Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. travnja 2018. uputio Budai Központi Kerületi Bíróság (Mađarska) – VE protiv WD-a

(predmet C-227/18)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Budai Központi Kerületi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: VE

Tuženik: WD

Prethodna pitanja

Uzimajući u obzir ekonomske posljedice, treba li smatrati da nije nepoštena, tj. da je jasna i razumljiva, ugovorna odredba koja na potrošača stavlja rizik promjene tečaja, a koja je formulirana (kao opći uvjet poslovanja kojim se koristi poslovni subjekt o kojem se nije pojedinačno pregovaralo) na temelju obveze informiranja koja je nužno općenito predviđena u zakonu, ali koja izričito ne navodi da iznos obrokâ otplate koji se moraju platiti u skladu s ugovorom o kreditu može biti viši od iznosa potrošačevih prihoda utvrđenih u okviru ispitivanja boniteta koje je proveo poslovni subjekt, ili da može doseći puno viši dio od takvih prihoda [od predviđenog], također uzimajući u obzir da relevantno nacionalno pravno pravilo nalaže podroban pisani opis rizika, a ne samo da se navede postojanje rizika i njegovo snošenje, kao i da je pored toga Sud Europske unije u točki 74. presude u predmetu C-26/13 odlučio ne samo da poslovni subjekt mora informirati potrošača o riziku, nego da potrošač zahvaljujući toj informaciji mora moći procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz rizika promjene tečaja koji snosi, a time i ukupan trošak svojeg kredita?

Uzimajući u obzir ekonomske posljedice, treba li smatrati da nije nepoštena, tj. da je jasna i razumljiva, ugovorna odredba koja na potrošača stavlja rizik promjene tečaja, a koja je formulirana (kao opći uvjet poslovanja kojim se koristi poslovni subjekt o kojem se nije pojedinačno pregovaralo) na temelju obveze informiranja koja je nužno općenito predviđena u zakonu, ali koja izričito ne navodi da u ugovoru o kreditu nije utvrđeno da promjene tečaja nemaju gornju granicu, također uzimajući u obzir da je Sud Europske unije u točki 74. presude u predmetu C-26/13 odlučio ne samo da poslovni subjekt mora informirati potrošača o riziku, nego da potrošač zahvaljujući toj informaciji mora moći procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz rizika promjene tečaja koji snosi, a time i ukupan trošak svojeg kredita?

Treba li Direktivu 93/13¹ , osobito njezinu zadnju uvodnu izjavu, točku 1. podtočku (o) njezina Priloga i njezin članak 3. stavak 3. i članak 6. stavak 1. tumačiti na način da se pravu Unije – uzimajući osobito u obzir zahtjev utvrđen, među ostalim, u presudi C-42/15, u skladu s kojim su za zaštitu potrošača nužne učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije – protivi sudska praksa, pravno tumačenje ili propis države članice na temelju kojih je pravna posljedica (potpuna nevaljanost zbog povrede pravnog pravila ili čak naknada štete ili druga posljedica na temelju bilo koje druge pravne osnove) – koja u toj državi članici proizlazi iz kreditne procjene koja nije detaljna ni iscrpna, ne štiti dužnika i nepromišljena je (primjerice, jer ne ispituje učinak rizika promjene tečaja koji se sastoji od velikog povećanja iznosa obrokâ otplate i dugovane glavnice) – nepovoljnija za potrošača nego uspostavljanje prijašnjeg stanja (restitutio in integrum) kojim se potrošač dužnik oslobađa rizika promjene tečaja, odnosno povećanja iznosa obrokâ otplate zbog promjene tečaja i, po potrebi, omogućava mu se otplata glavnice kredita u ratama?

U pogledu tumačenja mogućnosti poznavanja svih odredbi na koju upućuje dvadeseta uvodna izjava Direktive 93/13 i zahtjeva jasnoće i razumljivosti utvrđenog u članku 4. stavku 2. i članku 5. iste direktive, treba li smatrati da odgovarajuće ugovorne odredbe nisu nepoštene ako ugovor o kreditu samo informativno priopćuje neke bitne elemente (primjerice predmet ugovora, odnosno iznos kredita, obroke otplate i kamate), bez pojašnjenja je li dio koji je priopćen radi informiranja pravno obvezujući za ugovorne strane?

____________

¹ Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)