Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. siječnja 2020. uputio Sąd Dyscyplinarny Izby Adwokackiej w Warszawie (Poljska) – Ministerstwo Sprawiedliwości protiv R.G.
(predmet C-55/20)
Jezik postupka: poljski
Sud koji je uputio zahtjev
Sąd Dyscyplinarny Izby Adwokackiej w Warszawie
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Ministerstwo Sprawiedliwości
Tuženik: R.G.
Prethodna pitanja
1. Primjenjuju li se odredbe poglavlja III. Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu1 (u daljnjem tekstu: Direktiva o uslugama), uključujući njezin članak 10. stavak 6., na postupak u pogledu stegovne odgovornosti odvjetnikâ i stranih odvjetnika upisanih u imenik odvjetničke komore u okviru kojeg se odvjetnika može kazniti novčanom kaznom, suspendirati u obavljanju odvjetničke djelatnosti ili isključiti iz odvjetničke komore, a stranom se odvjetniku može odrediti novčana kazna, suspendirati njegovo pravo na pružanje pravne pomoći u Republici Poljskoj ili zabraniti pružanje pravne pomoći u Republici Poljskoj? U slučaju potvrdnog odgovora, primjenjuju li se odredbe Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), uključujući njezin članak 47., na gore navedeni postupak koji se vodi pred stegovnim sudovima za odvjetnike u predmetima u kojima se ne može podnijeti nijedan pravni lijek pred državnim sudovima ili u kojima se protiv tih odluka može podnijeti samo izvanredan pravni lijek kao što je žalba u kasacijskom postupku pred Sądom Najwyższyjim (Vrhovni sud, Poljska), kao i u predmetima u kojima su svi relevantni elementi ograničeni na samo jednu državu članicu?
2. Treba li u predmetu u postupku iz prvog prethodnog pitanja, u kojem je za ispitivanje žalbe u kasacijskom postupku protiv odluke ili rješenja stegovnog suda za odvjetnike ili žalbe protiv odluke o odbijanju prihvaćanja takve žalbe u kasacijskom postupku prema važećim nacionalnim propisima nadležno tijelo koje taj sud, na temelju ocjene koju je iznio Sąd Najwyższy (Vrhovni sud) u presudi od 5. prosinca 2019., broj spisa III PO 7/18, ne smatra neovisnim i nepristranim sudom u smislu članka 47. Povelje, izuzeti iz primjene nacionalne odredbe kojima se utvrđuje nadležnost tog tijela, a stegovni sud za odvjetnike mora tu žalbu u kasacijskom postupku ili žalbu podnijeti pravosudnom tijelu koje bi bilo nadležno da ga navedene odredbe u tome ne sprječavaju?
3. Može li (ili treba li) stegovni sud za odvjetnike, u predmetu u postupku iz prvog prethodnog pitanja u kojem, prema mišljenju tog suda, ni glavni državni odvjetnik ni pučki pravobranitelj ne mogu podnijeti žalbu u kasacijskom postupku protiv odluke ili rješenja stegovnog suda za odvjetnike, u skladu sa stajalištem koje je:
(a) protivno stajalištu koje je u Uchwali składu 7 sędziów z dnia 27 listopada 2019 r. (odluka Vijeća sedam sudaca od 27. studenoga 2019.), oznaka spisa II DSI 67/18, iznijela Izba Dyscyplinarna Sąda Najwyższyjeg (stegovno vijeće Vrhovnog suda, Poljska), odnosno tijelo koje je prema važećim nacionalnim propisima nadležno za ispitivanje žalbe protiv odluke o odbijanju žalbe u kasacijskom postupku, ali koje stegovni sud za odvjetnike na temelju ocjene koju je iznio Sąd Najwyższy (Vrhovni sud) u presudi od 5. prosinca 2019., broj spisa III PO 7/18, ne smatra neovisnim i nepristranim sudom u smislu članka 47. Povelje,
(b) u skladu sa stajalištem koje je ranije iznijela Izba Karna Sąda Najwyższyjeg (kazneno vijeće Vrhovnog suda, Poljska), odnosno pravosudno tijelo koje bi bilo nadležno za ispitivanje takve žalbe da ga navedene odredbe u tome ne sprječavaju,
zanemariti stajalište koje je iznijela Izba Dyscyplinarna Sąda Najwyższyjeg (stegovno vijeće Vrhovnog suda)?
4. Je li na stegovnom sudu za odvjetnike u postupku iz trećeg pitanja, ako mu je ministar pravosuđa podnio žalbu, a:
(a) jedan od elemenata koji, prema mišljenju Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) iznesenom u presudi od 5. prosinca 2019., broj spisa III PO 7/18, i mišljenju stegovnog suda za odvjetnike, opravdava zaključak da Izba Dyscyplinarna Sąda Najwyższyjeg (stegovno vijeće Vrhovnog suda), odnosno tijelo navedeno u točki (a) trećeg pitanja, nije neovisan i nepristrani sud u smislu članka 47. Povelje, jest utjecaj izvršne vlasti, uključujući upravo ministra pravosuđa, na sastav tog tijela,
(b) dužnost glavnog državnog odvjetnika koji bi, prema stajalištu koje je iznijela Izba Dyscyplinarna Sąda Najwyższyjeg (stegovno vijeće Vrhovnog suda), odnosno tijelo navedeno u točki (a) trećeg pitanja, trebao biti ovlašten za podnošenje žalbe u kasacijskom postupku protiv rješenja donesenog u žalbenom postupku, ali prema mišljenju Izbe Karne Sąda Najwyższyjeg (kazneno vijeće Vrhovnog suda), odnosno tijela navedenog u točki (b) trećeg pitanja, i stegovnog suda za odvjetnike on za to nije ovlašten, na temelju zakona obavlja upravo ministar pravosuđa,
da ne ispita žalbu, ako samo na taj način može osigurati usklađenost postupka s člankom 47. Povelje, a osobito izbjeći zadiranje tijela koje nije neovisan i nepristrani sud u smislu te odredbe u taj postupak?
____________
1 SL 2006, L 376, str. 36,.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 47., str. 160.