti braniti se. Ta činjenica, o kojoj se prethodno raspravljalo u kontekstu saznanja i odgovarajućih legitimnih očekivanja tih stranaka, dobiva dodatnu dimenziju u kontekstu pravnih lijekova. Uspješni kandidati vjerojatno neće biti stranke u takvom slučaju te će i dalje biti snažno pogođeni rezultatima. Prije ili kasnije pojavit će se pitanje prava na obranu.
C. Primjena u ovom predmetu
73. U ovoj pobijanoj presudi Opći je sud poništio tri različite vrste odluka koje se odnose na rezultate postupka odabira: (i) odluku o neuvrštavanju Y. Galoche na popise uspješnih kandidata („negativna odluka”); (ii) odluku kojom se uspostavljaju popisi uspješnih kandidata („popisi uspješnih kandidata”); (iii) odluke o zapošljavanju kojima se imenuju osobe s popisa uspješnih kandidata („odluke o zapošljavanju”).
74. U ovoj žalbi žalitelj samo osporava dio pobijane presude koji se odnosi na popis uspješnih kandidata (ii) i odluke o zapošljavanju (iii). Činjenica da je Opći sud poništio konkretnu negativnu odluku koja se odnosila na Y. Galochu (o neuvrštavanju njegova imena na popis uspješnih kandidata) nije sporna. Žalitelj također ne osporava postojanje prijašnjih nepravilnosti uzrokovanih činjenicom da nije bilo pisanog testa tijekom postupka odabira.
75. Predmet ove žalbe tako se isključivo odnosi na zaključke koje je Opći sud izveo iz te nepravilnosti u odnosu na treće osobe, odnosno na odluke (ii) i (iii). U obrazloženju svoje odluke s obzirom na te dvije mjere poništenja Opći sud je naveo:
„68. Međutim, u ovom slučaju kandidati čija se imena nalaze na popisima uspješnih kandidata, uključujući one koji su od poduzeća F4E primili ponude za zapošljavanje, ne mogu se pozivati na legitimno očekivanje. Naime, predmetna obavijest o slobodnom radnom mjestu predviđala je provedbu pisanog testiranja. Međutim, popisi uspješnih kandidata su ustanovljeni i ponude za zapošljavanje su odaslane a da kandidati nisu bili podvrgnuti takvom testiranju.
69. Nadalje, u pogledu naravi nepravilnosti, ne može se smatrati da bi poništenje popisa uspješnih kandidata i odluka o zapošljavanju kandidata koji se nalaze na tim popisima bilo pretjerano s obzirom na interes službe. Naime, s jedne strane, nepravilnost je utjecala na ocjenu svih kandidata i stoga se ne može otkloniti mjerama koje se odnose samo na jednog kandidata. S druge strane, ovaj postupak odabira ima samo jednu vrlo ograničenu dimenziju.(44)”
76. Prema žaliteljevu mišljenju, proširenjem posljedica dotične nepravilnosti na uspješne kandidate – na razini popisa uspješnih kandidata, ili imenovanja – Opći je sud trećim stranama izrekao prekomjernu kaznu.
77. Primjena prethodno navedenih razmatranja u ovom žalbenom postupku dovodi me do toga da se slažem sa žaliteljem u vezi s poništenjem odluka o zapošljavanju (iii), ali ne nužno s obzirom na popise uspješnih kandidata (ii).
78. Kao prvo, kada je riječ o vrsti postupka odabira u pitanju, čini se da se radi o otvorenom natječaju. Kao drugo, s obzirom na prirodu nepravilnosti koju je počinio odbor za odabir u postupku odabira, prilično je jasno da je propust organizacije pisanog ispita navedenog u Uputama za podnositelje zahtjeva sastavni dio nezakonitosti koju je počinila uprava. Prema ustaljenoj sudskoj praksi „obavijest o slobodnom radnom mjestu je pravni okvir koji je tijelo za imenovanje nametnulo samo sebi i koji se prema tome treba strogo poštovati”(45). Prema tome, budući da je obavijest o slobodnom radnom mjestu upućivala na upute za podnositelje zahtjeva, žalitelj je trebao organizirati pisani test.
79. Međutim, bilo bi prilično iznenađujuće da se ta pogreška kategorizira kao ozbiljna i teška. Opći je sud ustvrdio da je izostanak pisanog testa jednako utjecao na sve sudionike u postupku odabira(46). Prema tome, bilo bi potrebno daljnje obrazloženje kako bi se došlo do zaključka da se to može smatrati ozbiljnom, materijalnom nepravilnosti koja će rezultirati nejednakim postupanjem. Dakle, čini se da je izostanak pisanog testa prije bio rezultat nepažnje uprave, koja nije ažurirala dokumente relevantne za postupak odabira, kao što su Vodič za podnositelje zahtjeva i predložak dopisa koji su poslani kandidatima(47).
80. Kao treće, u pogledu toga jesu li uspješni kandidati stvarno ili potencijalno znali za nepravilnost koju je počinio žalitelj, moglo bi se zaključiti da su kandidati morali znati da se postupak odabira sastojao od usmenog i pisanog testa, kao što je navedeno u Uputama za podnositelje zahtjeva. Međutim, pitanje toga je li izostanak pisanog testa nužno iznenadio uspješne kandidate kada su primili rezultate postupka odabira otvoreno je za raspravu. To ovisi o tome kako je razumno obaviješteni kandidat mogao shvatiti šesti stavak odjeljka 5. pododjeljka 1. vodiča za podnositelje zahtjeva, koji navodi da prihvatljivi kandidati mogu biti pozvani na usmene i pisane testove istog dana ili na neki od uzastopnih dana, ovisno o broju kandidata.
81. U takvom činjeničnom kontekstu, bi li doista od kandidata bilo nerazumno pomisliti, budući da pismo kojim ih se poziva na usmeni ispit ne upućuje na pisani test, da je uprava spojila usmeni ispit s pisanim? Ili da je odlučila odustati od pisanog testa kao dijela postupka vjerojatno zato što je usmeni ispit bio dostatan da bi uprava procijenila prikladnost kandidata za članove ugovornog osoblja na određeno vrijeme, možda i zbog toga što nije bilo mnogo kandidata?
82. Zbog tih razloga, za razliku od Općeg suda, ne vidim zašto se uspješni kandidati ne bi mogli pozivati na legitimna očekivanja u odnosu na održavanje na snazi učinaka odluke koje su povoljne za njih, unatoč (nezakonitom) propustu organizacije pisanog testa.
83. Želim dodati da s obzirom na razmatranja i odvagivanje izvršeno u sličnim slučajevima nisam siguran da razumijem drugi argument Općeg suda: da je postupak odabira bio „samo male veličine”. Slažem se da je veličina u smislu dosega i prirode natječaja relevantna za moguću procjenu saznanja i, slijedom toga, legitimnih očekivanja(48). Ne bih se, međutim, složio s time da se taj argument iznosi kako bi se sugeriralo da će legitimna očekivanja imati „manju vrijednost” i težinu prilikom odvagivanja ako je u korist samo dvaju pojedinaca umjesto njih dvije stotine. Odvagivanje vrijednosti koje bi se trebalo provesti odnosi se na kvalitetu očekivanja i toga jesu li ona vrijedna zaštite. To nije brojanje uključenih osoba.
84. Stoga, budući da uspješne kandidate same po sebi ništa ne sprečava da imaju legitimna očekivanja da se ishod postupka odabira neće mijenjati u dijelu koji se odnosi na njih, do dodatnog odvagivanja dolazi kada se ta očekivanja odvaguju u odnosu na druge interese – s obzirom na točnu vrstu postavljenog zahtjeva. Ishod tog odvagivanja razlikuje se, prema mojem mišljenju, s obzirom na (ii) popise uspješnih kandidata, i (iii) odluke o zapošljavanju.
85. S jedne strane, što se tiče popisa uspješnih kandidata (ii), rješenje do kojeg je došao Opći sud možda nije jedino moguće, ali ostaje u granicama zamislivog.
86. Kao prvo, kandidati na popisima uspješnih kandidata imaju slabija legitimna očekivanja u odnosu na one koji su odabrani za zapošljavanje. Opći sud je to spomenuo: „uvrštavanje uspješnih kandidata na otvorenim natječajima na popise prikladnih kandidata uspostavljene nakon provođenja postupaka odabira dovodi do toga da se oni smatraju prihvatljivima za to da ih se imenuje dužnosnicima na probnom roku”(49). Prema toj presudi, osobe na popisima uspješnih kandidata nemaju pravo da ih se imenuje, čak iako je u ovom slučaju popis uspješnih kandidata bio za ugovore na određeno vrijeme. Oni samo imaju legitimna očekivanja da ih se propisno uzme u obzir u slučaju ako se pojavi potreba popunjavanja slobodnog radnog mjesta.
87. Kao drugo, po prirodi stvari, poništenje popisa uspješnih kandidata u biti ima praktične učinke pro futuro, iako je retroaktivno po svojim pravnim učincima. S jedne strane, uprava mora ponovno provesti postupak odabira i uspostaviti novi popis uspješnih kandidata ako još uvijek želi popuniti slobodno radno mjesto. Međutim, to je cijena koju treba platiti za nepravilnost u natječaju koju se ne može drukčije ispraviti. Zato interes službe teško može biti valjani argument protiv poništenja popisa uspješnih kandidata. S druge strane, ti uspješni kandidati koji su odabrani s tog popisa i imenovani prije mogućeg poništenja popisa uspješnih kandidata na kojem se nalaze zaštitit će se pojedinačno, ali na drugačijoj osnovi: oni će već imati i legitimna očekivanja, ali i stečeno pravo jer su imenovani.
88. Treće, u tom kontekstu, interesi tužitelja (neuspješnog kandidata) dosežu sličnu razinu kao i oni uspješnih kandidata, koji se još uvijek nalaze na popisu uspješnih kandidata, za ubuduće, ali nisu s nje odabrani. Oni mogu očekivati da će uprava ponovno provesti postupak u potpunosti u skladu sa zakonom, tako da sada postoje izgledi da budu odabrani. No jednaku priliku za budućnost imaju također i oni kandidati koji su bili na, sada, poništenom popisu. Jednostavno rečeno: podijelit će se novi set karata i igrat će se nova igra u kojoj svi mogu ponovno sudjelovati.
89. Zbog tih dodatnih razloga, u okolnostima ovog slučaja, odluka Općeg suda o poništenju popisa uspješnih kandidata ne doima se kao prekomjerna kazna koja bi kršila načela proporcionalnosti.
90. S druge strane, smatram da je situacija različita u pogledu odluka o zapošljavanju (iii). Poništenje navedenih odluka predstavlja prekomjernu kaznu iz najmanje tri razloga.
91. Kao prvo, prilično je jasno da imenovane osobe ne samo da su stekle legitimna očekivanja, nego su se i puno pomaknule na ljestvici pravne sigurnosti: stekle su prava u obliku potpisanih i obvezujućih ugovora (na određeno vrijeme). Takva zakonska prava, čiji je nastanak naravno imao i znatan učinak na osobnom planu, po definiciji imaju veću težinu u okviru odvagivanja.
92. Kao drugo, protiv tih (uistinu) značajnih prava dolazi očita činjenica da, kao što pravilno navodi žalitelj, doista nije u potpunosti jasno kako bi zapravo poništenje odluke o zapošljavanju služilo interesima podnositelja zahtjeva u postupku odabira. Zbog toga što se dotična radna mjesta odnose na ugovorno osoblje na određeno vrijeme, koje je već isteklo, podnositelj zahtjeva nije mogao očekivati da će stupiti na to radno mjesto. Takvo poništenje ne može pridonijeti ponovnoj uspostavi prava oštećenih kandidata. U isto vrijeme, priroda nezakonitosti koju je počinio F4E nije bila tako ozbiljna da bi potreba za ponovnom uspostavom objektivne zakonitosti (ili, ovisno o gledištu, potreba za „kažnjavanjem” uprave) nadmašila sva druga razmatranja.
93. Treće, kao sporednu, ali ipak relevantnu stvar napominjem da bi takvo ex tunc uklanjanje svakog pravnog temelja za zapošljavanje (i ugovora na određeno vrijeme) imalo upitne praktične posljedice i za zaposlene kandidate i za upravu. Budući da poništenje ima retroaktivne učinke, sve naknadne mjere koje se odnose na zaposlene kandidate moraju se smatrati nevaljanima. Što bi se tada dogodilo s plaćama, socijalnim naknadama, porezima, kao i mogućim odlukama/upravnim aktima koje su donijeli ti zaposleni kandidati u svojstvu ugovornog osoblja F4E‑a? Što se tiče, primjerice, njihovih plaća, bi li se sve uplate koje je prema njima izvršio F4E smatrale stjecanjem bez osnove (plaćanjima koja su primljena bez valjanog pravnog temelja)? Ako se sve to ne bi riješilo dogovorno i tiho, bi li svaka privatna stranka tada trebala tužiti drugu?
94. Stoga se čini jasnim da, s obzirom na odluke o zapošljavanju iz predmetnog slučaja, „interes” zakonitosti i tužiteljevi interesi u takvom postupku odabira očito ne mogu prevagnuti nad interesima zaposlenih kandidata. Iz toga slijedi da je to što je Opći sud poništio odluke o zapošljavanju bila prekomjerna kazna. U skladu s tim, pobijanu presudu treba ukinuti, u pogledu trećeg dijela izreke pobijane presude.
95. Potrebne su dvije zaključne napomene.
96. Kao prvo, treba istaknuti da takvo odvagivanje u pogledu primjerenih pravnih sredstava uvijek ovisi o konkretnom predmetu. U ovom slučaju, ne postoji nikakav dokaz da je propust uprave bio namjeran ili ponovljen. Nadalje, drukčiji ishod, također u pogledu ravnoteže interesa u pogledu odluka o zapošljavanju, hipotetski bi mogao biti opravdan ako bi se utvrdilo postojanje zle vjere uprave. To bi moglo obuhvaćati, na primjer, to da je uprava namjerno požurila imenovati osobu s popisa uspješnih kandidata prije nego što bi moglo doći do sudskog preispitivanja, znajući da se u ta imenovanja nikada neće dirati. Svaki bi takav hipotetski scenarij svakako mogao pomaknuti ravnotežu interesa u drugom smjeru. Međutim, ništa ne upućuje na to da bi to moglo biti tako ovdje.
97. Kao drugo, u okolnostima u kojima kandidat jest imao legitimna očekivanja, on ima pravo na naknadu ako to želi. Tome je tako čak i ako ishod odvagivanja interesa dovede do poništavanja popisa uspješnih kandidata u ovom slučaju(50).
D. Troškovi
98. Sukladno članku 138. stavku 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Na temelju članka 138. stavka 3. tog poslovnika, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi vlastite troškove.
99. U okviru ove žalbe žalitelj je samo djelomično uspješan u smislu članka 138. stavka 1. Poslovnika. Prema tome, na temelju članka 138. stavka 3. Poslovnika, žalitelj će snositi vlastite troškove.
IV. Zaključak
100. S obzirom na navedena razmatranja, predlažem da Sud:
– ukine presudu Općeg suda od 25. siječnja 2018., Galocha/Zajedničko poduzeće Fusion for Energy (T‑561/16, EU:T:2018:29) u dijelu u kojem se njome poništavaju odluke Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije za zapošljavanje kandidata s popisa uspješnih kandidata na natječaju F4E/CA/ST/FGIV/2015/001;
– naloži Europskom zajedničkom poduzeću za ITER i razvoj energije fuzije snošenje vlastitih troškova.