Language of document : ECLI:EU:C:2019:39

MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA

MANUELA CAMPOSA SÁNCHEZ‑BORDONE

od 17. siječnja 2019.(1)

Predmet C690/17

ÖKOTest Verlag GmbH

protiv

Dr. Rudolf Liebe Nachf. GmbH & Co.KG

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu, Njemačka))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Žig Europske unije – Prava koja proizlaze iz žiga – Pravo na protivljenje tomu da treća strana upotrebljava istovjetan ili sličan znak – Neovlašteno isticanje žiga kao oznake kakvoće proizvoda”






1.        Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na pravo nositelja žiga (ÖKO‑TEST), koji se sastoji od jamstva kvalitete(2) i koji je registriran kako bi se utvrdio niz usluga, da njegovu uporabu zabrani trećoj strani koja ga je bez njegove suglasnosti upotrebljavala na pakiranju zubne paste (Aminomed).

2.        Ima li smisla u slučaju poput ovog, u kojem se čini da nema istovjetnosti ili sličnosti između stomatoloških proizvoda i usluga koje pruža nositelj jamstva kvalitete, pokretati postupak zbog povrede prava žiga? To je, ukratko, ono o čemu dvoji sud koji je uputio zahtjev koji želi riješiti poteškoće koje proizlaze iz činjenice da nositelj žiga ÖKO‑TEST ne može, protiv osobe koja upotrebljava to jamstvo kvalitete bez njegove suglasnosti, pokrenuti postupak za utvrđivanje ugovorne odgovornosti ili drugi postupak na temelju njemačkih pravila o nepoštenom tržišnom natjecanju.

I.      Pravni okvir

A.      Pravo Unije

3.        Pravni sustav zaštite žigova obuhvaća mjere za usklađivanje nacionalnih prava (osobito Direktivu 2008/95/EZ(3)) i odredbe kojima se uređuje žig Unije (Uredba br. 207/2009(4)), koje vrijede za subjekte koji se odluče na stjecanje tog prava industrijskog vlasništva.

1.      Direktiva 2008/95

4.        Člankom 5. stavcima 1. do 3. propisuje se:

„1.      Registrirani žig nositelju daje isključiva prava koja proizlaze iz tog žiga. Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu koriste:

(a)      svaki znak koji je istovjetan njegovom žigu u odnosu na proizvode ili usluge koji su istovjetni onima za koje je žig registriran;

(b)      svaki znak kad, zbog istovjetnosti ili sličnosti s njegovim žigom i istovjetnosti ili sličnosti s proizvodima ili uslugama obuhvaćenim tim žigom i tim znakom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu; vjerojatnost zablude uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu tog znaka i žiga.

2.      Svaka država članica može također odrediti da nositelj ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu koriste bilo koji znak koji je istovjetan ili sličan žigu u odnosu na proizvode ili usluge koji nisu slični onima za koje je žig registriran, ako potonji ima ugled u državi članici i ako uporaba tog znaka bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga ili im šteti.

3.      Na temelju stavaka 1. i 2. među ostalim se može zabraniti:

(a)      isticanje znaka na proizvodima ili njihovim pakiranjima;

(b)      nuđenje proizvoda ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe pod tim znakom ili nuđenje i pružanje usluga pod tim znakom;

[…]”.

2.      Uredba 2017/1001

5.        Člankom 9. stavcima 1. do 3.(5) predviđa se:

„1.      Registracija žiga EU‑a nositelju žiga daje isključiva prava koja proizlaze iz njega.

2.      Ne dovodeći u pitanje prava nositelja stečena prije datuma podnošenja prijave ili datuma prvenstva žiga EU‑a, nositelj tog žiga EU‑a ovlašten je spriječiti sve treće strane koje nemaju njegovu suglasnost da rabe u trgovačkom prometu, u vezi s proizvodima ili uslugama, bilo koji znak ako je:

(a)      znak istovjetan žigu EU‑a te se rabi u vezi s proizvodima ili uslugama koji su istovjetni proizvodima ili uslugama za koje je žig EU‑a registriran;

(b)      znak istovjetan ili sličan žigu EU‑a te se rabi u vezi s proizvodima i uslugama koji su istovjetni ili slični proizvodima ili uslugama za koje je žig EU‑a registriran, ako postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu; vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu tog znaka i žiga;

(c)      znak istovjetan ili sličan žigu EU‑a, neovisno o tome jesu li proizvodi ili usluge za koje se žig rabi istovjetni, slični, ili nisu slični, onima za koje je registriran žig EU‑a te ako taj žig ima ugled u Uniji i ako uporaba tog znaka bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga EU‑a ili im šteti.

3.      U skladu s odredbama stavka 2. osobito se može zabraniti sljedeće:

(a)      isticanje znaka na proizvodima ili na njihovim pakiranjima;

(b)      nuđenje proizvoda ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe pod tim znakom, ili nuđenje ili pružanje usluga pod tim znakom;

[…]”.

B.      Njemačko pravo. Gesetz über den Schutz von Marken und sonstigen Kennzeichen(6)

6.        U članku 14. stavku 2. točki 3. tog zakona Savezna Republika Njemačka iskoristila je mogućnost predviđenu člankom 5. stavkom 2. Direktive 2008/95 u pogledu uglednih žigova.

II.    Činjenice iz kojih proizlazi spor i prethodna pitanja

7.        Öko‑Test Verlag GmbH izdavač je časopisa „ÖKO‑TEST” koji izlazi na državnom području Njemačke. Osim općih informacija za potrošače objavljuje ispitivanja proizvoda i usluga koje provode neovisni laboratoriji. Testiranja i ispitivanja provode se bez znanja o tome tko su proizvođači.

8.        Öko‑Test Verlag registrirao je 23. travnja 2012. u Deutsches Patent- und Markenamt (Njemački ured za patente i žigove) i 31. kolovoza 2012. u Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) sljedeći figurativni nacionalni žig i žig Europske unije(7):

Image not found

9.        Usluge(8) na koje se odnosi žig i koje su najrelevantnije za spor obuhvaćene su razredom 35. (informiranje i savjetovanje potrošača pri izboru proizvoda ili usluga, uz primjenu rezultata testova i ispitivanja; provođenje i procjena ispitivanja mišljenja i anketa) i 42. (provođenje i procjena znanstveno utemeljenih testova proizvoda i ispitivanja usluga; provođenje i procjena ispitivanja kvalitete; provođenje i procjena tehničkih testova i ispitivanja).

10.      Öko‑Test Verlag prije svega se financira prihodima od prodaje svojeg časopisa i prihodima od ugovorâ o licenciji za upotrebu žiga koje potpisuje s proizvođačima proizvoda nakon njihova ispitivanja. Stjecatelji licencije dobivaju datoteku s jamstvom kvalitete ÖKO‑TEST te ga upotrebljavaju za svoje proizvode tako da u prazni prostor unutar žiga upišu rezultate testiranja i izvor(9).

11.      Ugovor o licenciji istječe kada se u okviru novijeg ispitivanja (s novim parametrima) izmijene rezultati prethodnih testiranja provedenih na proizvodu stjecatelja licencije, iako se na potonjem proizvodu nije provelo novo testiranje(10), ili kada se izmijene priroda ili obilježja tog proizvoda.

12.      Društvo Dr. Rudolf Liebe Nachf. GmbH & Co.KG(11) proizvodi zubne paste, među ostalim, Aminomed. Öko‑Test Verlag analizirao je niz zubnih pasti, uključujući Aminomed Fluorid‑Kamillen‑Zahncreme (zubna pasta Aminomed s fluoridom i ekstraktom kamilice), a rezultate testiranja objavio je u Jahrbuch Kosmetik 2005 (Godišnjak o kozmetici 2005.) te ga je ocijenio ocjenom „vrlo dobar” („sehr gut”).

13.      U kolovozu 2005. oba su poduzetnika sklopila ugovor o licenciji za korištenje jamstva kvalitete ÖKO‑TEST (koji tada još nije bio registriran kao žig) te ga je Dr. Liebe počeo upotrebljavati u oglašavanju svojeg proizvoda.

14.      U listopadu 2014. Öko‑Test Verlag saznao je da se Aminomed distribuira kako je prikazano u nastavku:

Image not found

Pakiranje je izmijenjeno u odnosu na izvorno pakiranje.

15.      Öko‑Test Verlag je pred Landgerichtom Düsseldorf (Zemaljski sud u Düsseldorfu, Njemačka) podnio tužbu zbog povrede prava žiga. Tvrdio je da Dr. Liebe na temelju ugovora o licenciji nije ovlašten upotrebljavati jamstvo kvalitete ÖKO‑TEST s obzirom na to (a) da ono nije bilo predmet ugovora; (b) da je 2008. objavljeno naknadno ispitivanje zubnih pasti s novim parametrima tako da Dr. Liebe, ako ništa drugo, zbog toga nije bio ovlašten upotrebljavati taj znak i (c) da proizvod društva Dr. Liebe s navedenim znakom ne odgovara znaku koji je stvarno ispitan za potrebe ugovora o licenciji jer su promijenjeni barem njegov naziv, opis i pakiranje.

16.      Dr. Liebe protivio se tužbi tvrdeći da je ugovor o licenciji bio i dalje na snazi i da je bio ovlašten koristiti se jamstvom kvalitete ÖKO‑TEST. Nadalje, tvrdio je da nacionalni žig i žig Unije više nije upotrebljavao nakon njihove registracije.

17.      Landgericht (Zemaljski sud) smatrao je da Dr. Liebe upotrebljava sporni žig za uslugu „informiranja i savjetovanja potrošača” i da više ne smije primjenjivati ugovor o licenciji. Budući da Dr. Liebe nije podnio konkretne podatke o prestanku proizvodnje, sud je pretpostavio da je društvo nakon registracije žiga nastavilo stavljati na tržište zubnu pastu s tim jamstvom kvalitete. Stoga je društvu Dr. Liebe naložio da se prestane koristiti znakom ÖKO‑TEST u trgovačkom prometu Aminomeda te da ga povuče s tržišta.

18.      Dr. Liebe podnio je protiv te presude žalbu pred Oberlandesgerichtom Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu) koji u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku (a) dijeli mišljenje prvostupanjskog suda da ugovor o licenciji već određeno vrijeme nije na snazi i (b) posljedično priznaje da je Dr. Liebe upotrebljavao žig u trgovačkom prometu bez suglasnosti njegova nositelja.

19.      Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev:

–      Ako se prihvati teza prema kojoj se sporni žig upotrebljavao za određeni proizvod (zubna pasta), treba odbiti zahtjeve društva Öko‑Test Verlag koji se temelje na članku 9. stavku 2. točkama (a) i (b) Uredbe 2017/1001 jer nijedan od dvaju registriranih žigova ÖKO‑TEST nije uključivao zubnu pastu ni „slične proizvode”.

–      Öko‑Test Verlag može se pozvati na svoje pravo kao nositelj žiga, utvrđeno u tom članku, samo ako se upotreba jamstva kvalitete na proizvodu izjednači s njegovom upotrebom za neku od usluga koje su zaštićene navedenim žigom, kao što su „informiranje i savjetovanje potrošača pri izboru proizvoda i usluga”.

20.      Sud koji je uputio zahtjev također ističe da se, s obzirom na njihove razlike, jamstva kvalitete ne mogu izjednačiti s oznakama kakvoće niti se mogu registrirati kao certifikacijski žigovi(12). Međutim, napominje da, kao i u predmetu Gözze(13), potrošači doživljavaju jamstvo kvalitete na sličan način kao i oznaku kakvoće. Njegovim isticanjem na proizvodu jamči se određena kontrolirana kvaliteta, ali ne i da je proizveden pod nadzorom nositelja žiga koji se sastoji od jamstva kvalitete. Stoga javnost ne poistovjećuje žig ÖKO‑TEST s proizvođačima ispitivanih proizvoda jer je on neovisan o tim proizvođačima te mu je ta činjenica vrlo važna.

21.      Kad bi se isticanje jamstva kvalitete smatralo upotrebom za registriranu uslugu, Dr. Liebe povrijedio bi žig(14) u pogledu njegove funkcije kao oznake podrijetla i njegove funkcije kao oznake kakvoće. Suprotno tomu, ako odgovor na prvo prethodno pitanje bude negativan, sud koji je uputio zahtjev ima drugu dvojbu, ovaj puta povezanu s člankom 9. stavkom 2. točkom (c) Uredbe 2017/1001 i člankom 5. stavkom 2. Direktive 2008/95.

22.      Naime, žig ÖKO‑TEST ima ugled na državnom području Savezne Republike Njemačke, ali nije prepoznat kao oznaka industrijskog vlasništva, nego kao jamstvo kvalitete. Stoga je, s obzirom na presudu Gözze, teško smatrati da ga je Dr. Liebe upotrebljavao za stomatološki proizvod, a ne za uslugu koju pruža Öko‑Test Verlag. Slijedom toga, sud pita može li se smatrati da pojedinačni žig ima ugled ako je taj ugled posljedica njegove prirode kao jamstva kvalitete.

23.      U tom pogledu dodaje da sudska praksa u području uglednih žigova(15) ne pruža dovoljno elemenata na temelju kojih bi utvrdio je li stavljanje na tržište zubne paste s jamstvom kvalitete upotreba kojom se povređuju prava i, osobito, može li to biti upotreba bez isticanja žiga. Naposljetku ističe da do zloporabe ugleda ili prijenosa imidža, koji se nastoje zabraniti spomenutim propisima, može doći i kad se treća strana ne koristi pojedinačnim žigom kako bi jamčila identitet podrijetla proizvoda kao proizvoda iz svojeg poduzeća.

24.      U tim okolnostima Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu) upućuje Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„1.      Je li riječ o uporabi pojedinačnog žiga kojom se povređuju prava u smislu članka 9. stavka [2.] točke (b) […] Uredbe [2017/1001] ili članka 5. stavka 1. druge rečenice točke (a) Direktive 2008/95 ako

–        je pojedinačni žig istaknut na proizvodu za koji nije zaštićen,

–        javnost isticanje pojedinačnog žiga treće strane shvaća kao takozvano jamstvo kvalitete, odnosno u smislu da je proizvod proizvela i na tržište stavila treća strana koja se ne nalazi pod nadzorom nositelja žiga, ali je nositelj žiga proveo testiranja tog proizvoda u pogledu određenih svojstava i na osnovi toga ga ocijenio određenom ocjenom, zabilježenom na jamstvu kvalitete,

–        je pojedinačni žig među ostalim registriran za ‚informiranje i savjetovanje potrošača pri izboru proizvoda i usluga, osobito uz primjenu rezultata testova i ispitivanja kao i ocjenama kvalitete’?

2.      U slučaju da Sud na prvo pitanje odgovori negativno:

Je li riječ o uporabi kojom se povređuju prava u smislu članka 9. stavka [2.] točke (c) Uredbe [2017/1001] i članka 5. stavka 2. Direktive 2008/95 ako

–        je pojedinačni žig poznat samo kao jamstvo kvalitete opisano u prvom pitanju, a

–        pojedinačni žig kao jamstvo kvalitete rabi treća strana?”

III. Postupak pred Sudom

25.      Tajništvo Suda zaprimilo je odluku kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku 8. prosinca 2017. Öko‑Test Verlag, njemačka vlada i Europska komisija podnijeli su pisana očitovanja te sudjelovali na raspravi održanoj 7. studenoga 2018., na kojoj je sudjelovalo i društvo Dr. Liebe.

IV.    Pravna analiza

A.      Uvodne napomene

26.      Iako sud koji je uputio zahtjev pita o primjenjivosti članka 9. Uredbe 2017/1001 i članka 5. Direktive 2008/95, ističe da se tužba iz koje proizlazi spor odnosila na žig Unije i tek podredno na nacionalni žig(16). Stoga će se radi lakšeg tumačenja moja analiza najprije odnositi na pravila iz Uredbe 2017/1001 o žigu Unije, čak i ako se rezultati te analize mogu primijeniti mutatis mutandis na istovjetna pravila iz Direktive 2008/95(17).

27.      Kao što sam već istaknuo, sud koji je uputio zahtjev isključio je mogućnost da se pravna zaštita kojoj teži Öko‑Test Verlag može dodijeliti tom društvu na temelju ugovora (potvrdio je da obje stranke već neko vrijeme nisu obvezane ugovorom o licenciji)(18) ili na temelju tužbe zbog nepoštenog tržišnog natjecanja jer se potonjom zahtijeva da se društvo tužitelj i društvo tuženik međusobno natječu, do čega ovdje nije došlo(19).

28.      Iako nemam ništa protiv u pogledu osporavanja zahtjeva za dobivanje sudskog naloga koji se temelji na njemačkom pravu o suzbijanju nepoštenog tržišnog natjecanja, možda ne bi bilo nemoguće ispitati provedivost postupka za utvrđivanje ugovorne odgovornosti, s obzirom na neke presude Suda, na temelju kojih:

–      Kako bi se provjerilo, u smislu članka 5. stavaka 1. i 3. Uredbe Bruxelles I(20), odnosi li se tužba na „stvari koje se odnose na ugovore” a ne „delikte”, valja utvrditi čini li sporno ponašanje neispunjavanje ugovornih obveza, koje se utvrđuju uzimajući u obzir predmet ugovora(21).

–      Kako bi se odlučilo o tužbi za naknadu štete na temelju izvanugovorne odgovornosti institucija Unije, valja provjeriti postoji li između stranaka stvarni ugovorni kontekst, povezan s predmetom spora, čak i ako ugovorni odnos više ne postoji, čije je detaljno ispitivanje nužno za rješavanje spora(22).

29.      Očito je da se pravni kontekst ovog predmeta razlikuje od pravnog konteksta presuda koje sam upravo naveo u bilješkama 21. i 22. Međutim, metodološki pristup potonjih presuda mogao bi i ovdje, po analogiji, biti koristan. Iako se činilo da iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi suprotno, stranke u glavnom postupku na raspravi su potvrdile da je pravo na korištenje logotipa bilo odobreno(23) u okviru ugovornog odnosa. Ako se Dr. Liebe, kao što proizlazi iz spisa, nastavio koristiti takvim jamstvom kvalitete, povrijedio je (eventualno implicitnu) ugovornu obvezu da prestane isticati amblem na pakiranju svoje zubne paste nakon isteka ugovornog odnosa koji proizlazi iz navedenog ugovora.

30.      Stoga bi sud koji je uputio zahtjev mogao, ako to smatra prikladnim, primijeniti taj pristup kao temelj za tužbu za naknadu štete ex contracto u korist društva Öko‑Test Verlag. Međutim, ovdje samo želim istaknuti tu mogućnost, pri čemu sam svjestan da u okviru predmetnog zahtjeva za prethodnu odluku treba odgovoriti na postavljena pitanja, a ne predlagati alternativna rješenja koja su u konačnici obuhvaćena nacionalnim pravom.

B.      Prvo prethodno pitanje: uporaba kojom se povređuju prava

1.      Sažetak očitovanja stranaka

31.      Prema mišljenju društva Öko‑Test Verlag, njegovo se jamstvo kvalitete ne upotrebljava kao žig za zubnu pastu, nego za uslugu (koju ono sâmo pruža) te predlaže da se na to pitanje odgovori potvrdno. Tvrdi da jamstvo kvalitete nije usporedivo s oznakom kakvoće jer se jamstvom kvalitete informira o tome ispunjava li proizvod određene prethodno utvrđene standarde, dok potrošač na temelju oznake kakvoće na prvi pogled samo prepoznaje određeno svojstvo proizvoda. Slaže se s mišljenjem suda koji je uputio zahtjev i njemačke vlade da ne postoji nikakva sličnost s jamstvenim i certifikacijskim žigovima(24).

32.      Öko‑Test Verlag smatra da će zainteresirana javnost shvatiti upotrebu žiga ÖKO‑TEST na zubnoj pasti kao upotrebu koju je odobrio njegov nositelj, a to je pokazatelj (a) da je proizvod nakon testova kojima ga je podvrgnuo Öko‑Test Verlag bio ocijenjen ocjenom vrlo dobar i (b) da je navedena ocjena usklađena sa sadržajem njegove objave i s neutralnim, objektivnim i stručnim standardima. Stoga činjenica da društvo Dr. Liebe upotrebljava žig ÖKO‑TEST utječe na funkciju žiga kao oznake podrijetla, kao i na druge funkcije koje Sud priznaje(25).

33.      Njemačka vlada tvrdi da se prvo pitanje ne odnosi na dvostruku istovjetnost iz članka 5. stavka 1. točke (a) Direktive 2008/95, nego na vjerojatnost zablude iz njegove točke (b), s obzirom na to da postoje određene razlike između izvornog znaka ÖKO‑TEST i znaka koji se upotrebljava na zubnoj pasti (osobito, između rezultata testiranja i upućivanja na objavu). Predlaže da se na pitanje odgovori potvrdno na temelju činjenice da se žig registriran za uslugu može upotrebljavati za proizvod kada javnost prepoznaje samostalnost usluge i kada je potonja usluga povezana s proizvodom.

34.      Njemačka vlada smatra da je odlučujući element percepcija javnosti koja je naviknuta na to da organizacije nepovezane s proizvođačima provode ispitivanja robe za svakodnevnu primjenu, a zatim o tome informiraju potrošače. Potrošači su bez poteškoća mogli zaključiti da je Öko‑Test Verlag testirao zubnu pastu te je ocijenio ocjenom vrlo dobar. Osim toga, predstavljanje te robe s različitim žigovima ili znakovima uobičajeno je među poduzetnicima, kao što je slučaj s oznakama kakvoće ili certifikacijskim žigovima (ekološki uzgoj, energetska učinkovitost EU‑a, pravedna trgovina) i s isticanjem žigova dobavljača što se tiče navođenja kakvoće sastavnih dijelova krajnjeg proizvoda (na primjer, Intel Inside za računalne procesore).

35.      Suprotno tomu, Komisija smatra da se pitanje zapravo odnosi na točku (a), a ne na točku (b) iz članka 9. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 i iz članka 5. stavka 1. Direktive 2008/95. Prihvaća da isticanje žiga ÖKO‑TEST prilikom predstavljanja zubne paste nužno upućuje na iste usluge koje pruža njegov nositelj (Öko‑Test Verlag), ali smatra to upućivanje svojstvenim oglašavanju stomatološkog proizvoda a da to pritom ne znači da Dr. Liebe oglašava iste usluge kao i Öko‑Test Verlag.

36.      Komisija ističe učinak oglašavanja koji želi postići proizvođač zubne paste prilikom upotrebe jamstva kvalitete ÖKO‑TEST, odnosno da javnost zapamti uslugu koju pruža nositelj navedenog jamstva i kojem se jedinom može pripisati neovisno ispitivanje. Odredbama ugovora o licenciji nastoji se izbjeći da gubitak kakvoće proizvoda koji je podvrgnut testiranju negativno utječe na sam žig društva Öko‑Test Verlag, do čega bi došlo kad bi se ta niža kakvoća proizvoda povezivala s poduzetnikom koji provodi ispitivanje.

2.      Ocjena

37.      Ukratko, svojim prvim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev želi znati služi li jamstvo kvalitete ÖKO‑TEST, zaštićeno kao registriran žig, na način na koji ga Dr. Liebe upotrebljava na pakiranju zubne paste, za određivanje usluga nositelja tog žiga, a ne samo robe koju na tržište stavlja Dr. Liebe.

38.      Sud je u presudi Gözze presudio da „uporaba nije u skladu s glavnom funkcijom pojedinačnog žiga kada je uspostavljanje oznake kakvoće tih proizvoda jedina funkcija obilježavanja proizvoda žigom, a ne da se dodatno zajamči da proizvodi potječu od jedinstvenog poduzetnika pod čijim su nadzorom proizvedeni i kojem se može pripisati odgovornost za njihovu kakvoću”(26).

39.      Kada bi se ta tvrdnja doslovno slijedila, rješenje spora bilo bi relativno jednostavno jer Öko‑Test Verlag ne proizvodi zubnu pastu niti se njegov žig nalazi na pakiranju radi utvrđivanja njezina podrijetla. Stoga treba odbaciti mogućnost da je taj poduzetnik mogao zabraniti društvu Dr. Liebe upotrebu žiga ÖKO‑TEST u trgovačkom prometu, u skladu s člankom 9. stavkom 2. točkama (a) i (b) Uredbe 2017/1001.

40.      Iako bi se u ovom predmetu takvo rješenje moglo ispraviti (kao što ću kasnije predložiti) na temelju točke (c) iste odredbe, s obzirom na ugled žiga ÖKO‑TEST na njemačkom tržištu, ipak smatram da i nositelji znakova koji nemaju ugled moraju imati na raspolaganju neki pravni instrument svojstven pravu žiga kako bi se mogli usprotiviti tomu da treća strana upotrebljava žig bez njihove suglasnosti, u okolnostima kao što su to one u predmetnom slučaju(27). Možda bi se ispitivanjem razlika između oznake kakvoće i jamstva kvalitete moglo pronaći rješenje drukčije od onog koje se predlaže u presudi Gözze.

41.      Što se tiče pitanja može li se na ovaj slučaj primijeniti situacija iz točke (a) ili iz točke (b) članka 9. stavka 2. Uredbe 2017/1001, stranke se nisu složile prilikom tumačenja prethodnog pitanja. Valja navesti kriterije kako bi se utvrdilo jesu li ispunjeni uvjeti primjene zajednički objema odredbama(28), kao temelj za odabir jedne od njih.

a)      Elementi ocjene

1)      Polazište

42.      U načelu, nositelj registriranog žiga trećim stranama može zabraniti upotrebu nekog znaka, u skladu s člankom 9. stavkom 2. točkama (a) i (b) Uredbe 2017/1001, samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

–      S jedne strane, znak mora biti istovjetan(29) ili sličan registriranom žigu nositelja.

–      S druge strane, registrirani žig (a) mora se upotrebljavati u trgovačkom prometu; (b) mora se upotrebljavati bez suglasnosti nositelja žiga; (c) njegova upotreba mora obuhvaćati proizvode ili usluge istovjetne ili slične proizvodima ili uslugama za koje je žig registriran i (d) njegovom se upotrebom nanosi šteta ili bi se mogla nanijeti šteta jednoj od funkcija žiga(30).

43.      Iz spisa koji je dostavio sud koji je uputio zahtjev proizlazi da (prvi) zahtjev koji se odnosi na istovjetnost znaka(31) ne bi trebao predstavljati poteškoće s obzirom na to da Dr. Liebe ne osporava da je upotrebljavao jamstvo kvalitete ÖKO‑TEST na pakiranjima svoje zubne paste.

44.      U vezi s tim, nije mi uvjerljivo mišljenje njemačke vlade u pogledu razlika između žiga ÖKO‑TEST kao registriranog žiga i znaka koji se nalazi na pakiranju zubne paste društva Dr. Liebe. Činjenica da se na tom pakiranju, u okviru žiga, navode rezultati testiranja i upućivanje na objavu nije relevantna iz dva razloga: prvo, zato što je javnost naviknuta vidjeti žig ÖKO‑TEST s takvim navodima (bez njih njegov izraz vrijedi malo ili ništa u oglašavanju proizvoda) i drugo, što proizlazi iz prethodnog razloga, zato što takve razlike prolaze nezamijećeno u očima prosječnog potrošača, u smislu da ga to neće navesti da pomisli da je riječ o drugom žigu (iako je to činjenično pitanje koje treba ispitati sud koji je uputio zahtjev)(32).

45.      Nije sporno ni to jesu li ispunjeni zahtjevi koji se odnose na upotrebu u trgovačkom prometu i na nesuglasnost nositelja žiga. Nositelj žiga ne mora biti konkurent proizvođaču proizvoda: na temelju članka 9. stavka 2. Uredbe 2017/1001 nositelj žiga ovlašten je spriječiti „sve treće strane” koje nemaju njegovu suglasnost da ga rabe, za što nije nužno da ima svojstvo konkurenta. Činjenica da se točke (a) i (b) te odredbe najprije odnose na konkurente ne znači da je zakonodavac odredio da se eventualno reagiranje nositelja žiga može odnositi samo na njih.

46.      Stoga preostaje utvrditi podudaraju li se proizvodi i usluge te, nakon što se odgovori na to pitanje, je li to što je društvo Dr. Liebe upotrebljavalo žig ÖKO‑TEST bilo dovoljno da se nanese šteta jednoj od funkcija tog žiga.

2)      Priroda žiga

47.      Jamstvo kvalitete ÖKO‑TEST žig je registriran za usluge. Takva vrsta znakova razlikuje se od znakova koji označavaju robu zbog svoje nematerijalne prirode koja ih lišava materijalne podloge, za razliku od proizvoda zaštićenih žigom(33).

48.      Nematerijalna priroda usluga omogućava međudjelovanje tih usluga i proizvoda. Kada usluge utječu na svojstva proizvoda, žigovi usluga mogu se naći zajedno sa žigovima proizvoda koji ističu tu činjenicu. To je slučaj s proširenom upotrebom oznaka kakvoće i jamstva kvalitete na koje upućuje njemačka vlada.

49.      U pravilu, žigovi proizvoda koji sadržavaju jamstva kvalitete (poput oznaka kakvoće) pojavljuju se na temelju ugovora koji uključuje licenciju za korištenje. U ugovoru se proizvođač kao stjecatelj licencije ovlašćuje za korištenje jamstva kvalitete, što dovodi do povećanja ugleda njegovih proizvoda. Jamstvo kvalitete upotrebljava se upravo radi informiranja javnosti da su takvi proizvodi, nakon provedenih relevantnih testiranja, dobili pozitivnu ocjenu koju izdaje poduzetnik koji je nositelj jamstva kvalitete (u ovom slučaju, Öko‑Test Verlag).

50.      Kada je jamstvo kvalitete registrirano kao žig, ugovorom se stjecatelju licencije omogućava da ga kao žig istakne na vlastitim proizvodima. Međutim, isti ugovor nositelju žiga također služi za informiranje javnosti o njegovim uslugama, u okviru uzajamnog odnosa koji je povoljan za njega i za različite stjecatelje licencije. Kao što ću iznijeti kod opisivanja obilježja jamstva kvalitete, dolazi do neke vrste „dvojne namjene”(34).

51.      Na taj način, ako je odgovarajuće ovlašten, Dr. Liebe može na vlastite proizvode otisnuti jamstvo kvalitete kao žig, ali upotreba žiga ÖKO‑TEST na tim proizvodima istodobno dovodi do snažnijeg širenja usluga koje Öko‑Test Verlag pruža poduzetnicima i potrošačima.

3)      Obilježja usluga koje pruža ÖkoTest Verlag

52.      U Uredbi 2017/1001 i Direktivi 2015/2436 navode se zajednički žigovi(35) i certifikacijski žigovi(36).

–      Zajednički žigovi prikladni su za razlikovanje proizvoda ili usluga članova udruge koja je nositelj tog žiga od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika.

–      Jamstveni ili certifikacijski žigovi ispunjavaju svoju funkciju utvrđivanja podrijetla prilikom razlikovanja „proizvoda ili usluga koje je odobrio nositelj žiga u odnosu na materijal, način proizvodnje proizvoda ili pružanja usluga, kvalitetu, ispravnost ili druge karakteristike […] od proizvoda i usluga koji nisu označeni na taj način”(37).

53.      Jamstvo kvalitete, iako ima određene sličnosti s certifikacijskim žigovima, nije im istovjetno niti se navodi u nekom od navedenih normativnih tekstova. Općenito, kao pojedinačni žig može ga registrirati svaki poduzetnik koji se bavi objektivnim i neovisnim ocjenjivanjem proizvoda koje cijelom nizu gospodarskih subjekata omogućava da, na temelju ugovora o licenciji, dokažu kakvoću svoje robe upotrebom odgovarajućeg logotipa.

54.      Tim se razlikama pojašnjava zašto je od nositelja jamstva kvalitete teško zahtijevati da sastave pravila, u smislu članka 75. Uredbe 2017/1001, s obzirom na to da, s jedne strane, nije riječ o članovima koji moraju poštovati ta pravila kao kod zajedničkih certifikacijskih žigova i da, s druge strane, poduzetnik koji je nositelj žiga može po vlastitoj želji mijenjati proizvode podvrgnute testiranjima i njihove parametre.

55.      Sud koji je uputio zahtjev ističe razlike između tih jamstava kvalitete i oznaka kakvoće (kao što je oznaka kakvoće analizirana u presudi Gözze), koje se u biti sastoje od (a) primjene testiranja na vrlo različite proizvode i usluge, a ne samo na jedan proizvod ili uslugu; (b) prilagodbe kriterija potrebama potrošača i redovite izmjene testiranja; (c) nepostojanja utjecaja proizvođača na organizaciju koja pruža usluge testiranja i (d) toga da odobrenje upotrebe jamstva kvalitete ne ovisi o pukom ispunjavaju određenih zahtjeva, nego se dodjeljuje određena ocjena s obzirom na rezultate testiranja(38).

56.      Poduzetnik čiji su proizvodi prošli ta testiranja kakvoće ovlašten je, nakon sklapanja ugovora o licenciji za korištenje žiga, istaknuti taj podatak u opisu ili na pakiranju tih proizvoda. U predmetnom slučaju, ako bi dobio suglasnost društva Öko‑Test Verlag, Dr. Liebe bi mogao zakonito istaknuti znak ÖKO‑TEST na vidljivom mjestu svoje zubne paste, uz dobivenu ocjenu i upućivanje na broj časopisa u kojem su objavljeni rezultati. Čini se logičnim smatrati da je, kao što ističe Komisija, poduzetniku čiji su proizvodi podvrgnuti testiranju društva Öko‑Test Verlag i koji dobije zadovoljavajuće rezultate u interesu da na svoje proizvode stavi to jamstvo kvalitete kao element oglašavanja vrijednosti svoje robe.

57.      Otiskom jamstva kvalitete ÖKO‑TEST na vidljivom mjestu pakiranja Aminomeda, Dr. Liebe želi prije svega istaknuti poruku o kvaliteti zubne paste, uz pomoć ugleda i pouzdanosti žiga ÖKO‑TEST koji su potkrepljeni ocjenom vrlo dobar i upućivanjem na časopis u kojem je objavljen rezultat testiranja(39). Međutim, isto postupanje istodobno pridonosi širenju među potrošačima pouzdanosti usluga koje pruža Öko‑Test Verlag, odnosno utvrđivanju podrijetla poduzetnika koji provodi ispitivanja i ocjenjivanje proizvoda za potrošnju.

58.      Stoga ne treba tvrditi, kao što je to učinio Dr. Liebe na raspravi, da je znak ÖKO‑TEST upotrijebljen na opisni način, u smislu uvodne izjave 21. Uredbe br. 2017/1001, kao dodatna informacija o proizvodu. Ne slažem se s tim argumentom jer:

–      način na koji je taj žig upotrijebljen dokazuje želju da se žig upotrijebi za označavanje usluga društva Öko‑Test Verlag. Da se nastojala pružiti obična informacija o ocjeni, ona se mogla prenijeti bez potrebe za logotipom.

–      Navedenom se uvodnom izjavom omogućava opisna upotreba ako je ona poštena i pravedna, a to su svojstva koja je teško dokazati s obzirom na to da nema suglasnosti koja je prvotno dobivena.

59.      Ukratko, s obzirom na usku povezanost između usluga koje pruža poduzetnik koji dodjeljuje jamstvo kvalitete (ÖKO‑TEST) i proizvoda na kojima se nalazi to jamstvo (Aminomed), kada se to jamstvo upotrebljava nakon što je registrirano kao pojedinačni žig, njegova upotreba ima dva važna učinka, što se tiče članka 9. stavka 2. točaka (a) i (b) Uredbe 2017/1001: s jedne strane, jamstvo kvalitete potkrepljuje oznaku kakvoće proizvoda koji su ovlašteni sadržavati ga, zbog čega se može reći da se upotrebljava za te proizvode(40), s druge strane, također vrijedi kao oglas za usluge poduzetnika koji dodjeljuje jamstvo kvalitete. U konačnici, riječ je o izrazu dvojne namjene na koju sam ranije uputio.

4)      Percepcija potrošača

60.      Ocjena prosječnog potrošača i način na koji on doživljava žig činjenična su pitanja na koja treba odgovoriti sud koji je uputio zahtjev(41). Međutim, Sud može tom sudu pružiti korisne odgovore za njihovo rješavanje(42).

61.      Öko‑Test Verlag, njemačka vlada i (djelomično) Komisija slažu se u pogledu toga da je, za zainteresiranu javnost, upotreba žiga ÖKO‑TEST u predstavljanju zubne paste upućivanje na neovisne usluge poduzetnika koji je nositelj tog žiga (Öko‑Test Verlag). Stoga prosječni potrošač povezuje taj znak barem s uslugama „informiranj[a] i savjetovanj[a] potrošača pri izboru proizvoda ili usluga, uz primjenu rezultata testova i ispitivanja” (razred 35.) i uslugama „provođenj[a] i procjen[e] znanstveno utemeljenih testova proizvoda i ispitivanja usluga” (razred 42.).

62.      Uobičajeno je da se na pakiranju mnogih proizvoda za potrošnju nalaze jamstva kvalitete i oznake kakvoće (ili drugi oblici certificiranja, označavanja ekološkog podrijetla ili pravedne trgovine). Stoga, u slučaju poput predmetnog, prosječni potrošač može bez problema shvatiti da žig ÖKO‑TEST, kako ga upotrebljava Dr. Liebe, upućuje na usluge koje pruža društvo Öko‑Test Verlag, s kojim povezuje jamstvo kvalitete. Na taj način, upotreba tog žiga kojim se koristi Dr. Liebe čini „upotrebu žiga”(43) s obzirom na to da se njime jamči da je uslugu ispitivanja kakvoće zubne paste proveo poduzetnik koji je nositelj žiga, odnosno Öko‑Test Verlag.

5)      Nanošenje štete funkcijama žiga

63.      Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, isključivo pravo nositelja žiga omogućava nositelju da zaštiti svoje posebne interese, odnosno da osigura da taj žig ispunjava funkcije koje su mu svojstvene. Ostvarivanje tog prava treba ograničiti na slučajeve u kojima se uporabom znaka od strane treće osobe nanosi šteta ili bi se mogla nanijeti šteta funkcijama žiga, s time da je dovoljna puka opasnost od takve štete(44).

64.      Među tim funkcijama nalaze se (glavna) funkcija utvrđivanja podrijetla proizvoda ili usluge i funkcija osiguravanja kvalitete, komunikacije, investicija ili oglašavanja(45).

65.      Što se tiče glavne funkcije, žigom se osobito „osigurava da su svi proizvodi koji su njime označeni proizvedeni odnosno dobavljeni pod nadzorom jednog jedinog poduzetnika kojem se može pripisati odgovornost za njihovu kvalitetu”(46).

66.      Međutim, na temelju opisa činjeničnog stanja iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, Dr. Liebe upotrijebio je žig bez suglasnosti društva Öko‑Test Verlag te se ocjena koju je istaknuo, a koju je dobio na temelju testiranja iz 2005., nije odnosila na ispitivanja iz 2008., kojima njegova zubna pasta nije bila podvrgnuta. U tim bi okolnostima prosječni potrošač mogao misliti da Öko‑Test Verlag i dalje jamči za kvalitetu stomatološkog proizvoda u skladu s ranijom razinom kvalitete potkrepljenom jamstvom kvalitete, iako zapravo, s obzirom na to da nije podvrgnut novim testiranjima, više nema to jamstvo.

67.      Polazeći od te pretpostavke, upotreba žiga ÖKO‑TEST od strane društva Dr. Liebe mogla bi potrošača dovesti u zabludu, držeći ga u uvjerenju da je ocjena vrlo dobar dobivena nakon testiranja provedenih pod nadzorom društva Öko‑Test Verlag. Na taj se način promijenila glavna funkcija žiga(47) s obzirom na to da, iako je potonji poduzetnik u određenom trenutku proveo testiranja, ocjena istaknuta na pakiranju ne odgovara posljednjim ispitivanjima zubne paste koje je izvršio Öko‑Test Verlag, koje je to društvo objavilo u svojem časopisu, ni licencijama dodijeljenima nakon tih novih ispitivanja(48).

68.      Razlika između rezultata koje je objavio Dr. Liebe putem znaka ÖKO‑TEST i stvarnosti ispitivanja, na način koji sam upravo istaknuo, mogla bi, osim toga, naštetiti ugledu koji je stekao Öko‑Test Verlag putem svojeg žiga te tako nanijeti štetu investicijskoj funkciji (definiranoj kao mogućnost da nositelj žig upotrijebi kako bi stekao ili sačuvao ugled kojim može privući potrošače i osigurati njihovu vjernost)(49).

b)      Posljedice

69.      Kao što sam već istaknuo, prvotno se nisam želio opredijeliti za primjenjivost jedne od točaka (a) ili (b) članka 9. stavka 2. Uredbe 2017/1001. Međutim, kako bih sudu koji je uputio zahtjev mogao pružiti koristan odgovor, na temelju dosad iznesenih rješenja predlažem sljedeće:

–      Dr. Liebe koristio se dvojnom namjenom žiga koji odgovara izvornom žigu (ÖKO‑TEST) kako bi svoju zubnu pastu učinio privlačnijom primjenom jamstva kvalitete (s ocjenom vrlo dobar), a isto tako i označio usluge koje pruža Öko‑Test Verlag. Stoga su oznake i usluge istovjetni, čime je ispunjen uvjet „dvostruke istovjetnosti” iz članka 9. stavka 2. točke (a) Uredbe 2017/1001.

–      Budući da prosječni potrošač neće vjerovati da žig ÖKO‑TEST znači da je ispitivanje zubne paste Aminomed proveo Dr. Liebe i s obzirom na to da je navedeni žig izrazito poznat u njemačkoj javnosti, takav potrošač neće vjerovati ni da zubna pasta potječe od istog poduzetnika ili ekonomski povezanih poduzetnika, čime se isključuje vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 9. stavka 2. točke (b) Uredbe 2017/1001.

70.      Osim toga, budući da se time što Dr. Liebe upotrebljava žig ÖKO‑TEST može nanijeti šteta, u najmanju ruku, funkciji navedenog žiga kao oznake podrijetla i njegovoj investicijskoj funkciji, ispunjeni su zahtjevi za primjenu iz članka 9. stavka 2. točke (a) Uredbe 2017/1001, zbog čega se njegova primjena može okvalificirati kao upotreba kojom se povređuju prava.

71.      Naposljetku, treba uzeti u obzir da nabrajanje oblika upotrebe koje nositelj žiga može zabraniti na temelju članka 9. stavka 3. Uredbe 2017/1001(50) nije iscrpno, zbog čega upotrebu društva Dr. Liebe valja uključiti u već opisane uvjete.

C.      Drugo prethodno pitanje: uporaba uglednog žiga kojom se povređuju prava

72.      Budući da sam predložio da se na prvo prethodno pitanje odgovori potvrdno i da sud koji je uputio zahtjev postavlja drugo pitanje samo u slučaju da je odgovor na prvo pitanje niječan, u nastavku ga ne bi trebalo dalje razmatrati. Međutim, podredno ću analizirati to drugo pitanje za slučaj da Sud ipak drukčije odgovori na prvo pitanje ili zaključi da je rješenje koje predlažem u pogledu dvostruke istovjetnosti znakova, s jedne strane, i usluga i proizvoda, s druge strane, previše neprirodno.

1.      Sažetak očitovanja stranaka

73.      Öko‑Test Verlag podsjeća da se posebnom zaštitom koja se pruža uglednim žigovima prekoračuje područje istovjetnosti ili sličnosti među proizvodima i usredotočuje na nanošenje štete tim žigovima i njihovu zlouporabu. Ne dovodi u pitanje ugled žiga ÖKO‑TEST i smatra da ga javnost povezuje sa znakom koji je Dr. Liebe istaknuo na svojim proizvodima.

74.      Öko‑Test Verlag smatra, kao i Komisija, da se upotrebom uglednog žiga ÖKO‑TEST povređuju prava kada subjekt koji se njime koristi nema odobrenje i kada ona utječe na funkcije žiga. Osim toga, postoji opasnost od toga da javnost izgubi povjerenje u njegove usluge ako proizvod ne ispuni njihova očekivanja. Potrošač može izraziti negodovanje u pogledu rada društva Öko‑Test Verlag, koji se odražava u njegovim testiranjima i objavama.

75.      Budući da je njemačka vlada na prvo pitanje odgovorila potvrdno, nije se očitovala u pogledu drugog pitanja jer je podredno.

76.      Komisija smatra da su ispunjeni uvjeti primjene iz članka 9. stavka 2. točke (c) Uredbe br. 207/2009 i članka 5. stavka 2. Direktive 2008/95 ako pojedinačni žig ima ugled kao jamstvo kvalitete. Upotreba kojom se povređuju prava, u smislu tih odredbi, uključuje situaciju u kojoj treća strana ističe navedeni žig na vlastitim proizvodima.

77.      Komisija podsjeća da bi znatan dio njemačke javnosti zainteresiran za proizvode ili usluge zaštićene znakom morao poznavati žig(51). Smatra da znaku ÖKO‑TEST način na koji se upotrebljava može donijeti ugled žiga. Zahvaljujući ugovoru o licenciji, Öko‑Test Verlag postigao je to da javnost njegov žig u svojoj svijesti povezuje s njegovim uslugama informiranja i savjetovanja potrošača.

2.      Ocjena

78.      Sud koji je uputio zahtjev želi znati je li moguće, u nedostatku zaštite koja se mogla pružiti žigu ÖKO‑TEST na temelju članka 9. stavka 2. točke (a) Uredbe 2017/1001, pozvati se na zaštitu uglednih žigova iz točke (c) istog članka.

79.      Činjenica da je pojedinačni žig ÖKO‑TEST samo poznat kao jamstvo kvalitete i da ga treća strana upotrebljava kao takvo prepreka je s kojom se sud koji je uputio zahtjev naizgled suočava. Međutim, smatram da taj čimbenik nije relevantan:

–      Ako bi se pokušalo stvoriti dojam da nije došlo do „upotrebe žiga” u smislu presude Gözze, takvu je tvrdnju moguće pobiti na osnovi prethodno navedenog(52).

–      Suprotno tomu, ako bi se pokušalo razlikovati prepoznatljivost žiga i „jamstva kvalitete” u javnosti, smatram da je ta razlika umjetna. ÖKO‑TEST je registriran kao pojedinačni žig, nacionalni žig ili žig Unije, zbog čega mora imati zaštitu koja se dodjeljuje toj vrsti žigova, neovisno o tome što javnost nije upoznata s tom činjenicom ili što treća strana nastoji upotrebljavati žig samo kao jamstvo kvalitete. U protivnom, žigovima bi se oduzela njihova legitimna zaštita, koja bi počela ovisiti o tome koliko je javnost upoznata s time da je riječ o registriranom žigu.

80.      Slijedom toga, ono što se u biti pita drugim prethodnim pitanjem jest može li se nositelj jamstva kvalitete ÖKO‑TEST pozvati na zaštitu uglednih žigova kako bi mogao reagirati na to da se upotrebom treće strane povređuju prava. Očito je da treba smatrati da navedeni žig ima potreban ugled, s obzirom na prepoznatljivost tog jamstva kvalitete među njemačkim potrošačima. Ta je činjenična ocjena samo na sudu koji je uputio zahtjev(53).

81.      Člankom 9. stavkom 2. točkom (c) Uredbe 2017/1001 uvodi se u korist uglednih žigova šira zaštita od one koja je predviđena njegovim stavkom 2. točkama (a) i (b). Za dodjelu takve zaštite vrijede sljedeće kumulativne pretpostavke(54): (a) mora se upotrebljavati znak istovjetan ili sličan registriranom žigu; (b) ta upotreba mora biti neopravdana; (c) znak se mora upotrebljavati za proizvode ili usluge, neovisno o tome jesu li istovjetni ili slični(55) i (d) tom se upotrebom nepošteno iskorištava ili se nastoji nepošteno iskoristiti razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili im se pak nanosi ili može nanijeti šteta(56).

82.      U pogledu pretpostavki (a), (b) i (c) nema dvojbi: Dr. Liebe upotrebljavao je jamstvo kvalitete bez suglasnosti društva Öko‑Test Verlag i stoga bez opravdanog razloga, i to za određene proizvode ili usluge u pogledu kojih nije nužno utvrditi njihovu međusobnu istovjetnost ili sličnost.

83.      Zbog toga treba samo provjeriti je li Dr. Liebe upotrebom žiga ÖKO‑TEST postupio na neki(57) od načina opisanih u članku 9. stavku 2. točki (c) Uredbe 2017/1001. Ti postupci mogu biti nanošenje štete razlikovnom karakteru žiga, nanošenje štete ugledu navedenog žiga ili pak nepošteno iskorištavanje razlikovnog karaktera ili ugleda navedenog žiga.

84.      Prema mojem mišljenju, iz razloga koje sam naveo u točkama 66. do 68. ovog mišljenja, upotrebom žiga ÖKO‑TEST od strane društva Dr. Liebe može se nanijeti šteta ugledu potonjeg žiga time što se potrošača dovodi u zabludu kojom se može smanjiti privlačnost navedenog žiga(58).

85.      Osim toga, Dr. Liebe ostvaruje prednost neopravdanom upotrebom žiga ÖKO‑TEST time što na svoju zubnu pastu, koja nije podvrgnuta novim ispitivanjima, prenosi pozitivne konotacije koje ima taj žig u svrhe oglašavanja i dokazivanja kvalitete na koje sam već uputio. Na taj način dolazi do nepoštenog iskorištavanja ugleda žiga u smislu sudske prakse Suda(59).

86.      U svakom slučaju, na sudu je koji je uputio zahtjev da ocijeni odnose li se činjenice u glavnom postupku na neopravdanu upotrebu znaka kojom se nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga ÖKO‑TEST(60).

V.      Zaključak

87.      S obzirom na prethodno navedeno, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputio Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu, Njemačka) odgovori na sljedeći način:

„1.      Člankom 9. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije i člankom 5. stavkom 1. drugom rečenicom točkom (a) Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima ovlašćuje se nositelja pojedinačnog žiga koji se sastoji od ‚jamstva kvalitete’ i koji je registriran za ‚informiranje i savjetovanje potrošača pri izboru proizvoda i usluga, osobito uz primjenu rezultata testova i ispitivanja kao i ocjenama kvalitete’ da se usprotivi upotrebama svojeg žiga koje nije odobrio kada:

–        treća strana istakne žig na proizvodu za koji nije registriran;

–        javnost shvaća žig kao ‚jamstvo kvalitete’, u smislu da je proizvod proizvela i na tržište stavila treća strana a ne nositelj žiga, ali ga je nositelj žiga podvrgnuo određenim testiranjima i na osnovi toga ga ocijenio određenom ocjenom, zabilježenom na jamstvu kvalitete, i

–        upotreba utječe na funkcije žiga.

2.      Upotreba pojedinačnog žiga s opisanim posebnostima koju izvršava treća strana, bez suglasnosti nositelja, čini upotrebu kojom se povređuju prava u smislu članka 9. stavka 2. točke (c) Uredbe 2017/1001 i članka 5. stavka 2. Direktive 2008/95 kada:

–        žig ima ugled, iako samo kao ‚jamstvo kvalitete’, i

–        ugledu žiga nanesena je šteta i navedena treća strana nepošteno iskorištava upotrebu znaka, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.”


1      Izvorni jezik: španjolski


2      Iako je njemački pojam „Testsiegel” u većini uspoređenih prijevoda preveden upotrebom riječi „test” („label de test” na francuskom, „test seal” na engleskom, „sigillo di test” na talijanskom, „testlabel” na nizozemskom i „selo de teste” na portugalskom), koristit ću se izrazom „jamstvo kvalitete” za koji smatram da je primjereniji. Öko‑Test Verlag GmbH na raspravi je pojasnio da prije provodi usporedna ispitivanja različitih proizvoda, a ne izolirana ispitivanja njihovih inherentnih svojstava. Na temelju usporedbe, svakom od tih proizvoda dodjeljuje određenu kvalifikaciju s obzirom na to koje prethodno utvrđene kriterije kvalitete ispunjavaju.


3      Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 2008., L 299, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 149.). Izmijenjena je Direktivom (EU) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. (SL 2015., L 336, str. 1.) istog naziva, ali se na ovaj predmet ne primjenjuje ratione temporis.


4      Ovdje je u načelu primjenjiva verzija Uredbe (EZ) Vijeća br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.). Postoji kasnija verzija, kodificirana Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.), koja utječe ratione temporis na činjenice u sporu u odnosu na postupak za dobivanje sudskog naloga pro futuro i koja je stoga relevantna u ovom mišljenju.


5      U biti odgovara članku 9. stavcima 1. do 3. Uredbe br. 207/2009, s izmjenama uvedenim Uredbom (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 o žigu Zajednice i Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice te o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 2869/95 o pristojbama koje se plaćaju Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (SL 2015., L 341, str. 21. i ispravci SL 2016., L 71, str. 322., SL 2016., L 110, str. 4. i SL 2016., L 267, str. 21.).


6      Zakon o zaštiti žigova i drugih razlikovnih znakova od 25. listopada 1994. (BGBl. I, str. 3082.; 1995. I, str. 156.; 1996. I, str. 682.), kako je posljednji put izmijenjen člankom 11. Zakona od 17. srpnja 2017. (BGBl. I, str. 2541.).


7      Budući da su nacionalni žig i žig Unije koje je registrirao Öko‑Test Verlag istovjetni, u nastavku ću pisati samo „žig”, osim u slučaju kada će ih trebati razlikovati, a tada ću ih navoditi kao „nacionalni žig” ili „žig Unije”.


8      Prema Nicanskom sporazumu o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjen 28. rujna 1979.


9      Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, taj zahtjev proizlazi iz njemačke sudske prakse u području nepoštenog tržišnog natjecanja koja zakonitost oglašavanja na temelju rezultata testiranja povezuje s navođenjem izvora.


10      Stranke glavnog postupka ne slažu se u pogledu primjene te odredbe.


11      U daljnjem tekstu: Dr. Liebe


12      Članak 83. i sljedeći članci Uredbe 2017/1001 i, u pogledu nacionalnog certifikacijskog žiga, članak 27. i sljedeći članci Direktive 2015/2436


13      Presuda od 8. lipnja 2017., W. F. Gözze Frottierweberei i Gözze (C‑689/15, u daljnjem tekstu: presuda Gözze, EU:C:2017:434, t. 45. i sljedeće)


14      Upućuje na presude od 23. ožujka 2010., Google France i Google (C‑236/08 do C‑238/08 EU:C:2010:159) i od 25. ožujka 2010., Die BergSpechte (C‑278/08, u daljnjem tekstu: presuda BergSpechte, EU:C:2010:163).


15      Upućuje na presudu od 23. listopada 2003., Adidas‑Salomon i Adidas Benelux (C‑408/01, EU:C:2003:582).


16      Točka 8. odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku


17      Ne dovodeći u pitanje činjenicu da ću se, kada je to neophodno, izričito pozvati na pravila iz Direktive 2015/2436.


18      Točka 10. odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku. Međutim, Dr. Liebe je na raspravi potvrdio svoje stajalište da je ugovor i dalje bio na snazi u vrijeme nastanka činjenica.


19      Člankom 8. Gesetza gegen den unlauteren Wettbewerb (njemački Zakon o suzbijanju nepoštenog tržišnog natjecanja) od 3. srpnja 2004., verzija Obavijesti od 3. ožujka 2010. (BGBl. I, str. 254.), kako je zadnje izmijenjen 17. veljače 2016. (BGBl. I, str. 233.), poduzetnicima koji nisu konkurenti ne dodjeljuje se aktivna legitimacija. Dr. Liebe i Öko‑Test Verlag posluju na različitim tržištima.


20      Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001., L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.)


21      Takav bi a priori mogao biti slučaj ako je tumačenje ugovora nužno kako bi se utvrdila zakonitost ili nezakonitost ponašanja koje se tuženiku stavlja na teret, a to je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi. Vidjeti presude od 13. ožujka 2014., Brogsitter (C‑548/12, EU:C:2014:148, t. 23. do 25.) i od 14. srpnja 2016., Granarolo (C‑196/15, EU:C:2016:559, t. 21. i 22.).


22      Presuda od 18. travnja 2013., Komisija/Systran i Systran Luxembourg (C‑103/11 P, EU:C:2013:245, t. 66.) i mišljenje nezavisnog odvjetnika P. Cruza Villalóna u tom predmetu (EU:C:2012:714, t. 49. i 50.). U tom je slučaju Sud, iako su ugovori istekli, proglasio da sud Unije nije nadležan za odlučivanje o zahtjevu za naknadu izvanugovorne štete upravo zbog ugovornog konteksta na temelju kojeg ih je bilo obvezno ispitati radi rješavanja spora.


23      Öko‑Test Verlag pojasnio je da je bila riječ o znaku kako ga je licencirao prije nego što je izmijenjen radi modernizacije i ujednačavanja.


24      Ti su žigovi uređeni u članku 27. Direktive 2015/2436 i u članku 83. Uredbe 2017/1001, navedenima redom u točkama 3. i 4. ovog mišljenja.


25      Presude od 18. lipnja 2009., L’Oréal i dr. (C‑487/07, EU:C:2009:378, t. 58.); od 23. ožujka 2010., Google France i Google (C‑236/08 do C‑238/08, EU:C:2010:159, t. 49., 77. i 79.) i od 22. rujna 2011., Interflora i Interflora British Unit (C‑323/09, EU:C:2011:604, t. 38.)


26      Točka 46.


27      Njemačka je vlada na raspravi i dalje zagovarala isti kriterij te je tvrdila da bi se u protivnom zaštita predviđala isključivo za ugledne žigove, pri čemu bi manje poznati i novi žigovi ostali nezaštićeni.


28      Pozvat ću se u tu svrhu na pojam „podudarnost” koji je više u skladu s jedinstvenim postupanjem prema dvjema točkama iz navedene odredbe kojim se, osim toga, omogućava izbjegavanje primjene izraza „istovjetan” i „sličan”.


29      U točki (a) navedena je istovjetnost, a ne sličnost žiga i proizvoda (što se uobičajeno naziva zahtjevom „dvostruke istovjetnosti”).


30      Presuda od 22. rujna 2011., Interflora i Interflora British Unit (C‑323/09, EU:C:2011:604, t. 33. i 34. i navedena sudska praksa). Međutim, točkom (b) sporne odredbe zahtijeva se „vjerojatnost dovođenja u zabludu” upotrebom suprotstavljenih znakova, iz čega je Sud zaključio da treba samo ocijeniti nanosi li se šteta glavnoj funkciji žiga (presuda BergSpechte, t. 22.).


31      Znak istovjetan drugom znaku kada drugi znak uključuje upotrebu samog registriranog žiga. Vidjeti presudu od 23. veljače 1999., BMW (C‑63/97, EU:C:1999:82, t. 38.). Iako nije izričito navedeno, tako proizlazi iz konteksta presude od 25. siječnja 2007., Adam Opel (C‑48/05, EU:C:2007:55).


32      Presuda od 8. srpnja 2010., Portakabin (C‑558/08, EU:C:2010:416, t. 47. i 48. i navedena sudska praksa)


33      Sud je istu zaštitu priznao objema vrstama žigova, u nedostatku bilo kakve izričite upute u Uredbi 2017/1001 kojom bi se moglo pretpostaviti ograničenje za zaštitu koja se dodjeljuje uslugama. Vidjeti presudu od 16. srpnja 2009., American Clothing Associates/OHIM i OHIM/American Clothing Associates (C‑202/08 P i C‑208/08 P, EU:C:2009:477, t. 75. do 78.) i mišljenje nezavisnog odvjetnika D. Ruiz‑Jaraba Colomera u tom predmetu (EU:C:2009:299, t. 111. do 114.).


34      Posudit ću engleski pojam „dual use” koji je uobičajen za označavanje robe koja se upotrebljava u vojne i civilne svrhe (dvojna namjena).


35      Članak 74. i sljedeći članci Uredbe 2017/1001 i članci 27. i 29. Direktive 2015/2436


36      Članak 83. i sljedeći članci Uredbe 2017/1001 i članci 27. i 28. Direktive 2015/2436. U članku 27. te direktive izjednačuju se pojmovi certifikacijskog žiga i jamstvenog žiga.


37      Presuda Gözze, t. 50.


38      Točka 14. odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku. Njemačka vlada isključuje mogućnost da se rješenje iz navedene presude primijeni na ovaj spor zbog razlika koje ističe sud koji je uputio zahtjev i zato što se ta presuda najprije odnosi na tumačenje članka 15. Uredbe br. 207/2009.


39      Dr. Liebe ne nastoji sam sebi pripisati autorstvo jamstva kvalitete, što bi bilo kontraproduktivno jer bi smanjilo učinak ocjene na potrošača.


40      Barem djelomično u skladu sa sudskom praksom, osobito u odnosu na članak 9. stavak 2. točku (a) Uredbe 2017/1001; vidjeti presudu od 23. ožujka 2010., Google France i Google (C‑236/08 do C‑238/08, EU:C:2010:159, t. 60. i u njoj navedenu sudsku praksu).


41      Presude od 16. studenoga 2004., Anheuser‑Busch (C‑245/02, EU:C:2004:717, t. 60. i 61.) i od 25. siječnja 2007., Adam Opel (C‑48/05, EU:C:2007:55, t. 25.)


42      Presuda od 5. lipnja 2014., I (C‑255/13, EU:C:2014:1291, t. 55. i navedena sudska praksa)


43      Riječ je o nepisanom uvjetu primjene; vidjeti rješenje od 19. veljače 2009., UDV North America (C‑62/08, EU:C:2009:111, t. 42.).


44      Presuda BergSpechte, t. 29. i navedena sudska praksa


45      Presuda od 25. srpnja 2018., Mitsubishi Shoji Kaisha i Mitsubishi Caterpillar Forklift Europe (C‑129/17, EU:C:2018:594, t. 34. i navedena sudska praksa)


46      Presude od 12. studenoga 2002., Arsenal Football Club (C‑206/01, EU:C:2002:651, t. 48.) i od 12. srpnja 2011., L’Oréal i dr. (C‑324/09, EU:C:2011:474, t. 80.)


47      Vidjeti definiciju te funkcije u presudi od 25. srpnja 2018., Mitsubishi Shoji Kaisha i Mitsubishi Caterpillar Forklift Europe (C‑129/17, EU:C:2018:594, t. 35.).


48      Moglo bi se smatrati da utječe, osim toga, na funkciju žiga ÖKO‑TEST kao oznake kakvoće. Međutim, slažem se s mišljenjem nezavisnog odvjetnika M. Watheleta da je to posljedica funkcije žiga kao oznake podrijetla s obzirom na to da je jamstvo kakvoće povezano s njezinim podrijetlom (mišljenje u predmetu Gözze, C‑689/15, EU:C:2016:916, t. 62. do 64.).


49      O toj investicijskoj funkciji vidjeti presudu od 25. srpnja 2018., Mitsubishi Shoji Kaisha i Mitsubishi Caterpillar Forklift Europe (C‑129/17, EU:C:2018:594, t. 36.).


50      I na temelju s njime povezanog članka 5. stavka 3. Direktive 2008/95.


51      Navodi presudu od 14. rujna 1999., General Motors (C‑375/97, EU:C:1999:408, t. 31.).


52      Točke 47. do 62. ovog mišljenja


53      Presuda od 6. listopada 2009., PAGO International (C‑301/07, EU:C:2009:611, t. 24. i 25.)


54      Presuda od 10. prosinca 2015., El Corte Inglés/OHIM (C‑603/14 P, EU:C:2015:807, t. 38.)


55      Presuda od 6. veljače 2014., Leidseplein Beheer i de Vries (C‑65/12, EU:C:2014:49, t. 34.)


56      Presuda od 18. lipnja 2009., L’Oréal i dr. (C‑487/07, EU:C:2009:378, t. 34. i 35., kao i tamo navedena sudska praksa)


57      Presuda od 22. rujna 2011., Interflora i Interflora British Unit (C‑323/09, EU:C:2011:604, t. 72. i navedena sudska praksa)


58      Presuda od 18. lipnja 2009., L’Oréal i dr. (C‑487/07, EU:C:2009:378, t. 40.)


59      Presuda od 18. lipnja 2009., L’Oréal i dr. (C‑487/07, EU:C:2009:378, t. 41.)


60      Presuda od 20. srpnja 2017., Ornua (C‑93/16, EU:C:2017:571, t. 58. i navedena sudska praksa)