Tužba podnesena 23. listopada 2020. – Rumunjska/Europski parlament i Vijeće Europske unije
(predmet C-546/20)
Jezik postupka: rumunjski
Stranke
Tužitelj: Rumunjska (zastupnici: E. Gane, L. Liţu i M. Chicu, u svojstvu agenata)
Tuženici: Europski parlament i Vijeće Europske unije
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Suda zahtijeva da:
djelomično poništi Uredbu (EU) 2020/1054, osobito:
- članak 1. točku 6. podtočku (c) kojim se mijenja članak 8. stavak 8. Uredbe (EZ) br. 561/2006, i
- članak 1. točku 6. podtočku (d) kojim se mijenja članak 8. Uredbe (EZ) br. 561/2006 umetanjem novog stavka 8.a;
Podredno, samo ako Sud smatra da su te odredbe nerazdvojivo povezane s drugim odredbama Uredbe (EU) 2020/1054 ili se odnose na samu bit tog akta, poništi navedeni propis Unije u cijelosti;
naloži Parlamentu i Vijeću snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog svojoj tužbi, Rumunjska ističe tri tužbena zahtjeva:
1. Prvi tužbeni zahtjev, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti iz članka 5. stavka 4. UEU-a
Rumunjska smatra da mjera predviđena člankom 1. točkom 6. podtočkom (c), kojom se zabranjuje da se redovna tjedna razdoblja odmora i svako tjedno razdoblje odmora dulje od 45 sati koje se uzima kao nadoknada za prethodna skraćena tjedna razdoblja odmora provode u vozilu, nije prikladna za postizanje traženih ciljeva, osobito za povećanje sigurnosti na cestama i poboljšanje radnih uvjeta vozača. Nadalje, njome se ne eliminiraju rizici i poteškoće koje je utvrdila Komisija.
Štoviše, podaci i informacije koji su ukazivali na očito neprikladan karakter te mjere bili su zakonodavnim tijelima poznati u trenutku njezina donošenja.
Rumunjska osim toga smatra da je mjera iz članka 1. točke 6. podtočke (d), kojom se predviđa povratak vozača u svakom razdoblju od četiri uzastopna tjedna (te prije redovnog tjednog razdoblja odmora duljeg od 45 sati koje se uzima kao nadoknada nakon dva uzastopna skraćena tjedna razdoblja odmora), u operativno središte poslodavca koje se nalazi u državi članici poslovnog nastana poslodavca ili u mjesto boravka vozača, očito neprikladna s obzirom na, osobito, nove administrativne obveze koje su uspostavljene, znatne troškove koje zbog toga snose gospodarski subjekti, ograničenje njihove poslovne aktivnosti kao i na činjenicu da tom mjerom nije osigurana primjerena zaštita vozača.
Nadalje, ocjenom utjecaja nisu uzeti u obzir svi ti aspekti, te u tom kontekstu zakonodavna tijela nisu mogla voditi računa o svim relevantnim elementima i okolnostima situacije.
2. Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na neopravdanom ograničenju slobode poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a
Rumunjska smatra da mjera uvedena člankom 1. točkom 6. podtočkom (d) podrazumijeva, za gospodarske subjekte perifernih država članica Unije, nove administrativne obveze, znatne troškove i ograničenje poslovne aktivnosti, a ti će aspekti dovesti do njihova premještanja te će imati odvraćajući učinak na stvaranje prijevozničkih poduzeća u takvim državama.
Ta mjera stoga predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana u smislu članka 49. UFEU-a. To ograničenje nije opravdano.
3. Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela nediskriminacije na temelju državljanstva iz članka 18. UFEU-a
Rumunjska smatra da mjera predviđena u članku 1. točki 6. podtočki (c) stvara očite nejednakosti za periferne države članice Unije, osobito s obzirom na posebnosti mreža parkirališta i smještaja.
Rumunjska također smatra da osiguranje povratka vozača u smislu članka 1. točke 6. podtočke (d) nosi sa sobom znatne gubitke za društva osnovana u perifernim državama članicama Unije – u svakom slučaju radi se o gubicima koji su znatno veći u odnosu na gubitke država članica koje se nalaze blizu središta prijevoza u Uniji.
Nadalje, mjere predviđene Uredbom (EU) 2020/1054, Uredbom (EU) 2020/10551 i Direktivom (EU) 2020/10572 (u odnosu na dodatna ograničenja aktivnosti kabotaže, povratak vozila u operativno središte države članice poslovnog nastana svakih osam tjedana, povratak vozača svaka četiri tjedna, zabrana provođenja redovnog tjednog odmora u vozilu i upućivanje vozača) bile su zamišljene kao stupovi zakonodavnog paketa. U tom kontekstu samo analiza kumuliranih učinaka tih mjera može pokazati njihov stvarni utjecaj na tržište prijevoza.
____________
1 Uredba (EU) 2020/1055 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o izmjeni uredaba (EZ) br. 1071/2009, (EZ) br. 1072/2009 i (EU) br. 1024/2012 radi njihova prilagođavanja razvoju u sektoru cestovnog prometa (SL 2020., L 249, str. 17).
2 Direktiva (EU) 2020/1057 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o utvrđivanju posebnih pravila u pogledu Direktive 96/71/EZ i Direktive 2014/67/EU za upućivanje vozača u sektoru cestovnog prometa te izmjeni Direktive 2006/22/EZ u vezi sa zahtjevima za provedbu i Uredbe (EU) br. 1024/2012 (SL 2020., L 249, str. 49).