Language of document : ECLI:EU:F:2015:60

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(prvo vijeće)

18. lipnja 2015.

Predmet F‑27/13

C. X.

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Stegovni postupak – Uloga i nadležnosti stegovnog povjerenstva i tijela za imenovanje – Stegovna mjera – Prelazak u niži razred nakon odluke o promaknuću – Proporcionalnost sankcije“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom C. X. u biti zahtijeva, s jedne strane, poništenje odluke od 5. lipnja 2012. kojom mu je Europska komisija izrekla sankciju prelaska iz razreda AD 9 u razred AD 8 i, s druge strane, da se Komisiji naloži naknada štete koju smatra da je pretrpio.

Odluka:      Tužba se odbija. C. X. će snositi vlastite troškove te mu se nalaže snošenje troškova Europske komisije.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Stegovne mjere – Postupak pred stegovnim povjerenstvom – Rokovi određeni u Prilogu IX. Pravilniku o osoblju – Prekluzivni rokovi – Pravilo dobre uprave

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog IX., čl. 22. st. 1.)

2.      Dužnosnici – Stegovne mjere – Uloge i nadležnosti stegovnog povjerenstva i tijela za imenovanje – Ocjenjivanje utvrđenosti inkriminirajućih činjenica

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog IX., čl. 18. i. 25.)

3.      Dužnosnici – Stegovne mjere – Stegovni postupak – Rokovi – Obveza uprave da postupi u razumnom roku – Ocjena

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog IX.)

4.      Dužnosnici – Stegovne mjere – Sankcija – Prelazak u niži razred – Odnos s odlukom o promaknuću koja je naknadno donesena u pogledu istog dužnosnika

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 45. i 86.)

5.      Dužnosnici – Stegovne mjere – Sankcija – Prelazak u niži razred – Diskrecijska ovlast tijela za imenovanje – Opseg

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog IX., čl. 9.)

1.      Rok propisan u članku 22. stavku 1. Priloga IX. Pravilniku o osoblju nije prekluzivan. U toj je odredbi navedeno pravilo dobre uprave čiji je cilj da se u interesu bilo uprave bilo dužnosnika izbjegne neopravdano kašnjenje donošenja odluke kojom se okončava stegovni postupak. Iz navedenog proizlazi da su stegovna tijela obvezna pažljivo voditi stegovni postupak i djelovati na način da je svako postupovno djelovanje poduzeto u razumnom roku u odnosu na prethodno djelovanje. Nepoštovanje tog roka, koje se može ocjenjivati samo u odnosu na posebne okolnosti predmeta, može dovesti do poništenja djelovanja poduzetog nakon proteka roka, posebno u slučaju povrede prava obrane.

(t. 38.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presude N/Komisija, T‑198/02, EU:T:2004:101, t. 125. i François/Komisija, T‑307/01, EU:T:2004:180, t. 47. i navedena sudska praksa

2.      Tijelo za imenovanje može ispitati i ocijeniti činjenice koje su predmet stegovnog postupka na način koji je drukčiji od onoga navedenog u mišljenju stegovnog povjerenstva, pod uvjetom da u tom pogledu detaljno obrazloži svoju odluku.

Naime, nijedna odredba Pravilnika o osoblju ne propisuje da mišljenje stegovnog povjerenstva obvezuje to tijelo kad se radi o utvrđivanju postojanja inkriminirajućih činjenica. Naprotiv, iz tumačenja članka 18. u vezi s člankom 25. Priloga IX. Pravilniku o osoblju proizlazi da mišljenje stegovnog povjerenstva, koje je savjetodavno tijelo, u tom pogledu ne veže to tijelo.

U članku 18. Priloga IX. Pravilniku o osoblju nije propisano da je mišljenje stegovnog povjerenstva njegova suglasnost.

Naprotiv, iz članka 25. Priloga IX. Pravilniku o osoblju proizlazi da se navedeno tijelo može pozivati na činjenice koje su utvrđene u odluci u kaznenom postupku koja je postala pravomoćna, iako dotični dužnosnik osporava bit tih činjenica tijekom stegovnog postupka. Drugim riječima, zakonodavac je namjeravao ograničiti ovlasti tijela za imenovanje da ocjenjuje postojanje činjenica koje su predmet stegovnog postupka u određenom slučaju u kojem se usporedno vode kazneni progoni za iste činjenice. Naprotiv, nije predvidio da to tijelo ne bi moglo u cijelosti ili djelomično odstupiti od mišljenja stegovnog povjerenstva.

No, stegovno povjerenstvo nije lišeno svoje bitne funkcije savjetodavnog tijela i dotični dužnosnik ima pravo na temeljno jamstvo, s obzirom na to da navedeno tijelo ima obvezu obrazložiti svaku svoju odluku o neprihvaćanju mišljenja stegovnog povjerenstva, uključujući ocjenjivanje činjenica.

(t. 54. do 58.)

Izvori:

Sud: presuda F./Komisija, 228/83, EU:C:1985:28, t. 16.

Prvostupanjski sud: presuda Stevens/Komisija, T‑277/01, EU:T:2002:302, t. 76. i rješenje Di Rocco/CES, T‑8/92, EU:T:1992:122, t. 28.

Službenički sud: presuda Bedin/Komisija, F‑128/14, EU:F:2015:51, t. 30.

3.       Iz načela dobre uprave proizlazi da su stegovna tijela obvezna pažljivo voditi stegovni postupak i djelovati na način da je svako postupovno djelovanje poduzeto u razumnom roku u odnosu na prethodno djelovanje. Nerazumno trajanje stegovnog postupka može biti rezultat bilo prethodno vođenih upravnih istraga bilo samog stegovnog postupka. Razumnu narav trajanja postupka treba procijeniti na temelju činjenica svakog predmeta te osobito značaja spora za dotičnu osobu, složenosti predmeta te ponašanja tužitelja i nadležnih tijela.

(t. 77.)

Izvori:

Službenički sud: presuda A. i G./Komisija, F‑124/05 i F‑96/06, EU:F:2010:2, t. 390. do 393.

4.      Što se tiče dužnosnika koji je bio predmet odluke kojom mu se izriče stegovna mjera prelaska u niži razred i nakon toga odluke kojom je promaknut s retroaktivnim učinkom, te odluke predstavljaju dva različita i samostalna akta koji se temelje na dvjema različitim pravnim osnovama, jedan na članku 86., a drugi na članku 45. Pravilnika o osoblju. Te dvije odluke također imaju dva oprečna i različita cilja. U tom pogledu, nigdje u Pravilniku o osoblju nije propisano da stegovna odluka o prelasku u niži razred ima prednost pred kasnijom odlukom o promaknuću kad je adresat obiju odluka isti dužnosnik ili član osoblja.

Nadalje, promaknuće je, prema naravi, pravni akt uz koji se ne može vezati suspenzivni ili rezolutivni uvjet ni vremensko ograničenje. Naime, u svjetlu članaka 4. i 6. Pravilnika o osoblju, valja zaključiti da Pravilnik o osoblju ne omogućava promaknuće dužnosnika ili člana osoblja pro tempore, primjerice, od 1. siječnja jedne do 1. srpnja druge godine.

(t. 95., 99. i 100.)

5.      Što se tiče odabira stegovne mjere koju treba izreći, u skladu s člankom 9. Priloga IX. Pravilniku o osoblju, nadležno tijelo za imenovanje nije ovlašteno sankcionirati dotičnog dužnosnika tako da ga neposredno „razvrsta“ u određeni razred, nego ima isključivu ovlast izreći mu prelazak u niži razred, privremeno ili konačno, iz razreda u kojem je bio u trenutku primjene navedene sankcije.

(t. 101.)