Privremena verzija

RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA
EUROPSKE UNIJE
(prvo vijeće)

23. svibnja 2016.

Predmet F-65/09 DEP

Luigi Marcuccio

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Postupak – Odmjeravanje troškova“

Predmet:      Zahtjev za odluku o troškovima koji je podnijela Europska komisija slijedom presude Službeničkog suda od 23. studenoga 2010., Marcuccio/Komisija (F‑65/09, EU:F:2010:149), donesene u predmetu pod brojem F-65/09.

Odluka:      Ukupan iznos troškova koje Luigi Marcuccio treba nadoknaditi Europskoj komisiji s naslova troškova čiju je naknadu moguće tražiti u predmetu F-65/09 iznosi 5000 eura. Navedeni iznos bit će uvećan za zatezne kamate od dana dostave ovog rješenja do dana isplate, prema stopi koju utvrđuje Europska središnja banka za glavne operacije refinanciranja koja je na snazi prvog dana mjeseca roka za isplatu, uvećanoj za tri i pol postotna poena.

Sažetak

1.      Sudski postupak – Troškovi – Odmjeravanje – Odmjeravanje na temelju preciznih podataka koje je podnio podnositelj zahtjeva ili, ako ih nije podnio, na temelju pravične ocjene suda Unije – Paušalni karakter naknade odvjetniku – Nepostojanje utjecaja na diskrecijsku ovlast suda

(Poslovnik Službeničkog suda, čl. 105. t. (c))

2.      Sudski postupak – Troškovi – Odmjeravanje – Troškovi čiju je naknadu moguće tražiti – Nužni troškovi nastali strankama – Pojam – Nagrade koje je institucija isplatila svojem odvjetniku – Uključivanje

(Statut Suda Europske unije, čl. 19. st. 1. i Prilog I., čl. 7. st. 1.)

1.      Sud Unije nije ovlašten odmjeriti trošak nagrada koje stranke duguju svojim odvjetnicima, već utvrditi visinu iznosa do kojeg se te naknade mogu potraživati od stranke kojoj je naloženo snošenje troškova. Kako bi se ocijenila nužnost troškova koji su stvarno nastali strankama u svrhu postupka, podnositelj zahtjeva mora podnijeti točne naznake. U istom smislu, paušalna narav naknade za rad nema utjecaja na ocjenu Službeničkog suda o iznosu čija se naknada može tražiti s naslova troškova, s obzirom na to da se sud oslanja na kriterije utvrđene sudskom praksom i na točne informacije koje mu stranke moraju pružiti. Iako nepostojanje takvih informacija ne predstavlja prepreku Službeničkom sudu da na temelju pravedne ocjene odredi iznos troškova čiju je naknadu moguće tražiti, ono ga dovodi u situaciju da nužno strogo ocjenjuje potraživanja podnositelja zahtjeva.

(t. 24., 30. i 34.)

Izvori:

Sud: rješenje od 17. veljače 2004., DAI/ARAP i dr., C‑321/99, neobjavljeno, EU:C:1998:103, t. 23.

Opći sud Europske unije: rješenja od 31. ožujka 2011., Tetra Laval/Komisija, T‑5/02 DEP i T‑80/02 DEP, neobjavljena, EU:T:2011:129, t. 68. i od 28. svibnja 2013., Marcuccio/Komisija, T‑278/07 P‑DEP, EU:T:2013:269, t. 16.

Službenički sud: rješenja od 10. studenoga 2009., X/Parlament, F‑14/08, EU:F:2009:149, t. 22., od 26. travnja 2010., Schönberger/Parlament, F‑7/08 DEP, EU:F:2010:32, t. 24. i od 27. rujna 2011., De Nicola/EIB, F‑55/08 DEP, EU:F:2011:155, t. 40. i 41.

2.      Određujući troškove čiju je naknadu moguće tražiti, sud Unije vodi računa o svim okolnostima slučaja sve do trenutka donošenja rješenja o troškovima postupka, uključujući nužne troškove u postupku odmjeravanja troškova.

U tom pogledu, kao što to proizlazi iz članka 19. podstavka 1. Statuta Suda Europske unije, koji se u postupku pred Službeničkim sudom primjenjuje na temelju članka 7. stavka 1. Priloga I. navedenom Statutu, institucije se slobodno mogu obratiti odvjetniku za pomoć. Njegova naknada za rad, dakle, potpada pod pojam nužnih troškova postupka a da pritom institucija nije dužna dokazati da je takva pomoć bila objektivno opravdana. Stoga, iako činjenica da je institucija opunomoćila dva agenta i jednog vanjskog odvjetnika ne utječe na mogućnost naknade tih troškova, s obzirom na to da ništa ne dopušta njihovo načelno isključenje, ona ipak može utjecati na određivanje iznosa troškova nastalih u svrhu postupka čiju je naknadu na kraju moguće tražiti.

(t. 26. i 27.)

Izvori:

Opći sud Europske unije: rješenja od 23. ožujka 2012., Kerstens/Komisija, T‑498/09 P‑DEP, neobjavljeno, EU:T:2012:147, t. 15. i 20. i od 28. svibnja 2013., Marcuccio/Komisija, T‑278/07 P, EU:T:2013:269, t. 14.