Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. veljače 2018. uputio Juzgado Contencioso-Administrativo nº 8 de Madrid (Španjolska) – Domingo Sánchez Ruiz protiv Comunidad de Madrid (Servicio Madrileño de Salud)
(predmet C-103/18)
Jezik postupka: španjolski
Sud koji je uputio zahtjev
Juzgado Contencioso-Administrativo nº 8 de Madrid
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Domingo Sánchez Ruiz
Tuženik: Comunidad de Madrid (Servicio Madrileño de Salud)
Prethodna pitanja
Može li se situacija kao što je ona u ovom slučaju (u kojoj poslodavac iz javnog sektora ne poštuje zakonski propisane rokove i tako mu se omogućava uzastopno obnavljanje ugovora na određeno vrijeme ili zadržava njihovu privremenost izmjenjujući vrstu imenovanja iz privremenog u povremeno ili zamjensko osoblje) smatrati zlouporabom uzastopnih imenovanja te stoga situacijom opisanom u članku 5. Okvirnog sporazuma priloženog Direktivi 1999/70/EZ?1 ?
Treba li odredbe Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme priloženog Direktivi 1999/70, u vezi s načelom djelotvornosti, tumačiti na način da im se protive nacionalna postupovna pravila koja […] obvezuju radnika zaposlenog na određeno vrijeme na aktivno postupanje u obliku podnošenja prigovora ili pravnog sredstva (protiv svih uzastopnih imenovanja i razrješenja) kako bi isključivo na taj način ostvario zaštitu pruženu Direktivom [1999/70] i prava koja su mu zajamčena pravnim poretkom Unije?
S obzirom na to da je u javnom sektoru i u okviru rada osnovnih službi potreba za popunjavanjem slobodnih radnih mjesta zbog odsutnosti osoblja na bolovanju ili zbog godišnjeg odmora u osnovi „trajna” i uzimajući u obzir to da je nužno odrediti pojam „objektivan razlog” koji opravdava zapošljavanje na određeno vrijeme:
Može li se smatrati da se činjenica da se na radnika zaposlenog na određeno vrijeme, koji radi sve ili gotovo sve dane u godini bez prekida primjenjuju uzastopni ugovori na određeno vrijeme na temelju uzastopnih i kontinuiranih imenovanja/poziva koji se redovito tijekom godina obnavljaju se protivi Direktivi 1999/70/EZ (točki 5. stavku 1. točki (a)) te da stoga u tim okolnostima ne postoji objektivan razlog ako je razlog zbog kojeg je radnik zaposlen na određeno vrijeme pozvan uvijek opravdan?
Treba li smatrati da postoji trajna i neprivremena potreba te da se stoga na nju ne odnosi „objektivan razlog” iz gore navedenog članka 5. [stavka] 1. [točke] (a), polazeći od opisanih parametara, odnosno od činjenice da se neograničen broj imenovanja i poziva obnavlja godinama, kao i od postojanja nedostataka u sustavu koji se odražavaju u postotku radnika zaposlenih na određeno vrijeme u predmetnom sektoru [i/ili u] činjenici da se ta potreba uvijek, i u pravilu, ispunjava zapošljavanjem radnika na određeno vrijeme i tako polako ali sigurno postaje ključni čimbenik u razvoju javne službe?
Ili se može smatrati da u biti, kako bi se utvrdilo koliko je puta dopušteno obnoviti ugovor na određeno vrijeme, treba samo doslovno primijeniti pravila koja se odnose na zaštitu tih radnika na određeno vrijeme u dijelu u kojem se navodi da se mogu imenovati kada je to potrebno, zbog hitnosti ili zbog izvršavanja privremenog, povremenog ili izvanrednog programa, a u konačnici, njihovo zapošljavanje, kako bi se ispunio objektivan razlog, treba odgovarati tim iznimnim okolnostima te slijedom toga nije riječ o zlouporabi ako njihovo zapošljavanje prestane biti jednokratno, povremeno ili uvjetovano okolnostima?
Je li u skladu s Okvirnim sporazumom priloženim Direktivi 1999/70/EZ smatrati da su potreba, hitnost ili izvršavanje privremenog, povremenog ili izvanrednog programa objektivni razlozi za uzastopno zapošljavanje i obnavljanje ugovora informatičara koji su zaposleni kao javni službenici na određeno vrijeme ako ti javni službenici trajno i stalno obavljaju uobičajene zadaće svojstvene javnim službenicima zaposlenima na neodređeno vrijeme, a da pritom tijelo za imenovanje nije utvrdilo koliko ih je puta dopušteno imenovati niti je ispunilo zakonske obveze za popunjavanje tih radnih mjesta i tih potreba službenicima zaposlenim na neodređeno vrijeme niti se utvrdila jednakovrijedna mjera kako bi se spriječila i izbjegla zlouporaba uzastopnih ugovora na određeno vrijeme, s obzirom na to da se u ovom slučaju ugovori za usluge koje pružaju informatičari koji su zaposleni kao javni službenici na određeno vrijeme produljuju po razdobljima uzastopnih 17 godina?
Jesu li u skladu s odredbama Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme priloženog Direktivi 1999/70 i njezinim tumačenjem od strane Suda sudska praksa Tribunal Suprema (Vrhovni sud) u dijelu u kojem, ne uzimajući u obzir druge kriterije, utvrđuje postojanje objektivnog razloga za imenovanje na temelju vremenskog ograničenja tog imenovanja, ili u dijelu u kojem utvrđuje nemogućnost usporedbe sa stalnom zaposlenim službenikom, uzimajući u obzir drukčiji pravni sustav, sustava pristupa ili to što su stalno zaposleni službenici trajno zaposleni, a osoblje zaposleno na određeno vrijeme je privremeno zaposleno?
Budući da je nacionalni sud utvrdio zlouporabu uzastopnog zapošljavanja javnih službenika na određeno vrijeme u SERMAS-u, u kojem se nastoje ispuniti trajne i strukturne potrebe usluga koje pružaju javni službenici zaposleni na neodređeno vrijeme, s obzirom na to da u nacionalnom pravnom poretku ne postoji nikakva učinkovita mjera za kažnjavanje takve zlouporabe i poništavanje posljedica povrede prava Unije, treba li članak 5. Okvirnog sporazuma priloženog Direktivi 1999/70/EZ tumačiti na način da se njime nacionalni sud obvezuje na donošenje učinkovitih i odvraćajućih mjera kojima se jamči koristan učinak Okvirnog sporazuma te da posljedično sankcionira navedenu zlouporabu i poništi posljedice povrede navedenih odredbi prava Unije, a da pritom ne primijeni nacionalni propis kojim se to sprečava?
U slučaju potvrdnog odgovora i s obzirom na utvrđenja Suda Europske unije u točki 41. svoje presude od 14. rujna 2016. u spojenim predmetima C-184/15 i C-197/152 :
Je li u skladu s ciljevima koji se žele postići Direktivom 1999/70/EZ, kao mjera za sprječavanje i kažnjavanje zlouporabe uzastopnih ugovora na određeno vrijeme te poništavanje posljedica povrede prava Unije, promjena privremenog/povremenog/zamjenskog javnoslužbeničkog radnog odnosa u javnoslužbenički radni odnos na neodređeno vrijeme u kojem je i javni službenik zaposlen na neodređeno vrijeme, čiji je posao jednako stabilan kao i posao usporedivih javnih službenika koji su zaposleni na neodređeno vrijeme?
U slučaju zlouporabe uzastopnih ugovora na određeno vrijeme, može li se smatrati da se promjenom javnoslužbeničkog radnog odnosa na određeno vrijeme u radni odnos na neodređeno vrijeme ili stalni radni odnos ispunjavaju ciljevi iz Direktive 1999/70/EZ i njezina Okvirnog sporazuma samo ako javni službenik koji je zaposlen na određeno vrijeme koji je žrtva zlouporabe radi u istim i jednakovrijednim uvjetima kao i javni službenici koji su zaposleni na neodređeno vrijeme (u području socijalne zaštite, promaknuća, popunjavanja slobodnih radnih mjesta, strukovnog osposobljavanja, dostupnosti, upravnih statusa, dopusta i odobrenih odsutnosti, prava i obveza te razrješenja na radnom mjestu, kao i sudjelovanja na natječajima otvorenim radi popunjavanja slobodnih radnih mjesta i promaknuća) na temelju načela trajnosti i sigurnosti radnih mjesta, sa svim pravima i obvezama te u okviru jednakog postupanja prema informatičarima koji su zaposleni kao javni službenici na neodređeno vrijeme?
Zahtijeva li pravo Unije u predmetnim okolnostima preispitivanje sudskih presuda i konačnih upravnih akata ako se ispune sva četiri uvjeta iz predmeta Kühne & Heitz (C-453/00)3 : 1. U okviru španjolskog prava uprava i sudovi imaju mogućnost preispitivanja, ali je ona ograničena zbog čega im je to preispitivanje vrlo teško ili nemoguće; 2. Sporne odluke postaju konačne na temelju presude nacionalnog suda koji odlučuje u zadnjem/jedinom stupnju; 3. Navedena se presuda temelji na tumačenju prava Unije koje nije u skladu sa sudskom praksom Suda te je donesena a da se prethodno Sudu nije uputio zahtjev za prethodnu odluku i 4. Zainteresirana stranka obratila se upravnom tijelu odmah nakon što je saznala za navedenu sudsku praksu?
Mogu li i trebaju li nacionalni sudovi, kao i sudovi Unije koji trebaju osigurati puni učinak prava Unije u državama članicama, zahtijevati te naložiti nacionalnim upravnim tijelima država članica da, u okviru svojih nadležnosti, poduzmu relevantne mjere radi ukidanja nacionalnih pravila koja općenito nisu u skladu s pravom Unije i konkretno s Direktivom 1999/70/EZ te njezinim Okvirnim sporazumom?
____________
1 Direktiva Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP (SL 1999., L 175, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 228.)
2 Presuda od 26. rujna 2016., Martínez Andrés i Castrejana López (C-184/15 i C-197/15, EU:C:2016:680)
3 Presuda od 13. siječnja 2004., Kühne & Heitz (C-453/00, EU:C:2004:17)