PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

22. svibnja 2014.

Predmet F‑130/12

CI

protiv

Europskog parlamenta

„Javna služba – Primici od rada – Obiteljski doplaci – Naknada za uzdržavano dijete – Dvostruka naknada za uzdržavano dijete – Članak 67. stavak 3. Pravilnika – Uvjeti za odobravanje – Sporazumno rješenje među strankama nakon uključivanja Europskog ombudsmana – Provedba – Dužnost brižnog postupanja“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, koji se na UEZAE primjenjuje sukladno njegovu članku 106.a, kojom CI traži poništenje odluke od 4. kolovoza 2008. kojom je Europski parlament uvjetovao produljenje isplate, počevši od 1. lipnja 2008., dvostruke naknade za uzdržavano dijete koju je primala na temelju članka 67. stavka 3. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik) po osnovi svog hendikepiranog sina, podnošenjem isprava kojima se dokazuju novčani izdaci, poništenje odluke od 24. listopada 2008. kojom je odbijeno produljenje isplate, i odluke od 5. prosinca 2011., donesene nakon što je predmet ponovno otvoren, u dijelu u kojem se potvrđuju dvije gore spomenute odluke, kao i poništenje odluke od 20. srpnja 2012. o odbijanju žalbe podnesene protiv odluke od 5. prosinca 2011.

Odluka:      Poništava se odluka Europskog parlamenta od 5. prosinca 2011. o odbijanju produljenja prava na dvostruku naknadu za uzdržavano dijete počevši od 1. lipnja 2008., te odluka od 20. srpnja 2012. kojom je odbijena žalba. Tužba se u preostalom dijelu odbija. Europski parlament treba snositi vlastite troškove te mu se nalaže snošenje troškova koje je imao CI.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Rokovi – Prisilnopravna narav – Pritužba podnesena Europskom ombudsmanu – Nepostojanje utjecaja

(Pravilnik o osoblju, čl. 90. i 91. st. 3.; Odluka Europskog parlamenta 94/262, čl. 2. st. 6.)

2.      Dužnosnici – Primici od rada – Obiteljski doplaci – Naknada za uzdržavano dijete – Dvostruka naknada – Uvjeti za odobravanje – Sporazumno rješenje među strankama nakon uključivanja Europskog ombudsmana – Provedba – Dužnost brižnog postupanja

(Pravilnik o osoblju, čl. 67. st. 3.)

1.      Sukladno članku 2. stavku 6. Odluke 94/262 o propisima i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana, pritužbe koje su upućene Ombudsmanu ne utječu na rokove za žalbe u upravnim ili sudskim postupcima.

(t. 42.)

2.      Sukladno članku 67. stavku 3. Pravilnika, naknada za uzdržavano dijete može se udvostručiti ako dijete ima mentalno ili tjelesno oštećenje, zbog čega dužnosnik ima znatne troškove.

Kada je riječ o provedbi sporazumnog rješenja spora koje predlaže Ombudsman a koje su stranke prihvatile, upravno tijelo kao prvo čini očitu pogrešku u ocjeni odluke Ombudsmana o zatvaranju istrage kad, u dijelu u kojem sporazumno rješenje spora određuje da dotični dužnosnik treba dostaviti samo procjenu troška terapeuta ili osobnog asistenta, voditelj nadležnog ureda postavlja dužnosniku uvjet koji nije predviđen u sporazumnom rješenju, to jest da se konkretne potrebe dužnosnikova sina sastoje od terapeutske njege.

Drugo, voditelj nadležnog odjela iskrivljava sadržaj stručnog nalaza liječnika procjenitelja kad zaključuje da je sinu dotičnog dužnosnika potrebna posebna njega koju pruža stručna osoba te da mu se potrebna pomoć ne može pružiti na daljinu preko telefona ili preko elektroničke pošte.

Treće, do konzultiranja liječnika neovisnog o strankama, čije je vještačenje dovelo do donošenja odluke o odbijanju priznavanja dvostruke naknade, došlo je nakon netočnih zaključaka koje je donio voditelj nadležnog odjela, pri čemu su i sami ti zaključci doneseni nakon pogrešnog ispitivanja dužnosnikova spisa i bez da je upravno tijelo prethodno inzistiralo da liječnik procjenitelj, koji je mogao to učiniti, pojasni nalaz koji je dao u pogledu potreba dotičnog dužnosnikova sina na temelju liječničkih uvjerenja koje je dužnosnik dostavio.

U tim okolnostima, upravno tijelo ne ostaje u razumnim granicama kod procjene interesa službe u odnosu na interes dotičnog dužnosnika te koristi svoje diskrecijske ovlasti na očito pogrešan način u provedbi sporazumnog rješenja koje je predložio Ombudsman, a stranke prihvatile, kršeći tako svoju dužnost brižnog postupanja prema dotičnom dužnosniku.

(t. 56. do 58., 62., 65., 66., 71. i 74.)