Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. prosinca 2019. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) – Stichting Waternet protiv MG

(predmet C-922/19)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Podnositelj žalbe u kasacijskom postupku: Stichting Waternet

Druga stranka u kasacijskom postupku: MG

Prethodna pitanja

1.    Treba li članak 9. Direktive o prodaji na daljinu¹ i članak 27. Direktive o pravima potrošača² u vezi s člankom 5. stavkom 5. i Prilogom I. točkom 29. Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi³ tumačiti na način da je u smislu tih odredaba riječ o isporuci nenaručene vode za piće ako se poslovna praksa opskrbljivača vodom za piće sastoji u sljedećem:

(i)    opskrbljivač vode za piće je u skladu sa zakonom a) isključivo nadležan za isporuku vode za piće putem vodovodnog sustava na području koje mu je dodijeljeno te je na to i obvezan b) obvezan osobama koje to zatraže dati ponudu za priključak na javnu opskrbu vodom za piće i za isporuku vode za piće;

(ii)    opskrbljivač vodom za piće zadržava priključak potrošačeva stana na javnu opskrbu vodom za piće u obliku u kojem je on postojao prije nego je potrošač uselio u stan, čime su vodovodne cijevi u potrošačevom stanu pod tlakom i potrošač nakon poduzimanja aktivne i svjesne radnje – koja se sastoji u zakretanju slavine ili tomu istovrijedne radnje – može prema potrebi uzeti vodu za piće, pa i nakon što je priopćio da ne želi sklopiti ugovor o isporuci vode za piće, i

(iii)    opskrbljivač vodom za piće zaračunava troškove ako je potrošač poduzimanjem aktivne i svjesne radnje uistinu uzeo vodu za piće, pri čemu primijenjene tarife pokrivaju trošak, transparentne su i nediskriminirajuće, a što kontroliraju javna tijela?

2.    Protivi li se članku 9. Direktive o prodaji na daljinu i članku 27. Direktive o pravima potrošača u vezi s člankom 5. stavkom 5. i Prilogom I. točkom 29. Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi pretpostavka da se između opskrbljivača vodom za piće i potrošača sklapa ugovor o isporuci vode za piće ako (i) potrošač – kao i prosječni nizozemski potrošač – zna da je isporuka vode za piće povezana s troškovima, (ii) potrošač unatoč tomu kroz duže razdoblje sustavno troši vodu za piće, (iii) potrošač, čak i nakon što je od opskrbljivača vodom za piće zaprimio pismo dobrodošlice, račune i opomene, nastavi trošiti vodu i (iv) potrošač, nakon što je izdano sudsko odobrenje za isključenje priključka tog stana na vodu za piće, priopći da ipak želi ugovor s opskrbljivačem vode za piće?

____________

¹     Direktiva 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 1997. o zaštiti potrošača s obzirom na sklapanje ugovora na daljinu (SL 1997., L 144, str. 19.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 30.)

²     Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2011., L 304, str. 64.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 260.)

³     Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL 2005., L 149, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101. i ispravak SL 2016., L 332, str. 25.)