RJEŠENJE SUDA (osmo vijeće)
3. rujna 2020.(*)
„Žalba – Članak 181. Poslovnika Suda – Nepravodobna žalba – Očito nedopuštena žalba”
U predmetu C‑174/20 P,
povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene 24. travnja 2020.,
STADA Arzneimittel AG, sa sjedištem u Bad Vilbelu (Njemačka), koji zastupaju J.-C. Plate i R. Kaase, Rechtsanwälte,
tužitelj,
a druga stranka postupka je:
Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO),
tuženik u prvostupanjskom postupku,
SUD (osmo vijeće),
u sastavu: L. S. Rossi, predsjednica vijeća, J. Malenovský (izvjestitelj) i N. Wahl, suci,
nezavisni odvjetnik: M. Szpunar,
tajnik: A. Calot Escobar,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči obrazloženim rješenjem, u skladu s člankom 181. Poslovnika Suda,
donosi sljedeće
Rješenje
1 Društvo STADA Arzneimittel AG svojom žalbom zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 11. veljače 2020., Stada Arzneimittel/EUIPO (ViruProtect) (T‑487/18, neobjavljena, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2020:44), kojom je Opći sud odbio njegovu tužbu za poništenje odluke petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 4. lipnja 2018. (predmet R 1886/2017‑5) koja se odnosi na zahtjev za registraciju verbalnog znaka Europske unije ViruProtect (u daljnjem tekstu: sporna odluka) kao žiga Europske unije.
Pravni okvir
Statut Suda Europske unije
2 Članak 45. Statuta Suda Europske unije propisuje:
„Poslovnikom se utvrđuju rokovi, koji uzimaju u obzir udaljenosti.
Istek roka nema štetan utjecaj na prava zainteresirane stranke ako ona dokaže postojanje nepredvidivih okolnosti ili više sile.”
3 Članak 56. prvi stavak tog Statuta određuje:
„Protiv konačnih odluka Općeg suda […] može se podnijeti žalba Sudu u roku od dva mjeseca od dostave pobijane odluke.”
Poslovnik
4 Članak 49. Poslovnika, naslovljen „Računanje rokova”, glasi kako slijedi:
„1. Postupovni rokovi predviđeni Ugovorima, Statutom i ovim Poslovnikom računaju se na sljedeći način:
(a) ako rok izražen u danima, tjednima, mjesecima ili godinama počinje teći od trenutka kad je neki događaj nastupio ili je poduzeta neka radnja, dan kad je nastupio takav događaj ili je poduzeta takva radnja ne računa se u rok;
(b) rok izražen u tjednima, mjesecima ili godinama završava istekom dana koji, u zadnjem tjednu, zadnjem mjesecu ili zadnjoj godini, nosi jednak naziv ili jednak broj kao i dan kad je nastupio događaj ili je poduzeta radnja od koje se računa početak roka. […]
[…]
(d) rokovi uključuju subote, nedjelje i službene blagdane iz članka 24. stavka 6. ovog Poslovnika.
(e) rokovi ne prestaju teći za vrijeme sudskih praznika.
2. Ako kraj roka pada u subotu, nedjelju ili na službeni blagdan, rok se produljuje do isteka prvog sljedećeg radnog dana.”
5 U skladu s člankom 51. Poslovnika, naslovljenim „Produljenje roka zbog udaljenosti”:
„Postupovni se rokovi produljuju zbog udaljenosti za deset dana.”
Okolnosti spora
6 Okolnosti spora opisane su u točkama 1. do 7. pobijane presude i mogu se sažeti kako slijedi.
7 Društvo STADA Arzneimittel 31. siječnja 2017. podnijelo je pred EUIPO‑om zahtjev za registraciju verbalnog znaka „ViruProtect” kao žiga Europske unije.
8 Odlukom od 7. srpnja 2017. ispitivač je odbio taj zahtjev na temelju članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o [žigu Europske unije] (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).
9 Nakon što je 28. kolovoza 2017. tužitelj pred EUIPO‑om podnio žalbu protiv te odluke, peto žalbeno vijeće odbilo ju je spornom odlukom.
Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda
10 Društvo STADA Arzneimittel podnijelo je 14. kolovoza 2018. Općem sudu tužbu za poništenje sporne odluke.
11 U prilog osnovanosti svoje tužbe tužitelj se pozvao na tri tužbena razloga, kao prvo, povredu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009, kao drugo, povredu članka 7. stavka 1. točke (b) iste uredbe te, treće, povredu obveze obrazlaganja.
12 Opći sud pobijanom presudom odbio je tužbu kao djelomično neosnovanu, a djelomično bespredmetnu.
Zahtjevi stranaka i postupak pred Sudom
13 Svojom žalbom STADA Arzneimittel zahtijeva od Suda da:
– ukine pobijanu presudu i
– naloži EUIPO‑u snošenje troškova.
14 U prilog svojoj žalbi žalitelj ističe dva žalbena razloga. Prvi razlog temelji se na povredi obveze obrazlaganja, počinjenoj u okviru ocjene razlika između verbalnog znaka „ViruProtect” i izraza na engleskom jeziku na koje on upućuje, a drugi na iskrivljavanju dokaza počinjenom prilikom ocjene opisnog karaktera tog znaka.
15 Tajništvo Suda 27. travnja 2020. pozvalo je tužitelja da se izjasni o pitanju poštovanja roka koji mu je nametnut Poslovnikom za podnošenje žalbe, što je on i učinio aktom podnesenim tajništvu Suda 7. svibnja 2020.
O žalbi
16 Na temelju članka 181. Poslovnika, kad je žalba u potpunosti ili djelomično očito nedopuštena ili očito neosnovana, Sud može u svakom trenutku na prijedlog suca izvjestitelja, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, obrazloženim rješenjem odlučiti, u potpunosti ili djelomično, odbaciti odnosno odbiti tu žalbu.
17 Tu odredbu valja primijeniti u ovom žalbenom postupku.
Argumenti tužitelja
18 Tužitelj ističe da su rok od dva mjeseca iz članka 56. Statuta Suda Europske unije i rok od deset dana, predviđen člankom 51. Poslovnika, dva različita roka.
19 U tom pogledu temelji svoj navod na naslovu članka 51. Poslovnika i sadržaju tog članka kao i sustavnom tumačenju te odredbe, osobito u vezi s člankom 49. stavkom 2. tog Poslovnika.
20 Tužitelj osim toga navodi da, kada je postupovna odredba dvosmislena, valja je tumačiti na način koji ide u korist tužitelju, i to u skladu s njegovim pravom na saslušanje.
21 Tako je u ovom slučaju rok od dva mjeseca kojim je raspolagao kako bi podnio žalbu protiv pobijane presude, a koji je istekao u nedjelju, 12. travnja 2020., s obzirom na to da je ponedjeljak, 13. travnja 2020. bio državni praznik, taj rok, u skladu s člankom 49. stavkom 2. Poslovnika, trebalo produljiti do utorka, 14. travnja 2020., datuma na koji bi trebalo dodati rok od deset dana, predviđen u članku 51. navedenog Poslovnika.
Ocjena Suda
22 Najprije valja podsjetiti na to da je, u skladu s člankom 56. Statuta Suda Europske unije, rok za podnošenje žalbe dva mjeseca od datuma dostave pobijane odluke, pri čemu, na temelju članka 51. Poslovnika, rok treba produljiti zbog udaljenosti za deset dana.
23 Sud je ocijenio da taj rok zbog udaljenosti ne treba smatrati različitim od roka za žalbu iz članka 56. Statuta Suda Europske unije, nego, naprotiv, sastavnim dijelom tog roka, produljujući ga. Stoga iz tog članka, u vezi s člankom 51. Poslovnika, proizlazi da je rok u kojem treba podnijeti žalbu, pod prijetnjom njezine nedopuštenosti, dva mjeseca i deset dana računajući od dostave pobijane odluke (rješenje od 30. travnja 2015., Castel Frères/OHIM, C‑622/13 P, neobjavljeno, EU:C:2015:297, t. 28.).
24 Nadalje, iz članka 49. stavka 1. točke (b) Poslovnika proizlazi da, kada je riječ o aktima koje treba dostaviti, rok za podnošenje pravnog lijeka počinje teći od završetka dana dostave, neovisno o satu kad je dostava akta obavljena (vidjeti u tom smislu presudu od 15. siječnja 1987., Misset/Vijeće, 152/85, EU:C:1987:10, t. 7. i rješenje od 17. svibnja 2002., Njemačka/Parlament i Vijeće, C‑406/01, EU:C:2002:304, t. 14.).
25 Iz te odredbe također proizlazi da taj rok završava istekom dana koji, u zadnjem mjesecu računanja roka, ima isti broj kao i dan na koji je rok počeo teći, odnosno dan dostave, na koji se dodaje rok zbog udaljenosti od deset dana (rješenje od 11. lipnja 2020., GMPO/Komisija, C‑575/19 P, neobjavljeno, EU:C:2020:448, t. 30. i navedena sudska praksa).
26 U ovom slučaju, s obzirom na to da je pobijana presuda tužitelju dostavljena 12. veljače 2020., kao što to i sam priznaje u svojim dopisima, rok za podnošenje žalbe počeo je teći 12. veljače 2020. u 24 sata te je, produljen za rok zbog udaljenosti od deset dana, istekao u srijedu, 22. travnja 2020. u 24 sata.
27 No, tajništvo Suda zaprimilo je žalbu 24. travnja 2020. Stoga je žalba podnesena izvan roka navedenog u točki 23. ovog rješenja.
28 Zatim, treba podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, stroga primjena postupovnih pravila odgovara zahtjevu pravne sigurnosti i nužnosti izbjegavanja bilo kakve diskriminacije ili arbitrarnog postupanja u sudovanju (presuda od 23. travnja 2013., Gbagbo i dr./Vijeće, C‑478/11 P do C‑482/11 P, EU:C:2013:258, t. 71. i navedena sudska praksa i rješenje od 29. siječnja 2014., Gbagbo/Vijeće, C‑397/13 P, neobjavljeno, EU:C:2014:46, t. 7.).
29 Tako, u skladu s člankom 45. drugim stavkom Statuta Suda Europske unije, od postupovnih rokova može se odstupiti samo u iznimnim okolnostima, kao što su nepredvidive okolnosti ili viša sila. No, tužitelj se u tom pogledu ni u žalbi ni u očitovanju od 7. svibnja 2020. ne poziva na postojanje ni nepredvidive okolnosti ni više sile.
30 Naime, tužitelj samo ističe navodnu dvosmislenost odredaba članka 49. stavka 2. i članka 51. Poslovnika. U tom pogledu valja podsjetiti na to da ne postoje znatne poteškoće u tumačenju propisa koji se odnose na rokove, primjenjivih u ovom predmetu, tako da se u ovom slučaju ne može priznati ispričiva pogreška tužitelja koja bi opravdala odstupanje od navedenog propisa (rješenje od 17. svibnja 2002., Njemačka/Parlament i Vijeće, C‑406/01, EU:C:2002:304, t. 21.).
31 Konačno, iako tužitelj navodeći pravo na saslušanje tvrdi da se poziva na pravo na djelotvornu sudsku zaštitu, valja podsjetiti na to da su pravila koja se odnose na rokove kogentne prirode i da se odstupanje od tih pravila ne može opravdati okolnošću da su u pitanju temeljna prava (vidjeti u tom smislu rješenje od 16. studenoga 2010., Internationale Fruchtimport Gesellschaft Weichert/Komisija, C‑73/10 P, EU:C:2010:684, t. 50. i navedena sudska praksa).
32 Kao što je to Sud već ocijenio, stroga primjena propisa Unije o postupovnim rokovima ne utječe na pravo na djelotvornu sudsku zaštitu (vidjeti osobito rješenja od 17. svibnja 2002., Njemačka/Parlament i Vijeće, C‑406/01, EU:C:2002:304, t. 20. i navedenu sudsku praksu i od 22. listopada 2010., Seacid/Parlament i Vijeće, C‑266/10 P, neobjavljeno, EU:C:2010:629, t. 30.). Naime, takvi su rokovi, zbog razloga pravne sigurnosti navedenih u točki 28. ovog rješenja, ograničenje svojstveno pravu na pristup sudu (vidjeti u tom smislu rješenja od 12. rujna 2013., Ellinika Nafpigeia i 2. Hoern/Komisija, C‑616/12 P, neobjavljeno, EU:C:2013:884, t. 31. i od 11. lipnja 2020., GMPO/Komisija, C‑575/19 P, neobjavljeno, EU:C:2020:448, t. 40.).
33 S obzirom na sva prethodna razmatranja, žalbu zbog njezine nepravodobnosti treba odbaciti kao očito nedopuštenu.
Troškovi
34 U skladu s člankom 137. Poslovnika, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju njegova članka 184. stavka 1., odluka o troškovima donosi se u rješenju kojim se završava postupak. Budući da je u ovom slučaju ovo rješenje doneseno prije nego što je žalba dostavljena tuženiku u prvom stupnju i stoga prije nego što je on mogao imati troškove, valja odlučiti da će STADA Arzneimittel snositi svoje troškove.
Slijedom navedenog, Sud (osmo vijeće) rješava:
1. Žalba se odbacuje kao očito nedopuštena.
2. Društvo STADA Arzneimittel AG snosi vlastite troškove.
Potpisi