Žalba koju je 20. lipnja 2019. podnijela Savezna Republika Njemačka protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 10. travnja 2019. u predmetu T-229/17, Savezna Republika Njemačka protiv Europske komisije
(predmet C-475/19 P)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Žalitelj: Savezna Republika Njemačka (zastupnici: J. Möller, agent, M. Kottmann, M. Winkelmüller, F. van Schewick, odvjetnici)
Druge stranke u postupku: Europska komisija, Republika Finska
Zahtjevi
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
ukine presudu Općeg suda Europske unije od 10. travnja 2019. u predmetu T-229/17, Savezna Republika Njemačka/Europska Komisija;
poništi Odluku Komisije (EU) 2017/133 оd 25. siječnja 2017. o zadržavanju s ograničenjem u Službenom listu Europske unije upućivanja na usklađenu normu EN 14342:2013 „Drvene podne obloge: značajke, ocjena sukladnosti i označivanje” u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća1 ;
poništi Odluku Komisije (EU) 2017/145 оd 25. siječnja 2017. o zadržavanju s ograničenjem u Službenom listu Europske unije upućivanja na usklađenu normu EN 14904:2006 „Površine sportskih terena – Površine u zatvorenom prostoru za višenamjensku sportsku uporabu – Specifikacija” u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća2 ;
poništi komunikacije Komisije u okviru provedbe Uredbe (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 89/106/EEZ od 10. ožujka 2017., 11. kolovoza 2017., 15. prosinca 2017. i 9. ožujka 2018.3 u dijelu u kojem se odnose na usklađene norme EN 14342:2013 i EN 14904:2006;
podredno drugoj, trećoj i četvrtoj točki žalbe predmet vrati Općem sudu;
naloži Komisiji snošenje troškova postupka.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalitelj u prilog svojoj žalbi ističe sljedeća tri žalbena razloga:
Kao prvo, pobijanom presudom povređuje se članak 263. stavak 1. UFEU-a time što se njome zahtjevi Savezne Republike Njemačke za proglašenje ništavosti pobijanih komunikacija odbacuju kao nedopušteni. Opći sud nije uzeo u obzir činjenicu da su pobijane komunikacije namijenjene stvaranju obvezujućih pravnih učinaka koji nisu istovjetni pravnim učincima pobijane odluke.
Kao drugo, pobijanom presudom povređuje se članak 18. stavak 2. u vezi s člankom 17. stavkom 5. Uredbe br. 305/2011. Opći sud nije uzeo u obzir činjenicu da je Komisija na temelju tih odredbi ujedno bila ovlaštena i obvezna poduzeti jednu od mjera koje je predložila Savezna Republika Njemačka.
Kao treće, pobijanom presudom povređuje se članak 18. stavak 2. u vezi s člankom 3. stavkom 1. i 2. kao i članak 17. stavak 3. Uredbe br. 305/2011. Opći sud nije uzeo u obzir činjenicu da je Komisija na temelju tih odredbi bila obvezna ispitati je li spornim normama bila ugrožena usklađenost temeljnih zahtjeva za građevine.
____________
1 SL 2017., L 21, str. 113.
2 SL 2017., L 22, str. 62.
3 SL 2017., C 76, str. 32.; SL 2017., C 267, str. 16.; SL 2017., C 435, str. 41.; SL 2018., C 92, str. 139.