Language of document : ECLI:EU:F:2015:12

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

18. ožujka 2015.

Predmet F‑27/14

D. K.

protiv

Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS)

„Javna služba – Osoblje EEAS‑a – Dužnosnik – Stegovni postupak – Udaljavanje s radnog mjesta bez smanjenja mirovinskih prava – Članak 25. Priloga IX. Pravilniku o osoblju – Kazneni postupci u tijeku – Istovjetnost činjenica podnesenih tijelu za imenovanje i kaznenom sudu“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom D. K. traži poništenje odluke od 16. siječnja 2014. kojom mu je glavni operativni direktor Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS), u svojstvu tijela za imenovanje (u daljnjem tekstu: TZI), izrekao sankciju udaljavanja s radnog mjesta bez smanjenja mirovinskih prava s učinkom od 1. veljače 2014.

Odluka:      Poništava se odluka od 16. siječnja 2014. kojom je Europska služba za vanjsko djelovanje udaljila D. K.-a iz službe bez smanjenja njegovih mirovinskih prava. Europska služba za vanjsko djelovanje snosi vlastite troškove te joj se nalaže snošenje svih troškova D. K.-a.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Stegovne mjere – Stegovni postupak – Stegovni i kazneni postupak koji se istodobno vode o istim činjenicama – Obveza uprave da donese konačnu odluku o položaju dužnosnika tek nakon konačne odluke kaznenog suda

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog XI. čl. 25.)

2.      Dužnosnici – Stegovne mjere – Stegovni postupak – Stegovni i kazneni postupak koji se istodobno vode o istim činjenicama – Svrha prekida stegovnog postupka – Obveza poštovanja činjenica utvrđenih u kaznenom postupku –Mogućnost da ih se kvalificira u odnosu na pojam stegovne povrede

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog XI. čl. 25.)

3.      Dužnosnici – Stegovne mjere – Stegovni postupak –Zajedničko postojanje stegovnog i kaznenog postupka – Obveza dužnosnika da upravi dostavi sve elemente na temelju kojih je moguće usporediti činjenice obuhvaćene stegovnim postupkom i one koje su dio kaznenog postupka

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog XI. čl. 25.)

1.      Iz članka 25. Priloga IX. Pravilniku o osoblju proizlazi da tijelo za imenovanje ne smije, sa stegovnog aspekta, donijeti konačnu odluku u predmetu dotičnog dužnosnika o činjenicama koje su istodobno iznesene u kaznenom postupku sve dok odluka kaznenog suda koji odlučuje u predmetu ne postane konačna. Posljedično, taj članak navedenom tijelu za imenovanje koje je nadležno za donošenje konačne odluke o dužnosniku u pogledu kojeg je pokrenut stegovni postupak na temelju tog članka ne daje diskrecijsku ovlast prekinuti ili ne postupak u kojem se odlučuje o položaju navedenog dužnosnika kad je protiv tog dužnosnika pokrenut postupak pred kaznenim sudom.

(t. 37.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presude Tzoanos/Komisija, T‑74/96, EU:T:1998:58, t. 32. i 33.; Pessoa e Costa/Komisija, T‑166/02, EU:T:2003:73, t. 45.; François/Komisija, T‑307/01, EU:T:2004:180, t. 59. te Franchet i Byk/Komisija, T‑48/05, EU:T:2008:257, t. 341.

2.      Članak 25. Priloga IX. Pravilniku o osoblju ima dvostruku ulogu. S jedne strane, članak bi trebao pomoći u sprečavanju utjecaja na položaj dotičnog dužnosnika u kaznenim postupcima koji su pokrenuti protiv njega na temelju činjenica koje su također predmet stegovnog postupka unutar njegove institucije. S druge strane, prekid stegovnog postupka do okončanja kaznenog postupka omogućava da se u okviru tog stegovnog postupka uzmu o obzir činjenice koje su utvrđene u kaznenom postupku kada njegova odluka postane konačna. Naime, u članku 25. Priloga IX. Pravilniku o osoblju utvrđeno je načelo prema kojem „kazneni postupak zadržava stegovni postupak“, što opravdava činjenica da nacionalni kazneni sudovi raspolažu većim istražnim ovlastima nego tijelo za imenovanje. Stoga je uprava, u slučaju kad se na temelju istih činjenica može utvrditi kazneno djelo i povreda dužnosnikovih obveza propisanih Pravilnikom o osoblju, vezana činjenicama koje je kazneni sud utvrdio u kaznenom postupku. Kad potonji utvrdi postojanje činjenica, uprava potom može nastaviti s postupkom u kojem se utvrđuje njihova pravna kvalifikacija u odnosu na stegovnu povredu, provjeravajući, između ostalog, predstavljaju li one povredu obveza iz Pravilnika o osoblju.

Iz navedenoga slijedi da uprava, sa stajališta stegovne odgovornosti, ne smije donijeti konačnu odluku o položaju dotičnog dužnosnika sve dok odluka kaznenog suda ne postane konačna. Isto vrijedi i u slučaju u kojem je prvostupanjski kazneni postupak trajao više od jedne godine i u kojem je tužitelj podnio žalbu. Naime, u interesu je navedenog dužnosnika da se u stegovnom postupku uzme u obzir moguća konačna odluka kaznenog suda koji je prihvatio njegovu žalbu.

Usto, uprava se ne može pozivati na određene posebne činjenice izolirane od svih činjenica koje upućuju na moguće kazneno djelovanje kako bi opravdala konačnu odluku o stegovnoj odgovornosti dok je istodobno kazneni postupak o navedenom postupanju i dalje u tijeku.

(t. 38., 61., 66., 70. i 74.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presude Tzoanos/Komisija, EU:T:1998:58, t. 34.; A/Komisija, T‑23/00, EU:T:2000:273, t. 37.; François/Komisija, EU:T:2004:180, t. 73. i 75. te Franchet i Byk/Komisija, EU:T:2008:257, t. 342.

3.      Na dotičnom dužnosniku je da dostavi tijelu za imenovanje elemente na temelju kojih je moguće ocijeniti jesu li činjenice koje mu se stavljaju na teret u stegovnom postupku istodobno predmet kaznenog postupka koji je pokrenut protiv njega. Naime, samo kad su takvi kazneni postupci pokrenuti, moguće je utvrditi činjenice koje se na njih odnose i usporediti ih s činjenicama zbog kojih je bio pokrenut stegovni postupak kako bi se utvrdila njihova moguća istovjetnost. 

(t. 42.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda Tzoanos/Komisija, EU:T:1998:58, t. 35.