Language of document :

Žalba koju je 19. veljače 2019. podnio Dovgan GmbH protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 13. prosinca 2018. u predmetu T-830/16, Monolith Frost GmbH protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(predmet C-142/19 P)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Dovgan GmbH (zastupnik: C. Rohnke, odvjetnik)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Monolith Frost GmbH

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

–    ukine presudu prvog vijeća Općeg suda Europske unije od 13. prosinca 2018. (T-830/16);

    i slijedom toga: odbije tužbu.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi žalitelj ističe žalbene razloge povrede prava Unije kao i iskrivljavanje dokaza.

1.    Iskrivljavanje dokaza

    Suprotno navodima Općeg suda u točki 55. pobijane presude Amtsgericht Köln (Općinski sud u Kölnu, Njemačka) nije utvrdio da znatan dio njemačkog stanovništva govori ruski.

    Suprotno navodima Općeg suda u točki 64. pobijane presude žalbeno vijeće EUIPO-a dovelo je u pitanje odluku Odjela za poništaje EUIPO-a prema kojoj se izraz „пломбир” [plombir] u bivšem SSSR-u upotrebljavao za označivanje vrste sladoleda.

2.    Povreda članka 85. stavka 3. Poslovnika Općeg suda

    Opći sud je prekršio članak 85. stavak 3. svoga Poslovnika jer pogrešno nije uzeo u obzir odluku Bundesgerichtshofa (Savezni vrhovni sud, Njemačka) od 6. srpnja 2017. koju je dostavio intervenijent. Podnošenje te odluke tek na raspravi opravdano je trenutkom donošenja te odluke. Osim toga, riječ je o dokazu o protivnom u skladu s člankom 92. stavkom 7. Poslovnika Općeg suda.

3.    Povreda članka 85. stavka 1. Poslovnika Općeg suda

    Opći sud se u točki 69. pobijane presude pogrešno oslonio na tužiteljeve priloge K 16 i K 17. Tužitelj je te priloge podnio nepravodobno te se u skladu s člankom 85. stavkom 1. Poslovnika ne smiju više uzeti u obzir.

4.    Povreda obveze obrazlaganja

    Pobijana presuda ne sadržava dostatno obrazloženje za zaključak Općeg suda da u baltičkim državama znatan dio građana zna značenje ruske riječi „пломбир”. Osobito, ne može se zaključiti da se u tom pogledu radi o riječi iz osnovnog rječnika koju razumiju i osobe kojima ruski nije materinski jezik.

    U presudi (osobito točke 64. i 65.) nedostaje i dostatno obrazloženje o tomu zašto se u slučaju riječi „пломбир” u bivšem SSSR-u nije radilo o izmišljenom nazivu ili robnoj marki.

    Naposljetku, u presudi (točka 66.) nije obrazloženo zašto bi samo spominjanje naziva u GOST normi trebalo dovesti do zaključka da je riječ o ruskom „uobičajenom pojmu” i zašto bi javnosti unutar Europske unije ta norma trebala biti poznata.

____________