Language of document :

Žalba koju je 15. travnja 2019. podnio Associazione Nazionale GranoSalus - Liberi Cerealicoltori & Consumatori (Associazione GranoSalus) protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 14. veljače 2019. u predmetu T-125/18, Associazione GranoSalus protiv Komisije

(predmet C- 313/19 P)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Associazione Nazionale GranoSalus - Liberi Cerealicoltori & Consumatori (Associazione GranoSalus) (zastupnik: G. Dalfino, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

1.     Žalba protiv rješenja Općeg suda podnesena zbog povrede članka 263. stavka 4. UFEU-a i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, u skladu s člancima 6. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2.     Žalitelj prvenstveno ističe povredu članka 263. stavka 4. UFEU-a, s obzirom na to da Opći sud nije uzeo u obzir okolnost da Associazione GranoSalus ima aktivnu procesnu legitimaciju na temelju pojedinačnih legitimacija njezinih članova, i jer se pobijana Provedbena uredba (EU) 2017/2324 na njih „odnosi osobno i izravno” kao „regulatorn[i] akt koji se izravno odnosi na [njih], a ne podrazumijeva provedbene mjere”.

U tim smislu Udruga ističe da je Opći sud počinio pogrešku u primjeni predmetne odredbe, isključivši postojanje zahtjeva osobnog utjecaja jer „pobijani akt navodno utječe na neke članove tužitelja u njihovu općem svojstvu potrošača i građana Unije” (t. 57. Rješenja).

Takva kvalifikacija članova žalitelja GranoSalus je međutim pogrešna uzevši u obzir Statut udruge koji smatra svoje članove, a putem njih i Udrugu, nositeljima i promotorima interesa zaštite potrošača i proizvođača u poljoprivredi putem provođenja, između ostalog, akcija „s ciljem borbe, posebno na području Unije, protiv eventualnih podizanja pragova vezanih za mikrotoksine i druge zagađivače s ciljem zaštite zdravlja potrošača i posebno djece”.

S obzirom na to da je ispunjen uvjet osobnog utjecaja zajedno s uvjetom izravnog utjecaja, Opći sud je pogriješio tako što je donio odluku a da to nije uzeo u obzir.

3.     Udruga nadalje ističe pogrešku Općeg suda koji je u svom rješenju smatrao da uvjet izravnog utjecaja koji je potreban za dopuštenost, u smislu posljednjeg dijela rečenice članka 263. stavka 4. UFEU-a, nije ispunjen zbog navodnog postojanja nacionalnih mjera za provedbu pobijane Provedbene uredbe (EU) 2017/2324, obrazloživši odluku o tome navodnom ovlašću „ produljenja odobrenja za stavljanje na tržište sredstava za zaštitu bilja koja sadržavaju aktivnu tvar „glifosat” koju su odobrile države članice”, smatrajući da je ta okolnost „provedbena mjera pobijanog akta u smislu članka 263. posljednjeg dijela rečenice četvrtog stavka UFEU-a” (t. 84. i 85. pobijanog rješenja).

Pogreška te ocjene proizlazi iz okolnosti, dokazane u aktima, da je država članica u kojoj udruga i njezini članovi imaju sjedište (Italija), provela Uredbu br. 2017/2324 priopćenjem Ministarstva zdravlja od 19. prosinca 2017., kojim je dozvolila produljenje odobrenja aktivne tvari glifosat u vremenskom razdoblju ne duljem od pet godina, istovremeno produljivši odobrenja za sredstva za zaštitu biljaka koja sadrže glifosat do 12. prosinca 2022., bez ikakve diskrecijske ocjene čak i u pogledu tehničkih propisa navedenih u Prilozima I. i II. Uredbi (EU) br. 2017/2324.

Udruga je u tom smislu istaknula da, čak i ako se priopćenje ministarstva od 19. prosinca 2017. smatra provedbenom mjerom, Opći sud nije uzeo u obzir da to priopćenje ne može biti pobijano pred nacionalnim sudskim tijelima jer je isključeno iz talijanskog prava i povezane sudske prakse (Consigio di Stato (Državno vijeće, Italija, presuda br. 6243 od 9. studenoga 2005.).

4.    Udruga dakle osporava rješenje zbog povrede zadnjeg dijela rečenice članka 263. stavka 4. UFEU-a zbog propuštanja uzimanja u obzir predmeta spora navedenog u tužbenom zahtjevu kojim je pokrenut postupak. Ističe da je Opći sud propustio uzeti u obzir izravan učinak pobijane Uredbe na udrugu, i putem nje na njezine članove, koji proizlazi iz potencijalne kancerogenosti aktivne tvari glifosat (vidjeti nalaze Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC) objavljene 20. ožujka 2015., zanemarene u pobijanoj Uredbi br. 2017/2324), čije je odobrenje u isključivoj nadležnosti Europske unije i ne može biti u nadležnosti država članica s obzirom na to da nacionalno odobrenje proizvoda za zaštitu biljaka ne sadržava nikakvu ocjenu vezanu za aktivnu tvar glifosat koju je već unaprijed odobrila Europska unija, isključivši time moć Talijanske Države za odobrenje/odbijanje odobrenja stavljanja proizvoda za zaštitu biljaka koji sadržavaju aktivnu tvar glifosat na tržište. Dakle, u konkretnom slučaju Opći sud je ocijenio pretpostavke iz zadnjeg dijela rečenice članka 263. stavka 4. UFEU-a bez da je uzeo u obzir argumente iznesene u postupku, odnosno okolnost da se ostaci glifosata nalaze u podzemnim vodama, u namirnicama (tjestenini) i u tlu, uz štetnu posljedicu koju stavljanje na tržište takve tvari uzrokuje teritoriju, građanima država članica i interesima koje zagovara udruga sama i putem svojih članova.

Stoga je Opći sud trebao ocijeniti utjecaj prema navedenom članku 263. u odnosu na tu okolnost i odredbe Statuta GranoSalusa, kao i na legitimaciju njegovih članova, što nije učinio u rješenju.

5.     S obzirom na navedeno, udruga osporava tumačenje zadnjeg dijela rečenice članka 263. stavka 4. UFEU-a koje je dao prvostupanjski sud, koje poništava njegovo područje primjene te je protivno namjeri europskog zakonodavca. U tom smislu se poziva na razmatranja koja su nezavisni odvjetnici iznijeli u više postupaka (vidjeti među ostalim mišljenje nezavisnog odvjetnika u predmetu C-456/13 P; mišljenje nezavisnog odvjetnika u predmetu C-583/11 P; mišljenje nezavisnog odvjetnika u spojenim predmetima C-622/16 P do C-624/16 P) prema kojima takvo usko tumačenje lišava članak 263. njegova smisla i konkretnog učinka.

Na temelju toga, udruga ističe da se tumačenje zadnjeg dijela rečenice članka 263. stavka 4. UFEU-a, dano u pobijanom rješenju, očito protivi članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Svatko čija su prava i slobode zajamčeni pravom Unije povrijeđeni ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom, u skladu s uvjetima utvrđenima ovim člankom. Svatko ima pravo da […] pravično […] ispita njegov slučaj.”, člancima 6. (Pravo na pošteno suđenje) i 13. (Pravo na djelotvoran pravni lijek) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, sprječavajući tako predviđenu mogućnost obraćanja Općem sudu zbog izravnog utjecaja u takvoj činjeničnoj situaciji i neopravdano naštetivši sustavu zaštite prava utemeljenom pravnim poretkom EU-a.

Zaključak

Associazione GranoSalus traži od Suda poništenje rješenja Općeg suda u predmetu T-125/18 – kojim je tužba proglašena nedopuštenom i isključena je aktivna procesna legitimacija članova udruge na temelju, s jedne strane, navodnog nedostatka osobnog utjecaja pobijane uredbe na potonje i, s druge strane, postojanja nacionalnih provedbenih mjera koje joj također isključuju izravan utjecaj – i posljedično proglašenje tužbe za poništenje Provedbene uredbe (EU) 2017/2324 dopuštenom, uključujući ovdje iznesene zahtjeve za provođenje mjera, uključujući mjere izvođenja dokaza, i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje Općem sudu kako bi odlučio u meritumu.

____________