PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

10. travnja 2014.

Predmet F‑81/12

Risto Nieminen

protiv

Vijeća Europske unije

„Javna služba – Promaknuće – Promaknuća za 2010. godinu – Promaknuća za 2011. godinu – Odluka da se tužitelj ne promakne – Obveza obrazlaganja – Uspoređivanje zasluga – Administratori koji rade na jezičnim poslovima i administratori koji rade na poslovima koji nisu jezični – Kvote za promaknuće – Trajnost zasluga“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, koji se na UEZAE primjenjuje sukladno njegovu članku 106.a, kojom R. Nieminen traži poništenje odluke Vijeća Europske unije da ga ne promakne u razred AD 12 kod promaknuća za 2010. i 2011. godinu.

Odluka:      Tužba se odbija. R. Nieminen snosi svoje troškove te mu se nalaže snošenje troškova Vijeća Europske unije.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Promaknuće – Uspoređivanje zasluga – Elementi koji se mogu uzeti u obzir – Administratori koji rade na jezičnim poslovima i na poslovima koji nisu jezični – Kvote za promaknuće – Povreda članka 45. stavka 1. Pravilnika

(Pravilnik o osoblju, čl. 45. st. 1.)

2.      Dužnosnici – Promaknuće – Kriteriji – Zasluge – Uzimanje u obzir staža u razredu – Podrednost – Uzimanje u obzir konstantnosti u trajanju zasluga – Opseg

(Pravilnik o osoblju, čl. 45. st. 1.)

3.      Dužnosnici – Promaknuće – Uspoređivanje zasluga – Modaliteti – Diskrecijska ovlast uprave – Granice – Poštovanje načela jednakog postupanja – Sudski nadzor – Granice

(Pravilnik o osoblju, čl. 45.)

4.      Dužnosnici – Promaknuće – Uspoređivanje zasluga – Diskrecijska ovlast uprave – Opseg – Očita pogreška u ocjeni zasluga dužnosnika koji nije promaknut

(Pravilnik o osoblju, čl. 45.)

1.      Činjenica da je rezerviran određeni broj radnih mjesta za promaknuće u administratore koji rade na jezičnim poslovima može predstavljati prepreku tomu da jedan ili više administratora koji rade na poslovima koji nisu jezični budu promaknuti unatoč tomu što bi njihove zasluge bile veće od zasluga njihovih kolega koji rade na jezičnim poslovima i imaju pravo na promaknuće. Takav pridržaj radnih mjesta kršio bi odredbe članka 45. stavka 1. Pravilnika koje pretpostavljaju da se usporedba zasluga provodi na ravnopravnoj osnovi.

(t. 40.)

Izvori:

Službenički sud: 15. prosinca 2010., Almeida Campos i dr./Vijeće, F‑14/09, t. 37. i 38.

2.      Staž proveden u razredu i službi može se koristiti kao kriterij za promaknuće tek podredno u slučaju jednakih zasluga utvrđenih naročito na temelju triju kriterija izričito navedenih u članku 45. stavku 1. Pravilnika. Međutim, tijelo za imenovanje može zakonito provesti usporedbu zasluga dužnosnika koji imaju pravo na promaknuće pozivajući se na konstantnost u trajanju njihovih zasluga.

Kriterij konstantnosti trajanja zasluga ne predstavlja poseban kriterij u odnosu na tri kriterija nabrojana u članku 45. stavku 1. Pravilnika već je izravno sadržan u prvom od njih, odnosno izvješćima o dužnosnicima. Konkretnije, konstantnost trajanja zasluga omogućava bolje sagledavanje svih zasluga dužnosnika koji imaju pravo na promaknuće, poštujući načelo jednakog postupanja. Naime, ako bi tijelo za imenovanje uzimalo u obzir samo najnovije izvješće ili najnovija izvješća o dužnosnicima koji imaju pravo na promaknuće, usporedba zasluga bila bi iskrivljena ili u najmanju ruku nepotpuna jer tijelo za imenovanje tada ne bi ispitalo sve zasluge dužnosnika koji imaju više od dvije godine staža u razredu. Osim toga, korištenje množine u izrazu „izvješća o dužnosniku“ u članku 45. stavku 1. Pravilnika ukazuje na to da je tijelo za imenovanje načelno dužno razmotriti sva izvješća o dužnosnicima počevši od njihova ulaska u razred, što nužno uključuje i uzimanje u obzir kriterija konstantnosti u trajanju zasluga. Konačno, kriterij konstantnosti u trajanju zasluga ne uvodi tek ponovno u usporedbu, koja se provodi sukladno članku 45. stavku 1. Pravilnika, kriterij staža jer značajan staž se ne mora nužno poklapati s visokim zaslugama i konstantnosti u trajanju, pa ta dva kriterija nikako nisu jednaka bez obzira što postoji određena veza među njima.

(t. 43. i 44.)

Izvori:

Službenički sud: 13. prosinca 2011., Stols/Vijeće, F‑51/08 RENV, t. 47.

Opći sud Europske unije: 15. siječnja 2014., Stols/Vijeće, T‑95/12 P, t. 41. do 44.

3.      Kod usporedbe zasluga koje treba uzeti u obzir u okviru donošenja odluke o promaknuću sukladno članku 45. Pravilnika, tijelo za imenovanje ima širok prostor za diskrecijsko odlučivanje, a nadzor sudova Unije se u tom području mora ograničiti na pitanje je li se upravno tijelo, uzimajući u obzir sredstva i razloge koji su ga mogli voditi u svojoj ocjeni, držalo u nespornim granicama te da nije koristilo svoje ovlasti na očito pogrešan način. Sudovi Unije stoga ne smiju svojom ocjenom nadomjestiti ocjenu kvalifikacija i zasluga kandidata koju je dalo to upravno tijelo. Oni se moraju ograničiti na kontrolu objektivnosti i točnosti usporedbe zasluga predviđene člankom 45. stavkom 1. Pravilnika, uzimajući u obzir pojašnjenja koje je dalo tijelo za imenovanje u pogledu postupka promaknuća, prije tog uspoređivanja. Stoga, sudovi Unije nisu ovlašteni nadzirati osnovanost ocjene koju je upravno tijelo dalo u pogledu dužnosnikovih stručnih sposobnosti, kada ta ocjena sadrži složene vrijednosne sudove koji se po samoj svojoj naravi ne mogu objektivno provjeriti.

Tako priznata diskrecijska ovlast upravnog tijela ograničena je, međutim, potrebom da se pažljivo i nepristrano provede usporedba zasluga, u interesu službe i u skladu s načelom jednakog postupanja. Iako tijelo za imenovanje na temelju Pravilnika ima ovlast provoditi takvu usporedbu prema postupku ili metodi za koju smatra da je najprimjerenija, u praksi se ta usporedba mora provesti na ravnopravnim osnovama koristeći usporedive izvore informacija.

Metoda ocjenjivanja koja se koristi u svrhu uspoređivanja zasluga dužnosnika, a koja se sastoji od uspoređivanja prosjeka analitičkih ocjena dužnosnika s prosjekom analitičkih ocjena dodijeljenih od strane njihovih ocjenjivača, odgovarajuća je metoda jer se njome nastoji poništiti subjektivnost koja rezultira iz ocjena koje daju različiti ocjenjivači.

Osim toga, tijelo za imenovanje na temelju Pravilnika ima ovlast provoditi usporedbu zasluga u smislu članka 45. Pravilnika prema postupku ili metodi za koju smatra da je najprimjerenija. Međutim, takva ovlast ograničena je nužnošću da se navedena usporedba provodi brižljivo i nepristrano, u interesu službe i sukladno načelu jednakog postupanja. U praksi se ta usporedba mora provesti na ravnopravnim osnovama koristeći usporedive izvore informacija.

(t. 57., 58., 90. i 91.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 13. srpnja 1995., Rasmussen/Komisija, T‑557/93, t. 20. i navedena sudska praksa; 3. listopada 2000., Cubero Vermurie/Komisija, T‑187/98, t. 85.

Službenički sud: 14. srpnja 2011., Praskevicius/Parlament, F‑81/10, t. 53.

Opći sud Europske unije: 16. svibnja 2013., Canga Fano/Vijeće, T‑281/11 P, t. 41., 42. i navedena sudska praksa; gore navedena presuda Stols/Vijeće, t. 29. do 31.

4.      U kontekstu nadzora koji provode sudovi Unije nad odabirom koji je izvršilo upravno tijelo u pogledu promaknuća, pogreška je očita kada ju je moguće lako uočiti i jasno otkriti na temelju kriterija kojima je zakonodavac namjeravao podvrgnuti odluke u području promaknuća. Slijedom navedenog, kako bi se utvrdila očita pogreška u ocjeni činjenica počinjena od strane upravnog tijela, a koja je takva da opravdava poništenje odluke, dokazi koje podnosi tužitelj moraju biti dostatni kako bi se ocjene upravnog tijela lišile vjerodostojnosti. Drugim riječima, razlog kojim se ističe očita pogreška valja odbiti ako se, unatoč dokazima koje je pružio tužitelj, ocjena koja se dovodi u pitanje može prihvatiti kao točna ili valjana.

(t. 59.)

Izvori:

Službenički sud: 24. ožujka 2011., Canga Fano/Vijeće, F‑104/09, t. 35.; 12. prosinca 2012., Cerafogli/ESB, F‑43/10, t. 131., koja je predmet žalbenog postupka koji se vodi pred Općim sudom Europske unije, predmet T‑114/13 P

Opći sud Europske unije: gore navedena presuda Canga Fano/Vijeće, t. 127.