RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

10. rujna 2014.

Predmet F‑122/13

Maria José Carneiro

protiv

Europskog policijskog ureda (Europol)

„Javna služba – Osoblje Europola – Neproduljenje ugovora na određeno vrijeme – Preoblikovanje ugovora na određeno vrijeme u ugovor na neodređeno vrijeme – Tužba koja je djelomično očito nedopuštena, a djelomično očito pravno neutemeljena“ 

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a kojom M. J. Carneiro traži poništenje odluka kojima je Europski policijski ured (Europol) odbio utvrditi da je njezin ugovor kao člana privremenog osoblja bio sklopljen na neodređeno vrijeme i produljiti navedeni ugovor na neodređeno vrijeme, koji je istekao 31. listopada 2013.

Odluka:      Tužba se djelomično odbacuje kao očito nedopuštena i djelomično odbija kao očito pravno neutemeljena. M. J. Carneiro snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova Europskog policijskog ureda.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Prethodna žalba u upravnom postupku – Rokovi – Dan od kojega rok počinje teći – Datum potpisa ugovora člana ugovornog osoblja

(čl. 90. st. 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

2.      Tužbe dužnosnikâ – Prethodna žalba u upravnom postupku – Podudarnost žalbe i tužbe – Istovjetnost predmeta i pravne osnove – Pravni razlozi i argumenti koji nisu navedeni u žalbi, ali su s njom usko povezani – Dopuštenost

(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

3.      Dužnosnici – Načela – Zaštita legitimnih očekivanja – Pretpostavke – Precizna jamstva uprave

4.      Dužnosnici – Privremeno osoblje – Postupak zapošljavanja – Produljenje ugovora na određeno vrijeme – Diskrecijska ovlast uprave – Dužnost brižnog postupanja uprave – Uzimanje u obzir interesa dotičnog člana osoblja – Sudski nadzor – Granice

(čl. 6. i čl. 57. st. 3. Pravilnika o osoblju Europola; čl. 88. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika)

1.      Kad je riječ o utvrđivanju trenutka nastanka akta kojim se nanosi šteta, tj. određivanju datuma od kojeg se rok za podnošenje žalbe mora računati, valja navesti da ugovor od trenutka svojeg potpisivanja stvara učinke i prema tome može nanijeti štetu dotičnom članu privremenog osoblja tako da u načelu treba od tog potpisa računati rok za pravovremeno podnošenje žalbe sukladno članku 90. stavku 2. Pravilnika o osoblju.

(t. 36.)

Izvori:

Službenički sud: presude Scheefer/Parlament, F‑105/09, EU:F:2011:41, t. 48. i navedena sudska praksa, i Davids/Komisija, F‑105/11, EU:F:2012:84, t. 54.

2.      U tužbama dužnosnikâ, očitovanja podnesena sudu Unije mogu dakako sadržavati samo one prigovore koji imaju iste pravne temelje kao i prigovori iz žalbe, s tim da se ti prigovori pred sudom Unije mogu razviti, podnošenjem razloga i argumenata koji se nužno ne nalaze u žalbi, ali su s njom usko povezani. U tom pogledu je potrebno istaknuti da, s jedne strane, budući da predsudski postupak ima neformalan karakter i da stranke općenito u tom stadiju postupaju bez pomoći odvjetnika, administrativno tijelo ne smije strogo tumačiti žalbe, već ih treba ispitati otvorenog uma, i s druge strane, cilj članka 91. Pravilnika nije rigorozno i definitivno vezati eventualni predsudski postupak, s obzirom na to da sudska tužba ne mijenja ni pravni temelj žalbenog razloga ni predmet žalbe. Neovisno o tome, kako bi se ispunila svrha predsudskog postupka previđenog člankom 91. stavkom 2. Pravilnika o osoblju, tijelo za imenovanje ili tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu treba biti u mogućnosti s dovoljnom preciznošću poznavati pritužbe koje osobe u pitanju imaju u vezi s osporavanom odlukom.

(t. 41. i 42.)

Izvori:

Opći sud Europske unije: presuda Komisija/Moschonaki, T‑476/11 P, EU:T:2013:557, t. 73., 76. i 77. i navedena sudska praksa

3.      Pravo pozivanja na zaštitu legitimnih očekivanja proteže se na svakog pojedinca koji se nađe u situaciji iz koje proizlazi da je uprava kod njega stvorila utemeljena očekivanja, pruživši mu precizna jamstva u obliku preciznih, bezuvjetnih i podudarajućih informacija iz ovlaštenih i pouzdanih izvora.

Prema tome, član osoblja ne može valjano prigovoriti upravi da je uzela u obzir proračunska ograničenja jer se ona nalaze među čimbenicima o kojima uprava mora voditi računa u kadrovskoj politici.

(t. 48. i 56.)

Izvori:

Službenički sud: presude Bellantone/Revizorski sud, F‑85/06, EU:F:2007:171, t. 64. i Mendes/Komisija, F‑125/11, EU:F:2013:35, t. 62.

4.      Uprava uživa široku diskrecijsku ovlast u području produljenja ugovora i u tom je kontekstu nadzor suda ograničen na pitanje je li uprava, s obzirom na načine i razloge koji su je mogli dovesti do njezine ocjene, ostala unutar nespornih granica i da nije koristila svoju ovlast na očito pogrešan način.

U tom pogledu, Službenički sud može biti pozvan provesti nadzor nad time je li se uprava u svojoj odluci oslonila na netočno ili nepotpuno činjenično stanje. U tu svrhu, na sudu je da provjeri je li uprava djelotvorno koristila svoje ovlasti koje ima u svrhu utvrđivanja činjeničnog stanja koje je u podlozi njezine odluke, na način da uzme u obzir sve relevantne elemente. Taj sud također može smatrati potrebnim ispitati je li uprava provela detaljno, ili konkretno, ispitivanje relevantnih elemenata slučaja, tako da je to ispitivanje provedeno na brižan i neovisan način.

Nadalje, dužnost brižnog postupanja posebice podrazumijeva da, kad odlučuje o položaju dužnosnika ili člana osoblja i to čak u okviru korištenja široke diskrecijske ovlasti, nadležno tijelo uzme u obzir sve čimbenike koji mogu utjecati na njegovu odluku; na njemu je da pritom uzme u obzir ne samo interes službe, već i interes dužnosnika ili člana osoblja u pitanju. Vodeći računa osobito o širini diskrecijske ovlasti kojom raspolažu institucije prilikom procjene interesa službe, nadzor suda Unije mora se ograničiti na pitanje je li nadležno tijelo ostalo unutar razumnih granica i da nije koristilo svoju diskrecijsku ovlast na pogrešan način.

(t. 50., 51. i 60.)

Izvori:

Sud: presuda Komisija/Tetra Laval, C‑12/03 P, EU:C:2005:87, t. 39.

Prvostupanjski sud: presude Caravelis/Parlament, T‑182/99, EU:T:2001:131, t. 32.; Brendel/Komisija, T‑55/03, EU:T:2004:316, t. 60. i BUPA i dr./Komisija, T‑289/03, EU:T:2008:29, t. 221.

Službenički sud: presuda Gheysens/Vijeće, F‑8/10, EU:F:2010:151, t. 75.