Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. kolovoza 2018. uputio Bundesverwaltungsgericht (Njemačka) – IL u.a. protiv Land Nordrhein-Westfalen
(predmet C-535/18)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Bundesverwaltungsgericht
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: IL, JK, KJ, LI, NG, MH, OF, PE, Erbengemeinschaft nach Frau QD (bestehend aus RC und SB), TA, UZ, VY, WX
Tuženik: Land Nordrhein-Westfalen
Prethodna pitanja
Treba li članak 11. stavak 1. (c) Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata1 na okoliš (u daljnjem tekstu: Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš) tumačiti na način da je s njim u skladu odredba nacionalnog prava prema kojoj tužitelj, koji nije priznata udruga za zaštitu okoliša, može zahtijevati poništenje odluke zbog povrede postupka samo ako je tom povredom njemu samome oduzeta mogućnost sudjelovanja u postupku odlučivanja koje je predviđeno zakonom?
(a) Treba li članak 4. stavak 1. točka (a) podtočke i. do iii. Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike,2 zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2014/101/EU оd 30. listopada 2014.3 (SL, L 311, str. 32.) – u daljnjem tekstu: Okvirna direktiva o vodama – tumačiti na način da ne sadržava samo materijalnopravni kriterij za ispitivanje nego i zahtjeve za upravni postupak za izdavanje odobrenja?
(b) U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje (a):
Mora li se sudjelovanje javnosti u skladu s člankom 6. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš uvijek odnositi na dokumentaciju koja se odnosi na procjenu koja je temeljena na propisima o vodama u prethodno navedenom smislu ili je dopušteno razlikovanje ovisno o trenutku sastavljanja dokumenta i njegove složenosti?
Treba li pojam pogoršanja stanja podzemnih voda iz članka 4. stavka 1. točke (b) podtočke i. Okvirne direktive o vodama tumačiti na način da postoji pogoršanje kemijskog stanja tijela podzemnih voda čim je barem jedan standard kakvoće okoliša prekoračen za jedan parametar zbog projekta, te da neovisno o tome, ako je već prekoračen relevantan prag za onečišćujuću tvar, svako daljnje (mjerljivo) povećanje koncentracije predstavlja pogoršanje?
(a) Treba li članak 4. Okvirne direktive o vodama – uzimajući u obzir njegov obvezujući učinak (članak 288. UFEU-a) i jamstvo učinkovite pravne zaštite (članak 19. UEU-a) – tumačiti na način da su svi članovi javnosti koja je zahvaćena projektom, a koji se pozivaju na to da su im povrijeđena prava zbog odobrenja projekta, ovlašteni na sudu se pozvati i na kršenje zabrane pogoršanja i obveze poboljšanja koje se temelje na propisima o vodama?
U slučaju negativnog odgovora na pitanje (a):
Treba li članak 4. Okvirne direktive o vodama – uzimajući u obzir njegov cilj – tumačiti na način da su u svakom slučaju tužitelji, koji u prostornoj blizini planirane trase ceste imaju kućne zdence za privatnu opskrbu vodom, ovlašteni na sudu se pozvati na kršenje zabrane pogoršanja i obveze poboljšanja koje se temelje na propisima o vodama?
____________
1 SL 2012., L 26, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 27., str. 3.)
2 SL 2000., L 327, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 48.)
3 SL 2014., L 311, str. 32.