Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. studenoga 2018. uputio First-tier Tribunal (Tax Chamber) (Ujedinjena Kraljevina) – Healthspan Limited protiv Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs

(predmet C-703/18)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

First-tier Tribunal (Tax Chamber)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Healthspan Limited

Tuženik: Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs

Prethodna pitanja

Ako kupac sklopi ugovor (a) s dobavljačem o kupnji robe, i (b) s trećim dostavnim društvom (u daljnjem tekstu: dostavno društvo) o njezinoj otpremi i dostavi, smatra li se mjestom isporuke te robe mjesto u kojem je ona smještena u trenutku kada je počela njezina otprema ili prijevoz kupcu, što znači da se uvijek primjenjuje članak 32.1 (a ne članak 33.)?

Ako je odgovor na prvo pitanje negativan, izvršava li prijevoz robe „dobavljač ili netko drugi u njegovo ime” ako je kupac sklopio ugovor s dostavnim društvom te je prisutna jedna od sljedećih okolnosti, te, u slučaju da izvršava, koja(e) od navedenih okolnosti to uvjetuje(u):

Kupac nema praktičnih alternativa dostavnom društvu.

Kupac je u doticaju samo s dobavljačem, ne i s dostavnim društvom.

Dobavljač i dostavno društvo dogovorili su se o cijeni dostave koju dostavno društvo naplaćuje te kupac o njoj ne može pregovarati.

Dobavljač cijenu dostave kupcu prebija pružanjem popusta na cijenu robe.

Dobavljač od kupca prikuplja plaćanja za dostavu te ih prosljeđuje dostavnom društvu.

Ugovorne odredbe koje utvrđuju trenutak u kojem vlasništvo nad robom prelazi na kupca nemaju komercijalnog smisla, ali to u praksi nije važno jer dobavljač kupcu nadoknađuje štetu koju roba eventualno pretrpi tijekom dostave.

U pogledu cijena dostave kada tijekom prvotne dostave nastupe problemi:

na temelju ugovora koji je sklopio s kupcem, dobavljač mora kupcu vratiti iznose koje je kupac već platio za dostavu;

na temelju ugovora koji je sklopio s kupcem, dobavljač ne mora kupcu vratiti te iznose, ali u praksi to čini;

u oba slučaja, troškove tih povrata snosi dobavljač (a ne dostavno društvo); i/ili

na temelju ugovora koji je sklopio s kupcem, dobavljač mora snositi i troškove slanja zamjenske robe i troškove njezine dostave; ili

na temelju ugovora koji je sklopio s kupcem, dobavljač mora snositi troškove slanja zamjenske robe, ali ne i troškove njezine dostave, ali u praksi to čini.

Ako je odgovor na drugo pitanje negativan, djeluje li dostavno društvo u ime dobavljača ako je prisutno više od jedne navedenih okolnosti? Ako djeluje, koje čimbenike treba uzeti u obzir i koji značaj treba pridati pojedinim čimbenicima?

Ako je odgovor na drugo ili treće pitanje potvrdan, djeluje li dostavno društvo u ime dobavljača kada dobavljač izravno ili neizravno sudjeluje u prijevozu ili otpremi robe, što će biti slučaj od 2021. u skladu s Direktivom 2017/24552 ? Drugim riječima, pojašnjavanju li promjene uvedene tom direktivom značenje trenutačne verzije članka 33.?

____________

1 Članak 32. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

2 Direktiva Vijeća (EU) 2017/2455 od 5. prosinca 2017 o izmjeni Direktive 2006/112/EZ i Direktive 2009/132/EZ u pogledu određenih obveza u vezi s porezom na dodanu vrijednost za isporuku usluga i prodaju robe na daljinu (SL 2017., L 348, str. 7.)