Language of document : ECLI:EU:C:2020:288


 


 



Rješenje Suda (osmo vijeće) od 22. travnja 2020. – Yodel Delivery Network

(predmet C-692/19)(1)

„Prethodno pitanje – Članak 99. Poslovnika Suda – Direktiva 2003/88/EZ –Organizacija radnog vremena – Pojam ,radnik' – Poduzeće za dostavu paketa – Kvalifikacija dostavljača zaposlenih na temelju ugovora o pružanju usluga – Dostavljačeva mogućnost zaposlenja podugovaratelja i istodobnog pružanja sličnih usluga trećim osobama”

1.      Prethodna pitanja – Odgovor koji se može jasno izvesti iz sudske prakse – Primjena članka 99. Poslovnika

(čl. 267. UFEU-a; Poslovnik Suda, čl. 99.)

(t. 21.)

2.      Socijalna politika – Zaštita sigurnosti i zdravlja radnika – Direktiva 2003/88 o određenim vidovima organizacije radnog vremena – Pojam radnika – Samostalni poduzetnik koji ima mogućnost angažirati podugovaratelje ili zamjene, prihvatiti ili odbiti prihvatiti različite zadatke koje nudi njegov navodni poslodavac, pružati svoje usluge svim trećim osobama i odrediti vlastite radne sate – Isključenost – Pretpostavke – Provjera koju provodi nacionalni sud

(Direktiva 2003/88 Europskog parlamenta i Vijeća)

(t. 27.-32., 38.-45. i izreka)

Izreka

Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena treba tumačiti na način da joj se protivi to da zaposlenika kojega je zaposlio navodni poslodavac na temelju ugovora o pružanju usluga u kojem se određuje da se on, neovisni poduzetnik, treba smatrati „radnikom“ u smislu te direktive, ako može:

–        angažirati podugovaratelje ili zamjene za izvršenje usluga za čije je pružanje zaposlen;

–        prihvatiti ili odbiti prihvatiti različite zadatke koje mu je ponudio navodni poslodavac, odnosno jednostrano odrediti njihov najveći broj;

–        pružati svoje usluge bilo kojoj trećoj osobi, uključujući izravne konkurente navodnog poslodavca, i

–        sam odrediti svoje radno vrijeme unutar određenih parametara, te organizirati svoje vrijeme sukladno osobnim potrebama, a ne isključivo u skladu s interesima navodnog poslodavca,

ako, s jedne strane, neovisnost te osobe nije fiktivna i, s druge strane, nije moguće dokazati vezu podređenosti između navedene osobe i njezinog navodnog poslodavca. Međutim, na sudu koji je uputio zahtjev je da, uzimajući u obzir sve relevantne elemente koji se odnose na tu osobu, kao i gospodarsku djelatnost koju obavlja, odredi njezin profesionalni status s obzirom na Direktivu 2003/88.


1 SL C 423, 16. 12. 2019.