Rješenje Suda (osmo vijeće) od 28. svibnja 2020. – WWK Lebensversicherung auf Gegenseitigkeit

(predmet C-803/19)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 99. Poslovnika Suda – Izravno životno osiguranje – Direktive 2002/83/EZ i 2009/138/EZ – Pravo na otkaz – Povrat iznosa plaćenih osiguravatelju na ime poreza na premije osiguranja – Modaliteti”

Sloboda poslovnog nastana – Slobodno pružanje usluga – Izravno životno osiguranje – Direktive 2002/83 i 2009/138 – Pravo ugovaratelja osiguranja na otkazivanje – Izvršavanja prava na otkazivanje – Povrat plaćanja ugovaratelju osiguranja na ime poreza na premije osiguranja – Modaliteti – Nacionalni propis kojim se isključuje povrat plaćanja ugovaratelju osiguranja na ime poreza na premije osiguranja koji je osiguravatelj naplatio – Dopuštenost – Uvjet

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2002/83, čl. 35. st. 1. i 36. st. 1.; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2009/138, čl. 185. st. 1. i 186. st. 1.)

(t. 27.-32., 37. i izreka)

Izreka

Članak 35. stavak 1. u vezi s člankom 36. stavkom 1. Direktive 2002/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o životnom osiguranju i članak 185. stavak 1. u vezi s člankom 186. stavkom 1. Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalno zakonodavstvo u skladu s kojim je u slučaju otkazivanja ugovora o osiguranju koje izvrši ugovaratelj osiguranja, porez na premije osiguranja koji duguje taj ugovaratelj osiguranja, a koji je osiguravatelj naplatio i isplatio ga državi, isključen iz iznosâ koje taj osiguravatelj mora vratiti tom ugovaratelju osiguranja, tako da potonji mora tražiti povrat tog poreza od porezne uprave ili, ovisno o slučaju, zahtijevati naknadu štete od osiguravatelja, pod uvjetom da postupovna pravila koja se u skladu s mjerodavnim pravom primjenjuju na ugovor o osiguranju kako bi se ostvario povrat iznosa plaćenih na temelju navedenog poreza nisu takva da dovode u pitanje djelotvornost prava na otkazivanje koje pravo Unije dodjeljuje ugovaratelju osiguranja, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.