PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

18. rujna 2013.

Predmet F‑76/12

Sabine Scheidemann

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Dužnosnik – Međuinstitucijski premještaj – Članci 43. i 45. Pravilnika – Promaknuće – Bodovi za zasluge – Jednako postupanje – Autonomija institucija“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, koji se primjenjuje na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom S. Scheidemann u biti, s jedne strane, zahtijeva da se ponište odluka Europske komisije od 13. listopada 2011. o promjeni bodova za zasluge koji su joj dodijeljeni u Europskom parlamentu i odluke o popisu dužnosnika koji su promaknuti u okviru ocjenjivanja i promaknuća 2011. (objavljeno u Informations administratives br. 48‑2011 od 27. listopada 2011.) jer ne sadrži njezino ime i, s druge strane, da se Komisiji naloži da joj isplati naknadu štete, koja je privremeno i u skladu s načelom ex æquo et bono procijenjena na 20 000 eura, na ime naknade materijalne štete koju je navodno pretrpjela zbog te odluke.

Odluka:      Tužba se odbija. S. Scheidemann snosit će vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova Europske komisije.

Sažetak

Dužnosnici – Promaknuće – Usporedba zasluga – Diskrecijska ovlast uprave – Opseg – Autonomija institucija – Dužnosnik koji je sudjelovao u postupku međuinstitucijske mobilnosti – Podijeljena nadležnost u području ocjenjivanja zasluga i promaknuća – Nepostojanje – Obveza primjene internih odredbi bivše institucije o dodjeli bodova za zasluge i promaknuću – Nepostojanje

(Pravilnik o osoblju, čl. 43., 45. i 110.)

Iako se, u skladu s načelom jedinstvenosti javne službe kako je određeno u članku 9. stavku 3. Ugovora iz Amsterdama, na sve dužnosnike svih institucija Unije primjenjuje jedinstveni pravilnik, to načelo ne podrazumijeva da institucije moraju na jedinstveni način koristiti diskrecijsku ovlast koju im priznaje Pravilnik. Naprotiv, one glede upravljanja osobljem uživaju načelo autonomije. Osim toga, članak 43. Pravilnika s tim u vezi upućuje na opća provedbena pravila koja svaka institucija donosi za potrebe utvrđivanja uvjeta pod kojima se sastavlja izvješće o ocjeni sposobnosti, učinkovitosti i ponašanju u službi svakog dužnosnika. Osim toga, članak 110. Pravilnika općenito ovlašćuje da pod određenim formalnim uvjetima donesu opća provedbena pravila o načinima osiguranja provedbe pravilnika, a ta je njihova ovlast iznimna, odnosno postoji samo kada su njegova pravila u toj mjeri nejasna i neprecizna da ih se može proizvoljno primjenjivati. Kao što proizlazi iz njegova članka 2. stavka 2., Pravilnik ne predviđa podijeljenu nadležnost u području ocjenjivanja zasluga i promaknuća osoblja, a osobito ne u slučaju međuinstitucijskog premještaja, te svaka institucija ima pravo donijeti svoj vlastiti regulatorni okvir za potrebe primjene članaka 43. i 45. Pravilnika putem općih provedbenih pravila donesenih na temelju članka 110. Pravilnika.

Kada je riječ o dužnosniku koji je premješten u drugu instituciju, nametanje novoj instituciji obveze primjene internih odredbi bivše institucije o dodjeli bodova za zasluge i promaknuća, a osobito o provedbenim mjerama za određivanje bodova za promaknuće, bi prilikom ocjene zasluga dovelo do različitog postupanja prema dužnosnicima nove institucije ovisno o tome jesu li oni sudjelovali u postupku mobilnosti unutar institucija ili nisu. S tim u vezi, institucije moraju osigurati, s jedne strane, da postupak mobilnosti ne nanosi štetu karijeri dužnosnika koji u njemu sudjeluju, a, s druge strane, da dužnosnici koji sudjeluju u tom postupku zbog toga ne trpe negativne posljedice prilikom promaknuća.

(t. 26. do 28. i 32.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 9. srpnja 1997., Echauz Brigaldi i dr./Komisija, T‑156/95, t. 53.

Službenički sud: 5. srpnja 2011., V/Parlament, F‑46/09, t. 135.