Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. kolovoza 2019. uputio Amtsgericht Hamburg (Njemačka) – EU protiv PE Digital GmbH
(predmet C-641/19)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Amtsgericht Hamburg
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: EU
Tuženik: PE Digital GmbH
Prethodna pitanja
Treba li članak 14. stavak 3. Direktive (EU) 2011/83 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. 1 s obzirom na uvodnu izjavu 50. Direktive 2011/83 tumačiti na način da „iznos koji je razmjeran onom što je isporučeno do trenutka kad je potrošač obavijestio trgovca o ostvarenju prava odustajanja, u odnosu na puno pokriće ugovora” i koji potrošač treba platiti, kada je riječ o ugovoru u skladu s kojim ne postoji obveza pružanja jedinstvene usluge, nego postoji ukupna usluga koja se sastoji od nekoliko zasebnih usluga, treba izračunati samo razmjerno vremenu ako se zasebne usluge pružaju u različito vrijeme, iako potrošač ukupnu uslugu plaća razmjerno vremenu?
Treba li članak 14. stavak 3. Direktive 2011/83 tumačiti na način da „iznos koji je razmjeran onom što je isporučeno do trenutka kad je potrošač obavijestio trgovca o ostvarenju prava odustajanja, u odnosu na puno pokriće ugovora” i koji potrošač treba platiti valja izračunati samo razmjerno vremenu čak i kada se (zasebna) usluga pruža kontinuirano, ali na početku ugovornog razdoblja ima višu ili nižu vrijednost za potrošača?
Treba li članak 2. točku 11. Direktive 2011/83 i članak 2. točku 1. Direktive (EU) 2019/770 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. 2 tumačiti na način da „digitalni sadržaj” u smislu članka 2. točke 11. Direktive 2011/83 i članka 2. točke 1. Direktive 2019/770 mogu sačinjavati i one datoteke koje se isporučuju kao zasebna usluga u okviru ukupne usluge koja se prvenstveno izvršava kao „digitalna usluga” u smislu članka 2. točke 2. Direktive 2019/770, što dovodi do toga da poduzetnik na temelju članka 16. točke (m) Direktive 2011/83 može dovesti do prestanka prava odustajanja u pogledu zasebne usluge, ali potrošač može, ako poduzetnik u tome ne uspije, u cijelosti opozvati ugovor i, s obzirom na članak 14. stavak 4. točku (b) podtočku ii. Direktive 2011/83, ne treba platiti nikakvu kompenzaciju za te zasebne usluge?
Treba li članak 14. stavak 3. Direktive 2011/83 s obzirom na uvodnu izjavu 50. Direktive 2011/83 tumačiti na način da je ukupna cijena za neku uslugu koja je utvrđena ugovorom, u smislu članka 14. stavka 3. treće rečenice Direktive 2011/83 „prevelika” ako je ta cijena znatno viša od ukupne cijene dogovorene s drugim potrošačem za istovjetnu uslugu istog poduzetnika, za isto ugovorno razdoblje i, osim toga, pod istim okvirnim uvjetima?
____________
1 Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2011., L 304, str. 64.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 260.)
2 Direktiva (EU) 2019/770 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga PE/26/2019/REV/1 (SL 2019., L 136, str. 1.)