Language of document :

Žalba koju je 11. travnja 2019. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 12. veljače 2019. u predmetu T-201/17, Printeos protiv Komisije

(predmet C-301/19 P)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: F. Dintilhac, P. Rossi i F. Jimeno Fernández, agenti)

Druga stranka u postupku: Printeos, S.A.

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine presudu Općeg suda od 12. veljače 2019. u predmetu T-201/17, Printeos S.A. protiv Europske komisije

odluči o meritumu predmeta i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev zbog

neosnovanosti zahtjeva za naknadu štete na temelju članka 266. drugog stavka UFEU-a, članaka 268. i 340. UFEU-a i članka 41. stavka 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima;

nedopuštenosti odnosno, podredno, neosnovanosti prigovora nezakonitosti članka 90. stavka 4. točke (a) Uredbe br. 1268/20121 ;

nedopuštenosti odnosno, podredno, neosnovanosti zahtjeva za poništenje poruke elektroničke pošte od 26. siječnja 2017.

naloži društvu Printeos S.A. snošenje troškova prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Europska komisija tvrdi da je Opći sud u pobijanoj presudi počinio pogrešku koja se tiče prava u pogledu sljedećih pitanja.

Prvi žalbeni razlog: Opći sud povrijedio je prava obrane Europske komisije i nije poštovao postupak jer je prekršio načelo non ultra petita, time što je neosnovano izmijenio predmet i bit spora, nakon što je pozvao tužitelja da na raspravi izmijeni pravnu kvalifikaciju kamata čije je plaćanje zatražio u prvotnom zahtjevu.

Drugi žalbeni razlog: Opći sud pogrešno je protumačio članak 266. UFEU-a time što je utvrdio da spomenuta odredba Komisiji nalaže apsolutnu i bezuvjetnu obvezu plaćanja zateznih kamata u slučaju poništenja odluke kojom se izriče sankcija ili novčana kazna, i to s retroaktivnim učinkom od datuma privremenog plaćanja.

Treći žalbeni razlog: Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što je članak 266. UFEU-a protumačio s obzirom na presude IPK2 i Corus3 i rješenja Holcim4 , ne vodeći računa o novom normativnom okviru primjenjivom na sankcije u području tržišnog natjecanja.

Četvrti žalbeni razlog: Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što je zaključio da su u ovom predmetu ispunjeni uvjeti iz sudske prakse za nastanak izvanugovorne odgovornosti.

Peti žalbeni razlog: Opći sud povrijedio je načela zakonitosti i pravne sigurnosti time što u ovom predmetu nije primijenio članak 90. Delegirane uredbe br. 1268/2012 unatoč pravomoćnosti prethodne odluke u kojoj je tako određeno.

____________

1 Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL 2012., L 362, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 9., str. 183.)

2 Predmet Komisija/IPK International, C-336/13 P, presuda od 12. veljače 2015., EU:C:2015:83

3 Predmet Corus/Komisija, T-171/99, presuda od 10. listopada 2001., EU:T:2001:249

4 Predmet Holcim/Komisija, T-86/03, rješenje od 4. svibnja 2005., EU:T:2005:157