Žalba koju je 9. lipnja 2020. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 2. travnja 2020. u predmetu T-571/17, UG protiv Komisije

(predmet C-249/20 P)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: B. Mongin, L. Radu Bouyon, agenti)

Druga stranka u postupku: UG

Žalbeni zahtjev

Ukinuti presudu Općeg suda Europske unije (osmo vijeće) od 2. travnja 2020., donesenu u predmetu T-571/17, UG/Komisija;

vratiti predmet Općem sudu;

naknadno odlučiti o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argument

Prvi žalbeni razlog: iskrivljavanje činjenica (točke 64. do 71. pobijane presude)

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, iskrivljavanje koje podliježe preispitivanju Suda postoji kada je ocjena postojećih dokaza očito pogrešna. Takvo iskrivljavanje mora očito proizlaziti iz sadržaja spisa.

U prvom dijelu žalbenog razloga Komisija tvrdi da je zaključak Općeg suda prema kojem je tijelo ovlašteno za sklapanje ugovorâ („TOSU”) odredilo prekratak rok UG-u za otklanjanje stručne nesposobnosti kontradiktoran dokumentiranim dokazima iz spisa. TOSU nije zahtijevao od UG-a da ispuni sve ciljeve postavljene u izvještaju o ocjeni za 2015. i da ponovno uspostavi odnos povjerenja sa svojim suradnicima u roku od tri mjeseca.

Prema drugom dijelu žalbenog razloga, Opći je sud pogrešno usredotočio svoje ispitivanje na pitanje neopravdanih izostanaka i nije uzeo u obzir ponavljajuću prirodu nekoliko elemenata profesionalne nesposobnosti utvrđenih u odluci od 17. listopada 2016. i dopisu od 8. rujna 2016.

Drugi žalbeni razlog: pogreška koja se tiče prava (točke 72. do 77. pobijane presude)

Opći je sud poništio pobijanu odluku zbog pogreške koja se tiče činjenica a da pritom nije dokazao da je riječ o „očitoj” pogrešci. Međutim, TOSU raspolaže širokim diskrecijskim pravima u pogledu otkazivanja, dok se nadzor koji provodi Opći sud ograničuje na provjeru nepostojanja očite pogreške ili zlouporabe ovlasti. Opći je sud utvrdio pogrešku u pobijanoj odluci koja se odnosila samo na jedan od elemenata profesionalne nesposobnosti na koji je TOSU skrenuo pažnju UG-u, pogrešku koja nije bila „očita” i stoga nije mogla dovesti do poništenja pobijane odluke.

____________