Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. veljače 2017. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato protiv Wind Telecomunicazioni SpA
(predmet C-54/17)
Jezik postupka: talijanski
Sud koji je uputio zahtjev
Consiglio di Stato
Stranke glavnog postupka
Žalitelj: Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato
Druga strana u postupku: Wind Telecomunicazioni SpA
Prethodna pitanja1
Protivi li se člancima 8. i 9. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005.2 tumačenje odgovarajućih odredbi nacionalnog provedbenog propisa (koje se sastoje od članaka 24. i 25. Zakonika o zaštiti potrošača) u skladu s kojima se postupanje telekomunikacijskog operatera koje se sastoji od nenavođenja informacija o prethodnoj ugradnji na SIM karticu određenih telekomunikacijskih usluga (npr. usluga govorne pošte ili korištenja interneta), i to osobito u slučaju u kojem se istom telekomunikacijskom operateru ne pripisuje nikakvo drugo i različito materijalno postupanje, može kvalificirati kao „nedopušteni utjecaj” i, stoga, kao „agresivna poslovna praksa” koja može „znatno” ograničiti slobodu izbora ili ponašanje prosječnog potrošača?
Može li se točka 29. Priloga I. Direktivi 2005/29/CE [...] tumačiti na način da postoji „prodaja po inerciji” kada operater mobilne telefonije od svojeg klijenta zahtijeva plaćanje naknade za usluge govorne pošte ili korištenja interneta u situaciji koju obilježavaju slijedeći elementi:
– telekomunikacijski operater prilikom sklapanja ugovora o korištenju usluga mobilne telefonije nije pravilno informirao potrošača o tome da su usluge govorne pošte i korištenja interneta prethodno ugrađene na SIM karticu, što ima za posljedicu to da sam potrošač potencijalno može koristiti navedene usluge bez ad hoc podešavanja (setting);
– kako bi stvarno koristio takve usluge, potrošač mora u svakom slučaju izvršiti određene radnje koje su u tu svrhu nužne (npr. utipkati broj govorne pošte ili aktivirati funkcije koje omogućuju korištenje interneta);
– nema nikakvog prigovora u odnosu na tehničke i operativne mehanizme putem kojih potrošač konkretno koristi usluge, u odnosu na informacije vezane uz te mehanizme kao ni u odnosu na cijenu samih usluga, već se operatoru pripisuje isključivo spomenuto nenavođenje informacije koja se odnosi na prethodnu ugradnju usluga na SIM karticu?
Protivi li se cilju „opće” Direktive br. 2005/29/EZ, kao „sigurnosnoj mreži” za zaštitu potrošača, kao i uvodnoj izjavi 10. i članku 3. stavku 4. iste direktive br. 2005/29/EZ, nacionalni propis koji ocjenu poštovanja posebnih obveza predviđenih u sektorskoj direktivi br. 2002/22/EZ3 o zaštiti korisnika vezuje uz područje primjene opće Direktive br. 2005/29/EZ o nepravilnoj poslovnoj praksi, isključujući, slijedom toga, djelovanje tijela nadležnog za suzbijanje povrede sektorske direktive u svim slučajevima u kojima bi se tom povredom također mogli ispuniti kriteriji nepravilne/nepoštene poslove prakse?
Treba li načelo lex specialis iz članka 3. stavka 4. Direktive br. 2005/29/EZ shvatiti kao načelo kojim se uređuju odnosi između zakonodavstava (opće i sektorsko zakonodavstvo) ili odnosi između pravnih pravila (opća i posebna pravna pravila) ili pak odnosi između tijela odgovornih za uređenje i nadzor nad sektorima o kojima je riječ?
Može li se smatrati da je riječ o pojmu „proturječje” iz članka 3. stavka 4. Direktive br. 2005/29/EZ samo u slučaju radikalne suprotnosti između odredaba propisa o nepravilnoj poslovnoj praksi i drugih odredbi europskog sekundarnog prava kojima se uređuju posebni sektorski aspekti poslovne prakse, ili je dovoljno da odredbe o kojima je riječ propisuju uređenje koje je različito od zakonodavstva o nepravilnoj poslovnoj praksi u vezi s posebnostima sektora, tako da uzrokuje sukob pravnih pravila (Normenkollision) u vezi s istim konkretnim slučajem?
Odnosi li se pojam pravila Zajednice iz članka 3. stavka 4. Direktive br. 2005/29/EZ samo na odredbe sadržane u europskim uredbama i direktivama te na pravila njihova izravnog prenošenja ili on uključuje i zakonske odredbe i odredbe drugih propisa o provedbi načelâ europskog prava?
Protivi li se načelu lex specialis iz uvodne izjave 10. i članka 3. stavka 4. Direktive 2005/29/EZ, člancima 20. i 21. Direktive 2002/22/EZ kao i člancima 3. i 4. Direktive 2002/21/EZ4 tumačenje odgovarajućih odredbi nacionalnog provedbenog propisa prema kojima se smatra da se – svaki put kada se u reguliranom sektoru koji uključuje pravni režim sektorske „zaštite potrošača”, u kojem sektorska tijela imaju regulatorne ovlasti i ovlasti sankcioniranja, utvrdi postupanje koje se može podvesti pod pojam „agresivne prakse” u smislu članaka 8. i 9. Direktive 2005/29/EZ ili prakse koja se “u svim okolnostima smatra agresivnom” u smislu Priloga I. Direktivi 2005/29/EZ – uvijek treba primijeniti opći propis o nepoštenoj praksi, i to i onda kada postoji sektorski propis koji je donesen radi zaštite potrošača i temelji se na odredbama prava Unije, koji u potpunosti uređuje istu „agresivnu praksu” i praksu koja se “u svim okolnostima smatra agresivnom” ili, u svakom slučaju, istu „nepravilnu praksu”?
____________
1 Napomena: primijenjen je redoslijed brojčanog označavanja pitanja koji se razlikuje od onog korištenog u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku u kojoj su postojale dvije grupe pitanja koja nisu bila uzastopno brojčano označena.
2 Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL 2005., L 149, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101.)
3 Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (SL 2002., L 108, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 3.)
4 Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (SL 2002., L 108, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 49., str. 25.)