Language of document :

Tužba podnesena 30. siječnja 2024. – Europska komisija/Irska

(predmet C-69/24)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: J. Norris i E. Schmidt, agenti)

Tuženik: Irska

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

proglasi da Republika Irska nije ispunila svoje obveze na temelju članka 20. Direktive (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU1 jer nije donijela zakone i ostale propise potrebne za usklađivanje s tom direktivom, ili u svakom slučaju o tome nije obavijestila Komisiju;

naloži Irskoj da Komisiji plati paušalni iznos koji odgovara višem od sljedećih iznosa (i) dnevnom iznosu od 3 300 eura pomnoženom brojem dana trajanja povrede između dana nakon što je istekao rok za provedbu određen u direktivi i dana na koji je povreda prestala, odnosno ako nije došlo do usklađivanja, dana donošenja presude na temelju članka 260. stavka 3. UFEU-a; ili (ii) minimalnom paušalnom iznosu od 1 540 000 eura;

u slučaju da se povreda obveze države članice navedena u [prvom odlomku] nastavi do dana donošenja presude u ovom predmetu, naloži Republici Irskoj da Komisiji plati novčanu kaznu u iznosu od 14 850 eura dnevno, od dana donošenja presude do dana ispunjenja obveza na temelju Direktive (EU) 2019/1158;

naloži Irskoj snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Razdoblje propisano za prenošenje direktive završilo je 2. kolovoza 2022.

Cilj Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života je ojačati Unijin zakonodavni okvir i promicati rodnu jednakost jamčenjem minimalnih zahtjeva koji se odnose na očinski dopust, roditeljski dopust i dopust za pružatelje skrbi kao i minimalne zahtjeve u pogledu fleksibilnih radnih uvjeta za radnike koji su roditelji ili pružatelji skrbi. Na temelju članka 20. stavka 1. Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života, države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s tom direktivom do 2. kolovoza 2022. Države članice također moraju obavijestiti Komisiju o donesenim zakonskim odredbama i objasniti kako odgovaraju odredbama direktive.

Komisija tvrdi da Republika Irska nije ispunila tu obvezu. Navodi da je 21. rujna 2022. Republici Irskoj poslala službenu opomenu. Republika Irska odgovorila je na službenu opomenu dopisima od 22. studenoga 2022. pojašnjavajući da je do zakašnjenja u prenošenju Direktive (EU) 2019/1158 došlo zbog toga što je zakonodavstvo potrebno za provedbu njenih obveza na temelju Direktive prolazilo domaći zakonodavni postupak.

Komisija tvrdi da je 19. travnja 2023. poslala Republici Irskoj obrazloženo mišljenje, na koje je potonja odgovorila dopisom od 19. lipnja 2023. u kojemu je priznala da nije u potpunosti prenijela direktivu i da je postupak „u tijeku”. U daljnjoj korespondenciji Republike Irske od 24. srpnja 2023. i 13. studenoga 2023., Republika Irska je izrazila žaljenje zbog toga što direktiva još nije u potpunosti prenesena. Osobito, zakonodavstvo koje omogućuje pravo na fleksibilne radne uvjete na temelju članka 9. direktive još nije stupilo na snagu prema nacionalnom pravu. Republika Irska je navela da je postupak u tijeku.

Komisija navodi da Republika Irska nije ispunila svoje obveze, na temelju članka 20. Direktive (EU) 2019/1158, donošenja zakona i drugih propisa potrebnih za usklađivanje s tom direktivom do 2. kolovoza 2022. i neposrednog obavješćivanja Komisije o tome. Tvrdi da su, posljedično, ispunjeni uvjeti za primjenu članka 260. stavka 3. UFEU-a.

Komisija dakle tvrdi da Republici Irskoj treba naložiti plaćanje paušalnog iznosa i novčane kazne na temelju članka 260. stavka 3. UFEU-a i zahtijeva iznose koji su izračunani u skladu s Komunikacijom Komisije o financijskim sankcijama u postupcima zbog povrede1 .

____________

1 SL 2019, L 188, str. 79.

1 SL 2023, C 2, str. 1.