Presuda Suda (veliko vijeće) od 2. travnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Vrhovni sud - Hrvatska) – kazneni postupak protiv I. N.-a
(predmet C-897/19 PPU)1
(Zahtjev za prethodnu odluku – Hitni prethodni postupak – Sporazum o EGP-u – Nediskriminacija – Članak 36. – Slobodno pružanje usluga – Područje primjene – Sporazum između Europske unije, Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine – Sporazum o postupku predaje između država članica Europske unije i Islanda i Norveške – Izručenje islandskog državljanina trećoj državi – Zaštita državljana države članice od izručenja – Nepostojanje istovjetne zaštite državljana druge države – Islandski državljanin kojem je prije stjecanja islandskog državljanstva na temelju nacionalnog prava odobren azil – Ograničenje slobodnog kretanja – Opravdanje koje se temelji na sprečavanju nekažnjavanja – Proporcionalnost – Provjera jamstava propisanih člankom 19. stavkom 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima)
Jezik postupka: hrvatski
Sud koji je uputio zahtjev
Vrhovni sud
Stranke glavnog postupka
I.N.
uz sudjelovanje: Ruske Federacije
Izreka
Pravo Unije, a osobito članak 36. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru od 2. svibnja 1992. i članak 19. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da, kada je državi članici u koju je došao državljanin države članice Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) – koja je stranka Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru i s kojom je Europska unija sklopila Sporazum o postupku predaje – upućen zahtjev treće države za izručenje na temelju Europske konvencije o izručenju, potpisane u Parizu 13. prosinca 1957., i kada je tom državljaninu ta država EFTA-e, prije nego što je stekao njezino državljanstvo, odobrila azil upravo zbog kaznenog progona koji se protiv njega vodi u državi koja je uputila zahtjev za izručenje, na nadležnom je tijelu države članice od koje se traži izručenje da provjeri da se njime ne bi ugrozila prava iz navedenog članka 19. stavka 2. Povelje o temeljnim pravima, pri čemu je odobrenje azila osobito važan element u okviru te provjere. Prije razmatranja izvršenja zahtjeva za izručenje, država članica od koje se traži izručenje u svakom je slučaju obvezna izvijestiti tu državu EFTA-e i, ovisno o okolnostima, na njezin zahtjev predati joj navedenog državljanina, u skladu s odredbama Sporazuma o postupku predaje, pod uvjetom da je navedena država EFTA-e, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, nadležna za kazneni progon tog državljanina za djelo počinjeno izvan svojeg državnog područja.
____________
1 SL C 45, 10. 2. 2020.