Predmet C‑67/13 P

Groupement des cartes bancaires (CB)

protiv

Europske komisije

„Žalba – Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Članak 81. stavak 1. UEZ‑a – Sustav platnih kartica u Francuskoj – Odluka udruženja poduzetnika – Tržište izdavanja – Tarife primjenjive na ,nove sudionike na tržištu’ – Članarina i tzv. mehanizmi ,reguliranja funkcije prihvaćanja’ i ,buđenja uspavanih članova’ – Pojam ograničenja tržišnog natjecanja ,prema cilju’ – Ispitivanje stupnja štetnosti za tržišno natjecanje“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 11. rujna 2014.

1.        Žalba – Razlozi – Pogrešna ocjena činjenica – Nedopuštenost – Nadzor Suda ocjene činjenica podnesenih Općem sudu – Isključenje osim u slučaju iskrivljavanja

(čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)

2.        Pravo Europske unije – Načela – Pravo na učinkovitu sudsku zaštitu – Uspostavljanje Poveljom Europske unije o temeljnim pravima – Sudski nadzor Komisijinih odluka u području tržišnog natjecanja – Odluka Komisije kojoj je potrebna kompleksna ekonomska procjena – Opseg i granice sudskog nadzora – Obveza nadzora pravne kvalifikacije

(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; čl. 261. UFEU‑a i 263. UFEU‑a; Povelja o temeljnim pravima Europske unije, čl. 47.)

3.        Zabranjeni sporazumi – Narušavanje tržišnog natjecanja – Kriteriji procjene – Sadržaj i cilj zabranjenog sporazuma kao i pravni i ekonomski kontekst njegova razvoja – Razlikovanje između povreda s obzirom na cilj i posljedicu – Namjera stranaka sporazuma da ograniče tržišno natjecanje – Nepotreban kriterij – Prekršaj prema cilju – Dovoljan stupanj štetnosti – Kriteriji procjene

(čl. 81. st.1. UEZ‑a)

4.        Zabranjeni sporazumi – Povreda tržišnog natjecanja – Protutržišni cilj – Kriteriji procjene – Procjena u ekonomskom i pravnom kontekstu – Sudski nadzor – Obveza obrazlaganja u pogledu protutržišnog cilja i štetnosti zabranjenog sporazuma

(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)

1.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 41.)

2.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 43.‑46.)

3.        U području protutržišnog postupanja koja potpadaju pod članak 81. UEZ‑a, neke vrste koordinacije između poduzetnika su toliko štetne za tržišno natjecanje da se može smatrati da ispitivanje njihovih posljedica nije potrebno. Određena koluzivna ponašanja, poput onih koja vode do toga da karteli horizontalno određuju cijene, može smatrati toliko vjerojatnim da će imati negativne učinke osobito na cijenu, količinu ili kvalitetu proizvoda i usluga da se može smatrati nepotrebnim, u svrhu primjene članka 81. stavka 1. UEZ‑a, dokazivati da imaju konkretan učinak na tržište.

U slučaju da analiza neke vrste koordinacije između poduzetnika ne pokaže dovoljan stupanj štetnosti za tržišno natjecanje, treba ispitati njezine posljedice i, kako bi ih se zabranilo, zahtijevati ispunjenje svih elemenata koji dokazuju da je tržišno natjecanje bilo osjetno spriječeno, ograničeno ili narušeno.

Kako bi se procijenilo sadržava li neki sporazum među poduzetnicima ili odluka udruženja poduzetnika dovoljan stupanj štetnosti da bi bili smatrani ograničenjem tržišnog natjecanja „prema cilju“, valja uzeti u obzir sadržaj njegovih odredbi, ciljeve koje želi postići te ekonomski i pravni kontekst u koji je smješten. U okviru procjene navedenog konteksta valja također uzeti u obzir narav obuhvaćene robe i usluga kao i stvarne uvjete funkcioniranja i strukture jednog ili više tržišta u pitanju. Osim toga, iako namjera stranaka ne čini element potreban za određivanje ograničavajućeg karaktera sporazuma među poduzetnicima, ništa na brani tijelima nadležnim za zaštitu tržišnog natjecanja ili nacionalnim tijelima i tijelima Unije da to uzimaju u obzir.

Što se tiče pojma ograničenja prema cilju, ne može se priznati da se on ne treba tumačiti restriktivno. Naime, pojam ograničenja tržišnog natjecanja „prema cilju“ može se primijeniti samo na određene vrste koordinacije između poduzetnika koje pokazuju takav stupanj štetnosti za tržišno natjecanje da se može smatrati da ispitivanje njihovih učinaka nije potrebno, u protivnom bi Komisija bila oslobođena obveze dokazivanja konkretnih učinaka sporazuma na tržište za koje nije dokazano da su po svojoj naravi štetni za dobro funkcioniranje normalnog tržišnog natjecanja. Okolnost da vrste sporazuma predviđenih člankom 81. stavkom 1. UEZ‑a ne čine iscrpnu listu zabranjenih tajnih dogovora u tom je slučaju nebitna.

(t. 49.‑54., 57., 58.)

4.        U području protutržišnog postupanja koje je obuhvaćeno člankom 81. stavkom 1. UEZ‑a, a osobito tržišnog natjecanja prema cilju, smatrajući da restriktivni cilj određenih mjera ograničenja tržišnog natjecanja proizlazi iz njihovog samog sadržaja, Opći sud ipak nije oslobođen obveze objašnjenja, u okviru svoje kontrole zakonitosti odluke Komisije kojom je utvrđen protutržišni cilj tih mjera, po čemu se može smatrati da navedeni sadržaj pokazuje postojanje takvog ograničenja.

U tom pogledu iako je Opći sud tako izložio razloge zbog kojih predmetne mjere, uzevši u obzir njihove formule, mogu ograničiti tržišno natjecanje i stoga potpasti pod zabranu iz članka 81. stavka 1. UEZ‑a, on se međutim ostaje obvezan opravdati pod prijetnjom da njegova odluka bude obilježena nedostatkom obrazloženja, po čemu to ograničenje tržišnog natjecanja predstavlja dovoljno visok stupanj štetnosti kako bi mogao biti kvalificiran ograničenjem „prema cilju“ u smislu te odredbe jer pobijana presuda ne sadrži nikakvu analizu tog pitanja.

Stoga kada je ustvrdio, u točki 104. pobijane presude, da postoji međudjelovanje između aktivnosti izdavanja i aktivnosti prihvaćanja platnog sustava i da te aktivnosti proizvode „neizravne mrežne učinke“, jer opseg prihvaćanja kartica od strane trgovaca i broj kartica u optjecaju utječu jedno na drugo, Opći sud ne može, a da ne počini pogrešku koja se tiče prava, zaključiti da su predmetne mjere imale za cilj ograničiti tržišno natjecanje u smislu članka 81. stavka 1. UEZ‑a.

Također potpada pod pogrešnu procjenu nerazlikovanje relevantnog tržišta od konteksta koji treba uzeti u obzir kako bi se odredilo otkriva li sadržaj sporazuma ili odluke udruženja poduzetnika postojanje ograničenja tržišnog natjecanje prema cilju u smislu članaka 81. stavka 1. UEZ‑a. Ta razlika između relevantnog tržišta i konteksta nije poštovana kada Opći sud smatra da se analiza zahtjeva ravnoteže između aktivnosti izdavanja i prihvaćanja u platnom sustavu ne može izvršiti u okviru članka 81. stavka 1. UEZ‑a, s obzirom na to da mjerodavno tržište nije bilo ono platnih sustava u Francuskoj već silazno tržište izdavanja platnih kartica u toj državi članici.

Konačno, ispitivanje opcija koje imaju članovi grupacije koje su stvorile glavne bankarske ustanove koje djeluju u navedenoj državi članici kako bi ostvarile međuoperabilnost sustava plaćanja i podizanja novca preko bankovnih kartica koje izdaju njegovi članovi, ulazi u procjenu potencijalnih učinaka navedenih mjera a ne u njihovu kvalifikaciju kao sporazuma među poduzetnicima sa štetnim utjecajem na tržišno natjecanje.

(t. 65., 69., 74., 76.‑79., 82.)