RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

14. studenoga 2013.

Predmet F‑96/09 DEP

Eva Cuallado Martorell

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Postupak – Odmjeravanje troškova – Tužitelj koji je primatelj besplatne pravne pomoći – Najviši iznos isplate odvjetniku za pisani i usmeni dio postupka koji je odredio Službenički sud – Neprimjenjivost ograničenja kad je drugoj stranci naloženo snošenje troškova“ 

Predmet:      Zahtjev za odmjeravanje troškova čiju je naknadu moguće tražiti temeljem članka 92. Poslovnika koji je uložila E. Cullado Martorell pred Službeničkim sudom nakon presude od 18. rujna 2012., Cuallado Martorell/Komisija, F‑96/09 (u daljnjem tekstu: presuda od 18. rujna 2012.).

Odluka:      Ukupan iznos troškova koje može tražiti E. Cuallado Martorell od Europske komisije u vezi s predmetom F‑96/09 jest 3620 eura.

Sažetak

1.      Sudski postupak – Zahtjev za besplatnu pravnu pomoć – Uvjeti za odobravanje – Nemogućnost snošenja troškova pomoći i zastupanja – Dodjeljivanje besplatne pravne pomoći – Određivanje iznosa naknade odvjetniku od strane Službeničkog suda – Ocjena

(Poslovnik Službeničkog suda, čl. 95. do 98.)

2.      Sudski postupak – Troškovi – Odmjeravanje – Elementi koji se moraju uzeti u obzir

(Poslovnik Službeničkog suda, čl. 91. t. (b))

1.      Odredbe Poslovnika Službeničkog suda o besplatnoj pravnoj pomoći, odnosno članci 95. do 98., ne uređuju na iscrpljujući način sve moguće slučajeve.

A fortiori, te odredbe ne uređuju pitanje iznosa koje mora nadoknaditi stranka kojoj je to naloženo na temelju nagrada odvjetniku tužitelja koji prima besplatnu pravnu pomoć.

S jedne strane, iz članka 97. stavka 3. podstavka 3. navedenog poslovnika proizlazi da se u rješenju o odobrenju besplatne pravne pomoći može odrediti iznos koji se isplaćuje iz blagajne Službeničkog suda odvjetniku određenom za zastupanje podnositelja zahtjeva ili se može odrediti najviši iznos troškova i nagrada za rad odvjetnika, koji iznos u načelu nije dopušteno prijeći, nema za cilj odrediti troškove čiju naknadu može tražiti stranka koja je uspjela u sporu, već osigurati učinkovit pristup sudovanju svakoj stranci koja je zbog ekonomske situacije potpuno ili djelomično u nemogućnosti snositi troškove vezane za pomoć ili zastupanje pred Službeničkim sudom.

S druge strane, iz članka 95. stavka 1. podstavka 2. navedenog poslovnika proizlazi da besplatna pravna pomoć odobrena rješenjem može u potpunosti ili djelomično pokriti troškove povezane s pomoć i zastupanjem podnositelja zahtjeva pred Službeničkim sudom. U tom smislu, općepoznato je da se nagrade za rad odvjetnicima mogu drastično razlikovati ovisno o državi članici u kojoj obavljaju svoju profesiju i njihovom stupnju specijalizacije u određenom području, čak i ugledu u profesionalnom okruženju. Nije isključeno, s gledišta iznosa za koji jamči Službenički sud u svojem rješenju, da se tužitelj obvezao platiti svojem odvjetniku dio nagrade za rad koja nije pokrivena besplatnom pravnom pomoći u slučaju da mu je određena naknada troškova.

Nadalje, ne može se zahtijevati od odvjetnika koji je prihvatio pro bono zastupati osobu koje se to tiče kod ulaganja tužbe da se odrekne dijela svoje naknade za rad u slučaju da je suprotnoj strani naložena naknada troškova na kraju postupka.

(t. 19. do 23.)

2.      Sud Unije nije nadležan za odmjeravanje nagrade za rad koju stranke duguju svojim odvjetnicima, već za određivanje iznosa tih plaćanja koji se mogu nadoknaditi od stranke kojoj je naloženo snošenje troškova. Odlučujući o zahtjevu za odmjeravanje troškova, sud Unije ne treba uzeti u obzir nacionalnu tarifu koja određuje nagradu za rad odvjetnicima ni eventualni sporazum sklopljen u tom smislu između stranaka kojih se to tiče i njihovih zastupnika ili savjetnika.

U nedostatku odredbi o pristojbama u pravu Unije, sud treba slobodno ocijeniti predmetne podatke uzimajući u obzir predmet i prirodu spora, njegov važnost s gledišta prava Unije, težinu predmeta, opseg rada koji je nužan u sudskom postupku za zastupnike ili savjetnike koji su sudjelovali i ekonomske interese koje spor predstavlja za stranke.

(t. 28. i 29.)

Izvori:

Službenički sud: 8. studenoga 2011., U/Parlament, F‑92/09 DEP, t. 38. i 39.