PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA

EUROPSKE UNIJE

(prvo vijeće)

26. ožujka 2015.

Predmet F‑41/14

C. W.

protiv

Europskog parlamenta

„Javna služba – Dužnosnici – Izvješće o ocjeni – Očite pogreške u ocjeni – Zloporaba ovlasti – Uznemiravanje – Odluka o dodjeli jednog boda za zasluge“

Predmet:      C. W. je na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju članka 106.a, podnijela ovu tužbu s ciljem da se u biti poništi, s jedne strane, izvješće o ocjeni za godinu 2012., kako je sastavljeno u svojoj konačnoj verziji odlukom tijela nadležnog za imenovanja (u daljnjem tekstu: AIPN) Europskog parlamenta od 24. svibnja 2013. (u daljnjem tekstu: Izvješće o ocjeni 2012.), i, s druge strane, odluka glavnog direktora Opće uprave (OU) Parlamenta „Usmeno prevođenje i konferencije“ od 24. lipnja 2013. kojom joj se dodjeljuje jedan bod za zasluge za 2012.

Odluka:      Tužba se odbija. C. W. će snositi vlastite troškove kao i troškove Europskog parlamenta.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Bolovanje – Boravak izvan mjesta zaposlenja bez dopuštenja – Posljedice – Unošenje bilješke od strane administracije u izvješće o ocjeni zainteresiranog dužnosnika – Dopuštenost

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 43. i čl. 60. st. 2.)

2.      Dužnosnici – Prava i obveze – Izostanci dužnosnika – Dobivanje dodatnih dana godišnjeg odmora uz pomoć lažne izjave o njegovoj nesposobnosti za rad – Nedopuštenost

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 43. i 60.)

3.      Dužnosnici – Prava i obveze – Obveza izvršavanja hijerarhijskih naloga – Opseg – Granice – Odbijanje dužnosnika koji je višekratno pokazao neposluh u izvršavanju naloga da se ispriča svom načelniku jedinice – Nedopuštenost

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 21.a)

4.      Dužnosnici – Ocjenjivanje – Izvješće o ocjeni – Sastavljanje – Postojanje psihičkog uznemiravanja – Nezakonitost izvješća o ocjeni – Nužnost veze između uznemiravanja i negativnih ocjena u izvješću

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 12.a, 24., 43., 90. i 91.)

5.      Dužnosnici – Uznemiravanje – Pojam – Izvješće o ocjeni koje sadržava komentare koji su negativni, ali ne vrijeđaju dužnosnika – Isključenje

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 12.a st. 3. i čl. 43.)

1.       Tekst članka 60. drugog stavka Pravilnika jasan je i izričit i ne predviđa nikakve iznimke povezane s prirodom bolesti, poput fizičkih i psiholoških problema, od obveze da se pribavi prethodno dopuštenje kada dužnosnik želi provesti bolovanje izvan mjesta zaposlenja.

Stoga, nezavisno od činjenice da je boravak izvan mjesta zaposlenja bio kratak i u skladu s liječničkom preporukom, tijelo nadležno za imenovanja ima pravo utvrditi da dužnosnik koji nije pribavio prethodno dopuštenje nije poštovao relevantnu odredbu statuta za boravak izvan mjesta zaposlenja tijekom bolovanja i da se stoga radi o neodobrenom izostanku.

Iako bi se izvješće o ocjeni moralo odnositi na dužnosnikov rad tijekom godine, ništa ne sprječava nadležno tijelo da prijavi određeni događaj, osobito kada on predstavlja povredu jasnog i definiranog pravila koje proizlazi izravno iz Poslovnika i kada zainteresirani dužnosnik misli da nije obvezan zatražiti prethodno dopuštenje. U tim okolnostima, ne samo da unošenje bilješke u izvješće o ocjeni nije protivno odredbi Poslovnika, posebno njegovu članku 43., već može imati legitiman cilj da se zainteresirana osoba upozori i da se spriječi ponavljanje povrede predmetnog pravila Poslovnika. U tom pogledu, bilješka kojom se utvrđuju ciljevi koje dužnosnik treba postići u području poštovanja pravila ni na koji način nije zahvaćena očitom pogreškom u ocjeni jer poboljšanje ponašanja u službi ocijenjenog dužnosnika predstavlja upravo cilj koji se izvješćem o ocjeni želi postići.

Nadalje, teška profesionalna situacija koja je navodno uzrok bolovanja ne može osloboditi dužnosnika obveze, koju ima svaki dužnosnik ili član privremenog osoblja, da poštuje članak 60. drugi stavak Poslovnika.

(vidjeti t. 53. do 56. i 80.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda Österholm/Komisija, T‑190/02, EU:T:2004:191, t. 39.

Službenički sud: presuda Morgan/OHIM, F‑26/13, EU:F:2014:180, t. 57. i navedena sudska praksa, protiv koje je podnesena žalba Općem sudu Europske unije, predmet T‑683/14 P

2.      Nije prihvatljivo da dužnosnik ili član privremenog osoblja hini bolest i pritom lažno uzima dodatni dan godišnjeg odmora. Nadalje, potpuno je zakonito da administracija osigura, i putem uporabe komentara u izvješću o ocjeni u vezi s nepravilnostima tog tipa, da se dužnosnici i privremeno osoblje koriste svojim danima godišnjeg odmora u ispravnim uvjetima.

(vidjeti t. 64.)

Izvori:

Službenički sud: presuda CQ/Parlament, F‑12/13, EU:F:2014:214, t. 118.

3.      Iz strukture članka 21. Poslovnika proizlazi da dužnosnik koji primi nalog koji smatra nepravilnim ili smatra da će njegovo izvršavanje dovesti do ozbiljnih poteškoća mora najprije obavijestiti hijerarhijski nadležnu osobu, a zatim, ovisno o slučaju, ako ovaj posljednji potvrdi nalog, hijerarhijski više nadležno tijelo. Prema toj odredbi dužnosnik dakle mora izvršiti nalog koji su ponovili ili potvrdili njemu hijerarhijski viši dužnosnici, osim ako je taj nalog očito nezakonit ili protivan odredbama o sigurnosnim standardima.

U tom pogledu, u kontekstu višekratnog neposluha dužnosnika, uputa hijerarhijski višeg tijela od navedenog, kojom se zahtijeva ispričavanje načelniku jedinice, čak i ako takvo postupanje nije nužno u skladu s dobrom praksom upravljanja međuljudskim odnosima na radnom mjestu, može značiti legitiman korak administracije koji teži osigurati da svi dužnosnici ili privremeno osoblje poštuju pravila Pravilnika, osobito ona poput članka 21.a Poslovnika koja su namijenjena osiguravanju ispravnog odvijanja administrativnog postupka u svakom odjelu, u okružju međusobnog povjerenja, i prema tome ostati u okviru margine procjene administracije u vezi s tim korakom.

(vidjeti t. 70. i 72.)

4.      To što je dokazano da je dužnosnik pretrpio psihičko uznemiravanje ne znači da je svaka odluka kojom se zadire u položaj tog dužnosnika i koja je izdana u okolnostima tog uznemiravanja automatski nezakonita. Naime, zbog njegove same prirode, na postojanje uznemiravanja može se načelno pozvati samo u prilog razlozima za poništenje protiv odluke tijela nadležnog za imenovanja o odbijanju zahtjeva za pomoć na temelju članka 24. Poslovnika. Stoga se samo iznimno može pozvati na tužbeni razlog koji se temelji na navodnom uznemiravanju u okviru kontrole zakonitosti akta kojim se nanosi šteta poput izvješća o ocjeni ako se čini da postoji veza između navodnog uznemiravanja i negativnih ocjena iz takvog izvješća.

(vidjeti t. 89.)

Izvori:

Službenički sud: presude Menghi/ENISA, F‑2/09, EU:F:2010:12, t. 69., i CF/AESA, F‑40/12, EU:F:2013:85, t. 79.

5.      Kada komentari i posebne ocjene iz izvješća o ocjeni ne prelaze u uvredljivu kritiku ili kritiku koja nanosi bol osobnosti zainteresiranog dužnosnika, oni se neće sami po sebi smatrati indicijama toga da je izvješće o ocjeni sastavljeno s ciljem uznemiravanja.

(vidjeti t. 90.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda Magone/Komisija, T‑73/05, EU:T:2006:127, t. 80.

Službenički sud: presude N/Parlament, F‑26/09, EU:F:2010:17, t. 86. i CW/Parlament, F‑48/13, EU:F:2014:186, t. 129.