Language of document : ECLI:EU:C:2020:495

Predmet C-36/20 PPU

Ministerio Fiscal (tijelo koje može zaprimiti zahtjev za međunarodnu zaštitu)

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de Instrucción de San Bartolomé de Tirajana)

 Presuda Suda (četvrto vijeće) od 25. lipnja 2020.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Hitni prethodni postupak – Politika azila i imigracije – Zajednički postupci za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite – Direktiva 2013/32/EU – Članak 6. – Pristup postupku – Podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu tijelu nadležnom u skladu s nacionalnim pravom za evidentiranje takvih zahtjeva – Podnošenje zahtjeva drugim tijelima koja mogu zaprimati takve zahtjeve, ali nisu nadležna u skladu s nacionalnim pravom za njihovo evidentiranje – Pojam ,druga tijela’ – Članak 26. – Zadržavanje – Standardi za prihvat osoba koje zahtijevaju međunarodnu zaštitu – Direktiva 2013/33/EU – Članak 8. – Zadržavanje podnositelja zahtjeva – Razlozi za zadržavanje – Odluka kojom je podnositelj zahtjeva zadržan zbog manjka smještaja u humanitarnom prihvatnom centru”

1.        Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Postupci za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite – Direktiva 2013/32 – Postupak razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Druga tijela koja mogu zaprimiti zahtjeve za međunarodnu zaštitu, ali nisu nadležna za njihovo evidentiranje – Pojam – Istražni sudac pred kojim se vodi postupak radi odlučivanja o zadržavanju državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u državi – Uključenost

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2013/32, uv. izj. 8., 20., 25. i 26., čl. 6. st. 1. i 2.)

(t. 55. do 65., 67., 68., t. 1. izreke)

2.        Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Postupci za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite – Direktiva 2013/32 – Postupak razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Druga tijela koja mogu zaprimiti zahtjeve za međunarodnu zaštitu, ali nisu nadležna za njihovo evidentiranje – Obveze – Obavještavanje državljana trećih zemalja koji nezakonito borave u državi o načinima podnošenja takvog zahtjeva – Prosljeđivanje spisa tijelu nadležnom za evidentiranje navedenog zahtjeva

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2013/32, uv. izj. 18., 27. i 28., čl. 6. st. 1. i 2. i čl. 8., st. 1. te Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2013/33, čl. 17.)

(t. 70. do 83., t. 2. izreke)

3.        Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Postupci za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite – Direktiva 2013/32 – Trenutak stjecanja svojstva podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Trenutak podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Nepostojanje administrativne formalnosti

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2013/32, uv. izj. 27. i čl. 2. t. (b) i (c), čl. 3. st. 1. i čl. 6. st. 1. do 4. te Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2013/3, čl. 2. t. (a) i (b) i čl. 3., st. 1.)

(t. 86.-93.)

4.        Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika useljavanja – Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom – Direktiva 2008/115 – Područje primjene ratione personae – Podnositelj zahtjeva za međunarodnu zaštitu u smislu Direktive 2013/32 – Isključenost

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2008/115, uv. izj. 9. i čl. 2. st. 1., Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2013/32, čl. 6., st. 1. i čl. 26. st. 1. te Direktiva 2013/33, čl. 8. st. 1.)

(t. 95., 97., 98.)

5.        Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Postupci za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite – Direktiva 2013/32 – Standardi za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Direktiva 2013/33 – Zadržavanje – Razlozi – Nemogućnost pronalaženja smještaja u humanitarnom prihvatnom centru za podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Razlog različit od onih predviđenih člankom 8. stavkom 3. Direktive 2013/33 – Nedopuštenost

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 6.; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2013/32, čl. 6. st. 1. i čl. 26. i Direktiva 2013/33, uvodne izjave 15. i 20. te čl. 8., 9. i čl. 18. st. 9. t. (b))

(t. 99. do 107., 112., t. 3. izreke)

Kratak prikaz

Sudska tijela koja moraju odlučiti o zadržavanju državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u državi mogu zaprimiti zahtjev za međunarodnu zaštitu i dotičnu osobu moraju obavijestiti o konkretnim načinima podnošenja takvog zahtjeva. Osoba koja je izrazila svoju volju da pred nadležnim tijelima za zaprimanje takvog zahtjeva zatraži međunarodnu zaštitu ne može biti zadržana zbog manjka smještaja u humanitarnom prihvatnom centru.

U presudi Ministerio Fiscal (tijelo koje može zaprimiti zahtjev za međunarodnu zaštitu) (C-36/20 PPU), donesenoj 25. lipnja 2020. u okviru hitnog prethodnog postupka (PPU), Sud je presudio da je istražni sudac pred kojim se vodi postupak radi odlučivanja o zadržavanju državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u državi jedno od „drugih tijela” u smislu članka 6. stavka 1. drugog podstavka Direktive 2013/32(1) (u daljnjem tekstu: Direktiva o postupcima) koja mogu zaprimati zahtjeve za međunarodnu zaštitu, ali nisu nadležna na temelju nacionalnog prava za njihovo evidentiranje. U tom pogledu, takav istražni sudac dužan je obavijestiti podnositelja zahtjeva o konkretnim načinima podnošenja takvog zahtjeva. Sud je također presudio da nemogućnost pronalaženja smještaja u humanitarnom prihvatnom centru ne može opravdati zadržavanje podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

Dana 12. prosinca 2019. španjolska tijela za spašavanje na moru zaustavila su čamac koji je prevozio 45 državljana trećih zemalja, među kojima i osobu VL koja je malijski državljanin, blizu otoka Gran Canaria (Španjolska) na koji su navedeni državljani iskrcani. Sljedećeg dana upravno tijelo naložilo je udaljavanje tih državljana i podnijelo Juzgadu de Instrucción nº 3 de San Bartolomé de Tirajana (istražni sud br. 3 u San Bartoloméu u Tirajani, Španjolska) zahtjev za smještaj u ustanovu za zadržavanje. Nakon što ju je taj sud obavijestio o njezinim pravima, osoba VL obavijestila je potonji o svojoj namjeri da zatraži međunarodnu zaštitu. Zbog manjka smještaja u humanitarnom prihvatnom centru, isti je sud naložio da se osobu VL smjesti u ustanovu za zadržavanje za strance u kojoj se trebalo postupati s njezinim zahtjevom za međunarodnu zaštitu. Osoba VL stoga je pred navedenim sudom podnijela žalbu protiv odluke o njezinu zadržavanju jer nije u skladu s Direktivom o postupcima i Direktivom 2013/33(2) (u daljnjem tekstu: Direktiva o prihvatu). U okviru tog žalbenog postupka, taj je sud uputio Sudu zahtjev za prethodnu odluku osobito u vezi s pitanjem je li on obuhvaćen pojmom „druga tijela” u smislu članka 6. stavka 1. podstavka 2. Direktive o postupcima i, prema tome, može li zaprimiti zahtjeve za međunarodnu zaštitu. Također je pitao Sud o zakonitosti zadržavanja osobe VL.

Kao prvo, Sud je pojasnio da doslovno tumačenje pojma „drugih tijela za koja je vjerojatno da zaprimaju [zahtjeve za međunarodnu zaštitu]” u smislu te odredbe, a osobito izbor pridjeva „druga”, svjedoči o želji zakonodavca Unije da zadrži široko poimanje tijela koja, iako nisu nadležna za evidentiranje takvih zahtjeva, ipak potonje mogu zaprimiti. Taj izraz stoga može obuhvatiti i upravna i sudska tijela. Taj je zaključak potkrijepljen kontekstualnim tumačenjem navedene odredbe. Naime, jedan od ciljeva Direktive o postupcima je osiguranje učinkovitog pristupa, odnosno što je moguće lakšeg pristupa postupku dodjele međunarodne zaštite. Međutim, zabrana sudskom tijelu da zaprimi zahtjeve za međunarodnu zaštitu onemogućila bi ostvarivanje tog cilja, osobito kad je riječ o vrlo brzim postupcima, u kojima saslušanje podnositelja zahtjeva od strane suda može biti prva prilika pozivanja na pravo podnošenja takvog zahtjeva. Sud je stoga zaključio da je istražni sudac pred kojim se vodi postupak radi odlučivanja o zadržavanju državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u državi radi njegova prisilnog udaljenja ili vraćanja jedno od „drugih tijela” koja mogu zaprimati zahtjeve za međunarodnu zaštitu.

Kao drugo, Sud je razmotrio obveze takvog istražnog suca u svojstvu „drugog tijela”. Utvrdio je da iz članka 6. stavka 1. drugog i trećeg podstavka Direktive o postupcima proizlazi, s jedne strane, da je taj sud dužan podnositeljima zahtjeva za međunarodnu zaštitu pružiti informacije o konkretnim načinima podnošenja takvog zahtjeva. Stoga taj sud postupa u skladu sa zahtjevima te direktive kada preuzima inicijativu obavijestiti državljanina treće zemlje o pravu da zatraži međunarodnu zaštitu. S druge strane, kada je državljanin izrazio svoju namjeru da podnese takav zahtjev pred istražnim sucem, on mora proslijediti spis tijelu nadležnom za evidentiranje navedenog zahtjeva kako bi taj državljanin mogao koristiti materijalne uvjete prihvata i zdravstvene skrbi predviđene člankom 17. Direktive o prihvatu.

Kao treće, Sud je ispitao usklađenost zadržavanja osobe VL s direktivama o postupcima i o prihvatu. Najprije je istaknuo da iz tih direktiva proizlazi da treba zadržati široko shvaćanje pojma „podnositelj zahtjeva za međunarodnu zaštitu”, tako da državljanin treće zemlje to svojstvo stječe od trenutka podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Sud je osim toga istaknuo da radnja „podnošenja” takvog zahtjeva ne zahtijeva ikakvu administrativnu formalnost. Stoga je činjenica da je takav državljanin izrazio svoju želju da zahtijeva međunarodnu zaštitu pred „drugim tijelom”, kao što je to istražni sudac, dovoljna da mu se dodijeli status podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

Slijedom toga, Sud je istaknuo da su od dana kada je osoba VL podnijela svoj zahtjev za međunarodnu zaštitu uvjeti njezina zadržavanja bili uređeni člankom 26. stavkom 1. Direktive o postupcima i člankom 8. stavkom 1. Direktive o prihvatu. Iz zajedničkog tumačenja tih odredbi proizlazi da države članice ne smiju zadržati osobu samo zato što je podnositelj zahtjeva za međunarodnu zaštitu i da razlozi i uvjeti zadržavanja kao i jamstva dana zadržanim podnositeljima zahtjeva moraju biti u skladu s Direktivom o prihvatu. Međutim, budući da se u članku 8. stavku 3. prvom podstavku potonje direktive iscrpno navode različiti razlozi koji mogu opravdati zadržavanje i da nemogućnost pronalaženja smještaja u humanitarnom prihvatnom centru za podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu nije jedan od šest razloga zadržavanja navedenih u toj odredbi, zadržavanje osobe VL u ovom je slučaju bilo protivno zahtjevima Direktive o prihvatu.


1      Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (SL 2013., L 180, str. 60.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249.)


2      Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (SL 2013., L 180, str. 96.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 137.)