Language of document :

Tužba podnesena 10. svibnja 2019. – Europska komisija protiv Savezne Republike Njemačke

(predmet C-371/19)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: J. Jokubauskaitė i R. Pethke, punomoćnici)

Tuženik: Savezna Republika Njemačka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

utvrdi da je Savezna republika Njemačka povrijedila obveze koje ima na temelju članaka 170. i 171. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost1 i članka 5. Direktive Vijeća 2008/9/EZ od 12. veljače 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za povrat poreza na dodanu vrijednost, predviđenih u Direktivi 2006/112/EZ, poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan u državi članici povrata, već u drugoj državi članici2 time što sustavno odbija zahtijevati podatke koji nedostaju u zahtjevu za povrat poreza na dodanu vrijednost i umjesto toga izravno odbija zahtjeve za povrat u tim slučajevima ako se takvi podaci mogu dostaviti samo još nakon zaključnog roka od 30. rujna;

naloži Saveznoj Republici Njemačkoj snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Europska komisija temelji svoju tužbu na sljedeća tri tužbena razloga:

1. Prvi tužbeni razlog – povreda načela neutralnosti poreza na dodanu vrijednost

Savezna Republika Njemačka povrijedila je načelo neutralnosti poreza na dodanu vrijednost utvrđeno u člancima 170. i 171. Direktive 2006/112 i članku 5. Direktive 2008/9, prema kojem u slučaju stjecanja robe i primanja usluga treba uslijediti odbitak poreza na dodanu vrijednost koji je plaćen u prethodnim fazama u korist poreznog obveznika.

Načelo neutralnosti poreza na dodanu vrijednost zahtijeva prihvaćanje svakog zahtjeva za povrat čije su materijalne pretpostavke ispunjene. U slučaju dvojbi o postojanju materijalnih pretpostavki za povrat, zahtjevi za povrat u skladu s člankom5. u vezi s člankom 21. podstavkom 1. prvom rečenicom Direktive 2008/9 mogu se odbiti samo ako zahtjevi za informacije države članice povrata u skladu s člankom 20. te direktive nisu bili uspješni.

2. Drugi tužbeni razlog – povreda načela praktične djelotvornosti zahtjeva za povrat poreza na dodanu vrijednost

Tumačenje članka 20. stavka 1. Direktive 2008/9 koje zastupa Savezna Republika Njemačka otežava djelotvorno ostvarivanje zahtjeva za povrat poreza na dodanu vrijednost poreznog obveznika koji nema poslovni nastan u državi članici povrata. Upravna praksa njemačkih poreznih tijela time povređuje prava tih poreznih obveznika iz članaka 170. i 171. Direktive 2006/112 i članka 5. Direktive 2008/9.

Praktična djelotvornost Direktiva 2006/112 i 2008/9 zahtijeva provedbu prava na povrat poreza na dodanu vrijednost koja postoje u materijalnom smislu kako bi se na najbolji mogući način poštovalo načelo neutralnosti. Odredbe su usmjerene na potpuni odbitak poreza na dodanu vrijednost koji je plaćen u prethodnim fazama prilikom stjecanja robe i primanja usluga te se njima i u slučajevima prekograničnih transakcija u najboljoj mogućoj mjeri nastoje postići jednaki uvjeti tržišnog natjecanja za sve porezne obveznike. Pritom se trebaju poduzeti sve prikladne upravne mjere propisane u direktivi koji služe provedbi zahtjeva za povrat poreza na dodanu vrijednost.

3. Treći tužbeni razlog – povreda načela zaštite legitimnih očekivanja

Sustavnim odbijanjem Savezne Republike Njemačke da zahtijeva dodatne podatke i dokaze u skladu s člankom 20. stavkom 1. Direktive 2008/9 povređuje se načelo zaštite legitimnih očekivanja. Nakon zaprimanja potvrde o primitku zahtjeva za povrat, svaki porezni obveznik trebao bi se moći pouzdati u to da će se njegov zahtjev obraditi u skladu s odredbama te direktive. Ako se to ne dogodi, povređuju se njegova legitimna očekivanja o obradi u skladu sa zakonom.

____________

1 SL 2006., L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

2 SL 2008., L 44, str. 23. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 275.)