PRESUDA SUDA (treće vijeće)
9. listopada 2014.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna sigurnost – Uredba (EEZ) br. 1408/71 – Članak 22. stavak 2. drugi podstavak – Zdravstveno osiguranje – Bolničko liječenje koje se poduzima u drugoj državi članici – Odbijanje prethodne suglasnosti – Nedostatak lijekova i osnovnih medicinskih zaliha“
U predmetu C‑268/13,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Tribunalul Sibiu (Rumunjska), odlukom od 7. svibnja 2013., koju je Sud zaprimio 16. svibnja 2013., u postupku
Elena Petru
protiv
Casa Județeană de Asigurări de Sănătate Sibiu,
Casa Națională de Asigurări de Sănătate,
SUD (treće vijeće),
u sastavu: M. Ilešič, predsjednik vijeća, A. Ó Caoimh, C. Toader, E. Jarašiūnas (izvjestitelj) i C. G. Fernlund, suci,
nezavisni odvjetnik: P. Cruz Villalón,
tajnik: L. Carrasco Marco, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 26. ožujka 2014.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za E. Petru, R. Giura, odvjetnik,
– za Casa Județeană de Asigurări de Sănătate Sibiu i Casa Națională de Asigurări de Sănătate, F. Cioloboc i C. Fechete kao i L. Bogdan, u svojstvu agenata,
– za rumunjsku vladu, R.-I. Hațieganu i A.-L. Crișan kao i R.-H. Radu, u svojstvu agenata,
– za vladu Ujedinjene Kraljevine, J. Beeko, u svojstvu agenta, uz asistenciju M. Gray, barrister,
– za Europsku komisiju, C. Gheorghiu i D. Martin, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 19. lipnja 2014.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 22. stavka 2. drugog podstavka Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 1996. (SL 1997, L 28, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 7., str. 7.), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 592/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. (SL L 177, str. 1., u daljnjem tekstu: Uredba br. 1408/71) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 260.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između, s jedne strane, E. Petru i, s druge strane, Casa Județeană de Asigurări de Sănătate Sibiu (Zavod za zdravstveno osiguranje, okrug Sibiu) te Casa Națională de Asigurări de Sănătate (Nacionalni zavod za zdravstveno osiguranje) u vezi s bolničkim liječenjem poduzetim u Njemačkoj za koje ona traži naknadu troškova na temelju naknade štete.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 Uredba br. 1408/71 u članku 22., naslovljenom „Privremeno boravište izvan nadležne države – povratak u ili promjena boravišta u drugu državu članicu za vrijeme bolesti ili majčinstva – potreba za odlaskom u drugu državu članicu radi odgovarajućeg liječenja“, određuje:
„1. Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koja ispunjava uvjete zakonodavstva nadležne države za ostvarivanje davanja uzimajući, prema potrebi, u obzir odredbe članka 18. i:
[...]
(c) koju je nadležna ustanova ovlastila za odlazak na državno područje države članice kako bi tamo dobila odgovarajuće liječenje,
ima pravo na:
(i) davanja u naravi, [koja u ime nadležne ustanove] pruža ustanova mjesta [...] boravišta u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje, kao da je tamo osigurana; trajanje razdoblja za vrijeme kojeg se pružaju davanja ravna se pak prema zakonodavstvu nadležne države;
[...]
2. [...]
Suglasnost potrebna na temelju stavka 1. točke (c) ne [smije] biti odbijena ako to liječenje spada u davanja koja pruža zakonodavstvo države članice na čijem državnom području [dotična osoba ima boravište] i [ako se liječenje ne može pružiti] u vremenskom razdoblju potrebnom za poduzimanje takvog liječenja u državi članici boravišta, uzimajući u obzir njezino trenutačno zdravstveno stanje i vjerojatni tijek bolesti.
3. Odredbe stavaka 1. i 2. odgovarajuće se primjenjuju na članove obitelji zaposlene osobe ili samozaposlene osobe.
[...]“
4 Na temelju članka 2. stavka 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 574/72 od 21. ožujka 1972. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (SL L 74, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 8., str. 3.), Administrativna komisija za socijalnu sigurnost radnika migranata iz članka 80. Uredbe br. 1408/71 usvojila je ogledan obrazac potreban za primjenu članka 22. stavka 1. točke (c) podtočke i. te uredbe, to jest obrazac E 112.
Rumunjsko pravo
5 Člankom 208. stavkom 3. Zakona br. 95/2006 o reformi zdravstvenog sustava (Legea nr. 95/2006 privind reforma în domeniul sănătății, Monitorul Oficial al României, dio I., br.° 372, od 28. travnja 2006.) propisano je:
„Zdravstveno osiguranje je obvezno i funkcionira kao jedinstveni sustav, pri čemu se ciljevi iz stavka 2. ispunjavaju u skladu sa sljedećim načelima:
(a) slobodnim izborom osiguranikâ da odrede svojeg osiguravatelja;
(b) solidarnošću i supsidijarnošću u osnivanju i korištenju fondova;
(c) slobodnim izborom osiguranika da odrede svojeg pružatelja zdravstvenih usluga, dobavljača lijekova i medicinskih uređaja, u skladu s ovim zakonom i okvirnim ugovorom;
(d) decentralizacijom i samostalnošću vođenja i upravljanja;
(e) obveznim sudjelovanjem u plaćanju doprinosa u svrhu stvaranja jedinstvenog nacionalnog fonda za zdravstveno osiguranje;
(f) sudjelovanjem osiguranika, države i poslodavaca u upravljanju jedinstvenim fondom za zdravstveno osiguranje;
(g) pružanjem osnovnih zdravstvenih usluga svim osiguranicima u skladu s načelima pravičnosti i zabrane diskriminacije;
(h) transparentnošću funkcioniranja sustava zdravstvenog osiguranja;
(i) slobodnim tržišnim natjecanjem između pružatelja zdravstvene skrbi koji sklapaju ugovore s osiguravateljima.“
6 U skladu s člankom 40. stavkom 1. točkom (b) Priloga Odluci br. 592/2008 predsjednika Nacionalnog zavoda za zdravstveno osiguranje (Ordinul președintelui Casei Naționale de Asigurări de Sănătate nr. 592/2008) od 26. kolovoza 2008. kojom se odobravaju pravila o korištenju, u okviru rumunjskog sustava zdravstvenog osiguranja, obrazaca izdanih u skladu s Uredbom br. 1408/71 kao i Uredbom br. 574/72 (Monitorul Oficial al României, dio I., br. 648, od 11. rujna 2008.), kako je izmijenjena Odlukom br. 575/2009 (Monitorul Oficial al României, dio I., br.°312 od 12. svibnja 2009., ispravak objavljen u Monitorul Oficial al României, dio I., br.°461, od 3. srpnja 2009.):
„Obrazac E 112 namijenjen je zaposlenim ili samozaposlenim osobama i članovima njihove obitelji kojima je nadležna ustanova dala suglasnost za odlazak u drugu državu članicu radi liječenja.“
7 Člankom 40. stavkom 3. te odluke zakonika propisano je:
„U slučaju predviđenom u stavku 1. točki (b) nadležna ustanova ne može odbiti izdavanje obrasca E 112 ako liječenje u pitanju spada u usluge koje se pružaju na temelju zakonodavstva države članice na čijem državnom području osoba u pitanju ima boravište i ako se liječenje ne može pružiti u razdoblju potrebnom za poduzimanje takvog liječenja u državi članici boravišta, uzimajući u obzir njezino trenutačno zdravstveno stanje i vjerojatni tijek bolesti.“
8 Člankom 8. stavkom 1. Priloga Odluci br. 729/2009 Nacionalnog zavoda za zdravstveno osiguranje kojom se odobravaju pravila o naknadi i naplati troškova zdravstvene skrbi pružene na temelju internacionalnih instrumenata u području zdravlja kojih je Rumunjska stranka (Ordinul nr. 729/2009 al Casei Naționale a Asigurărilor de Sănătate pentru aprobarea Normelor metodologice privind rambursarea şi recuperarea cheltuielilor reprezentând asistența medicală acordată în baza documentelor internaționale cu prevederi în domeniul sănătății la care România este parte) od 17. srpnja 2009. (Monitorul Oficial al României, dio I., br.° 545, od 5. kolovoza 2009.) određuje se:
„Ako osiguranik koji je obuhvaćen rumunjskim sustavom zdravstvenog osiguranja odlazi u državu članicu Europske unije radi liječenja, a da prethodno nije dobio suglasnost osiguravatelja čiji je osiguranik, mora snositi troškove pruženih zdravstvenih usluga.“
Glavni postupak i prethodno pitanje
9 Iz odluke kojom je upućen zahtjev za prethodnu odluku slijedi da E. Petru već nekoliko godina pati od teške vaskularne bolesti. Ona je 2007. pretrpjela srčani udar zbog kojeg je bila podvrgnuta kirurškom zahvatu. Tijekom 2009., budući da se njezino zdravstveno stanje pogoršalo, hospitalizirana je u Institutul de Boli Cardiovasculare (institut za kardiovaskularne bolesti) u Temišvaru (Rumunjska). Nakon liječničkih pregleda koje je tamo obavila donesena je odluka o podvrgavanju operaciji na otvorenom srcu kako bi se zamijenio bikuspidalni zalizak i ugradile dvije endovaskularne proteze.
10 Smatrajući da su materijalni uvjeti te zdravstvene ustanove nezadovoljavajući za podvrgavanje takvom kirurškom zahvatu, E. Petru je odlučila uputiti se u kliniku u Njemačkoj, gdje je obavljen taj zahvat. Njegova cijena, zajedno s troškovima postoperativnog boravka u bolnici, iznosila je ukupno 17.714,70 eura.
11 Prije odlaska u Njemačku E. Petru je putem obrasca E 112 od Casa Județeană de Asigurări de Sănătate Sibiu zatražila da podmiri troškove tog zahvata. Njezin je zahtjev, zaprimljen 2. ožujka 2009., odbijen uz obrazloženje da iz izvješća liječnika koji ju je liječio ne proizlazi da se zatraženo liječenje, koja spada u osnovne zdravstvene usluge, ne može pružiti u zdravstvenoj ustanovi u Rumunjskoj, i to u razumnom roku, uzimajući u obzir njezino trenutačno zdravstveno stanje i tijek njezine bolesti.
12 E. Petru je 2. studenoga 2011. podnijela tužbu protiv Casa Județeană de Asigurări de Sănătate Sibiu i Casa Națională de Asigurări de Sănătate radi isplate naknade štete u visini od 17.714,70 eura u protuvrijednosti u rumunjskim lejima. Ona u prilog tom zahtjevu ističe da su uvjeti hospitalizacije u Institutul de Boli Cardiovasculare u Temišvaru bili osobito nezadovoljavajući i da je ona zbog složenosti zahvata te tih loših uvjeta odlučila napustiti tu ustanovu i uputiti se u kliniku u Njemačkoj.
13 Presudom od 5. listopada 2012. prvostupanjski sud je odbio njezinu tužbu. Ona je protiv te presude podnijela žalbu Tribunalul Sibiu (Viši sud u Sibiuu).
14 E. Petru se u prilog žalbi poziva na članak 208. stavak 3. Zakona br. 95/2006, članak 22. stavak 1. točku (c) i članak 22. stavak 2. drugi podstavak Uredbe br. 1408/71 kao i na Povelju Europske unije o temeljnim pravima.
15 Tuženici u glavnom postupku zahtijevaju da se žalba odbije i ističu da E. Petru nije zadovoljila uvjete potrebne za izdavanje obrasca E 112 jer nije podnijela dokaz o tome da joj je bilo nemoguće u Rumunjskoj primiti liječničku uslugu o kojoj je riječ u razumnom roku. Pozivaju se na odredbe uredaba br. 1408/71 i br. 574/72, Zakona br. 95/2006 i Odluke br. 592/2008, kako je izmijenjena Odlukom br. 575/2009, kao i na članak 8. Odluke br. 729/2009.
16 Sud koji je uputio zahtjev navodi da se stajališta stranaka u glavnom postupku razlikuju u pogledu tumačenja nacionalnog zakonodavstva i prava Unije primjenjivih u sporu u kojem postupa i da rješenje tog spora ovisi o tome kako treba protumačiti članak 22. Uredbe br. 1408/71.
17 U tim okolnostima Tribunalul Sibiu odlučio je prekinuti postupak i Sudu postaviti sljedeće prethodno pitanje:
„Treba li nemogućnost pružanja liječenja [osiguraniku] na državnom području gdje on ima boravište, u smislu članka 22. stavka 2. drugog podstavka [Uredbe br. 1408/71], tumačiti na apsolutan ili na razuman način? Drugim riječima, je li situacija u kojoj se kirurški zahvat s tehničke strane može obaviti pravodobno i primjereno u državi boravišta, jer postoje potrebni specijalisti koji imaju istovjetnu razinu stručnog znanja, međutim nedostaju lijekovi i osnovne medicinske zalihe, ekvivalentna situaciji u kojoj se potrebno liječenje ne može pružiti u smislu odredaba tog članka?“
O prethodnom pitanju
Dopuštenost
18 Rumunjska vlada napominje, pritom podsjećajući da nacionalni sud u zahtjevu za prethodnu odluku mora utvrditi činjenični okvir u kojem se javljaju pitanja postavljena Sudu, da sud koji je uputio zahtjev u predmetnom slučaju nije iznio činjenično stanje u glavnom postupku, kako ono proizlazi iz dokaza koji su mu podneseni, nego je samo iznio navode stranaka. Međutim, prema stajalištu Casa Județeană de Asigurări de Sănătate Sibiu i Casa Națională de Asigurări de Sănătate, tim se dokazima osporavaju navodi E. Petru u pogledu nedostatka lijekova i osnovnih medicinskih zaliha, koji predstavljaju bit postavljenog pitanja, tako da to pitanje nije relevantno za rješavanje spomenutog spora.
19 Nadalje, rumunjska vlada ističe da sud koji je uputio zahtjev nije obrazložio zašto smatra da je odgovor na njegovo pitanje potreban za rješavanje spora iz glavnog postupka.
20 U tom smislu, treba imati na umu da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, postupak predviđen člankom 267. UFEU‑a predstavlja sredstvo suradnje između Suda i nacionalnih sudova putem kojeg Sud nacionalnim sudovima pruža elemente za tumačenje prava Unije koji su im potrebni za rješavanje spora koji se pred njima vodi (presude Geistbeck, C‑509/10, EU:C:2012:416, t. 47. i Impacto Azul, C‑186/12, EU:C:2013:412, t. 26.).
21 U okviru te suradnje isključivo je na nacionalnom sucu pred kojim je pokrenut postupak i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da ocijeni, uvažavajući posebnosti predmeta u kojem postupa, nužnost prethodne odluke za donošenje svoje presude i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu (vidjeti osobito presude Bosman, C‑415/93, EU:C:1995:463, t. 59. i Confederación Española de Empresarios de Estaciones de Servicio, C‑217/05, EU:C:2006:784, t. 16.).
22 Kako bi se Sudu omogućilo da pruži tumačenje prava Unije koje će biti korisno nacionalnom sudu, člankom 94. Poslovnika Suda propisano je da zahtjev za prethodnu odluku treba sadržavati, među ostalim, sažeti prikaz predmeta spora i relevantne činjenice kako ih je utvrdio sud koji je uputio zahtjev ili barem prikaz činjeničnih okolnosti na kojima se temelje pitanja te prikaz razloga koji su naveli sud koji je uputio zahtjev da se zapita o tumačenju ili valjanosti određenih odredaba prava Unije, kao i pojašnjenje veze koja prema mišljenju tog suda postoji između tih odredaba i nacionalnog zakonodavstva primjenjivoga u glavnom postupku.
23 Budući da u odnosu na pitanja koja se tiču prava Unije postoji pretpostavka njihove relevantnosti, Sud može odbaciti zahtjev koji je postavio nacionalni sud samo ako je očito da traženo tumačenje prava Unije nije ni na koji način povezano s činjeničnim stanjem ili predmetom glavnog postupka, kada je problem hipotetske naravi ili kada Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima koji su potrebni kako bi na koristan način odgovorio na pitanja koja su mu postavljena (vidjeti osobito presude Cipolla i dr., C‑94/04 i C 202/04, EU:C:2006:758, t. 25. kao i Chartered Institute of Patent Attorneys, C‑307/10, EU:C:2012:361, t. 32.).
24 To nije slučaj u ovom predmetu.
25 Naime, s jedne strane, što se tiče činjeničnog stanja iz glavnog postupka, odluka kojom je upućen zahtjev za prethodnu odluku pod naslovom „Tužba kojom je pokrenut postupak“ sadržava prikaz navoda E. Petru, a pod naslovom „Činjenično stanje“ prikaz činjeničnih elemenata sažetih u točkama 9. i 11. ove presude. Iako sud koji je uputio zahtjev u toj odluci ne iznosi zaključke o dokazima koje su stranke podnijele kako bi dokazale ili osporile te navode i, prema tome, u toj fazi postupka ne utvrđuje nedostatak lijekova i osnovnih medicinskih zaliha, koji predstavlja bit prethodnog pitanja, taj sud barem navodi činjenične informacije na kojima se temelji to pitanje.
26 S druge strane, što se tiče razloga zbog kojih je sud koji je uputio zahtjev postavio pitanje o tumačenju članka 22. stavka 2. drugog podstavka Uredbe br. 1408/71, iz odluke kojom je upućeno pitanje slijedi da s obzirom da se stajališta stranaka glavnog postupka razlikuju u pogledu tumačenja te odredbe, spomenuti sud postavlja pitanje primjenjuje li se ta odredba ako je u državi članici boravišta nemogućnost liječenja o kojem je riječ posljedica nedostatka lijekova i osnovnih medicinskih zaliha te da taj sud smatra da rješenje spora u glavnom postupku ovisi o odgovoru na to pitanje.
27 Prema tome, ne može se zaključiti da traženo tumačenje nije ni na koji način povezano s činjeničnim stanjem ili predmetom glavnog postupka niti da je problem u pitanju hipotetske naravi, naprotiv, ono je povezano s činjenicama o kojima raspravljaju stranke glavnog postupka, a koje sud koji je uputio zahtjev mora utvrditi. Usto, Sud raspolaže činjeničnim elementima koji su potrebni kako bi na koristan način odgovorio na postavljeno pitanje.
28 Slijedi da je to pitanje dopušteno.
Meritum
29 Sud koji je uputio zahtjev postavljenim pitanjem u biti pita treba li članak 22. stavak 2. drugi podstavak Uredbe br. 1408/71 tumačiti u smislu da se suglasnost na temelju stavka 1. točke (c) podtočke i. tog članka ne može odbiti ako u državi boravišta osiguranika bolničko liječenje o kojem je riječ nije moguće pravodobno poduzeti zbog nedostatka lijekova i osnovnih medicinskih zaliha.
30 Valja podsjetiti da se u članku 22. stavku 2. drugom podstavku Uredbe br. 1408/71 navode dvije pretpostavke koje, ako se ispune, imaju za posljedicu to da je nadležna ustanova obvezna dati prethodnu suglasnost zatraženu na temelju stavka 1. točke (c) podtočke i. tog članka. Prvom se pretpostavkom zahtijeva da liječenje u pitanju spada u usluge predviđene zakonodavstvom države članice na čijem državnom području osiguranik ima boravište. Drugom se pretpostavkom zahtijeva da se liječenje koje ta osoba namjerava poduzeti u državi članici različitoj od države na čijem državnom području ima boravište ne može pružiti u razdoblju potrebnom za poduzimanje takvog liječenja u državi članici boravišta, uzimajući u obzir njezino trenutačno zdravstveno stanje i tijek njezine bolesti (vidjeti u tom smislu presudu Elchinov, C‑173/09, EU:C:2010:581, t. 53. i 54. i navedenu sudsku praksu).
31 U vezi s tom drugom pretpostavkom, o kojoj je riječ u predmetnom slučaju, Sud je već presuđivao da se potrebna suglasnost ne može odbiti ako istovjetno liječenje ili liječenje koje je jednako učinkovito nije moguće pravodobno poduzeti u državi članici na čijem državnom području osoba u pitanju ima boravište (vidjeti u tom smislu presude Inizan, C‑56/01, EU:C:2003:578, t. 45. i 60.; Watts, C‑372/04, EU:C:2006:325, t. 61. kao i Elchinov, EU:C:2010:581, t. 65.).
32 Sud je u tom pogledu pojasnio da je u svrhu ocjenjivanja može li se jednako učinkovito liječenje pravodobno poduzeti u državi članici boravišta nadležna ustanova dužna uzeti u obzir sve okolnosti svakog pojedinog slučaja, vodeći računa ne samo o zdravstvenom stanju pacijenta prilikom podnošenja zahtjeva za suglasnost i, ovisno o okolnostima, stupnju njegove bolesti ili naravi njegovog invaliditeta koji bi mu mogao, na primjer, učini nemogućim ili znatno otežati obavljanje profesionalne djelatnosti, nego i o njegovoj povijesti bolesti (presude Inizan, EU:C:2003:578, t. 46.; Watts, EU:C:2006:325, t. 62. i Elchinov, EU:C:2010:581, t. 66.).
33 Među okolnostima koje nadležna ustanova mora uzeti u obzir u pojedinačnom se slučaju može naći i nedostatak lijekova i osnovnih medicinskih zaliha, poput onog koji se navodi u glavnom predmetu. Naime, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 25. svojeg mišljenja, u članku 22. stavku 2. drugom podstavku Uredbe br. 1408/71 ne pravi se razlika između različitih razloga zbog kojih se određena liječnička usluga ne može pravodobno pružiti. Jasno je da takav nedostatak lijekova i medicinskih zaliha može, isto kao i nedostatak posebne opreme ili stručnih znanja, onemogućiti pravodobno poduzimanje istovjetnog ili jednako učinkovitog liječenja u državi članici boravišta.
34 Međutim, kao što to ističu rumunjska vlada, Ujedinjena Kraljevina i Europska komisija, iz sudske prakse navedene u točki 31. ove presude slijedi da se ta nemogućnost treba ocijeniti, s jedne strane, na razini svih bolničkih ustanova države članice boravišta koje su u mogućnosti poduzeti liječenje o kojem je riječ i, s druge strane, s obzirom na razdoblje u kojem se to liječenje može pravodobno primiti.
35 Što se tiče glavnog predmeta, rumunjska vlada napominje da je E. Petru imala pravo obratiti se bilo kojoj drugoj zdravstvenoj ustanovi u Rumunjskoj koja ima opremu potrebnu za obavljanje zahvata koji joj je bio nužan. Također ističe, kao i tuženici glavnog postupka, da je u izvještaju liječnika koji ju je liječio bilo navedeno da se taj zahvat mora obaviti u razdoblju od tri mjeseca. Prema tome, iako su tvrdnje E. Petru o nedostatku lijekova i osnovnih medicinskih zaliha u Institutul de Boli Cardiovasculare u Temišvaru osnovane, sud koji je uputio zahtjev mora ocijeniti je li taj zahvat u spomenutom razdoblju mogao biti obavljen u nekoj drugoj bolničkoj ustanovi u Rumunjskoj.
36 S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 22. stavak 2. drugi podstavak Uredbe br. 1408/71 treba tumačiti u smislu da suglasnost koja je potrebna na temelju stavka 1. točke (c) podtočke i. tog članka ne može biti odbijena ako se bolničko liječenje o kojem je riječ ne može pravodobno pružiti u državi članici boravišta osiguranika. Ta se nemogućnost mora ocijeniti na razini svih bolničkih ustanova te države članice koje mogu poduzeti spomenuto liječenje i s obzirom na razdoblje u kojem se to liječenje može pravodobno primiti.
Troškovi
37 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenoga, Sud (treće vijeće) odlučuje:
Članak 22. stavak 2. drugi podstavak Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 1996., kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 592/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008., treba tumačiti u smislu da suglasnost koja je potrebna na temelju stavka 1. točke (c) podtočke i. tog članka ne može biti odbijena ako se bolničko liječenje o kojem je riječ ne može pravodobno pružiti u državi članici boravišta osiguranika. Ta se nemogućnost mora ocijeniti na razini svih bolničkih ustanova te države članice koje mogu poduzeti spomenuto liječenje i s obzirom na razdoblje u kojem se to liječenje može pravodobno primiti.
Potpisi