PRESUDA OPĆEG SUDA (prvo vijeće)
20. rujna 2018.(*)
„Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava verbalnog žiga Europske unije UROAKUT – Raniji nacionalni i međunarodni figurativni žigovi UroCys – Relativni razlog za odbijanje – Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu – Ovlast preinačavanja – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”
U predmetu T‑266/17,
Kwizda Holding GmbH, sa sjedištem u Beču (Austrija), koji zastupaju L. Wiltschek, D. Plasser i K. Majchrzak, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa S. Hanne, u svojstvu agenta,
tuženika,
druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest
Dermapharm GmbH, sa sjedištem u Beču, koji zastupaju H. Kunz‑Hallstein i R. Kunz‑Hallstein, odvjetnici,
povodom tužbe podnesene protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 7. ožujka 2017. (predmet R 1221/2016‑4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Dermapharm i Kwizda Holding,
OPĆI SUD (prvo vijeće)
u sastavu: I. Pelikánová, predsjednica, V. Valančius i U. Öberg (izvjestitelj), suci,
tajnik: E. Coulon,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 9. svibnja 2017.,
uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 5. srpnja 2017.,
uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 18. srpnja 2017.,
uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za zakazivanje rasprave u roku od tri tjedna od dostave obavijesti o zatvaranju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno, u skladu s člankom 106. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez provođenja usmenog dijela postupka,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj Kwizda Holding GmbH podnio je 20. ožujka 2015. Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) prijavu za registraciju žiga Europske unije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).
2 Žig za koji je zatražena registracija verbalni je znak UROAKUT.
3 Proizvodi za koje je zatražena registracija odnose se na razred 5. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i odgovaraju sljedećem opisu: „Dodaci prehrani i dijetetski pripravci; veterinarski i medicinski pripravci i proizvodi”.
4 Prijava za registraciju žiga objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 2015/058 od 26. ožujka 2015.
5 Intervenijent Dermapharm GmbH je 26. lipnja 2015. na temelju članka 41. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 46. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 2017/1001) podnio prigovor na registraciju žiga za koji je podnesena prijava za proizvode i usluge iz točke 3. ove presude.
6 Prigovor se temeljio na sljedećim ranijim žigovima:
– figurativni austrijski žig, ovdje reproduciran, za koji je podnesena prijava 5. prosinca 2011. i koji je registriran 28. ožujka 2012. pod brojem 6034/2011, koji označuje među ostalim proizvode iz razreda 5. koji odgovaraju sljedećem opisu: „Dijetetski pripravci i dodaci prehrani za medicinsku uporabu, koji se ne rabe za liječenje ili sprečavanje kroničnog artritisa”;
– međunarodna registracija žiga koja je postignuta 5. lipnja 2012., pod brojem 1137575, i s proširenjem zaštite u Njemačkoj na proizvode navedene u točki 6. prvoj alineji ove presude obuhvaćene razredom 5.
7 Razlog koji se navodi u prilog prigovoru jest onaj iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001).
8 Odjel za prigovore je 3. svibnja 2016. usvojio prigovor u cijelosti, odbio zahtjev za registraciju i naložio tužitelju snošenje troškova.
9 Tužitelj je 4. srpnja 2016. na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članci 66. do 71. Uredbe 2017/1001) podnio žalbu EUIPO‑u protiv odluke Odjela za prigovore.
10 Odlukom od 7. ožujka 2017. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) četvrto žalbeno vijeće EUIPO‑a usvojilo je žalbu i potvrdilo odbijanje dotične prijave za registraciju. Nakon što je utvrdilo da se relevantna javnost sastoji od šire javnosti njemačkog govornog područja, s boravištem u Njemačkoj i Austriji, uobičajeno obaviještene, razumno pažljive i oprezne, i specijalizirane medicinske i farmaceutske javnosti koja pokazuje visoku razinu pažnje, žalbeno vijeće potvrdilo je istovjetnost ili visok stupanj sličnosti dotičnih proizvoda. Zatim je potvrdilo zaključak Odjela za prigovore prema kojem su dotični znakovi imali srednji stupanj sličnosti u vizualnom i fonetskom pogledu, zbog početnog zajedničkog elementa „uro”, slične strukture i slične duljine. S konceptualnog gledišta žalbeno vijeće je smatralo da znakovi u cjelini nemaju nikakvo značenje za relevantnu javnost, tako da je temelj „određene konceptualne sličnosti” bilo poklapanje početka znakova. Stoga, s obzirom na prosječan razlikovni karakter ranijih žigova, žalbeno je vijeće zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu, uključujući stručnu javnost čiji je stupanj pažnje visok.
Zahtjevi stranaka
11 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– prihvati tužbu i izmijeni pobijanu odluku na način da odbije intervenijentov prigovor;
– po potrebi, poništi pobijanu odluku i vrati predmet žalbenom vijeću EUIPO‑a;
– naloži EUIPO‑u snošenje troškova postupka pred Općim sudom i žalbenim vijećem;
– naloži intervenijentu snošenje troškova koji su nastali u postupku pred Odjelom za prigovore.
12 EUIPO i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
13 U prilog tužbi tužitelj navodi samo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
14 Tužitelj u biti tvrdi da je žalbeno vijeće pogrešno zaključilo da u pogledu ranijih žigova i žiga za koji je podnesena prijava postoji vjerojatnost dovođenja relevantne javnosti u zabludu.
15 EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve tvrdnje.
16 U skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom ili istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig. Vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom.
17 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu predstavlja vjerojatnost da javnost može vjerovati da predmetni proizvodi ili usluge potječu iz istog poduzeća ili gospodarski povezanih poduzeća. Prema toj istoj sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu treba procjenjivati općenito, u skladu s percepcijom koju relevantna javnost ima o predmetnim znakovima i proizvodima ili uslugama, uzimajući u obzir sve čimbenike relevantne u predmetnom slučaju, osobito međuovisnost sličnosti znakova i onu obuhvaćenih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 33. i navedenu sudsku praksu i od 22. rujna 2016., Sun Cali/EUIPO – Abercrombie & Fitch Europe (SUN CALI), T‑512/15, EU:T:2016:527, t. 44. i navedenu sudsku praksu).
18 Za potrebe primjene članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, vjerojatnost dovođenja u zabludu istodobno pretpostavlja istovjetnost ili sličnost suprotstavljenih žigova te istovjetnost ili sličnost proizvoda ili usluga koje oni obuhvaćaju. Riječ je o kumulativnim uvjetima (vidjeti presudu od 22. siječnja 2009., Commercy/OHIM – easyGroup IP Licensing (easyHotel), T‑316/07, EU:T:2009:14, t. 42. i navedenu sudsku praksu; presudu od 22. rujna 2016., SUN CALI, T‑512/15, EU:T:2016:527, t. 45.).
19 S obzirom na ta razmatranja, valja ispitati je li žalbeno vijeće pravilno smatralo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu, u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
Relevantno područje
20 Iz točke 12. pobijane odluke može se jasno zaključiti da je žalbeno vijeće smatralo da je relevantno područje ono Njemačke i Austrije, tj. područja na kojima su raniji žigovi bili zaštićeni. Tu ocjenu, koja osim toga nije osporena, potrebno je odobriti.
Relevantna javnost i razina njezine pažnje
21 Prema sudskoj praksi, u okviru opće procjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu valja uzeti u obzir prosječnog potrošača odnosne kategorije proizvoda, koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan. Jednako tako valja uzeti u obzir činjenicu da stupanj pažnje prosječnog potrošača može varirati s obzirom na kategoriju predmetnih proizvoda ili usluga (presuda od 3. rujna 2009., Aceites del Sur‑Coosur/Koipe, C‑498/07 P, EU:C:2009:503, t. 74.; vidjeti također presudu od 13. veljače 2007., Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR), T‑256/04, EU:T:2007:46, t. 42. i navedenu sudsku praksu).
22 U ovom slučaju, žalbeno je vijeće u točkama 12. i 21. pobijane odluke utvrdilo da je relevantna javnost ona njemačkog govornog područja Njemačke i Austrije i da su dotični proizvodi iz razreda 5. namijenjeni, s jedne strane, široj javnosti koju treba smatrati uobičajeno obaviještenom, razumno pažljivom i opreznom, čija je razina pažnje prosječna, i, s druge strane, specijaliziranoj medicinskoj i farmaceutskoj javnosti, čija je razina pažnje visoka.
23 Iako tužitelj ne dovodi u pitanje definiciju relevantne javnosti, on, međutim, osporava ocjenu žalbenog vijeća prema kojoj dotični prosječni potrošači koji čine „širu javnost” primjenjuju prosječnu razinu pažnje. Tužitelj tvrdi da su medicinski ili dijetetski pripravci i dodaci prehrani namijenjeni javnosti koja ima posebne dijetetske potrebe, tako da i specijalizirana javnost i prosječni potrošač primjenjuju povećani ili visoki stupanj pažnje u odnosu na dotične proizvode, neovisno o tome prodaju li se na recept ili ne.
24 EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve tvrdnje.
25 Ponajprije valja podsjetiti da se, kad su dotični proizvodi lijekovi ili farmaceutski proizvodi, relevantna javnost sastoji od, s jedne strane, medicinskih stručnjaka i, s druge strane, pacijenata koji su konačni potrošači navedenih proizvoda (vidjeti presude od 15. prosinca 2010., Novartis/OHIM – Sanochemia Pharmazeutika (TOLPOSAN), T‑331/09, EU:T:2010:520, t. 21. i navedenu sudsku praksu i od 5. listopada 2017., Forest Pharma/EUIPO – Ipsen Pharma (COLINEB), T‑36/17, neobjavljenu, EU:T:2017:690, t. 49.). Tu definiciju relevantne javnosti, kako ju je utvrdilo žalbeno vijeće, prema tome treba odobriti.
26 Nadalje, iz sudske prakse proizlazi da, s jedne strane, medicinski stručnjaci primjenjuju visok stupanj pažnje prilikom propisivanja lijekova. Iz toga proizlazi, s druge strane, da kad je riječ o krajnjim potrošačima u slučaju farmaceutskih proizvoda koji se prodaju bez liječničkog recepta, valja pretpostaviti da ti proizvodi zanimaju potrošače za koje se očekuje da su uobičajeno obaviješteni, razumno pažljivi i oprezni jer ti proizvodi utječu na njihovo zdravstveno stanje te da je manje vjerojatno da će oni pomiješati različite kategorije proizvoda. Osim toga, čak i u slučaju da je obvezan liječnički recept, potrošači mogu primijeniti visok stupanj pažnje prilikom propisivanja dotičnih proizvoda, s obzirom na to da su farmaceutski proizvodi. Stoga, za lijekove se, bez obzira na to jesu li izdani na liječnički recept ili ne, može smatrati da uobičajeno obaviješteni, razumno pažljivi i oprezni potrošači na njih primjenjuju povećani stupanj pažnje (vidjeti presudu od 15. prosinca 2010., TOLPOSAN, T‑331/09, EU:T:2010:520, t. 26. i navedenu sudsku praksu).
27 Iz iste sudske prakse proizlazi da se ta razmatranja primjenjuju čak i u slučajevima kada su dotični farmaceutski proizvodi namijenjeni liječenju lakših bolesti i tegoba (presuda od 13. svibnja 2015., Ferring/OHIM – Kora (Koragel), T‑169/14, neobjavljena, EU:T:2015:280, t. 31.), kao što je slučaj kod određenih stanja urinarnog trakta.
28 Isto vrijedi općenito za dijetetske proizvode i dodatke prehrani koji nisu lijekovi u užem smislu riječi, ali su ipak proizvodi koji pripadaju području zdravlja, s obzirom na to da su općenito namijenjeni poboljšanju zdravstvenog stanja, za koje se može smatrati da na njih uobičajeno obaviješteni, razumno pažljivi i oprezni potrošači primjenjuju povećani stupanj pažnje (presuda od 26. studenoga 2015., Bionecs/OHIM – Fidia farmaceutici (BIONECS), T‑262/14, neobjavljena, EU:T:2015:888, t. 19.; vidjeti također u tom smislu presudu od 15. prosinca 2009., Trubion Pharmaceuticals/OHIM – Merck (TRUBION), T‑412/08, neobjavljenu, EU:T:2009:507, t. 28.).
29 U ovom slučaju, proizvodi obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava koji pripadaju razredu 5. imaju zajedničku osnovnu značajku da ih se na tržište stavlja na temelju preporuke ili posredstvom zdravstvenog stručnjaka, liječnika koji propisuje proizvod, ljekarnika ili veterinara. S obzirom na izravni utjecaj na zdravlje korisnika i posebnost stanja koje se želi liječiti, valja smatrati da su potrošači općenito dobro obaviješteni i osobito pažljivi i oprezni jer relevantna javnost primjenjuje povećani stupanj pažnje bez obzira na to je li riječ o široj ili profesionalnoj javnosti (vidjeti u tom smislu presude od 9. travnja 2014., Farmaceutisk Laboratorium Ferring/OHIM – Tillotts Pharma (OCTASA), T‑501/12, neobjavljenu, EU:T:2014:194, t. 32. i od 13. prosinca 2017., Laboratorios Ern/EUIPO – Ascendo Medienagentur (SLIMDYNAMICS), T‑700/16, neobjavljenu, EU:T:2017:896, t. 24.).
30 Iz prethodno navedenog proizlazi da je žalbeno vijeće pogrešno utvrdilo u točki 21. pobijane odluke da dio relevantne javnosti primjenjuje samo prosječan stupanj pažnje.
O usporedbi proizvoda
31 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, prilikom ocjene sličnosti između proizvoda ili usluga o kojima je riječ valja uzeti u obzir sve relevantne čimbenike koji su svojstveni za njihov međusobni odnos. Ti čimbenici osobito uključuju njihovu prirodu, namjenu, upotrebu te njihovu konkurentnost ili komplementarnost. Mogu se uzeti u obzir i drugi čimbenici kao što su kanali isporuke predmetnih proizvoda (vidjeti presude od 21. siječnja 2016., Hesse/OHIM, C‑50/15 P, EU:C:2016:34, t. 21. i navedenu sudsku praksu i od 11. srpnja 2007., El Corte Inglés/OHIM – Bolaños Sabri (PiraÑAM diseño original Juan Bolaños), T‑443/05, EU:T:2007:219, t. 37. i navedenu sudsku praksu).
32 U ovom je slučaju žalbeno vijeće u točkama 14. i 15. pobijane odluke smatralo da su osporavani proizvodi iz razreda 5. ili istovjetni ili vrlo slični proizvodima obuhvaćenima ranijim žigovima.
33 Ta se razmatranja, koja tužitelj uostalom ne pobija, trebaju odobriti.
Usporedba znakova
34 Općenita ocjena postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u pogledu vizualne, auditivne ili konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova mora se temeljiti na ukupnom dojmu koji oni ostavljaju, uzimajući osobito u obzir njihove razlikovne i dominantne elemente. Percepcija žigova koju ima prosječni potrošač predmetnih proizvoda ili usluga igra odlučujuću ulogu u općenitoj procjeni navedene vjerojatnosti. U tom pogledu prosječni potrošač uobičajeno opaža žig kao cjelinu i ne ispituje njegove različite detalje (vidjeti presudu od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 35. i navedenu sudsku praksu).
35 Kako bi se odredio razlikovni karakter elementa žiga, valja ocijeniti koliko taj element može pridonijeti utvrđivanju potječu li proizvodi ili usluge za koje je žig registriran od određenog poduzetnika i razlikuju li se dakle ti proizvodi i usluge od proizvoda i usluga ostalih poduzetnika. Prilikom te ocjene osobito valja voditi računa o značajkama svojstvenima elementu o kojem je riječ s obzirom na pitanje posjeduje li on ikakav opisni karakter proizvoda za koje je žig registriran (presude od 13. lipnja 2006., Inex/OHIM – Wiseman (Prikaz kravlje kože), T‑153/03, EU:T:2006:157, t. 35. i od 12. srpnja 2012., Winzer Pharma/OHIM – Alcon (BAÑOFTAL), T‑346/09, neobjavljena, EU:T:2012:368, t. 78.).
36 U predmetnom slučaju žalbeno vijeće je utvrdilo da su suprotstavljeni znakovi imali srednji stupanj vizualne i fonetske sličnosti kao i „određenu konceptualnu sličnost”. Žalbeno je vijeće u točki 22. pobijane odluke navelo da je svojstveni razlikovni karakter ranijih žigova prosječan i da ne postoji jasna naznaka da pojam „urocys” ima opisne konotacije.
37 Tužitelj osporava tu tvrdnju i navodi isključivo opisni karakter elementa „uro” i velike razlike na vizualnom, fonetskom i konceptualnom planu između suprotstavljenih znakova.
38 EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve tvrdnje.
39 Valja također reći da, iako prosječan potrošač obično žig percipira kao cjelinu i ne provodi ispitivanje njegovih različitih detalja, ostaje činjenica da će ga, percipirajući verbalni znak, on rastaviti na verbalne elemente koji za njega imaju konkretno značenje ili koji su slični riječima koje poznaje (vidjeti u tom smislu presude od 6. rujna 2013., Eurocool Logistik/OHIM – Lenger (EUROCOOL), T‑599/10, neobjavljenu, EU:T:2013:399, t. 104. i navedenu sudsku praksu).
40 Osim toga, iako se suprotstavljeni znakovi podudaraju u prisutnosti početnog elementa „uro”, ustaljena je sudska praksa da se ocjena sličnosti između dvaju znakova ne može ograničiti na uzimanje u obzir samo jednog sastavnog dijela složenog znaka i njegovu usporedbu s drugim znakom. Naprotiv, usporedba se treba provesti ispitivanjem suprotstavljenih znakova kao cjeline, što ne isključuje mogućnost da dojmom koji je cjelina proizvela može pod određenim okolnostima prevladati jedan ili više njegovih elemenata (vidjeti presudu od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 41. i navedenu sudsku praksu).
41 Činjenica da je jedan od sastavnih dijelova složenog žiga istovjetan drugom žigu dopušta zaključak o sličnosti između tih žigova samo ako ta komponenta predstavlja prevladavajući element u ukupnom dojmu složenog žiga (vidjeti presudu od 13. svibnja 2015., easyGroup IP Licensing/OHIM – TUI (easyAir‑tours), T‑608/13, neobjavljenu, EU:T:2015:282, t. 50. i navedenu sudsku praksu). Ocjena sličnosti zasnovana samo na prevladavajućem elementu moguća je isključivo ako su ostali sastavni dijelovi žiga zanemarivi (presuda od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 42.).
42 U ovom slučaju, valja navesti da nije sporno da element „uro” upućuje na područje urologije. Kao što u biti tvrdi EUIPO, budući da relevantna javnost prepoznaje taj element kao upućivanje na urologiju, on se ne percipira kao izravno opisan u odnosu na predmetne proizvode, nego u najboljem slučaju kao aluzivan. Prema tome, žalbeno je vijeće pravilno utvrdilo u točki 18. pobijane odluke da element „uro” predstavlja aluzivno upućivanje na područje urologije.
43 U tom pogledu, valja podsjetiti da su tzv. „podsjećajući” žigovi uobičajeni u sektoru lijekova. Naime, upućivanja na područje primjene i aktivne sastojke proizvoda najčešća su u području farmakologije (presuda od 14. srpnja 2011., Winzer Pharma/OHIM – Alcon (OFTAL CUSI), T‑160/09, neobjavljena, EU:T:2011:379, t. 80.). Relevantna javnost shvaća da su hrana i lijekovi čiji nazivi počinju s verbalnim elementom „uro” namijenjeni liječenju stanja urinarnog trakta. Prema tome, navedena javnost percipira taj element više kao upućivanje na namjenu proizvoda nego kao oznaku njegova komercijalnog podrijetla. Početni element „uro” je dakle slabo razlikovan jer upućuje na obilježja predmetnih proizvoda.
44 Što se tiče dodatnog elementa „akut” žiga za koji je podnesena prijava, valja utvrditi da se, suprotno onomu što navodi tužitelj, on ne može smatrati aluzivnim upućivanjem koje zahtijeva znatan napor u tumačenju. Za relevantnu javnost koja govori njemački taj je pojam deskriptivan i u njemačkom ima opću namjenu u značenju „hitno, neposredno, akutno”.
45 U odnosu na element „cys” ranijih žigova, valja smatrati da se, barem u specijaliziranoj medicinskoj i farmaceutskoj javnosti, on shvaća kao aluzivno upućivanje na pojam „cistitis” ili „cistein”. Stoga je, a da pritom nije počinilo pogrešku, žalbeno vijeće u točki 22. pobijane odluke potvrdilo da raniji žigovi imaju prosječan svojstveni razlikovni karakter i da pojam „urocys” u cjelini nema očitu opisnu konotaciju.
46 Iz prethodno navedenog proizlazi da u svrhu usporedbe suprotstavljenih znakova treba uzeti u obzir znakove u cjelini, uključujući dodatne elemente „akut” žiga za koji je podnesena prijava i „cys” ranijih žigova.
Vizualna usporedba
47 Što se tiče vizualne usporedbe, najprije valja podsjetiti da se ništa ne protivi tomu da se provjeri postojanje vizualne sličnosti verbalnoga i figurativnoga žiga, s obzirom na to da te dvije vrste žiga imaju grafički oblik koji može ostaviti vizualan dojam (vidjeti presudu od 4. svibnja 2005., Chum/OHIM – Star TV (STAR TV), T‑359/02 , EU:T:2005:156, t. 43. i navedenu sudsku praksu).
48 Žalbeno vijeće je u točki 18. pobijane odluke istaknulo da je javnost njemačkog govornog područja percipirala suprotstavljene znakove kao kombinaciju početnog elementa „uro” i dodatnog elementa „akut” ili „cys”. Ono smatra da se taj početni element ne može zanemariti, tim više što se nalazi na početku znakova i značajno doprinosi ukupnom dojmu koji oni proizvode. Usprkos razlikama između elemenata „akut” i „cys” u pogledu broja slova i slogova, žalbeno je vijeće utvrdilo da se u ukupnom dojmu znakovi podudaraju u pogledu njihova početnog dijela i strukture te su otprilike jednake duljine, tako da iz toga proizlazi prosječna vizualna sličnost.
49 Tužitelj osporava tu ocjenu, ističući da elementi „cys” ranijih žigova i „akut” žiga za koji je podnesena prijava nemaju niti jedno zajedničko slovo i razlikuju se po duljini, broju i redoslijedu slova i strukturi slogova. Tužitelj dodaje da je žalbeno vijeće povrijedilo „polufigurativni” karakter ranijih žigova i da nije uzelo u obzir grafičku posebnost velikog slova „C” u sredini riječi ranijih žigova, znak „urocys” koji dijele na vizualnom planu, dok je pojam „uroakut” doživjelo kao homogen.
50 EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve tvrdnje.
51 U tom pogledu valja podsjetiti da, iako je već presuđeno da početni dio žiga obično ima jači utjecaj na vizualnom planu od njegova zadnjeg dijela (vidjeti u tom smislu presude od 3. rujna 2010., Companhia Muller de Bebidas/OHIM – Missiato Industria e Comercio (61 A NOSSA ALEGRIA), T‑472/08, EU:T:2010:347, t. 62. i od 20. studenoga 2017., Stada Arzneimittel/EUIPO – Urgo recherche innovation et développement (Immunostad), T‑403/16, neobjavljenu, EU:T:2017:824, t. 31. i navedenu sudsku praksu), tako da potrošač općenito više pažnje posvećuje početnom dijelu žiga nego njegovu kraju (vidjeti presudu od 19. svibnja 2011., PJ Hungary/OHIM – Pepekillo (PEPEQUILLO), T‑580/08, EU:T:2011:227, t. 77. i navedenu sudsku praksu), takvo utvrđenje ne vrijedi u svim slučajevima (vidjeti presudu od 16. svibnja 2007., Trek Bicycle/OHIM – Audi (ALLTREK), T‑158/05, neobjavljenu, EU:T:2007:143, t. 70. i navedenu sudsku praksu).
52 U ovom slučaju, sama prisutnost zajedničkog elementa „uro” ne omogućuje zaključak o vizualnoj sličnosti suprotstavljenih znakova (vidjeti u tom smislu presudu od 22. veljače 2018., International Gaming Projects/EUIPO – Zitro IP (TRIPLE TURBO), T‑210/17, neobjavljenu, EU:T:2018:91, t. 51.).
53 Osim toga, valja zaključiti da suprotstavljeni znakovi imaju određen broj razlika na vizualnom planu. Elementi „akut” u žigu za koji je podnesena prijava i „cys” u ranijim žigovima, koji se jako razlikuju, osobito privlače pažnju javnosti i nisu beznačajni za vizualnu usporedbu suprotstavljenih znakova.
54 Kao prvo, valja istaknuti da izrazi „akut” i „cys” nemaju niti jedno zajedničko slovo. Kao drugo, dok je element „akut” žiga za koji je podnesena prijava dulji od početnog elementa „uro” i obuhvaća četiri od sedam slova riječi „uroakut”, polovica izraza „urocys” sastoji se od elementa „uro”. Kao treće, figurativni element ranijih žigova, koji se sastoji od velikog slova „C” u sredini riječi, vizualno razdvaja, dok pojam „uroakut” djeluje homogeno.
55 Stoga, valja istaknuti da su suprotstavljeni znakovi djelomično istovjetni zbog podudaranja početnog elementa „uro”, što tužitelj uostalom i ne osporava, te je njihova vizualna sličnost ograničena na prisutnost tog zajedničkog elementa. Razlike između suprotstavljenih znakova zbog prisutnosti dodatnih elemenata „akut” i „cys” doprinose, u mjeri koja nije zanemariva, općem dojmu koji ostavljaju suprotstavljeni žigovi.
56 Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, valja potvrditi zaključak žalbenog vijeća prema kojemu suprotstavljeni znakovi, uzeti u cjelini, imaju srednji stupanj sličnosti na vizualnom planu.
Fonetska usporedba
57 Kad je riječ o fonetskoj usporedbi, valja napomenuti da se žalbeno vijeće temelji na istim razmatranjima kao što su ona navedena u točki 48. ove presude.
58 Tužitelj tvrdi da je izgovor ranijih žigova obilježen razlikovnim elementom „cys”, koji nema nijednu zajedničku točku s verbalnim elementom „akut”. Komisija se ne slaže s tvrdnjom da se slovo „c” izgovara kao „k” i inzistira na razlici između broja slogova ranijih žigova, koji se sastoje od tri sloga, i žiga za koji je podnesena prijava, koji se sastoji od četiri sloga, čija se intonacija znatno razlikuje.
59 EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve tvrdnje.
60 Valja istaknuti da se raniji žigovi sastoje od tri sloga, odnosno „u”, „ro” i „cys”, dok se žig za koji je podnesena prijava sastoji od četiri sloga, tj. „u”, „ro”, „a” i „kut”, tako da su njihova duljina, ritam i intonacija različite te se suprotstavljeni znakovi fonetski podudaraju samo u prva dva sloga. Osim toga, moguć izgovor slova „c” elementa „cys” ranijih žigova kao sibilantskog suglasnika može naglasiti fonetsku različitost između suprotstavljenih znakova.
61 S druge strane, već je presuđeno da različit broj slogova nije dovoljan da bi se isključilo postojanje fonetske sličnosti između suprotstavljenih znakova (vidjeti u tom smislu presudu od 19. svibnja 2011., PEPEQUILLO, T‑580/08, EU:T:2011:227, t. 79. i navedenu sudsku praksu). Međutim, u ovom su slučaju prva dva sloga, „u” i „ro”, suprotstavljenih znakova istovjetna. Uostalom, niti se ne osporava da se izgovaraju na isti način.
62 Stoga, uzimajući u obzir fonetsku istovjetnost suprotstavljenih znakova koja proizlazi iz zajedničkog elementa „uro”, razlike navedene u točki 60. ove presude nisu dovoljne da bi se kod relevantnog potrošača otklonio dojam da ti žigovi, općenito ocijenjeni, imaju određeni stupanj sličnosti na fonetskom planu.
63 U ovom je slučaju žalbeno vijeće priznalo samo prosječan stupanj fonetske sličnosti između suprotstavljenih znakova, upravo zbog razlike u izgovoru preostalih elemenata žiga za koji je podnesena prijava, što treba stoga potvrditi.
Konceptualna usporedba
64 Što se tiče konceptualne sličnosti, žalbeno je vijeće utvrdilo da relevantna javnost, kako ona specijalizirana tako i krajnji potrošač, percipira izvorni element „uro” kao aluzivno upućivanje na činjenicu da se predmetni proizvodi odnose na područje urologije. Žalbeno vijeće je priznalo razlike između elemenata „akut” i „cys”, pri čemu je prvi opisan za nešto što se pojavljuje iznenada, brzo je i intenzivno, a drugi stručna javnost može percipirati barem kao aluzivno upućivanje na izraz „cistitits” ili „cistein”. Međutim, iako je u točki 19. pobijane odluke istaknuto da suprotstavljeni znakovi, uzeti u cjelini, nemaju značenje za širu javnost njemačkog govornog područja, žalbeno je vijeće ipak zaključilo da postoji „određena konceptualna sličnost” s obzirom na podudaranje početnog elementa „uro”.
65 Tužitelj osporava tu ocjenu inzistirajući na konceptualnim razlikama između elementa „akut” žiga za koji je podnesena prijava koji je, prema njegovu mišljenju, aluzivno upućivanje, ne potpuno deskriptivno, na činjenicu da se proizvod može upotrebljavati za bolesti koje se naglo pojavljuju ili se brzo i intenzivno razvijaju, i elementa „cys” ranijih žigova, koji upućuje na pripravke koji se upotrebljavaju preventivno. Što se tiče žiga za koji je podnesena prijava, tužitelj dodaje da javnost njemačkog govornog područja razumije značenje pojma „akut”, za razliku od elementa „cys”, s obzirom na to da prosječni potrošač nije upoznat s konceptom „cistitisa” ili „cisteina”.
66 EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve tvrdnje.
67 Što se tiče relevantne javnosti, valja potvrditi analizu žalbenog vijeća, koju, osim toga, tužitelj ne dovodi u pitanje, prema kojoj se element „uro”, koji je zajednički suprotstavljenim znakovima, može shvatiti kao upućivanje na urologiju.
68 Trebalo bi se također smatrati da je žalbeno vijeće u točki 18. pobijane odluke pravilno navelo da element „cys” barem specijalizirana javnost može shvatiti kao aluzivno upućivanje na pojam „cistitis” ili „cistein”, što tužitelj uostalom i ne osporava. Isto tako, kao što je već utvrđeno u točki 44. ove presude, verbalni element „akut” žiga za koji je podnesena prijava ima opću namjenu u njemačkom u značenju „ hitno, neposredno, akutno”.
69 U svakom slučaju, suprotstavljeni znakovi imaju nizak stupanj konceptualne sličnosti koja proizlazi iz različitih značenja predstavljenih dodatnim elementima „akut” i „cys”.
70 U ovom slučaju, valja istaknuti da je žalbeno vijeće samo utvrdilo postojanje „određene konceptualne sličnosti” za dotičnu javnost, što treba stoga potvrditi.
Opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu
71 Sveobuhvatna ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika koji se uzimaju u obzir te osobito sličnosti žigova i obuhvaćenih proizvoda ili usluga. Slijedom toga, nizak stupanj sličnosti između obilježenih proizvoda ili usluga može se nadoknaditi visokim stupnjem sličnosti između žigova i obratno (presude od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, EU:C:1998:442, t. 17. i od 14. prosinca 2006., Mast‑Jägermeister/OHIM – Licorera Zacapaneca (VENADO avec cadre i dr.), T‑81/03, T‑82/03 i T‑103/03, EU:T:2006:397, t. 74.).
72 Kao što to proizlazi iz uvodne izjave 8. Uredbe br. 207/2009 (koja je postala uvodna izjava 11. Uredbe 2017/1001), ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu ovisi o brojnim čimbenicima, a posebno o javnom saznanju o žigu na dotičnom tržištu. S obzirom na to da je vjerojatnost dovođenja u zabludu to veća što je veći razlikovni karakter žiga, žigovi većeg razlikovnog karaktera, bilo suštinski bilo zbog prepoznatljivosti od strane javnosti, uživaju širu zaštitu od onih manjeg razlikovnog karaktera (vidjeti po analogiji presude od 11. studenoga 1997., SABEL, C‑251/95, EU:C:1997:528, t. 24.; od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, EU:C:1998:442, t. 18. i od 22. lipnja 1999., Lloyd Schuhfabrik Meyer, C‑342/97, EU:C:1999:323, t. 20.).
73 U ovom slučaju, nakon što je navelo da je razlikovni karakter ranijih žigova trebalo smatrati prosječnim, žalbeno je vijeće u točki 23. pobijane odluke zaključilo o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu kod relevantne javnosti, uključujući kod stručne javnosti koja primjenjuje povećani stupanj pažnje. Ono je taj zaključak temeljilo na prosječnoj vizualnoj i fonetskoj sličnosti te određenoj konceptualnoj sličnosti suprotstavljenih znakova kao i na istovjetnosti ili izuzetnoj sličnosti dotičnih proizvoda.
74 Tužitelj tvrdi da samo podudaranje opisnog elementa „uro” ne omogućuje zaključak o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu u slučaju nepostojanja drugih sličnosti, tim više što se suprotstavljeni znakovi značajno razlikuju na fonetskom, vizualnom i konceptualnom planu.
75 Tužitelj dodaje da isključivo opisni karakter elementa „uro” „oslabljuje” razlikovni karakter ranijih žigova, što za posljedicu ima smanjenje opsega njihove zaštite.
76 EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve tvrdnje.
77 U ovom slučaju, iz prethodno navedenoga proizlazi, s jedne strane, da su dotični proizvodi iz razreda 5. istovjetni ili vrlo slični i, s druge strane, kao što to proizlazi iz točaka 34. do 70. ove presude, da suprotstavljeni znakovi, uzeti u cjelini, imaju određen stupanj sličnosti na vizualnom, fonetskom i konceptualnom planu.
78 Prema sudskoj praksi, u okviru opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, vizualni, fonetski odnosno konceptualni aspekti suprotstavljenih znakova nemaju uvijek istu težinu te važnost elemenata sličnosti ili razlike među navedenim znakovima može ovisiti o njima svojstvenim karakteristikama (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2004., New Look/OHIM – Naulover (NLSPORT, NLJEANS, NLACTIVE i NLCollection), T‑117/03 do T‑119/03 i T‑171/03, EU:T:2004:293, t. 49.).
79 Osim toga, kad se elementi sličnosti između dvaju znakova odnose na to da dijele sastavnicu koja ima slab razlikovni karakter, utjecaj tih elemenata sličnosti na opću ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu je i sam slab (vidjeti u tom smislu presude od 13. prosinca 2007., Cabrera Sánchez/OHIM – Industrias Cárnicas Valle (el charcutero artesano), T‑242/06, neobjavljenu, EU:T:2007:391, t. 85.; od 13. srpnja 2012., Caixa Geral de Depósitos/OHIM – Caixa d’Estalvis i Pensions de Barcelona (la Caixa), T‑255/09, neobjavljenu, EU:T:2012:383, t. 79. i od 4. ožujka 2015., FSA/OHIM – Motokit Veículos e Acessórios (FSA K‑FORCE), T‑558/13, neobjavljenu, EU:T:2015:135, t. 49. do 52.).
80 Međutim, u ovom slučaju, valja podsjetiti na to da je već utvrđeno u točki 43. ove presude da početni element „uro”, koji je zajednički suprotstavljenim znakovima, ima slab razlikovni karakter.
81 Osim toga, kao što to osobito proizlazi iz točaka 53., 60. i 69. ove presude, vizualne, fonetske i konceptualne razlike koje se odnose na dodatne elemente „akut” i „cys” suprotstavljenih znakova nisu zanemarive u ukupnom dojmu koji znakovi ostavljaju na relevantnu javnost, već nadoknađuju vizualne, fonetske i konceptualne sličnosti koje proizlaze samo iz zajedničkog elementa „uro” i ideje na koju upućuje, i to tim više što relevantna javnost primjenjuje povećani stupanj pažnje.
82 Stoga valja zaključiti da suprotstavljeni znakovi općenito ostavljaju različit ukupni dojam kod relevantne javnosti, tako da je žalbeno vijeće pogrešno zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu relevantne javnosti u odnosu na proizvode iz razreda 5. označene suprotstavljenim znakovima.
83 Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da pobijanu odluku treba poništiti.
Zahtjev za izmjenu
84 Što se tiče tužiteljeva tužbenog zahtjeva za izmjenu pobijane odluke i za odbijanje prigovora, valja istaknuti da tim tužbenim zahtjevom tužitelj od Općeg suda u biti zahtijeva da donese odluku koju je, prema njegovu mišljenju, trebao donijeti EUIPO, odnosno odluku kojom se utvrđuje da uvjeti za prihvaćanje intervenijentova prigovora nisu ispunjeni. Stoga tužitelj od Općeg suda zahtijeva da izvrši svoju ovlast preinačavanja, kako je predviđeno u članku 65. stavku 3. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 72. stavak 3. Uredbe 2017/1001).
85 Nadalje, valja podsjetiti da ovlast preinačavanja koja je priznata Općem sudu na temelju članka 65. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 njemu ne daje ovlast da ocijeni ono o čemu žalbeno vijeće još nije zauzelo stajalište. Prema tome, izvršavanje ovlasti preinačavanja u načelu treba biti ograničeno na slučajeve u kojima Opći sud, nakon provedenog nadzora ocjene koju je dalo žalbeno vijeće, može na temelju utvrđenih činjeničnih i pravnih elemenata odrediti odluku koju je žalbeno vijeće bilo dužno donijeti (presuda od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM, C‑263/09 P, EU:C:2011:452, t. 72.).
86 U ovom slučaju, ispunjeni su uvjeti za izvršenje ovlasti preinačavanja Općeg suda. Naime, iz razmatranjâ iz točaka 21. do 83. ove presude proizlazi da je žalbeno vijeće bilo obvezno utvrditi da, suprotno onomu što je smatrao Odjel za prigovore, ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu u ovom slučaju. Posljedično, prigovor valja odbiti.
Troškovi
87 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
88 Budući da EUIPO nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje vlastitih troškova kao i tužiteljevih, sukladno njegovu zahtjevu.
89 Na temelju članka 138. stavka 3. Poslovnika, intervenijent će snositi vlastite troškove.
90 Osim toga, intervenijent je zatražio da se EUIPO‑u naloži snošenje troškova koje je intervenijent imao u postupku pred žalbenim vijećem. U tom pogledu, valja podsjetiti da se, u skladu s člankom 190. stavkom 2. Poslovnika, nužni troškovi koji su strankama nastali u postupku pred žalbenim vijećem smatraju troškovima čiju je naknadu moguće tražiti, tako da je taj tužiteljev zahtjev dopušten.
91 Međutim, to se ne odnosi na troškove u postupku pred Odjelom za prigovore. Stoga je tužiteljev zahtjev koji se odnosi na troškove nastale u postupku pred Odjelom za prigovore, koji nisu troškovi čiju je naknadu moguće tražiti, nedopušten.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (prvo vijeće),
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 7. ožujka 2017. (predmet R 1221/2016‑4).
2. Odbija se prigovor društva Dermapharm GmbH.
3. EUIPO će snositi vlastite troškove kao i one društva Kwizda Holding GmbH, uključujući one nastale u postupku pred žalbenim vijećem.
4. Dermapharm će snositi vlastite troškove.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 20. rujna 2018.
Potpisi