Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. prosinca 2018. uputio Judecătoria Rădăuţi (Rumunjska) – OF protiv PG-a

(predmet C-759/18)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Judecătoria Rădăuţi

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: OF

Tuženik: PG

Prethodna pitanja

Treba li članak 3. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 2201/20031 tumačiti na način da propust tužene da istakne prigovor međunarodne nenadležnosti rumunjskih sudova za odlučivanje u postupku čiji je predmet „razvod braka kad bračni drugovi imaju zajedničko maloljetno dijete” znači njezin prešutni pristanak da o predmetu odluči sud kojem je tužitelj podnio tužbu kad stranke imaju svoje uobičajeno boravište u drugoj državi članici [Europske unije] (u ovom slučaju Italiji), a zahtjev za razvod braka je podnesen sudu države koje su stranke državljani?

Treba li članak 3. stavak 1. i članak 17. Uredbe (EZ) br. 2201/2003 tumačiti na način da sud mora ili može po službenoj dužnosti paziti na međunarodnu nadležnost rumunjskih sudova koji trebaju odlučivati o „razvodu braka kad bračni drugovi imaju zajedničko maloljetno dijete” kad ne postoji sporazum stranaka koje borave u drugoj državi članici [Europske unije] (u ovom slučaju Italiji) o odabiru nadležnog suda (s posljedičnim odbijanjem zahtjeva ako o njemu nisu nadležni odlučivati rumunjski sudovi), s time da to ima prednost u odnosu na odredbe članka 915. stavka 2. Codul del procedură civilă (Zakonik o parničnom postupku), u skladu s kojima se može istaknuti prigovor vezan uz isključivu mjesnu nadležnost i o mjesnoj nenadležnosti Judecătoria Rădăuţi (Prvostupanjski sud u Rădăuţi, Rumunjska) [s posljedičnim utvrđenjem nenadležnosti za odlučivanje u predmetu i ustupanjem predmeta Judecătoriji Sectorului 5 Bucureşti (Prvostupanjski sud Prvog okruga u Bukureštu, Rumunjska) kako bi odlučila o meritumu], prije svega zato što su ti članci nepovoljniji u odnosu na odredbu nacionalnog prava [članak 915. stavak 2. Codul de procedură civilă (Zakonika o parničnom postupku)]?

Treba li tekst članka 12. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 2201/2003, to jest dio u kojem se navodi „ako su bračni drugovi i nositelji roditeljske odgovornosti [...] na neki drugi nedvosmisleni način prihvatili nadležnost sudova u trenutku pokretanja postupka pred sudom”, tumačiti na način da – kad stranke koje imaju uobičajeno boravište u drugoj državi članici [Europske unije] (u ovom slučaju Italiji) kao nadležan sud za odlučivanje o razvodu braka odaberu sud države koje su oni državljani [Judecătoria Rădăuţi (Prvostupanjski sud u Rădăuţi)] – potonji sud automatski postaje nadležan za odlučivanje o dijelovima zahtjeva koji se odnose na „ostvarivanje roditeljske skrbi, boravište djeteta i uzdržavanje koje su roditelji dužni plaćati u vezi s rastom i obrazovanjem djeteta”?

Treba li izraz „roditeljska odgovornost” iz članka 2. točke 7. i članka 12. Uredbe (EZ) br. 2201/2003 tumačiti na način da obuhvaća i izraze „roditeljska skrb” iz članka 483. Codul civil (Građanski zakonik), „boravište djeteta”, uređeno člankom 400. Codul civil (Građanski zakonik), i „uzdržavanje koje su roditelji dužni plaćati u vezi s rastom i obrazovanjem djeteta”, uređeno člankom 402. Codul civil (Građanski zakonik)?

____________

1 Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (SL 2003., L 338, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 133.)