Žalba koju je 9. studenoga 2020. podnio P. Krücken Organic GmbH protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 9. rujna 2020. u predmetu T-565/18, P. Krücken Organic GmbH/Europska komisija
(predmet C-586/20 P)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Žalitelj: P. Krücken Organic GmbH (zastupnik: H. Schmidt, odvjetnik)
Druga stranka u postupku: Europska komisija
Žalbeni zahtjevi
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
ukine presudu Općeg suda (prvo vijeće) od 9. rujna 2020. u predmetu T-565/18;
naloži Europskoj komisiji plaćanje 216 749,02 eura zajedno sa zateznim kamatama u visini osnovne kamatne stope Europske središnje banke (ESB) uvećane za godišnju kamatu od 8 % od dana dostave tužbe;
naloži Europskoj komisiji da, putem pristupa spisu, stavi na raspolaganje one dokumente koji su nastali u okviru aktivnosti društva ECOCERT tijekom kontrole proizvoda iz ekološke proizvodnje poduzeća koje je proizvelo predmetni proizvod, osobito izvješća o inspekciji i pripadajuće dopise o ocjeni iz 2016., 2017. i 2018., koji su povezani s utvrđenjima, ocjenama i odlukama društva ECOCERT, koji su bili temelj za izdavanje potvrde o inspekciji za predmetni proizvod i za naknadno poništenje te potvrde o inspekciji od strane društva ECOCERT;
Komisiju obveže da, sa svoje strane, zatraži da kontrolne ustanove za proizvode iz ekološke proizvodnje, kojima je povjereno izvršavanje zadaća povezanih s Unijinim sustavom kontrole ekološke proizvodnje u trećim zemljama, dotičnom uvozniku dostave svoje odluke o poništenju, opozivu ili proglašavanju nevaljanom izdane potvrde o inspekciji te zaprime njegove pritužbe i o njima odluče; da kontrolne ustanove za proizvode iz ekološke proizvodnje u trećim zemljama, a koje je ona angažirala, potakne da uvoznicima stave na raspolaganje dokumente koji se odnose na postupak ekološke kontrole, a koji su temelj takvih odluka, osobito izvješća o inspekciji i dopise o ocjeni, pri čemu dijelove koji podliježu zaštiti osobnih podataka treba zacrniti, a podredno se zahtijeva da ta Komisijina obveza bude ograničena obvezom prema žalitelju.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalitelj navodi da su povrijeđena njegova temeljna prava na slobodu poduzetništva i zaštitu vlasništva. Navodi da ekološko pravo Unije treba tumačiti s obzirom na Povelju o temeljnim pravima, što je Opći sud u svojoj presudi u potpunosti zanemario. Time su poduzeća koja uvoze ekološke proizvode iz trećih zemalja u potpunosti lišena zaštite temeljnih prava.
Presuda Općeg suda temelji se na pogrešnoj pravnoj ocjeni opsega obveza, a time i odgovornosti Europske komisije za postupanje i odluke kontrolnih ustanova za proizvode iz ekološke proizvodnje. Opći je sud pogriješio kada je u svojoj presudi utvrdio da ne postoji „konkretna odredba” iz koje proizlazi da djelovanje društva ECOCERT, koje nije u skladu s njegovim obvezama, putem društva kćeri u Narodnoj Republici Kini treba pripisati Europskoj uniji ili Europskoj komisiji. Opći sud smatra da bi pripisivanje pretpostavljalo da je kontrola proizvoda iz ekološke proizvodnje samoj Komisiji prenesena kao javna ovlast u trećim zemljama. Pravnim pravilima Uredbe (EZ) br. 834/20071 i Uredbe (EZ) br. 1235/20082 određuje se Europskoj komisiji način – a to je imenovanjem kontrolnih ustanova za proizvode iz ekološke proizvodnje agentima Unije – na koji se provodi kontrola proizvoda iz ekološke proizvodnje u trećim zemljama.
Nadalje, utvrđenje Općeg suda, u skladu s kojim i članak 33. Uredbe br. 834/2007, kao i ispitni okvir za ocjenu odgovornosti države za štetu uzrokuju da je Europskoj komisiji dano „šire diskrecijsko pravo” kako u pogledu utvrđivanja i ocjenjivanja rizika, tako i u pogledu nadzornih mjera koje se temelje na utvrđenom riziku, nije u skladu s važnošću zaštite temeljnih prava. Takvo široko diskrecijsko pravo bi za posljedicu imalo da ne bi postojao sudski nadzor postupanja Europske komisije.
Konačno, obrazloženje koje je Opći sud dao za odbijanje tužbenog zahtjeva da se Komisiju obveže na stvaranje transparentnosti u pogledu odluka kontrolnih ustanova za proizvode iz ekološke proizvodnje nije u skladu s važnošću temeljnih prava ni s važnošću temeljnog jamstva djelotvorne sudske zaštite.
____________
1 Uredba Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91 (SL 2007., L 189, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 139.)
2 Uredba Komisije (EZ) br. 1235/2008 od 8. prosinca 2008. o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 s obzirom na režime za uvoz ekoloških proizvoda iz trećih zemalja (SL 2008., L 334, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 187.)