Language of document : ECLI:EU:F:2014:229

RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

30. rujna 2014.

Predmet F‑35/12

DM

protiv

Tijela europskih regulatora u elektroničkim komunikacijama (BEREC)

„Javna služba – Član ugovornog osoblja – Uvjeti zapošljavanja – Liječnički pregled prije stupanja u radni odnos – Članak 100. Uvjeta zaposlenja – Odredba o odgodi zbog liječničkog pregleda – Otkaz po isteku probnog rada – Bespredmetnost zahtjeva za poništenje – Primjena odredbe o odgodi zbog liječničkog pregleda uslijed zapošljavanja dotične osobe od strane druge agencije Europske unije – Nepostojanje utjecaja – Obustava postupka“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, kojom DM traži poništenje odluke Tijela europskih regulatora u elektroničkim komunikacijama (BEREC) od 2. prosinca 2011. o odbijanju njegove žalbe na odluku od 6. svibnja 2011. o tome da se na njega primijeni odredba o odgodi zbog liječničkog pregleda predviđena člankom 100. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije, u inačici primjenjivoj na spor (u daljnjem tekstu: UZ), računajući od dana njegova stupanja u službu, i u dijelu u kojem je to potrebno, poništenje navedene odluke od 6. svibnja 2011.

Odluka:      Obustavlja se postupak povodom tužbe. Tijelo europskih regulatora u elektroničkim komunikacijama snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova DM‑a.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Tužba protiv odluke o odbijanju žalbe – Dopuštenost – Obveza odlučivanja o zahtjevu usmjerenom protiv odluke o odbijanju žalbe – Zahtjev bez samostalnog sadržaja ili u potpunosti potvrđujuća odluka – Nepostojanje

(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

2.      Tužbe dužnosnikâ – Ugovorno osoblje – Pravni interes – Tužba bivšeg člana osoblja usmjerena protiv odluke agencije Unije kojom se na njega primjenjuje odgoda zbog liječničkog pregleda – Prestanak uključenosti člana osoblja u Zajednički sustav zdravstvenog osiguranja tijekom postupka – Obustava postupka – Primjena nove odgode zbog liječničkog pregleda tijekom zapošljavanja člana osoblja od strane druge agencije Unije – Nepostojanje utjecaja

(čl. 72., 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike; čl. 96. st. 5. podst. 3. i čl. 100. st. 1. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika)

1.      Budući da prema uređenju u Pravilniku o osoblju osoba u pitanju mora podnijeti žalbu protiv odluke koju osporava i podnijeti tužbu protiv odluke kojom se ta žalba odbija, tužba je dopuštena neovisno o tome je li usmjerena samo protiv odluke koja je predmet žalbe, protiv odluke o odbijanju žalbe ili protiv te dvije odluke zajedno, ako su žalba i tužba podnesene u rokovima predviđenima člancima 90. i 91. Pravilnika o osoblju. Međutim, u skladu s načelom postupovne ekonomije, sud može odlučiti da se postupak obustavlja zasebno o tužbenim razlozima usmjerenima protiv odluke o odbijanju žalbe ako smatra da nemaju samostalan sadržaj i zapravo se poklapaju s onima usmjerenima protiv odluke protiv koje je žalba bila podnesena. O takvu slučaju može biti riječ posebice kad sud Unije zaključi da odluka o odbijanju žalbe, u nekim slučajevima zato što je prešutna, samo potvrđuje odluku koja je predmet žalbe te zbog toga njezino poništenje ne bi stvorilo nikakav poseban pravni učinak na pravni položaj dotične osobe u odnosu na pravni učinak poništenja druge odluke.

U tom pogledu, kad je riječ o odluci o odbijanju žalbe koja ne sadrži preispitivanje položaja osobe u pitanju u odnosu na nova pravna ili činjenična pitanja, već samo potvrđuje pobijanu odluku, upravo se zakonitost prvotnog akta kojim se nanosi šteta mora ispitati uzimajući u obzir obrazloženje odluke o odbijanju žalbe, s obzirom na to da bi se to obrazloženje trebalo poklapati s tim aktom.

(t. 30. i 31.)

Izvori:

Sud: presuda Vainker/Parlement, 293/87, EU:C:1989:8, t. 7. i 8.

Opći sud Europske unije: presude Komisija/Birkhoff, T‑377/08 P, EU:T:2009:485, t. 58. i 59. i navedena sudska praksa, i Adjemian i dr./Komisija, T‑325/09 P, EU:T:2011:506, t. 33.

2.      Predmet tužbe mora postojati u stadiju njezina podnošenja da bi bila dopuštena i mora nastaviti postojati do objave sudske odluke, inače se postupak obustavlja, što pretpostavlja da tužba može, svojim rezultatom, donijeti korist stranci koja ju je podnijela.

Kad je riječ o tužbi bivšeg člana ugovornog osoblja protiv odluke agencije Unije kojom se na njega tijekom zapošljavanja primjenjuje odgoda zbog liječničkog pregleda predviđena u članku 100. stavku 1. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, okolnost da je tužitelj tijekom postupka dobio otkaz ne podrazumijeva da se navedena odgoda zbog liječničkog pregleda automatski prestala primjenjivati na njega. Naime, iako je točno da je ugovorni odnos između tužitelja i agencije prestao po isteku otkaznog roka, on je ipak tijekom određenog razdoblja imao pravo primati naknade za nezaposlenost i biti uključen u Zajednički sustav zdravstvenog osiguranja bez plaćanja doprinosa. Tijekom navedenog razdoblja, primjena odgode zbog liječničkog pregleda imala bi za učinak da on ne može primati jamstva u području invalidnosti i smrti zbog učinaka i posljedica bolesti ili invalidnosti koje opravdavaju primjenu odgode zbog liječničkog pregleda. Ta okolnost međutim ne podrazumijeva da je predmet tužbe za poništenje očuvan nakon dana na koji je prestala uključenost tužitelja u Zajednički sustav zdravstvenog osiguranja.

Pored toga, ovaj zaključak se ne može dovesti u pitanje okolnošću da je navedenog člana osoblja nakon toga zaposlila neka druga europska agencija, koja je na njega također primijenila odgodu zbog liječničkog pregleda. Naime, budući da presuda Službeničkog suda stvara pravne učinke samo u odnosu na stranke spora, poništenje pobijane odluke ne može uključivati poništenje odluke o primjeni članka 100. navedenih uvjeta na dotičnog člana osoblja, nakon liječničkog pregleda prije njegova zapošljavanja od strane druge agencije Unije, s obzirom na to da do tog poništenja može doći samo ako tužitelj podnese tužbu radi osporavanja te potonje odluke.

(t. 33., 36. do 39. i 44.)

Izvori:

Službenički sud: presuda Mische/Parlement, F‑93/05, EU:F:2011:168, t. 27. i navedena sudska praksa